ZAKON O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM 

„Narodne novine“, br. 133/12, 115/16 i 106/18 

Na snazi i primjenjuje se od 1. siječnja 2019.

Odredbe članaka 1., 2., 3., 4., 7., 11., 13., 15. (u dijelu koji se odnosi na članke 20.a i 20.b) i 16. (u dijelu koji se odnosi na članak 26.a) ovoga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2021.

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, obveznici fiskalizacije, sadržaj računa za provedbu fiskalizacije, vođenje Evidencije obveznika fiskalizacije u prometu gotovinom, provedba postupka fiskalizacije, plaćanje između obveznika fiskalizacije gotovim novcem te nadzor nad provedbom ovoga Zakona. 

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 

1. Fiskalizacija u prometu gotovinom je skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije, kako bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u gotovini. 

2. Jedinstveni identifikator računa je alfanumerički zapis koji se programski generira iz određenog seta podataka. 

3. Elementima računa smatraju se podaci: osobni identifikacijski broj (OIB) obveznika fiskalizacije, datum i vrijeme, broj računa, oznaka je li obveznik fiskalizacije u sustavu poreza na dodanu vrijednost, iznos računa razvrstan po poreznoj stopi (zbrojni iznos naknade i poreza, iznos oslobođenja), način plaćanja, osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja i zaštitni kod izdavatelja. 

4. Zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije je alfanumerički zapis kojim se potvrđuje veza između obveznika fiskalizacije i izdanog računa. 

5. Promet gotovinom je plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja na transakcijski račun kod banaka, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. 

6. Poslovni prostor je svaki zatvoreni ili otvoreni prostor svaki samoposlužni uređaj, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor koji obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se obavljaju na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla. 

II. OBVEZNIK FISKALIZACIJE

Članak 3.

Obveznikom fiskalizacije smatra se:

1. fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak te

2. pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit.

Članak 4.

Brisan. 

Članak 5.

Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u sljedećim djelatnostima:

1. priređivanje lutrijskih igara, igara klađenja, igara u kasinima i na automatima za igre na sreću i zabavu te zaprimanje uplata za sudjelovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama,

2. prodaja u kojoj se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica,

3. prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo i otvorenim prostorima,

4. prodaja karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu,

5. naplata cestarine,

6. punjenje naftnim derivatima aviona na avioservisima,

7. prodaja proizvoda i/ili usluga u poštanskom prometu,

8. pružanje bankovnih usluga i usluga osiguranja,

9. vođenje središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira i središnjeg registra financijskih instrumenata,

10. ostvareni prometi evidentirani preko mjernih instrumenata (električna energija, plin, voda, javne komunikacijske usluge i slično) od energetskih, komunalnih, elektroničkih komunikacija i drugih pravnih osoba te

11. provođenje zdravstvene zaštite (sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene zdravstvene usluge, kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izdavanje lijekova na recept).

Članak 6.

Polazeći od specifičnosti obavljanja određene djelatnosti, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o oslobođenju određene djelatnosti od propisane obveze fiskalizacije u prometu gotovinom. 

Članak 7.

Ako obveznik fiskalizacije ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzet je od obveze fiskalizacije samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 5. ovoga Zakona te za djelatnosti oslobođene od obveze fiskalizacije na temelju odluke iz članka 6. ovoga Zakona. 

Članak 8.

(1) Obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona dužni su provoditi postupke fiskalizacije propisane člancima 9., 10., 11. i 25. ovoga Zakona za sve djelatnosti, osim za ostvarene promete u djelatnostima iz članka 5. ovoga Zakona.

(2) Obveznici fiskalizacije iz stavka 1. ovoga članka koji ostvaruju promet gotovinom dužni su prije početka izdavanja računa u prometu gotovinom izvršiti sve radnje za provedbu postupka fiskalizacije izdavanja računa iz poglavlja IV. i V. ovoga Zakona te odgovarajuće primjenjivati odredbe članaka 21. do 25. i 27.a ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obveznici fiskalizacije koji ostvaruju promet gotovinom prodajom robe ili usluge putem samoposlužnih uređaja, pri čemu nisu obveznici izdavanja računa prema posebnom propisu, dužni su prije početka prodaje izvršiti sve radnje za provedbu postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja iz poglavlja V.a i članka 26.a ovoga Zakona.

III. SADRŽAJ RAČUNA

Članak 9.

(1) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije račun, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati ove podatke: 

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta), 

2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju, 

3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo, 

4. Jedinstveni identifikator računa i 

5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije. 

(2) Obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona dužni su na računu iskazati točne i potpune podatke propisane stavkom 1. ovoga članka bez obzira na način na koji se obavlja naplata računa. 

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obveznici fiskalizacije koji ostvareni promet naplaćuju sredstvom koje se ne smatra prometom gotovine prema članku 2. točki 5. ovoga Zakona, nisu dužni iskazati podatke iz stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga članka. 

(4) Preslike izdanih računa obveznik fiskalizacije dužan je čuvati u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona te posebnih propisa. 

Članak 10.

(1) Oznaku operatera na naplatnom uređaju, kao oznaku osobe koja je izvršila naplatu iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije dužan je povezati s osobnim identifikacijskim brojem te osobe. Osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja, dostavlja se Ministarstvu financija, Poreznoj upravi kao element računa, kod provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa. 

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kao osobni identifikacijski broj (OIB) operatera može se dostaviti osobni identifikacijski broj (OIB) obveznika fiskalizacije ako se radi o djelatnostima fizičkih osoba, o izdavanju računa putem samonaplatnih uređaja te u ostalim sličnim slučajevima. 

Članak 11.

(1) Broj računa, koji je prema odredbama posebnih propisa sastavni dio računa, obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kod provedbe postupka fiskalizacije iskazuju u polju broj računa u tri dijela: 

1. numerički broj računa, 

2. oznaka poslovnog prostora i 

3. broj naplatnog uređaja. 

(2) Numerički broj računa iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru. Pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora te dodijeljene oznake poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom, koji predočuje za potrebe poreznog nadzora. 

(3) Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja n, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru. 

IV. EVIDENCIJA OBVEZNIKA FISKALIZACIJE U PROMETU GOTOVINOM

Članak 12.

(1) Obveznik fiskalizacije dužan je radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa od Financijske agencije nabaviti digitalni certifikat koji se u postupku fiskalizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka. 

(2) Ministar financija propisat će pravilnikom upute za obveznike fiskalizacije o postupcima pribavljanja odgovarajućih certifikata. 

Članak 13.

Financijska agencija vodi Evidenciju obveznika fiskalizacije, a prema podacima o preuzetim digitalnim certifikatima za postupak fiskalizacije. 

Članak 14.

Evidencija iz članka 13. ovoga Zakona sadrži osobni identifikacijski broj (OIB), ime i prezime/naziv obveznika fiskalizacije, broj izdanih digitalnih certifikata i vrijeme važenja izdanih certifikata. 

V. POSTUPAK FISKALIZACIJE IZDAVANJA RAČUNA

Članak 15.

(1) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, kada se izdaju računi koji se ostvaruju prometom gotovine obveznik fiskalizacije dužan je izdavati račune koji sadrže Jedinstveni identifikator računa. 

(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovoga članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost. 

Članak 16.

(1) Obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa prema članku 15. ovoga Zakona dužan je izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja. 

(2) Elektronički naplatni uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje elemenata računa te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom. 

Članak 16.a

(1) Obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa prema članku 15. ovoga Zakona dužan je koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama ovoga Zakona, odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojima se izbjegava postupak fiskalizacije izdavanja računa.

(2) Obveznik fiskalizacije te proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja odgovorni su za ispravnost programskog rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Obveznik fiskalizacije može testirati podatke s računa, a način testiranja propisat će pravilnikom ministar financija.

Izdavanje računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa

Članak 17.

(1) Obveznik fiskalizacije prilikom izdavanja svakog računa za promet u gotovini, elektronički potpisuje elemente računa te ih dostavlja Ministarstvu financija, Poreznoj upravi putem uspostavljene elektroničke veze. Ministar financija propisat će pravilnikom oblik i strukturu poruka s obveznim elementima računa. 

(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava provjerava jesu li dostavljeni svi propisani elementi računa te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom. 

(3) Ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava elementima računa, iz članka 2. točke 3. ovoga Zakona, određuje Jedinstveni identifikator računa te isti vraća obvezniku fiskalizacije putem uspostavljene elektroničke veze. Kao kratica za Jedinstveni identifikator računa koristi se oznaka: JIR. Ministar financija propisat će pravilnikom duljinu i tip zapisa za Jedinstveni identifikator računa. 

(4) Ako na temelju uvjeta iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna uprava ne može odrediti Jedinstveni identifikator računa, vraća obvezniku fiskalizacije poruku o odbijanju određivanja Jedinstvenog identifikatora računa putem uspostavljene elektroničke veze. 

(5) Ministar financija propisat će pravilnikom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka. 

Članak 18.

U slučajevima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, jedinstveni identifikator računa te zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije, uz ostale obvezne podatke propisane člankom 9. ovoga Zakona, ispisuju se na računu za promet u gotovini, prilikom ispisa računa iz elektroničkog naplatnog uređaja. Ministar financija propisat će pravilnikom načine generiranja, duljinu i tip zapisa za zaštitni kod izdavatelja računa. 

Dostavljanje podataka u sustav fiskalizacije

Članak 19.

(1) Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost.

(2) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa podatak o poslovnim prostorima iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati ove podatke:

1. OIB,

2. oznaku poslovnog prostora,

3. adresu poslovnog prostora,

4. tip poslovnog prostora,

5. vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru,

6. radno vrijeme i radne dane,

7. datum otvaranja poslovnog prostora,

8. datum zatvaranja poslovnog prostora,

9. status poslovnog prostora.

(3) Oznaka poslovnog prostora iz stavka 2. točke 2. ovoga članka mora biti označena na isti način kao što će se navoditi na samom računu u dijelu broja računa – oznaka poslovnog prostora, propisanog u članku 11. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.

(4) Obveznik fiskalizacije podatak o adresi poslovnog prostora iz stavka 2. točke 3. ovoga članka dostavlja elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave ePorezna (u nastavku: sustav ePorezna).

(5) Kao tip poslovnog prostora iz stavka 2. točke 4. ovoga članka navodit će se način poslovanja internetska trgovina, pokretna trgovina i slično, ako se djelatnost obavlja na terenu ili ako se radi o povremenim mjestima obavljanja djelatnosti.

(6) Obveznik fiskalizacije podatak o vrsti djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru iz stavka 2. točke 5. ovoga članka dostavlja prema važećem šifarniku koji sadrži nacionalnu klasifikaciju djelatnosti.

(7) Obveznik fiskalizacije podatak o datumu zatvaranja poslovnog prostora iz stavka 2. točke 8. ovoga članka dostavlja ako se poslovni prostor privremeno ili trajno zatvara.

(8) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, obveznik fiskalizacije koji po posebnom propisu nema obvezu korištenja sustava ePorezna, podatke iz stavka 2. ovog članka dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije (u nastavku: Obrazac), neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu. Obrazac se nalazi u Prilogu i sastavni je dio ovoga Zakona.

(9) Podatke iz stavka 2. ovoga članka obveznik fiskalizacije dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru, na način propisan stavkom 4., odnosno stavkom 8. ovoga članka, s početkom obveze fiskalizacije, a prije početka dostave računa.

(10) Ako se promijene podaci sadržani u stavku 2. ovoga članka po pojedinom poslovnom prostoru, a osobito ako se u nekom poslovnom prostoru djelatnost prestane obavljati ili obveznik fiskalizacije počinje obavljati djelatnost u novom poslovnom prostoru, ili ako promjeni djelatnost koju obavlja u poslovnom prostoru, obveznik fiskalizacije dužan je prije početka primjene promijenjenih podataka dostaviti podatke o promjenama na način propisan stavcima 4. i 8. ovoga članka.

(11) Ministar financija propisat će pravilnikom dostavljanje podataka o poslovnim prostorima iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 19.a

(1) Obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu financija, Poreznoj upravi na način propisan člankom 19. stavkom 4., odnosno stavkom 8. ovoga Zakona dostaviti podatak o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja iz članka 16.a stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Podatak o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja obveznika fiskalizacije iz stavka 1. ovoga članka obavezno sadrži OIB proizvođača i/ili održavatelja programskog rješenja.

(3) Ako obveznik fiskalizacije nema podatak o OIB-u proizvođača i/ili održavatelju programskog rješenja jer se radi o stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi bez OIB-a, dostavlja podatake proizvođača i/ili održavatelja programskog rješenja koji obavezno moraju sadržavati ime i prezime/naziv, adresu, oznaku države i identifikacijski broj strane fizičke ili pravne osobe iz države u kojoj ista ima poslovni nastan.

Brisan

Članak 20.

Brisan.

V.a POSTUPAK FISKALIZACIJE PRODAJE PUTEM SAMOPOSLUŽNIH UREĐAJA

Članak 20.a

(1) Radi provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, kada se prodaja robe ili usluge ostvaruje prometom gotovine, obveznik fiskalizacije dužan je fiskalizirati svaku prodaju u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.

(2) Radi provedbe postupka iz stavka 1. ovoga članka, obveznik fiskalizacije dužan je dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom.

(3) Na prijavu podataka o svakom samoposlužnom uređaju odgovarajuće se primjenjuju odredbe o dostavi podataka u sustav fiskalizacije propisane člankom 19. ovoga Zakona.

Članak 20.b

(1) Obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja prema članku 20.a ovoga Zakona dužan je omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom.

(2) Na korištenje programskog rješenja te razmjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 16.a i 17. ovoga Zakona.

(3) Ministar financija propisat će pravilnikom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu podataka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka te postupanja u slučaju prekida uspostavljene veze i nemogućnosti uspostave veze.

VI. POSEBNE ODREDBE

Nemogućnost izdavanja računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa

Članak 21.

(1) Iznimno od članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, u slučaju prekida uspostavljene veze iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije izdaje račune sa sadržajem propisanim člankom 9. ovoga Zakona, bez podataka o Jedinstvenom identifikatoru računa. 

(2) Obveznik fiskalizacije dužan je u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti sve izdane račune iz stavka 1. ovoga članka. 

(3) Za račune izdane prema stavku 1. ovoga članka smatra se da je ispravno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa ako se postupi u roku propisanom stavkom 2. ovoga članka.

(4) Kako bi postupanje na način propisan stavcima 1. do 3. ovoga članka bilo iznimka, obveznik fiskalizacije dužan je osigurati zadovoljavajuću softversku i hardversku podršku za razmjenu odnosno dostavu podataka Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.

(5) Obveznik fiskalizacije odgovoran je za utvrđivanje odgovarajuće propusnosti mreže, a koju utvrđuje samostalno, na temelju broja poruka u sekundi u trenutku najvećeg opterećenja.

(6) Ministarstvo financija, Porezna uprava će svim dostavljenim računima iz stavka 2. ovoga članka odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih računa. 

Prestanak rada elektroničkog naplatnog uređaja prilagođenog za provedbu fiskalizacije

Članak 22.

(1) Ako dođe do potpunog prestanka rada elektroničkog naplatnog uređaja iz članka 16. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije izdaje račun koji mora biti uvezan u posebnu knjigu računa.

(2) Uvezanu knjigu računa iz stavka 1. ovoga članka, prije početka upotrebe, ovjerava Ministarstvo financija, Porezna uprava.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obveznik fiskalizacije obvezan je u roku od pet dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja, uspostaviti rad naplatnog uređaja na način propisan člankom 16. ovoga Zakona.

(4) U roku iz stavka 3. ovoga članka obveznik fiskalizacije dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti sve izdane račune, putem uspostavljene elektroničke veze.

(5) Ministarstvo financija, Porezna uprava će svim dostavljenim računima iz stavka 4. ovoga članka odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih računa.

(6) Obveznik fiskalizacije dužan je na kopijama ispostavljenih računa iz stavka 1. ovoga članka dopisati podatak o dobivenom Jedinstvenom identifikatoru računa odmah po zaprimanju.

(7) Na način propisan stavcima 1. do 6. ovoga članka postupa se i u slučaju potrebe zamjene opreme za uspostavu veze, nemogućnosti uspostave veze za koju je odgovoran pružatelj veze ili drugog objektivnog razloga neovisnog o volji obveznika fiskalizacije.

(8) Ministar financija propisat će pravilnikom sadržaj te postupak ovjere uvezane knjige računa.

Provedba postupka fiskalizacije na područjima na kojima nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka

Članak 23.

(1) Ako obveznik fiskalizacije obavlja djelatnost ili dio djelatnosti u poslovnom prostoru koji se nalazi na području na kojem nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom, obveznik fiskalizacije za taj dio djelatnosti postupak fiskalizacije izdavanja računa provodit će izdavanjem računa iz uvezane knjige računa, sve dok se ne ostvari mogućnost veze. 

(2) Nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka obveznik fiskalizacije dokazuje potvrdom Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (u daljnjem tekstu: HAKOM), s rokom važenja od godine dana. 

(3) Ministar financija propisat će pravilnikom obveze obveznika fiskalizacije te postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka. 

Članak 24.

Sve obveze propisane odredbama ovoga Zakona za izdavanje računa (sadržaj računa, broj računa) na odgovarajući način primjenjuju se i kod izdavanja računa za storniranje računa odnosno kod računa u kojima se iskazuje djelomični ili cjeloviti povrat robe ili usluga. Ako se po storniranju računa izvršava povrat plaćenih iznosa u gotovom novcu, moguće je provesti postupak fiskalizacije i po računima s iskazanim negativnim predznakom. 

Obavijest o računu

Članak 25.

(1) Obveznik fiskalizacije dužan je u poslovnom prostoru (zatvorenom) na svakom elektroničkom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun. 

(2) Ministar financija propisat će pravilnikom izgled i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka. 

Članak 26.

(1) Kupac te svaki primatelj računa dužan je zadržati izdani račun nakon izlaska iz poslovnog prostora. 

(2) Kupac je dužan na zahtjev ovlaštene osobe, službenika Porezne uprave i Carinske uprave pokazati izdani račun. 

Obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja

Članak 26.a

(1) Iznimno od članka 25. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan je na svakom samoposlužnom uređaju istaknuti obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja.

(2) Ministar financija propisat će pravilnikom izgled i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

Provjera računa

Članak 27.

(1) Kupci te svi primatelji računa, za koje je izvršen postupak fiskalizacije, mogu provjeriti je li njihov račun prijavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u roku od 30 dana od dana izdavanja računa. 

(2) Provjera se obavlja slanjem SMS poruke ili upitom na web servis dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave. 

(3) Račune izdane u slučajevima iz članaka 22. i 23. ovoga Zakona te račune iz stavka 1. ovoga članka, kupci, odnosno primatelji računa mogu radi provjere dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave predajom službeniku ili dostavom u za to predviđene sandučiće u ispostavama Porezne uprave. 

(4) Ministar financija propisat će pravilnikom upute o načinima provjere izdanih računa putem servisa Porezne uprave slanjem SMS poruke ili upitom na web servis. 

Izdavanje pratećih dokumenata prije računa

Članak 27.a

Ako iz bilo kojeg poslovnog razloga obveznik fiskalizacije prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, na njemu mora vidno pisati »OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN«.

VII. PLAĆANJA IZMEĐU OBVEZNIKA FISKALIZACIJE GOTOVIM NOVCEM

Članak 28.

(1) Ovim člankom uređuje se plaćanje između obveznika fiskalizacije gotovim novcem. 

(2) Gotov novac, u smislu ovoga članka, jesu novčanice kune i kovani novac kune i lipe. Plaćanje gotovim novcem jest izravna predaja gotovog novca između sudionika u plaćanju, uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa. 

(3) Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem drugom obvezniku fiskalizacije, ako drugačije nije propisano posebnim poreznim propisom: 

– za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu, 

– za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem, 

– za namjene na temelju posebne odluke ministra financija. 

Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se, prema propisima koji uređuju porez na dohodak, plaćaju putem računa građanina. Svaku isplatu gotovog novca građanima obveznik fiskalizacije je dužan evidentirati prema posebnim propisima prema kojima vodi poslovne knjige. 

(4) Obveznik fiskalizacije je dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. ovoga Zakona, primljen tijekom dana po bilo kojoj osnovi uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana. 

(5) Obveznik fiskalizacije, koji na računima u banci ima evidentirane neizvršene obveze za plaćanje, čiji je redoslijed plaćanja propisan posebnim propisima, ne može plaćati gotovim novcem i/ili zadržati gotov novac u blagajni. 

(6) Obveznik fiskalizacije iz stavka 5. ovoga članka dužan je primljeni gotov novac uplatiti na svoj račun za redovno poslovanje u banci odmah, a najkasnije idući radni dan. 

Članak 29.

(1) Obveznik fiskalizacije, osim onoga iz članka 28. stavka 6. ovoga Zakona, može zadržati gotov novac u blagajni na kraju radnog dana do visine blagajničkog maksimuma. Visinu blagajničkog maksimuma određuje obveznik fiskalizacije samostalno internim aktom, sukladno potrebama i uvjetima sigurnosti, a najviše do iznosa iz stavka 2. ovoga članka. 

(2) Mjerila za određivanje iznosa do kojeg može glasiti blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije je veličina obveznika fiskalizacije sukladno odredbama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva. Temeljem toga kriterija obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum najviše u iznosu od: 

– mikro subjekt i fizičke osobe 10.000,00 kuna, 

– mali subjekt 30.000,00 kuna, 

– srednji subjekt 50.000,00 kuna.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka fizička osoba, obveznik poreza na dobit visinu blagajničkog maksimuma određuje kao mikro, mali ili srednji subjekt, zavisno od veličine obveznika fiskalizacije sukladno kriterijima iz Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva.

(4) Blagajnički maksimum određuje se za obveznike fiskalizacije kao cjelinu, a u okviru toga iznosa obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum svojim organizacijskim dijelovima. 

(5) Obveznici fiskalizacije koji prelaze mjerila koja određuju malo gospodarstvo prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva, mogu odrediti blagajnički maksimum u iznosu od 100.000,00 kuna. 

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, obveznik fiskalizacije može propisati blagajnički maksimum po pojedinom poslovnom prostoru, ali najviše do visine od 15.000,00 kuna. 

(7) Obveznik fiskalizacije koji obavlja mjenjačke poslove, neovisno o odredbama stavaka 2., 3. i 4 ovoga članka, može utvrditi blagajnički maksimum u iznosu do 100.000,00 kuna. 

VIII. NADZOR

Članak 30.

Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava.

Članak 30.a

Ako se tijekom nadzora utvrdi da obveznik fiskalizacije ne provodi postupak fiskalizacije na način opisan u članku 8., članku 16., članku 17. stavku 1., članku 20.a stavku 1., članku 20.b stavku 1. članku 21. stavku 1., članku 22. stavku 1. i članku 23. stavku 1. ovoga Zakona, poreznom obvezniku može se naredbom privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti pečaćenjem do uklanjanja razloga zbog kojih je zabrana izrečena, a najdulje 8 dana od dana izdavanja naredbe.

IX. POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 31.

Za sva pitanja koja nisu uređena odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona. 

Članak 32.

Prekršajni postupak zbog povreda odredaba ovoga Zakona u prvom stupnju provodi nadležno prekršajno tijelo Ministarstva financija, Porezne uprave odnosno Carinske uprave. 

Članak 33.

Po postupcima iz ovoga Zakona ne plaćaju se upravne pristojbe. 

X. NOVČANE KAZNE ZA POREZNE PREKRŠAJE

Članak 34.

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja kojeg obveznik fiskalizacije koristi za razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom ako programsko rješenje iz članka 16.a i 20.b ovoga Zakona omogućava postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije izdavanja računa.

(2) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, obveznik fiskalizacije ako prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, a na kojem vidno ne piše »OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN« (članak 27.a).

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja.

(4) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja.

(6) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.

Članak 34.a

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, obveznik fiskalizacije ako:

1. izdaje račune ili dokumente koji ne sadrže Zakonom propisane podatke ili izdaje račune koji ne sadrže točne i potpune podatke (članak 9. stavci 1. i 2., članak 15. stavak 1. i članak 27.a),

2. ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. stavak 2., članak 19. stavak 1. i članak 20.a stavak 2.),

3. dostavi podatak o poslovnim prostorima bez svih Zakonom propisanih podataka (članak 19. stavak 2. i članak 20.a stavak 3.),

4. koristi programsko rješenje koje mu omogućava postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije izdavanja računa (članak 16.a) ili provedba fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja (članak 20.b),

5. ne fiskalizira svaku prodaju putem samoposlužnih uređaja u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 20.a stavak 1.),

6. izdaje račune iz uvezane knjige računa koju nije prije početka uporabe ovjerio u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 22. stavak 2.),

7. ne dokaže nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka potvrdom HAKOM-a (članak 23. stavak 2.),

8. plaća gotovim novcem suprotno odredbi članka 28. stavka 3. ovoga Zakona,

9. iznos primljene gotovine ne položi na račun prema odredbama članka 28. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona,

10. ne odredi visinu blagajničkog maksimuma u skladu s odredbama članka 29. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 10.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.

Članak 35.

(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, obveznik fiskalizacije ako:

1. za potrebe dostave elemenata računa ne poveže oznaku operatera i OIB operatera na naplatnom uređaju te ne dostavi OIB operatera Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 10. stavak 1.),

2. ne osigura izdavanje brojeva računa na način propisan odredbama ovoga Zakona (članak 11. stavak 1.),

3. ne nabavi digitalni certifikat od Financijske agencije radi provedbe postupka (članak 12. stavak 1.),

4. u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, ne uspostavi elektroničku vezu te ne dostavi sve izdane račune (članak 21. stavak 2.),

5. ako ne osigura zadovoljavajuću softversku i hardversku podršku za razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom (članak 21. stavak 4.),

6. u roku od pet dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja, ne uspostavi rad naplatnog uređaja te ne dostavi izdane račune (članak 22. stavci 3. i 4.),

7. na kopijama ispostavljenih računa iz uvezane knjige računa ne dopiše ili ne dopiše pravodobno podatak o dobivenom Jedinstvenom identifikatoru računa (članak 22. stavak 6.),

8. kod izvršavanja storno računa ne postupa sukladno odredbama za izdavanje računa (članak 24.),

9. ne istakne obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun u poslovnom prostoru na svakom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu (članak 25.),

10. ne istakne obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja na samoposlužnom uređaju (članak 26.a).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 5.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.

Članak 36.

Novčanom kaznom od 200,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se kupac te svaki primatelj računa koji ne zadrži izdani račun nakon izlaska iz poslovnog prostora ili ga ne pokaže na zahtjev službene osobe (članak 26.). 

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

(1) Od 1. siječnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za obveznike fiskalizacije i to za velike i srednje poduzetnike prema odredbama Zakona o računovodstvu bez obzira na djelatnost koju obavljaju, te za obveznike fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (Oznaka I područja NKD 2007.). 

(2) Od 1. travnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za obveznike fiskalizacije, koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka, i to obveznike fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla (Oznaka G područja NKD 2007.) te obveznike koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja iz članka 18. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak. 

(3) Od 1. srpnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za sve obveznike fiskalizacije. 

(4) Ministar financija propisat će pravilnikom način testiranja sustava elektroničkih naplatnih uređaja koje mogu provesti obveznici fiskalizacije prije početka obveze fiskalizacije. 

Ovlasti ministra

Članak 38.

Ovlašćuje se ministar financija da u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ove odredbe pravilnikom propiše: 

1. upute za obveznike fiskalizacije o postupcima pribavljanja odgovarajućih certifikata iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona, 

2. duljinu i tip zapisa za Jedinstveni identifikator računa (JIR) koji će Porezna uprava dostavljati kao potvrdu o uredno zaprimljenim elementima računa iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona, 

3. oblik i strukturu poruka s obveznim elementima računa iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, 

4. načine generiranja, duljinu i tip zapisa za zaštitni kod izdavatelja računa kojim se potvrđuje veza između obveznika fiskalizacije i izdanog računa iz članka 18. ovoga Zakona, 

5. oblik i strukturu poruka za podatak o poslovnim prostorima iz članka 19. ovoga Zakona, 

6. protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, protokole o postupanju u slučaju grešaka iz članka 17. stavka 5. i članka 19. stavka 10. ovoga Zakona, 

7. sadržaj te postupak ovjere uvezane knjige računa iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona, 

8. obveze obveznika fiskalizacije te postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona, 

9. izgled i sadržaj obavijesti o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona, 

10. upute o načinima provjera izdanih računa putem servisa Porezne uprave (sms, web) iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona te 

11. način testiranja sustava elektroničkih naplatnih uređaja koje mogu provesti obveznici fiskalizacije prije početka obveze fiskalizacije iz članka 37. stavka 4. ovoga Zakona. 

Prilog (uz članak 19.)

Obrazac prijave podataka u sustav fiskalizacije

Napomena, NN 115/16

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Obveznici fiskalizacije koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona dostavili Ministarstvu financija, Poreznoj upravi podatke o svim poslovnim prostorima, dužni su u roku od 30 dana od stupanja na snagu članka 6. ovoga Zakona ponovno dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima obavljaju djelatnost sukladno članku 6. ovoga Zakona.

Članak 20.

(1) Odredbe Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 146/12.) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Zakonom.

(2) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 21.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2017., osim članaka 1., 3., 4., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. koji stupaju na snagu 1. srpnja 2017.

Napomena, NN 106/18

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.: (1) Odredbe Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 146/12. i 46/17.) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Zakonom.

(2) Ministar financija uskladit će provedbene propise Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12. i 115/16.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 18.: Ministarstvo financija će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Članak 19.: Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2019., osim odredbi članaka 1., 2., 3., 4., 7., 11., 13., 15. (u dijelu koji se odnosi na članke 20.a i 20.b) i 16. (u dijelu koji se odnosi na članak 26.a) ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. siječnja 2021.