Zakon o trgovačkim društvima
pročišćeni tekst zakona
NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22
na snazi od 01.01.2023.
DIO PRVI ZAJEDNIČKE ODREDBE
GLAVA I. OPĆE ODREDBE
Odjeljak 1. OSNOVNE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1. (NN 40/19)
Ovim Zakonom uređuje se osnivanje, ustroj, prestanak i statusne promjene trgovačkih društava te povezana društva.
Prijenos propisa Europske unije
Ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenose se:
– Direktiva 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 1. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14. 7. 2007.) kako je zadnje izmijenjena Direktivom (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara (Tekst značajan za EGP) (SL L 132, 20. 5. 2017.),
– Direktiva 2009/102/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. iz područja prava trgovačkih društava o društvima s ograničenom odgovornošću s jednim članom (kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 258, 1. 10. 2009.),
– Direktiva Vijeća 2013/24/EU od 13. svibnja 2013. o prilagođavanju određenih direktiva u području prava društava zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.),
– Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (kodificirani tekst) (Tekst značajan za EGP) (SL L 169, 30. 6. 2017.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/1151 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava (Tekst značajan za EGP) (SL L 186, 11. 7. 2019.).
Pojam trgovca i trgovačkoga društva
Članak 3. (NN 40/19)
(1) Trgovac je, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.
(2) Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu ovoga Zakona samo ako je to u tim propisima određeno.
(3) Trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje (u daljnjem tekstu: trgovačka društva).
(4) Javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko interesno udruženje su društva osoba, a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću su društva kapitala.
(5) Trgovačko društvo može se osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti.
(6) Trgovačko društvo je trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.
(7) Individualni poljodjelci nisu trgovci u smislu ovoga Zakona.
Odjeljak 2. PRAVNA OSOBNOST
Pravna osobnost trgovačkoga društva
Članak 4.
Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar. Trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem toga društva iz sudskog registra.
Stjecanje prava i obveza
Članak 5.
Trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti i biti tuženo pred državnim ili izbranim sudom i sudjelovati u drugim postupcima.
Preddruštvo
Članak 6.
(1) Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva. Na odnos između osnivača prije upisa društva u sudski registar primjenjuju se društveni ugovor, odnosno statut.
(2) Prava stečena u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sudski registar zajednička su nepodijeljena imovina osnivača. Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkoga društva prije njegova upisa u sudski registar, odgovaraju onaj tko ih je preuzeo u ime društva i osnivači. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.
(3) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar osobe iz stavka 2. ovoga članka oslobađaju se odgovornosti koja je tamo propisana.
(4) Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko društvo obveze tako da ono nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako društvo ili dužnik u tome roku to priopće vjerovniku.
(5) Ako se u ime trgovačkoga društva poduzmu poslovi prije nego što se ono upiše u sudski registar pa u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to određeno u društvenom ugovoru, odnosno statutu ili u izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva uplatiti iznos koji nedostaje.
(6) Upisom trgovačkoga društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Prava stečena i obveze preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkoga društva prava su i obveze trgovačkoga društva.
Podružnice
Članak 7. (NN 40/19)
(1) Trgovačko društvo može imati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti.
(2) Podružnica se osniva odlukom koju donosi nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik.
(3) Podružnice nisu pravne osobe. Njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.
(4) U odluci o osnivanju podružnice navode se:
1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice,
2. djelatnosti podružnice,
3. ime i prezime, odnosno imena i prezimena, osobni identifikacijski broj i prebivalište osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.
(5) Podružnica prestaje:
1. ako osnivač donese odluku o prestanku podružnice,
2. ako osnivač prestane postojati.
(6) Nakon odluke iz točke 1., odnosno ispunjenja uvjeta iz točke 2. stavka 5. ovoga članka podružnica se briše iz trgovačkoga registra. Na brisanje podružnice iz sudskog registra na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o brisanju društva iz trgovačkoga registra.
Upis podružnice u sudski registar
(1) Podružnica se upisuje u sudski registar suda nadležnoga po mjestu sjedišta osnivača.
(2) Prijavu za upis podružnice u sudski registar osnivač podnosi sudu nadležnom po mjestu sjedišta osnivača. Tome sudu podnosi se i prijava za upis promjene upisa u sudskom registru.
(3) U prijavi za upis podružnice u sudski registar moraju se navesti:
1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice i
2. ime i prezime, odnosno imena i prezimena, osobni identifikacijski broj te prebivalište osoba ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.
(4) Prijavi iz stavka 2. ovoga članka prilaže se odluka o osnivanju podružnice.
(5) U sudski registar iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci iz članka 7. stavka 4. točaka 1. i 3. ovoga Zakona i promjene tih podataka.
(6) Nakon upisa u sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osnivača, taj sud po službenoj dužnosti dostavlja registarskom sudu sjedišta podružnice primjerak prijave za upis s prilozima, izvornik ili ovjereni primjerak rješenja o upisu na papiru ili elektroničkim putem u skladu s posebnim propisom. Podaci iz članka 7. stavka 4. točaka 1. i 3. ovoga Zakona objavljuju se na način kako se objavljuju priopćenja trgovačkoga društva.
(7) Podružnica se može osnovati i na daljinu, elektroničkim sredstvima komunikacije.
Odjeljak 3. ODGOVORNOST ZA OBVEZE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA
Općenito
Članak 9. (NN 40/19)
(1) Trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom.
(2) Brisan.
Odgovornost članova trgovačkoga društva
Članak 10. (NN 34/22)
(1) Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.
(2) Članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.
(3) Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.
(4) Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito:
1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,
2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,
3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,
4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
(5) Ako je nad društvom iz stavka 2. ovoga članka otvoren stečajni postupak, zahtjeve protiv osoba iz stavka 3. ovoga članka za vrijeme trajanja stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj.
GLAVA II. TVRTKA
Odjeljak 1. TVRTKA TRGOVAČKOGA DRUŠTVA
Pojam
Članak 11. (NN 40/19)
(1) Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.
(2) Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(3) Tvrtka trgovačkoga društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.
(4) Tvrtka trgovačkoga društva mijenja se na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.
(5) Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar.
(6) Prijavu za upis promjene tvrtke u sudski registar podnosi uprava trgovačkoga društva, odnosno članovi koji upravljaju društvom.
Načelo istinitosti
Članak 12.
Podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti.
Sadržaj tvrtke
Članak 13.
(1) Tvrtka trgovačkoga društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva.
(2) Uz sastojke navedene u stavku 1. ovoga članka,
1. tvrtka javnoga trgovačkog društva mora sadržavati riječi »javno trgovačko društvo« ili naznaku« j.t.d.«,
2. tvrtka komanditnoga društva mora sadržavati riječi »komanditno društvo« ili oznaku »k.d.«
3. tvrtka dioničkoga društva mora sadržavati riječi "dioničko društvo" ili oznaku "d.d.";
4. tvrtka društva s ograničenom odgovornošću mora sadržavati riječi "društvo s ograničenom odgovornošću" ili oznaku "d.o.o.", a jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću oznaku »jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću« ili oznaku „j.d.o.o.“,
5. tvrtka gospodarskoga interesnog udruženja mora sadržavati na početku ili na kraju riječi: »gospodarsko interesno udruženje« ili oznaku GIU.
(3) Ako je član u javnom trgovačkom društvu ili komplementar u komanditnom društvu neko društvo, u tvrtki se mora navesti tvrtka ili skraćena tvrtka tog društva.
Razlikovanje tvrtki
Članak 14. (NN 40/19)
(1) Sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkoga društva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog vlasništva ni druga prava drugih osoba.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, povezana društva u smislu odredaba članka 473. ovoga Zakona mogu u svojim tvrtkama upotrebljavati zajedničke sastojke.
(3) Ako je u tvrtki sadržano ime člana trgovačkoga društva koje je jednako ranije upisanoj tvrtki drugoga društva ili imenu druge osobe sadržanome u ranije upisanoj tvrtki drugoga društva, u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju se unijeti dodaci kojima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju.
Imena država i međunarodnih organizacija
(1) Riječi »Hrvatska« i njezine izvedenice te druga državna znamenja, uključujući njihovo oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku uz naznaku ili kao dio naznake kojom se pobliže obilježava ime društva samo na temelju rješenja ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.
(2) Tvrtka ne može sadržavati imena, grbove, zastave ni druge državne ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih se ni oponašati u heraldičkome smislu.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, sastojci tvrtke koji se tamo navode mogu se unijeti u tvrtku uz dozvolu nadležnog organa odgovarajuće države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, te u slučaju da su ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkoga društva.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Osobna imena
Članak 16.
(1) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika.
(2) U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla samo ako ga se koristi na prikladan način uz pristanak nasljednika.
(3) Vrijeđa li trgovačko društvo svojim poslovanjem ili na koji drugi način čast i ugled osobe čije je ime uneseno u njegovu tvrtku, ta osoba, a ako je osoba umrla njeni nasljednici, imaju pravo tražiti brisanje njenog imena iz tvrtke društva.
Tvrtka i promjene u trgovačkom društvu
Članak 17.
(1) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo.
(2) Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke i ako član društva čiji su ime ili tvrtka sadržani u tvrtki društva, promijeni svoje ime ili tvrtku.
(3) U slučaju istupa iz društva ili smrti člana društva čije je ime sadržano u tvrtki, trgovačko društvo može nastaviti poslovati pod istom tvrtkom, ako za to dade pristanak taj član društva, a ako je umro, njegovi nasljednici.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Tvrtka trgovačkoga društva u stečaju ili likvidaciji
Članak 18.
Tvrtki trgovačkoga društva koje je u stečaju ili u likvidaciji dodaje se oznaka "u stečaju" ili "u likvidaciji", te se tako upisuje u sudski registar.
Skraćena tvrtka
Članak 19.
(1) Trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku.
(2) Skraćena tvrtka mora sadržavati karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkoga društva.
(3) Skraćena tvrtka upisuje se u sudski registar.
Jezik tvrtke
Članak 20. (NN 68/13)
(1) Naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski brojevi. Ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi drugih jezika ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.
(3) Tvrtka se može upisati u sudski registar i u prijevodu na jedan ili više jezika.
Upotreba tvrtke
Članak 21.
(1) Tvrtku i skraćenu tvrtku trgovačko društvo je dužno upotrebljavati u obliku i sadržaju u kojemu je upisana u trgovačkome registru.
(2) Ako je uz tvrtku ili skraćenu tvrtku u sudski registar upisana i tvrtka ili skraćena tvrtka u prijevodu na strani jezik i pismo, tvrtku ili skraćenu tvrtku na stranom jeziku i pismu trgovačko društvo može upotrebljavati samo zajedno s tvrtkom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(3) Tvrtka ili skraćena tvrtka mora se istaknuti na poslovnim prostorijama trgovačkoga društva.
(4) Na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.) moraju se otisnuti njegova tvrtka, sjedište, sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa. Isto vrijedi i za sadržaj internetske stranice društva.
(5) Na poslovnom papiru i internetskoj stranici društva kapitala moraju se uz podatke iz stavka 4. ovoga članka navesti:
1. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije, s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen i
2. ukupan broj izdanih dionica, a izdaje li društvo dionice s nominalnim iznosom ti iznosi ako se radi o poslovnom papiru dioničkog društva,
3. prezimena i najmanje jedno ime članova uprave društva, a kod dioničkog društva članova uprave, odnosno izvršnih direktora i predsjednika nadzornog odnosno upravnog odbora.
(6) Na poslovnom papiru javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva moraju se otisnuti i imena svih članova trgovačkoga društva koji osobno odgovaraju za obveze društva. Na poslovnom papiru gospodarskoga interesnog udruženja mora se navesti i podatak o skupnoj ovlasti za zastupanje, ako su članovi uprave ovlašteni tako zastupati udruženje.
(7) Na dopisima koje upućuje osobama s kojima se nalazi u poslovnom odnosu ili s kojima je već započeo prijepisku, trgovac može upotrebljavati poslovni papir na kojemu su otisnuti samo njegova tvrtka ili skraćena tvrtka i sjedište.
(8) Narudžbe se smatraju poslovnim pismom u smislu stavka 4. ovoga članka. Na njih se ne primjenjuju odredbe prethodnoga stavka ovoga članka.
Načelo jedinstvenosti
Članak 22.
Svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi o dijelu društva.
Prijenos tvrtke
Članak 23.
(1) Tvrtka trgovačkoga društva može se prenijeti na drugoga samo zajedno s poduzećem ili s bitnim pretežnim dijelom poduzeća.
(2) Za prijenos tvrtke koja sadrži ime neke osobe potrebna je izričita suglasnost te osobe, a ako je umrla, suglasnost njenih nasljednika.
Članak 24. (N 40/19)
Brisan.
Članak 25. (N 40/19)
Brisan.
Odjeljak 3. TVRTKA PODRUŽNICE
Sadržaj
Članak 26.
(1) Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.
(2) Tvrtka podružnice mora sadržavati:
1. tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkoga društva,
2. naznaku djelatnosti podružnice,
3. riječi iz kojih je vidljivo da se radi o podružnici.
Primjena odredaba o tvrtki trgovačkoga društva
Članak 27.
Na tvrtku podružnice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o tvrtki trgovačkoga društva.
Odjeljak 4. ZAŠTITA TVRTKE
Načelo zakonitosti
Članak 28.
Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Načelo isključivosti
Članak 29. (NN 40/19)
(1) U sudski registar ne može se upisati tvrtka koja je jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke. Sud na to pazi po službenoj dužnosti.
(2) Tvrtka podružnice mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već upisane tvrtke.
Načelo prvenstva
Članak 30.
(1) Ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, upisat će se kasnije prijavljena tvrtka ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave.
Zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke
Članak 31.
(1) Trgovac kome druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te drugoga trgovca izbriše iz sudskog registra, te da ju se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka druge osobe, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar.
(3) Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i na temelju propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
GLAVA III. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOGA DRUŠTVA
Odjeljak 1. PREDMET POSLOVANJA
Sloboda obavljanja djelatnosti
Članak 32. (NN 40/19)
(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti.
(2) Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva.
(3) Ako je zakonom propisano da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegova poslovanja nakon što nadležno tijelo donese odluku kojom se utvrđuje da društvo udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanima za obavljanje te ili tih djelatnosti (suglasnost za početak rada), ono smije početi obavljati takvu djelatnost čim pribavi takvu odluku. Okolnost da je društvo pribavilo ovu odluku ne upisuje se u sudski registar niti se ova odluka polaže u zbirku isprava.
(4) Ako je zakonom za pojedine djelatnosti propisano da ih mogu obavljati samo određeni oblici trgovačkih društava (zakonski oblik kao uvjet za obavljanje djelatnosti), te da se pojedine djelatnosti mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugoga akta nadležnog tijela (suglasnost za djelatnost), takve djelatnosti mogu obavljati samo trgovačka društva za koja je to zakonom određeno, odnosno samo ako za to dobiju propisanu suglasnost, dozvolu ili drugi akt nadležnog tijela ili institucije.
Utvrđivanje predmeta poslovanja
Članak 33.
(1) Predmet poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se u dioničkom društvu statutom, a u ostalim trgovačkim društvima odlukom članova društva koja se prilikom osnivanja donosi na način koji je propisan za sklapanje društvenog ugovora, a mijenja se većinom koja je potrebna za izmjenu društvenog ugovora.
(2) Predmet poslovanja može se utvrditi navođenjem djelatnosti koje trgovačko društvo namjerava obavljati ili općom odredbom bez tog navođenja.
Upis predmeta poslovanja u sudski registar
Članak 34.
(1) Predmet poslovanja upisuje se kao evidencijski podatak u sudskom registru. Trgovačko društvo dužno je dostavljanjem odluke kojom se utvrđuje predmet poslovanja, a za dioničko društvo statuta, te popisa djelatnosti izvijestiti registarski sud o tome koje djelatnosti čine utvrđeni predmet poslovanja društva. Na isti je način trgovačko društvo dužno izvijestiti registarski sud i o svakoj izmjeni utvrđenog predmeta poslovanja.
(2) Propisuje li se drugim propisom da se neka djelatnost upisuje u sudski registar, a nije riječ o djelatnostima iz stavka 3. ovoga članka, smatra se da je udovoljeno zahtjevu za upisom ako je djelatnost u pogledu koje se takva obveza propisuje navedena u statutu odnosno odluci kojom se utvrđuje predmet poslovanja, a statut odnosno odluka su zajedno s popisom djelatnosti dostavljeni registarskom sudu radi upisa kao evidencijskog podatka u sudskom registru.
(3) Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog tijela, predmet poslovanja u dijelu u kojem se odnosi na te djelatnosti upisuje se u glavnu knjigu sudskog registra. Upis tih djelatnosti u sudski registar provest će se samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole toga nadležnog tijela.
Učinak upisa predmeta poslovanja društva u sudski registar
Članak 35. (NN 40/19)
(1) Trgovačko društvo može obavljati djelatnosti koje čine utvrđeni predmet poslovanja društva.
(2) Osim djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, trgovačko društvo može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz djelatnost koja čini utvrđeni predmet poslovanja društva.
(3) Valjani su pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim osobama izvan djelatnosti iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka.
Članak 36. (NN 40/19)
Brisan.
Odjeljak 2. SJEDIŠTE
Sjedište trgovačkoga društva
Članak 37.
(1) Sjedište trgovačkoga društva je mjesto u Republici Hrvatskoj u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojemu društvo trajno obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.
(2) Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište.
(3) Sjedište trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar.
(4) Ako je uprava trgovačkoga društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar ili ako društvo obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem se smatra mjesto upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.
Promjena sjedišta
Članak 38. (NN 40/19)
(1) Trgovačko društvo može promijeniti sjedište na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.
(2) Na temelju prijave trgovačkoga društva promjena njegova sjedišta upisuje se u sudski registar.
Sjedište podružnice
Članak 39.
Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača podružnice.
Sudska nadležnost
Članak 40.
(1) Za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave odnosno izvršnih direktora ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.
(2) U stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 137. stavka 2., članka 150. stavka 2., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 204. stavka 3., članka 230. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 272.d, članka 273.a stavka 2. i 3., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2. i 5., članka 300. stavka 2., članka 300.h stavka 2., članka 300.k stavka 1. članka 330. stavka 2., članka 367. stavka 2., članka 368. stavka 2., članka 371. stavka 3. i 4., članka 375. stavka 3., članka 376. stavka 3., članka 381. stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 413. stavka 1., članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6., članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4., članka 470. stavka 2., članka 471., članka 481.a stavka 1., članka 491., članka 492. stavka 4., članka 500., članka 504.a stavka 3., 515., članka 523. stavka 3., članka 527. stavka 1. i 4., članka 532., stavka 1., članka 545. stavka 1. i 4., članka 547. stavka 1., članka 550k. stavka 2., članka 550.o stavka 2., članka 550p. stavka 2., članka 562. stavka 2. i članka 575. stavka 3. i članka 607. stavka 3. ovoga Zakona sud iz stavka 1. ovoga članka odlučuje u izvanparničnom postupku.
(3) U stvarima iz stavka 2. ovoga članka postupak je hitan. Rok za žalbu je osam dana. Sud drugoga stupnja dužan je odlučiti o žalbi u roku od trideset dana.
(4) Žalba protiv odluka suda donesenih u stvarima iz članka 114. stavka 2., članka 115., članka 137. stavka 2., članka 182. stavka 3., članka 203. stavka 3., članka 245., članka 247. stavka 2., članka 257. i 260., članka 272.d, članka 273.a stavka 2. i 3., članka 278. stavka 3., članka 288., članka 298. stavka 2. i 5., članka 300. stavka 2., članka 300.h stavka 2., članka 330. stavka 2., članka 371. stavka 3. i 4., članka 375. stavka 3., članka 381. stavka 1., članka 382. stavka 5. i 6., članka 423. stavka 6., članka 424. stavka 2., članka 426. stavka 6., članka 450., članka 451. stavka 2., članka 452. stavka 4. i članka 471., članka 481.a stavka 1., članka 515., članka 523. stavka 3., 527., 545. i 550.o stavka 2. ovoga Zakona ne zadržava izvršenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
GLAVA IV. ZASTUPANJE
Odjeljak 1. OPĆE ODREDBE
Zastupnici po zakonu
Članak 41.
(1) Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona.
(2) Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.
(3) Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona.
Zastupnici po punomoći
Članak 42.
(1) Zastupnik trgovačkoga društva iz članka 41. ovoga Zakona može dati punomoć drugoj osobi.
(2) Punomoć se može dati u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u sudskom registru.
(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, punomoć iz stavka 1. ovoga članka daje se sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi.
(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike iz ovoga članka.
Punomoćnik po zaposlenju
Članak 43.
(1) Osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkoga društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja.
(2) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.
Odjeljak 2. PROKURA
Pojam prokure
Članak 44.
(1) Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ovim Zakonom.
(2) Prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ovoga Zakona.
(3) Prokura se daje na način predviđen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.
(4) Prokura se daje u pisanom obliku.
Prokurist
Članak 45. (NN 34/22)
(1) Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.
(2) Prokurist ne može biti osoba koja zbog razloga predviđenih odredbom članka 239. stavka 2. ovoga Zakona ne može biti imenovana za člana uprave dioničkog društva.
(3) Prokura se ne može dati pravnoj osobi.
Pojedinačna i skupna prokura
Članak 46.
(1) Prokura se može dati jednoj ili više osoba.
(2) Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ovim Zakonom.
(3) Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri.
(4) Izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.
(5) Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima.
(6) Znanje o pravno odlučnim činjenicama ili krivnja jednog skupnog prokuriste proizvodi pravne učinke za vlastodavca, bez obzira na znanje ili krivnju ostalih skupnih prokurista.
Opseg ovlasti iz prokure
Članak 47.
(1) Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.
(2) Prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Ograničenje prokure
Članak 48.
(1) Ograničenje prokure koje nije predviđeno ovim Zakonom nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati.
(2) Ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u sudskom registru.
Sklapanje ugovora sa samim sobom
Članak 49.
Prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Potpis prokuriste
Članak 50.
Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku "p.p.".
Prijenos prokure
Članak 51.
(1) Prokura nije prenosiva na drugu osobu.
(2) Nema pravnoga učinka odredba u prokuri ili izjava trgovačkoga društva kojom se prokurist ovlašćuje na prijenos prokure, kao ni izjava društva kojom se prijenos prokure odobrava prethodno ili naknadno.
Opoziv prokure
Članak 52.
(1) Prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj ugovora ili drugoga pravnoga posla na temelju kojega je dana.
(2) Ništetna je odredba ugovora kojom se trgovačko društvo odriče prava da opozove prokuru, kao i odredba kojom se pravo na opoziv prokure vezuje uz rok ili uz uvjet.
(3) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne isključuju se niti se umanjuju prava prokuriste predviđena ugovorom na temelju kojega je dana prokura za slučaj opoziva prokure.
Članak 53. (NN 40/19)
Brisan.
Upis prokure
Članak 54. (NN 34/22)
(1) Davanje prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar prilažu se odluka o davanju prokure i izjava prokurista da je upoznat s danom prokurom, odnosno odluka kojom se prokura opoziva ili izjava kojom prokurist otkazuje prokuru.
(2) U sudski registar upisuju se ime i prezime prokuriste i njegov osobni identifikacijski broj a ograničenje iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona upisuje se u sudske registre za trgovačko društvo i za podružnicu.
(3) Prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura opozvana opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.
Odjeljak 3. TRGOVAČKA PUNOMOĆ
Pojam trgovačke punomoći
Članak 55.
(1) Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća.
(2) Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku.
Ovlasti iz trgovačke punomoći
Članak 56.
(1) Trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne.
(2) Trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se niti voditi spor.
(3) Ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih navedenih u prethodnome stavku ovoga članka, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati.
(4) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkog punomoćnika.
(5) Bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik ne može ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu.
Odjeljak 4. PUNOMOĆ TRGOVAČKOME PUTNIKU
Tko može dati punomoć i oblik punomoći
Članak 57.
(1) Trgovac može svome radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkome putniku.
(2) Punomoć trgovačkome putniku mora se dati u pisanom obliku.
Ovlasti iz punomoći trgovačkome putniku
Članak 58.
(1) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca.
(2) Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun.
(3) Ograničenje ovlasti trgovačkoga putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati.
(4) Trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima.
(5) Ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona odnosi se i na trgovačkoga putnika.
GLAVA V. SUDSKI REGISTAR
Predmet upisa
Članak 59.
U sudski registar upisuju se trgovci i svi podaci određeni zakonom te promjene tih podataka.
Registar
Članak 60.
(1) Registar vode trgovački sudovi.
(2) Ustroj i vođenje registra te postupak u registarskim stvarima uređeni su zakonom.
Način upisa
Članak 61. (NN 40/19)
(1) Upis u sudski registar obavlja se na temelju odluke registarskoga suda.
(2) Upis u sudski registar obavlja se na temelju prijave za upis, a po službenoj dužnosti samo kada je to predviđeno zakonom.
Prijava za upis
Članak 62. (NN 40/19)
(1) Prijava za upis u sudski registar podnosi se na način propisan zakonom kojim se uređuje postupak po kojem postupaju sudovi u registarskim stvarima.
(2) Isprave na koje se prijava poziva podnose se uz prijavu u izvorniku, ovjerenoj preslici, odnosno prijepisu ili u drugom zakonom propisanom obliku.
(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, prijavu za upis podnose za:
– javno trgovačko društvo, svi njegovi članovi,
– komanditno društvo, svi komplementari,
– za dioničko društvo, svi članovi uprave i predsjednik nadzornog odbora, odnosno svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora,
– za društvo s ograničenom odgovornošću, svi članovi uprave, a ako ono ima nadzorni odbor, i predsjednik toga odbora.
(4) Ako zakonom nije drugačije određeno, prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u roku od 15 dana od dana kada se ispune pretpostavke za upis koje su propisane ovim Zakonom ili posebnim zakonom.
Članak 63. (NN 40/19)
Brisan.
Objava upisa
(1) Upis u sudski registar trgovački sud objavljuje na internetskoj stranici sudskog registra.
(2) Smatra se da je upis objavljen istekom dana kad je objavljen na internetskoj stranici sudskog registra.
Javnost registra
Članak 65.
(1) Svaka osoba može u radno vrijeme suda i u prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, u isprave na temelju kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom isključena primjena načela javnosti registra.
(2) Svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili presliku podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa za određenoga trgovca.
(3) Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili presliku podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu radi koje to traži.
Učinak upisa u registar
Članak 66.
(1) Nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru koji su objavljeni na način propisan ovim Zakonom ili aktima trgovačkoga društva.
(2) Treći se mogu pozivati na isprave i podatke koji nisu objavljeni, osim ako se za njihov učinak zahtijeva da ih se objavi.
(3) Svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno ovome i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj se dokaže da joj je bilo poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru. U pogledu radnji poduzetih prije šesnaestog dana nakon dana objave upisa trećoj se osobi ne mogu suprotstaviti upisani podaci ni isprave iz objave ako dokaže da za njih nije mogla znati.
(4) Osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru.
(5) Ako su podatak ili činjenica koji se upisuju u sudski registar netočno objavljeni, treći se može pozvati na ono što je objavljeno, osim ako je znao da objavljeni podatak ili činjenica ne odgovaraju onome što je upisano u sudskom registru.
(5) Za pravni promet koji se ostvaruje preko podružnice mjerodavni su podaci o njoj upisani u sudskom registru u kojemu je ona upisana i koje objavi registarski sud.
Mjesna nadležnost
Članak 67.
Prijava za upis u sudski registar podnosi se trgovačkom sudu nadležnom po mjestu sjedišta trgovca.
DIO DRUGI DRUŠTVA
GLAVA I. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO
Odjeljak 1. OSNIVANJE
Pojam javnoga trgovačkoga društva
Članak 68.
(1) Javno trgovačko društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom.
(2) Član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba.
Primjena propisa o ortaštvu
Članak 69.
Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na javno trgovačko društvo primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu.
Prijava za upis u sudski registar
Članak 70. (NN 40/19)
(1) Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i poslovnu adresu, ime i prezime, osobni identifikacijski broj i prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište svakoga člana društva, imena i prezimena osoba ovlaštenih da zastupaju društvo i njihove ovlasti te djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se ugovor o osnivanju društva (društveni ugovor) i odluka o utvrđivanju predmeta poslovanja.
(3) U sudski registar upisuju se pored podataka iz stavka 1. ovoga članka i promjene društvenog ugovora, tvrtke i sjedišta, djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, stupanje novoga člana u društvo, prestanak članstva u društvu te promjene ovlasti za zastupanje društva.
Odjeljak 2. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA
Društveni ugovor
Članak 71.
(1) Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.
(2) Odredbe ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se utoliko, ukoliko članovi svoje odnose u društvu drugačije ne urede društvenim ugovorom.
Ulozi u društvu
Članak 72.
(1) Ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge.
(2) Član može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovčanog uloga članovi sporazumno određuju u novcu.
(3) Član društva nije dužan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji zbog gubitka društva.
Naknada izdataka i štete
Članak 73.
(1) Ako član društva učini za društvo troškove za koje se prema okolnostima može uzeti da su potrebni, ili ako neposredno zbog obavljanja poslova društva, ili zbog opasnosti koja je s time povezana, pretrpi štetu, društvo mu je dužno to nadoknaditi.
(2) Na iznos novca kojega je dužno platiti članu na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka, društvo mora platiti i kamate od dana kada su mu nastali izdaci, odnosno od kada mu je pričinjena šteta pa sve dok mu se oni ne nadoknade.
(3) Član društva može na ime troškova koji su potrebni za obavljanje poslova društva zahtijevati da mu društvo plati predujam.
(4) Član mora društvu bez odgađanja prenijeti sve koristi koje primi od trećih osoba za vođenje poslova društva i koje ima od vođenja poslova za društvo.
Posljedice zakašnjenja
Članak 74.
(1) Član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na vrijeme društvu ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva ili zakasni s unosom drugih uloga, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate, od dana kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.
(2) Društvo može postaviti zahtjev za naknadu veće štete.
Pozornost člana
Članak 75.
U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
Zabrana konkurencije
Članak 76.
(1) Član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, niti u nekom drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovora.
(2) Smatra se da je dan pristanak za sudjelovanje u nekome drugome društvu, ako je ostalim članovima pri stupanju toga člana u društvo bilo poznato da je on član drugoga društva u kojemu osobno odgovara, a nije mu članstvo u društvu bilo izričito uvjetovano s time da u drugome društvu napusti sudjelovanje kao član koji osobno odgovara.
Posljedice nedopuštene konkurencije
Članak 77.
(1) Povrijedi li član društva obvezu propisanu u članku 76. stavku 1. ovoga Zakona, društvo može od njega zahtijevati naknadu štete.
(2) Umjesto naknade štete iz stavka 1. ovoga članka, društvo može zahtijevati od člana da on poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva, odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun, ili da mu ustupi pravo na ono što bi trebao primiti iz takvoga posla.
(3) O ostvarivanju prava društva iz ovoga članka odlučuju ostali članovi društva. Zahtjevi društva zastaruju za tri mjeseca od dana kada su ostali članovi društva saznali za povredu obveze iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona. Bez obzira na to saznanje zahtjevi zastaruju u roku od pet godina od dana učinjene povrede.
(4) Ovim odredbama ne dira se u pravo ostalih članova društva da zahtijevaju prestanak društva.
Vođenje poslova društva
Članak 78.
(1) Svaki član društva ima pravo i obvezu da vodi poslove društva.
(2) Ako je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više određenih članova društva, ostali članovi društva su od toga isključeni.
Način vođenja poslova
Članak 79.
(1) Ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih ovlašten da ih sam vodi. Ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove društva usprotivi poduzimanju neke radnje, ta se radnja ne može poduzeti.
(2) Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakoga posla potrebna je, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja, suglasnost svih ovlaštenih članova.
Odstupanje od uputa. Obveza izvješćivanja
Članak 80.
(1) Društvenim ugovorom može se predvidjeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva.
(2) Kada postoji obveza iz stavka 1. ovoga članka, član društva može odstupiti od dobivenih uputa ako s obzirom na okolnosti smatra da one nisu opravdane. U tom slučaju mora o tome izvijestiti ostale članove društva i pričekati njihovu odluku. Član može postupiti i bez obzira na primljene upute ako bi bilo štetno da se odgađa s poslom dok ostali članovi ne donesu odluku i ako smatra da bi oni odobrili njegovo postupanje, kada bi im stvarno stanje bilo poznato.
(3) Član koji je ovlašten voditi poslove društva dužan je društvu dati potrebne obavijesti, a kada se to od njega zatraži, izvijestiti o stanju poslova i položiti račun o svome radu.
Opseg ovlasti za vođenje poslova. Prokura
Članak 81.
(1) Ovlast za vođenje poslova obuhvaća sve radnje koje se redovno poduzimaju u poslovanju društva.
(2) Za poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovnog poslovanja potrebna je suglasnost svih članova.
(3) Za davanje prokure potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja. Prokuru može opozvati svaki član društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim članovima.
Oduzimanje ovlasti za vođenje poslova
Članak 82.
Ako za to postoji važan razlog, po tužbi ostalih članova društva, sud će članu društva oduzeti ovlast za vođenje poslova društva. Takav razlog postoji naročito u slučaju grube povrede obveze ili nesposobnosti člana da redovno vodi poslove društva.
Otkazivanje ovlasti za vođenje poslova društva
Članak 83.
(1) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva, ako za to postoji važan razlog. On se ne može unaprijed odreći toga prava.
(2) Član se može odreći ovlasti za vođenje poslova društva samo tako da za to dade otkazni rok koji ostalim članovima omogućava da poduzmu sve ono što je potrebno za daljnje vođenje poslova, osim ako postoji opravdani razlog za to da se toga ovlaštenja odrekne i prije isteka takvoga roka.
(3) Odrekne li se član ovlasti za vođenje poslova društva bez opravdanog razloga, dužan je društvu nadoknaditi štetu koja mu uslijed toga nastane.
Pravo na obaviještenost
Članak 84.
(1) Svaki se član može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, osobno obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za sebe sastaviti godišnja financijska izvješća.
(2) Prava iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se isključiti ni ograničiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno.
Donošenje odluka
Članak 85.
(1) Za donošenje odluka društva potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da sudjeluju u odlučivanju.
(2) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da se odluke donose većinom glasova, u sumnji se većina računa prema broju članova.
Račun dobiti i gubitka
Članak 86.
(1) Krajem svake poslovne godine utvrđuje se račun dobiti i gubitka. Na temelju toga računa svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, srazmjerno njegovome udjelu u društvu.
(2) Društvo u kojem nijedan član nije fizička osoba dužno je godišnja financijska izvješća zajedno s izvješćem o stanju društva, bez odgađanja nakon što ih prihvate članovi društva, te izvješćem revizora, kada je revidiranje godišnjih financijskih izvješća propisano zakonom ili određeno društvenim ugovorom, predati u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka društvo koje je prema računovodstvenim propisima mali poduzetnik nije dužno izraditi izvješće o stanju društva.
Udio u dobiti i gubitku
Članak 87.
(1) Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.
(2) Pri izračunavanju udjela u dobiti koji članu pripada po odredbi iz stavka 1. ovoga članka, ulozi koje je član tijekom poslovne godine unio u društvo računaju se u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od uplate. Ako je član u poslovnoj godini smanjio svoj udio u kapitalu, uračunava se tako smanjeni udio u srazmjeru s vremenom koje je proteklo od učinjenoga smanjenja.
(3) Dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, kao i gubitak u toku poslovne godine, dijele se na članove društva na jednake dijelove.
(4) Ako društveni ugovor sadržava odredbu koja se razlikuje od odredbe iz stavka 3. ovoga članka, ali se njome uređuje samo udio u dobiti ili samo udio u gubitku, u sumnji se smatra da ona vrijedi i za dobit i za gubitak.
Zabrana smanjenja udjela u kapitalu društva
Članak 88.
Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova smanjiti svoj udio u kapitalu društva.
Vraćanje zajmova
Članak 89.
Na društvo u kojemu nijedan član nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za člana javnoga trgovačkoga društva. To ne vrijedi ako je neki od članova društva javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je fizička osoba član koji osobno odgovara za obveze društva.
Odjeljak 3. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA
Zabrana raspolaganja člana svojim udjelom
Članak 90.
Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu.
Zastupanje društva
Članak 91.
(1) Svaki član je ovlašten zastupati društvo, ako društvenim ugovorom nije isključen od zastupanja.
(2) Društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo skupno. Članovi ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine između sebe da u ime društva poduzimaju određene poslove ili određene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu dovoljno je da je ona izjavljena jednome od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.
(3) Društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno, ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe druge i treće rečenice stavka 2. ovoga članka.
Opseg ovlasti za zastupanje
Članak 92.
(1) Član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega s time da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.
(2) Ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To napose vrijedi ako se ovlast ograničava samo na određene poslove ili vrste poslova, a ako se treba ostvariti samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili na određenome mjestu.
Oduzimanje ovlasti za zastupanje
Članak 93.
Po tužbi ostalih članova sud će članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana da uredno zastupa društvo.
Osobna odgovornost članova
Članak 94.
(1) Za obveze društva svaki član odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva.
(2) Sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva koji je suprotan odredbi iz stavka 1. ovoga članka nema učinka prema trećima.
Prigovor i prijeboj
Članak 95.
(1) Ako vjerovnik društva zahtijeva od člana da mu ispuni obvezu društva, član društva mu može staviti prigovore koje može istaći društvo i svoje osobne prigovore.
(2) Član društva može odbiti da vjerovniku ispuni obvezu, ako društvo ima pravo pobijati valjanost pravnoga posla iz kojega proizlazi obveza čije ispunjenje vjerovnik traži.
(3) Član ima pravo iz prethodnoga stavka ovoga članka i onda ako se vjerovnikova tražbina može podmiriti prijebojem s dospjelim tražbinom društva.
Odgovornost novoga člana
Članak 96.
(1) Tko pristupi već postojećem društvu odgovara kao i ostali članovi prema odredbama članka 94. i 95. ovoga Zakona za obveze društva nastale prije njegovoga pristupanja društvu.
(2) Drugačiji sporazum članova društva glede njihove odgovornosti nema učinka prema trećima.
Odjeljak 4. PRESTANAK DRUŠTVA I ISTUPANJE ČLANOVA IZ DRUŠTVA
Razlozi prestanka
Članak 97.
Razlozi za prestanak društva jesu:
1. istek vremena za koje je osnovano,
2. odluka članova društva,
3. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,
4. otvaranje stečajnog postupka,
5. smrt, odnosno prestanak nekoga od članova društva, ako što drugo ne proizlazi iz društvenog ugovora,
6. otvaranje stečaja nad nekim od članova društva,
7. otkaz nekoga od članova društva ili njegovoga vjerovnika,
8. pravomoćna odluka suda.
Otkaz člana
Članak 98.
(1) Ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, svaki član društva može otkazati društveni ugovor samo s posljednjim danom poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do toga dana.
(2) Ništetan je svaki sporazum kojim se isključuje pravo člana društva da otkaže ugovor ili kojime mu se otežava to pravo.
Prestanak na temelju odluke suda
Članak 99.
(1) Po tužbi nekoga od članova društva sud će, ako za to postoji važan razlog, donijeti odluku da društvo prestane prije isteka vremena za koje je osnovano, odnosno, ako vrijeme njegovog trajanja nije određeno, da ono prestane i bez otkaza.
(2) Važan razlog naročito postoji ako koji od drugih članova društva s nakanom ili grubom nepažnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu ili ako ispunjenje takve obveze ili svrhe društva postane nemoguće ili se ta svrha već postigne.
(3) Ništetan je sporazum kojim se isključuje ili protivno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ograničava pravo člana da tužbom zahtijeva prestanak društva.
(4) Tužba se mora podići protiv svih ostalih članova društva isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona.
Društvo za vrijeme trajanja života člana. Prešutno nastavljanje društva
Članak 100.
Na društvo koje se osnuje tako da traje za vrijeme trajanja života nekoga od članova ili na određeno vrijeme pa prešutno nastavi s radom, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 98. i 99. ovoga Zakona.
Otkaz vjerovnika člana društvu zbog tražbina prema članu
Članak 101.
Vjerovnik člana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno pokuša provesti ovrhu nad pokretnom imovinom člana društva i na temelju ovršne isprave zaplijeni njegov udio u društvu i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi članu pripalo iz društva nakon što ono prestane, može otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira na to je li društvo osnovano na određeno ili na neodređeno vrijeme. Vjerovnik može od društva zahtijevati samo ono što bi članu pripalo nakon prestanka društva.
Ovlast člana koji je u dobroj vjeri za vođenje poslova društva
Članak 102.
Ako društvo ne prestane otkazom nego na neki drugi način, član društva je ovlašten voditi poslove društva sve dok ne sazna ili dok ne bi morao saznati da je društvo prestalo.
Smrt ili prestanak člana i stečaj člana
Članak 103.
(1) Kada društvo prestane zbog smrti nekoga od članova, njegov nasljednik mora ostale članove bez odgađanja izvijestiti o smrti člana i, ako postoji opasnost zbog odgađanja, mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve dotle dok ostali članovi zajedno s njime ne odrede nešto drugo. Ostali članovi dužni su na isti način privremeno nastaviti s obavljanjem poslova koji su im povjereni. U tome smislu smatra se da društvo i dalje postoji.
(2) Odredbe druge i treće rečenice stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju prestanka društva zbog otvaranja stečaja nad članom društva.
Nastavljanje društva nakon istupanja člana
Članak 104.
Kada je društvenim ugovorom određeno da će se u slučaju ako član otkaže taj ugovor ili umre ili se nad njime otvori stečaj, društvo nastaviti s ostalim članovima, iz društva istupa član kod kojega nastupe takve okolnosti u vrijeme kada bi, da nema odredaba društvenoga ugovora, društvo prestalo.
Posljedice istupanja člana iz društva i odgovornost za obveze društva
Članak 105.
(1) Udio člana koji istupi iz društva prirasta ostalim članovima.
(2) Predmeti koje je član koji istupi iz društva dao društvu na uporabu moraju mu se vratiti. Član ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti tih predmeta.
(3) Članu koji je istupio iz društva isplaćuje se u novcu ono što bi on primio na temelju obračuna koji bi se napravio kada bi u vrijeme njegova istupanja društvo prestalo postojati. Vrijednost imovine društva utvrđuje se, ako je to potrebno, službenom procjenom.
(4) Ako vrijednost imovine društva nije dostatna za to da se pokriju dugovi društva i udjeli članova u kapitalu društva, član koji je istupio iz društva mora društvu platiti dio nepokrivenog iznosa, srazmjerno njegovom sudjelovanju u gubitku društva.
(5) Član koji je istupio iz društva odgovara vjerovnicima za obveze društva nastale do upisa njegova istupanja iz društva u sudski registar.
Sudjelovanje člana koji je istupio iz društva u poslovima koji nisu završeni
Članak 106.
(1) Član koji je istupio iz društva sudjeluje u dobiti i u gubitku iz poslova koji u vrijeme njegova istupanja još nisu bili završeni. Društvo je ovlašteno završiti poslove onako kako smatra da je to najprimjerenije.
(2) Član koji je istupio iz društva može na kraju svake poslovne godine zahtijevati da se napravi obračun o poslovima završenim u toj godini, da mu se isplati ono što mu iz toga pripada i da ga se izvijesti o stanju poslova koji još nisu završeni.
Nastavljanje društva s nasljednicima
Članak 107.
(1) Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da će se društvo u slučaju smrti člana nastaviti s njegovim nasljednicima, svaki nasljednik može svoje sudjelovanje u društvu uvjetovati time da mu se na temelju dotadašnjeg udjela u dobiti prizna položaj komanditora i dio uloga ostavitelja koji mu pripada prizna kao njegov komanditni ulog u društvu.
(2) Ako ostali članovi ne prihvate prijedlog nasljednika iz stavka 1. ovoga članka, on može zahtijevati da istupi iz društva bez obveze da za to dade otkazni rok.
(3) Nasljednici mogu prava navedena u stavku 1. i 2. ovoga članka ostvariti u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju. Ako nasljednik nije poslovno sposoban, a nije mu imenovan zakonski zastupnik, taj rok počinje teći od kada mu se postavi zastupnik, odnosno od kada stekne poslovnu sposobnost.
(4) Ako u roku iz stavka 3. ovoga članka nasljednik istupi iz društva, ili u tome roku društvo prestane ili nasljednik stekne svojstvo komanditora, odgovara za do tada nastale obveze društva samo po propisima građanskoga prava o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.
(5) Primjenu stavka 1. do 4. ovoga članka ne može se isključiti društvenim ugovorom. U slučaju da nasljednik svoj ostanak u društvu uvjetuje s time da mu se prizna položaj komanditora, njegov se udio u dobiti društva može odrediti drugačije od onoga kako je to bilo uređeno s ostaviteljem.
Isključenje člana umjesto prestanka društva sudskim otkazom
Članak 108.
(1) Nastupi li kod člana neka od okolnosti zbog koje bi ostali članovi društva po odredbama članka 99. ovoga Zakona imali pravo tužbom zahtijevati da društvo prestane, sud će po tužbi tih članova donijeti odluku da se član isključi iz društva.
(2) Za podjelu imovine između društva i isključenoga člana odlučno je stanje imovine društva u vrijeme podizanja tužbe kojom se traži da se član isključi iz društva.
Istupanje člana umjesto prestanka društva zbog otkaza vjerovnika
Članak 109.
(1) Posluži li se vjerovnik člana društva pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ostali članovi mogu, na temelju njihove prethodne odluke, izjaviti vjerovniku da društvo između tih članova ostaje. U tom slučaju sa završetkom poslovne godine član dužnik istupa iz društva.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju kada se nad članom društva otvori stečaj s time da se izjava iz stavka 1. ovoga članka daje stečajnom upravitelju, a stečajni dužnik s danom otvaranja stečajnog postupka istupa iz društva.
Preuzimanje poslova društva bez provođenja likvidacije
Članak 110.
(1) Ako se društvo sastoji od samo dva člana, pa u osobi jednoga od njih nastupi razlog za isključenje, zbog kojega bi, kada bi društvo imalo veći broj članova bilo dopušteno njegovo isključenje iz društva, sud može drugoga člana po njegovoj tužbi ovlastiti da preuzme poslove društva s aktivom i pasivom bez da se provede likvidacija društva.
(2) Posluži li se vjerovnik jednoga od dva člana svojim pravom iz članka 101. ovoga Zakona, ili se nad jednim od dva člana otvori stečaj, drugi član ima pravo da bez provođenja likvidacije preuzme društvo na način kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka.
(3) Za obračun i diobu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima se uređuje istupanje člana iz društva.
(4) Prijavu sudu za upis prestanka članstva u društvu može podnijeti svaka od osoba iz stavka 1. ovoga članka.
Prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar
Članak 111.
(1) Sudu se podnosi prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar, osim ako ono prestaje zbog toga što se nad njime provodi stečajni postupak.
(2) Isto vrijedi za istupanje i isključenje člana iz društva. U tim slučajevima prijavu mogu podnijeti svi ostali članovi u društvu.
(3) Ima li smrt člana za posljedicu prestanak društva ili istupanje iz društva, prijavu se može podnijeti sudu a da u tome ne sudjeluju nasljednici koje su u podnošenju prijave spriječile posebne zapreke.
(4) Prestane li društvo odlukom suda, prijavu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti svaki član društva.
Nastavljanje društva nakon stečaja
Članak 112. (NN 40/19)
(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi stečajnog plana donese rješenje o zaključenju stečajnog postupka, članovi mogu odlučiti da nastave društvo.
(2) Sudu se mora podnijeti prijava za upis nastavljanja društva u sudski registar.
Odjeljak 5. LIKVIDACIJA
Kada se pokreće postupak likvidacije
Članak 113.
(1) Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija ako članovi ne dogovore drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj.
(2) Ako društvo prestane zbog otkaza kojega izjavi vjerovnik nekoga od članova ili zbog toga što je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, likvidacija se ne mora provesti samo ako se s time suglasi vjerovnik ili stečajni upravitelj.
Imenovanje likvidatora
Članak 114.
(1) Likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim ugovorom nije određeno da je provedu pojedini članovi društva ili druge osobe. Više nasljednika jednoga člana društva moraju imenovati zajedničkog zastupnika.
(2) Na prijedlog neke od tih osoba likvidatore može zbog važnih razloga imenovati sud na čijem je području sjedište društva. Sud može imenovati likvidatorima osobe koje nisu članovi društva. Sudionikom u imenovanju likvidatora smatra se osim članova društva i vjerovnik koji je zbog tražbina prema nekome od članova otkazao društveni ugovor.
(3) Ako je nad nekim od članova društva otvoren stečaj, na mjesto toga člana stupa stečajni upravitelj.
Opoziv likvidatora
Članak 115.
Likvidatori se opozivaju jednoglasnom odlukom osoba iz članka 114. stavka 2. i 3. ovoga Zakona. Iz važnih razloga likvidatore može na prijedlog nekoga od sudionika opozvati i sud.
Prijava za upis likvidatora u sudski registar
Članak 116.
(1) Zajedno s prijavom iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona sudu se podnosi prijava za upis likvidatora u sudski registar. To vrijedi za svaku promjenu likvidatora ili njihovih ovlaštenja za zastupanje. U slučaju smrti člana društva upis se može obaviti a da nasljednici ne sudjeluju u podnošenju prijave sudu, pod pretpostavkom da su u tome bili spriječeni posebnim zaprekama.
(2) Upis likvidatora koje imenuje sud i upis sudskog opoziva likvidatora provode se po službenoj dužnosti.
Poslovi likvidatora
Članak 117.
Likvidatori moraju završiti tekuće poslove, naplatiti tražbine društva, unovčiti preostalu imovinu i podmiriti vjerovnike. Radi dovršenja poslova koji su u tijeku oni mogu sklapati i nove poslove. U granicama svog poslovnog djelovanja likvidatori zastupaju društvo.
Skupno zastupanje
Članak 118.
(1) Postoji li više likvidatora, oni radnje koje se tiču likvidacije obavljaju skupno, ako se ne odredi da ih mogu poduzeti pojedinačno. Takva se odluka mora upisati u sudski registar.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka nije zapreka za to da likvidatori ovlaste nekoga između njih da obavi određene poslove ili određene vrste poslova.
(3) Za izjavu volje koja se upravlja društvu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 91. stavka 2. ovoga Zakona.
Neograničenost ovlasti
Članak 119.
Ograničenje ovlasti likvidatora bez pravnog je učinka prema trećima.
Vezanost likvidatora odlukama onih koji su ih imenovali
Članak 120.
Likvidatori, bez obzira na to tko ih je imenovao, moraju postupati po odlukama koje glede vođenja poslova društva jednoglasno donesu osobe iz članka 114. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Tvrtka i potpisivanje
Članak 121.
Likvidatori se moraju potpisivati tako da uz tvrtku društva navedu naznaku "u likvidaciji".
Financijska izvješća
Članak 122.
Likvidatori moraju sastaviti financijska izvješća na početku i po završetku likvidacije.
Vraćanje stvari
Članak 123.
Članovima se moraju vratiti stvari koje su oni dali društvu na korištenje. Članovi ne mogu zahtijevati naknadu štete za slučajnu propast, oštećenje ili smanjenje vrijednosti stvari.
Podjela imovine društva
Članak 124.
(1) Nakon što se podmire dugovi društva, likvidatori moraju preostalu imovinu podijeliti članovima srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu društva što se utvrđuje na temelju konačnih financijskih izvješća.
(2) Za vrijeme trajanja likvidacije, ako nije potreban za podmirenje vjerovnika, novac se može privremeno podijeliti. Moraju se zadržati iznosi koji su potrebni za pokriće još nedospjelih ili spornih obveza, kao i za osiguranje iznosa koji pripadaju članovima za konačnu podjelu.
(3) Ako među članovima društva dođe do spora oko podjele imovine društva, likvidatori će odgoditi diobu sve dok se spor ne okonča.
Podmirenje računa između članova društva
Članak 125.
Ako imovina društva nije dostatna za to da se pokriju obveze društva i isplate udjeli u kapitalu društva, članovi društva moraju nadoknaditi manjak u srazmjeru u kojemu su dužni pokriti gubitak društva. Ako se od nekoga člana ne može naplatiti iznos koji bi on morao platiti, ostali članovi moraju snositi manjak u navedenom srazmjeru.
Međusobni odnosi i odnosi prema trećima
Članak 126.
Do okončanja likvidacije u pogledu pravnih odnosa između dotadašnjih članova i društva prema trećima primjenjuju se odredbe drugoga i trećega odjeljka ove glave Zakona ako iz odredaba ovoga odjeljka ili iz svrhe likvidacije ne proizlazi što drugo.
Prijava za upis prestanka društva u sudski registar.
Čuvanje poslovnih knjiga.
(1) Po okončanju likvidacije likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja društva iz sudskog registra. Društvo prestaje brisanjem iz sudskog registra.
(2) Poslovne knjige i dokumentaciju društva likvidator je dužan čuvati u rokovima određenim posebnim propisima ili povjeriti na čuvanje osobi koja pruža usluge pohrane poslovne dokumentacije u skladu s pravilima kojima se uređuje postupanje s arhivskim gradivom i arhivama. Poslovne knjige i dokumentaciju može se pohraniti i u elektroničkom obliku. U sudski registar upisat će se kod koga su i gdje pohranjene poslovne knjige i dokumentacija društva. Naknada za pohranu i čuvanje poslovnih knjiga i dokumentacije društva podmiruje se na teret društva prije njegova brisanja, a ne može prelaziti opravdane troškove digitalizacije poslovnih knjiga i dokumentacije društva, izrade njihova popisa te njihova sigurnog čuvanja i zaštite u elektroničkom obliku.
(3) Članovi i njihovi nasljednici imaju pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju društva i mogu se njima koristiti. Za uvid u pohranjene poslovne knjige i dokumentaciju društva te izradu njihovih preslika plaća se naknada koja ne može biti viša od naknade koja se plaća za uvid i izradu preslika arhivske građe pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu.
(4) Ako je do prestanka društva došlo bez provođenja likvidacije ili stečaja, članovi društva dužni su postupiti u skladu s odredbom iz stavka 2. ovoga članka.
Primjena odredaba o likvidaciji
Članak 128.
Ako članovi umjesto likvidacije ugovore neki drugi način obračuna i podjele imovine društva, sve dok se imovina ne podijeli, u odnosu prema trećima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga odjeljka Zakona.
Odjeljak 6. ZASTARA
Zastara tražbina prema članovima
Članak 129.
(1) Zahtjevi prema članu društva s naslova odgovornosti za obveze zastaruju za pet godina od prestanka društva ili od izlaska člana iz društva, ako tražbina prema društvu ne zastaruje u kraćem roku.
(2) Zastara počinje teći prvoga narednoga dana od dana u kojemu su prestanak društva ili prestanak članstva u društvu upisani u sudski registar.
(3) Ako vjerovnikova tražbina prema društvu dospijeva nakon upisa iz stavka 2. ovoga članka, zastara počinje teći od dana dospjelosti.
Prekid zastare
Članak 130.
Prekid zastare prema društvu koje je prestalo djeluje i prema članovima društva koji su to bili u času prestanka društva.
GLAVA II. KOMANDITNO DRUŠTVO
Odjeljak 1. OPĆE ODREDBE
Pojam komanditnog društva
Članak 131.
Komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).
Primjena odredbi o javnom trgovačkom društvu
Članak 132.
Ako odredbama ove glave nije drugačije određeno, na komanditno društvo primjenjuju se odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje javno trgovačko društvo.
Odjeljak 2. OSNIVANJE I UPIS U SUDSKI REGISTAR
Ugovor o osnivanju društva
Članak 133.
Društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji imaju položaj komanditora.
Upis u sudski registar
Članak 134.
(1) Osim podataka koji se upisuju za javno trgovačko društvo, u sudski registar upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih.
(2) Prilikom objave upisa društva objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.
Odjeljak 3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA
Sloboda ugovaranja
Članak 135.
(1) Svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom.
(2) Odredbe iz ovoga odjeljka Zakona primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo određeno, osim ako iz pojedine odredbe ne proizlazi drugačije.
Upravljanje društvom
Članak 136.
(1) Društvom upravljaju komplementari. Komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva.
(2) Komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovnog poslovanja društva.
Pravo nadzora
Članak 137.
(1) Komanditor ima pravo zahtijevati da mu se predaju prijepis ili preslika godišnjih financijskih izvješća društva radi provjere njihove ispravnosti, te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige društva.
(2) Kada postoji opravdani razlog, sud će na zahtjev komanditora u svako doba naložiti društvu da komanditoru i izvan slučaja iz stavka 1. ovoga članka priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.
(3) Komanditor nema posebnih prava koja pripadaju članu društva iz članka 84. ovoga Zakona.
Zabrana konkurencije
Članak 138.
Odredbe članka 76. i 77. ovoga Zakona ne odnose se na komanditore.
Predaja izvješća društva u sudski registar
Članak 138.a
Odredba članka 86. stavka 2. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuje i na komanditno društvo u kome nijedan komplementar nije fizička osoba.
Udio u dobiti i u gubitku
Članak 139.
(1) Odredbe članka 87. ovoga Zakona primjenjuju se i na komanditore.
(2) Dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovom ulogu u kapital društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.
(3) U snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva komanditor sudjeluje samo do visine svoga udjela u kapitalu društva, a i s neuplaćenim dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.
Obračun udjela u dobiti i u gubitku
Članak 140.
(1) Članovi društva sudjeluju u dobiti prema odredbama članka 87. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Ako društvenim ugovorom nije što drugo ugovoreno, udio svakoga člana društva u dijelu dobiti koji prelazi opseg iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona, kao i udio u snošenju gubitka, utvrđuje se u omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima.
Isplata dobiti
Članak 141.
(1) Udio u dobiti isplaćuje se komanditoru u roku određenom u društvenom ugovoru ili odlukom komplementara, ako taj rok nije određen ugovorom.
(2) Kada o roku za isplatu dobiti odlučuju komplementari, taj rok za komanditore ne može biti dulji od 60 dana računajući od dana usvajanja financijskih izvješća društva.
(3) Komanditor nema pravo na isplatu udjela u dobiti sve dok mu je na temelju sudjelovanja u snošenju gubitka društva udio u kapitalu društva smanjen ispod iznosa koji se ugovorom o osnivanju društva obvezao uplatiti kao svoj ulog.
(4) Ako društvo kasnije u poslovanju iskaže gubitak, komanditor nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena.
Odjeljak 4. PRAVNI ODNOSI DRUŠTVA I ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM OSOBAMA
Zastupanje
Članak 142.
(1) Komanditor nije ovlašten zastupati društvo.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoć.
Odgovornost komanditora
Članak 143.
(1) Komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom.
(2) Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima društva do visine ugovorenoga uloga umanjenoga za uplaćeni dio.
(3) U odnosu prema vjerovnicima društva mjerodavan je iznos komanditorovog uloga koji je upisan u sudskom registru, osim ako se na uobičajeni način ne objavi ili društvo vjerovnicima na drugi način ne priopći da je taj ulog veći.
(4) Odredba ugovora između članova društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svoga uloga ili mu se ta obveza odlaže nema učinka prema vjerovnicima društva.
(5) Ako se komanditoru isplati njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kada komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov uplaćeni udio u kapitalu društva zbog gubitka smanjen.
(6) Komanditor nije dužan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih izvješća primio u dobroj vjeri kao udio u dobiti društva.
(7) U odnosu prema vjerovnicima društva u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba, smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drži udjele. To ne vrijedi u slučaju ako je komplementar javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je član koji osobno odgovara za obveze društva fizička osoba.
Odgovornost novoga člana društva
Članak 144.
Osoba koja u svojstvu komanditora kasnije postane članom komanditnog društva, odgovara u skladu s odredbama članka 143. ovoga Zakona i za one obveze koje je društvo preuzelo prije njenog pristupa društvu.
Smanjenje uloga. Prijava za upis promjene uloga u sudski registar
Članak 145.
(1) Prema vjerovnicima društva bez učinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva čije su tražbine već bila nastala u vrijeme upisa smanjenja uloga u sudski registar.
(2) Svi članovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja i smanjenja uloga u sudski registar. Na objavu upisa primjenjuje se odredba članka 134. stavak 2. ovoga Zakona.
Vraćanje zajmova
Članak 146.
U društvu u kojemu nijedan od komplementara nije fizička osoba na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona tako da ono što se odnosi na člana društva s ograničenom odgovornošću vrijedi za članove komanditnog društva koji osobno odgovaraju i za komanditore. To se ne primjenjuje ako su članovi društva koji osobno odgovaraju javno trgovačko društvo ili komanditno društvo kod kojih je član koji osobno odgovara fizička osoba.
Smrt ili prestanak komanditora
Članak 147.
Smrt ili prestanak komanditora koji je pravna osoba ne dovodi do prestanka društva.
GLAVA III. TAJNO DRUŠTVO
Pojam tajnoga društva
Članak 148. (NN 40/19)
(1) Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika.
(2) Ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnoga člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.
(3) Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnoga člana.
(4) Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza iz poslovanja tajnoga društva.
(5) Ako je javni bilježnik sudjelovao u sastavljanju, potvrdi ili ovjeri ugovora iz stavka 1. ovoga članka, dužan je bez odgađanja dostaviti jedan primjerak ugovora nadležnoj ispostavi Ministarstva financija, Porezne uprave prema sjedištu poduzetnika. Ako u sastavljanju, potvrdi ili ovjeri nije sudjelovao javni bilježnik, poduzetnik je dužan ugovor iz stavka 1. ovoga članka dostaviti nadležnoj ispostavi Ministarstva financija, Porezne uprave u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora.
Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana
Članak 149.
(1) Odnosi između poduzetnika i tajnoga člana uređuju se ugovorom.
(2) Na odnose između poduzetnika i tajnoga člana društva primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu samo ako ti odnosi nisu uređeni ugovorom i odredbama ove glave.
Pravo nadzora tajnoga člana
Članak 150.
(1) Tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja.
(2) Kada za to postoji opravdani razlog, sud će na zahtjev tajnoga člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i u druge isprave.
(3) Tajni član nema posebnih prava koja članu društva pripadaju na temelju članka 84. ovoga Zakona.
(4) Prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti.
Dobit i gubitak
Članak 151.
(1) Udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku iskazanom poslovanjem poduzetnikovog poduzeća određuje se ugovorom.
(2) Ako udio tajnoga člana u dobiti i u gubitku nije određen ugovorom, smatrat će se da je ugovoren udio koji je primjeren konkretnim okolnostima.
(3) Ugovorom o tajnome društvu može se isključiti obveza tajnoga člana da snosi gubitak iskazan poslovanjem poduzetnikovog poduzeća. Ugovorom se ne može isključiti pravo tajnoga člana na udio u dobiti.
(4) Ako nije što drugo ugovoreno, tajni član istim udjelom sudjeluje i u gubitku i u dobiti ostvarenoj poslovanjem poduzetnikovog poduzeća.
Račun dobiti i gubitka
Članak 152.
(1) Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti.
(2) Tajni član sudjeluje u gubitku poduzetnikovog poduzeća samo do iznosa uplaćenoga uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu. Za iznos gubitka iskazanoga poslovanjem društva smanjuje se ulog tajnoga člana.
(3) U slučaju gubitka iskazanoga u poslovanju poduzetnikovog poduzeća, tajni član nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovome ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen, i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao uplatiti kao ulog u tajno društvo.
(4) Ako nije drugačije ugovoreno, iznosi obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu.
Smrt tajnoga člana
Članak 153.
Smrt tajnoga člana ne dovodi do prestanka društva.
Slučajevi prestanka društva
Članak 154.
(1) Razlozi za prestanak društva jesu:
1. protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnome društvu,
2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu ili ako ostvarivanje toga cilja postane nemoguće, bez obzira na to je li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme,
3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,
4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,
5. otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom.
(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka do prestanka tajnoga društva dolazi po sili zakona, izuzev ako je što drugo predviđeno ugovorom.
Otkaz ugovora
Članak 155.
(1) Na otkaz ugovora o tajnome društvu primjenjuju se odredbe članka 98., 100. i 101. ovoga Zakona.
(2) Svaki član društva može bez otkaznoga roka otkazati ugovor o tajnome društvu i kada je on sklopljen na određeno vrijeme, ako za to postoji važan razlog. Ništetna je odredba ugovora kojom se isključuje ovo pravo članova društva.
Obračun i dovršetak započetih poslova
Članak 156.
(1) U slučaju prestanka društva poduzetnik i tajni član sastavit će obračun, te će poduzetnik tajnome članu isplatiti njegov ulog zajedno s pripadajućom a još neisplaćenom dobiti.
(2) Ako ulog tajnoga člana nije bio uplaćen u cjelini, ili ako je bio smanjen zbog gubitka društva, tajnome članu isplatit će se dobit u dijelu u kojemu prelazi iznos uloga na koji se tajni član obvezao ugovorom o tajnome društvu.
(3) Ulog i udio u dobiti tajnome članu isplaćuju se u novcu, izuzev ako ugovorom o tajnome društvu nije što drugo određeno.
(4) Poslovi koji nisu bili dovršeni u času prestanka društva, dovršit će se u skladu s ugovorom o tajnome društvu i odredbama ove glave.
Prava tajnoga člana u slučaju stečaja poduzetnika
Članak 157.
(1) U slučaju stečaja poduzetnika, tajni član društva ima glede prava na povrat svoga uloga položaj stečajnog vjerovnika, ali samo u odnosu na onaj dio uloga koji prelazi iznos njegovoga udjela u gubitku.
(2) Tajni član dužan je u stečajnu masu uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom, ali samo u dijelu u kojemu ga već nije uplatio i u dijelu u kojemu sudjeluje u snošenju gubitka iskazanoga poslovanjem poduzetnikova poduzeća.
Članak 158.
Brisan
GLAVA IV. DIONIČKO DRUŠTVO
Odjeljak 1. OPĆE ODREDBE
Pojam dioničkoga društva
Članak 159.
(1) Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice.
(2) Dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara.
(3) Dioničari ne odgovaraju za obveze društva.
Osnivači
Članak 160.
(1) Osnivači društva su dioničari koji usvoje statut. Kod sukcesivnog osnivanja osnivači su i dioničari čiji ulozi nisu u novcu, iako ne sudjeluju u usvajanju statuta.
(2) Statut društva mora usvojiti najmanje jedna osoba.
Temeljni kapital
Članak 161. (NN 114/22)
Temeljni kapital i dionice, osim onih bez nominalnog iznosa, moraju glasiti na nominalne iznose izražene u eurima.
Najniži nominalni iznos temeljnoga kapitala
Članak 162. (NN 114/22)
Najniži iznos temeljnog kapitala je 25.000,00 eura.
Najniži nominalni iznos dionica
Članak 163. (NN 114/22)
(1) Društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili dionice bez tog iznosa.
(2) Nominalni iznos dionice ne može biti manji od 1,00 eura.
(3) Ništetna je dionica čiji je nominalni iznos manji od onoga iz stavka 2. ovoga članka. Izdavatelji takvih dionica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena izdavanjem dionica.
(4) Nominalni iznosi dionica koji su veći od nominalnog iznosa iz stavka 2. ovoga članka moraju biti izraženi cijelim brojem.
(5) Dionice bez nominalnog iznosa sudjeluju u temeljnom kapitalu društva u jednakome dijelu. Iznos temeljnog kapitala koji otpada na jednu dionicu ne može biti manji od onoga iz stavka 2. ovoga članka. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe stavka 3. ovoga članka.
(6) Udio u temeljnom kapitalu određuje se kod dionica s nominalnim iznosom odnosom njihova nominalnog iznosa i nominalnog iznosa tog kapitala, a kod dionica bez nominalnog iznosa brojem dionica.
(7) Dionica je nedjeljiva.
Iznos za koji se izdaju dionice
Članak 164.
(1) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je manji od najnižeg iznosa temeljnoga kapitala iz članka 162. ovoga Zakona.
(2) Dionice se ne mogu izdati za iznos koji je niži od nominalnog iznosa, odnosno iznosa temeljnog kapitala koji otpada na pojedinu dionicu bez nominalnog iznosa.
(3) Dopušteno je izdavanje dionica za viši iznos od dijela temeljnog kapitala koji na njih otpada.
Odjeljak 2. DIONICE
Dionice koje glase na ime
Članak 165.
(1) Dionice mogu glasiti na ime.
(2) Ako se dionica izdaje prije uplate punog iznosa za koji se izdaje, dionica mora glasiti na ime ako se izdaje prije uplate punog iznosa za koji se izdaje te kada se izdaje kao nematerijalizirani vrijednosni papir. Iznos djelomične uplate mora se naznačiti na ispravi o dionici, a ako se dionica izdaje kao nematerijalizirani vrijednosni papir, upisati na računu vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu zakonom ovlaštene pravne osobe na kome je dionica elektronički zapisana.
Privremenice
Članak 166.
(1) Dioničarima se prije potpune uplate dionica mogu izdati potvrde o udjelima (privremenice).
(2) Privremenice moraju glasiti na ime.
(3) Na privremenice primjenjuju se odredbe članka 163. ovoga Zakona.
Redovne i povlaštene dionice
Članak 167.
(1) Po sadržaju prava koja daju dionice mogu biti redovne i povlaštene.
(2) Redovne dionice su dionice koje imatelju daju:
1. pravo glasa u glavnoj skupštini društva,
2. pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda),
3. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva.
(3) Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.
(4) Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna.
(5) Kumulativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih dionica.
(6) Participativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored određene dividende naplati i dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.
Rodovi dionica
Članak 168.
Dionice koje daju ista prava čine rod dionica.
Pravo glasa
Članak 169.
(1) Svaka dionica daje pravo glasa u skupštini društva.
(2) Bez prava glasa mogu se izdati samo povlaštene dionice. Ukupni iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na takve dionice ne može preći polovinu iznosa temeljnoga kapitala društva.
(3) Zabranjeno je izdavanje dionica koje za isti iznos temeljnog kapitala koji se na njih odnosi daju različito pravo glasa u skupštini društva.
Sastojci dionice
Članak 170.
(1) Dionica koja nije izdana u nematerijaliziranom obliku mora imati sljedeće sastojke:
1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos ako društvo izdaje dionice s nominalnim iznosom,
2. oznaku roda dionice,
3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,
4. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,
5. datum izdavanja i broj dionice,
6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.
(2) Dionice izdane u nematerijaliziranom obliku ne sadrže broj ni sastojak iz točke 6. stavka 1. ovoga članka.
Dijelovi isprave o dionici
Članak 171.
(1) Isprava o dionici sastoji se od tri dijela.
(2) Prvi dio, plašt dionice, mora sadržavati sve sastojke iz stavka 1. prethodnoga članka ovoga Zakona.
(3) Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Svaki kupon za naplatu dividende mora sadržavati ove sastojke:
1. redni broj kupona za naplatu dividende,
2. broj dionice na koju se kupon odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda,
3. tvrtku izdavatelja dionice,
4. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.
(4) Treći dio dionice je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za isplatu dividende. Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi.
Odluka o izdavanju dionica
Članak 172.
(1) Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivači društva u skladu sa statutom.
(2) Odlukom o izdavanju dionica utvrđuju se:
1. tvrtka izdavatelja dionica,
2. ukupni iznos na koji se izdaju dionice i broj dionica,
3. nominalni iznosi dionica ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom,
4. oznaka da dionice glase na ime,
5. izdaju li se uz izdavanje isprava o dionici ili kao nematerijalizirani vrijednosni papiri,
6. vrijeme upisa dionica,
7. način upisa dionica,
8. kod koga se, u kojemu roku i na koji način uplaćuju dionice,
9. u kojemu se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica,
10. rod dionica,
11. redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.
(3) Pod uvjetima koji su propisani posebnim zakonom, statutom društva se određuje da društvo izdaje isprave o dionicama ili dionice u nematerijaliziranom obliku.
Odjeljak 3. OSNIVANJE
Pododjeljak 1. Statut
Usvajanje statuta
Članak 173.
(1) Izjave osnivača o usvajanju statuta daju se u ispravi koja se sastavlja kod javnog bilježnika. Punomoćnici moraju imati punomoć ovjerenu od javnog bilježnika.
(2) U ispravi iz stavka 1. ovoga članka moraju se navesti:
1. osnivači i njihova prebivališta,
2. ako društvo izdaje dionice s nominalnim iznosima ti iznosi, u protivnom broj dionica, iznos za koji se izdaju i, ako se izdaju dionice više rodova, rod dionica koje preuzima svaki dioničar,
3. uplaćeni iznos temeljnoga kapitala,
4. izjavu osnivača da prihvaćaju statut.
(3) Statut društva mora sadržavati odredbe o:
1. tvrtki i sjedištu društva,
2. predmetu poslovanja,
3. iznosu temeljnoga kapitala,
4. podjeli temeljnog kapitala na dionice s nominalnim iznosima ili na one bez tog iznosa, kod dionica s nominalnim iznosima o tim iznosima i ukupnom broju dionica svakog nominalnog iznosa a kod dionica bez tog iznosa samo o njihovu broju a ako se izdaju dionice više rodova, rodu dionica i broju dionica svakoga roda,
5. tome da se izdaju dionice koje glase na ime,
6. tome ima li društvo upravu i nadzorni odbor ili upravni odbor te ovisno o tome broju članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora i izvršnih direktora,
7. načinu i obliku objave priopćenja društva,
8. vremenu trajanja i prestanku društva.
(4) Statut može sadržavati odredbe koje odstupaju od odredbi ovoga Zakona samo kada je to u zakonu izričito određeno. Ako to nije izričito isključeno ovim Zakonom, statutom se mogu urediti i druga pitanja pored onih navedenih u stavku 3. ovoga članka. Odredbe statuta donesene protivno spomenutim ograničenjima su ništetne.
Objava podataka i priopćenja društva
Članak 174. (NN 110/15)
(1) Ako je zakonom ili statutom određeno da se objavljuju podaci i priopćenja društva, oni se objavljuju na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar.
(2) Statutom se može odrediti da se podaci i priopćenja društva objavljuju i u drugim javnim glasilima uključujući elektroničke informacijske medije.
Posebne pogodnosti i trošak osnivanja društva
Članak 175.
(1) Posebna pogodnost koja se daje pojedinome dioničaru ili trećoj osobi mora se navesti u statutu uz navođenje osobe kojoj je dana.
(2) U statutu moraju se posebno navesti troškovi i naknade u svezi osnivanja društva ako ih ono nadoknađuje dioničarima ili trećim osobama.
(3) Ako posebne pogodnosti, troškovi i naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka nisu navedeni u statutu društva, prema društvu su bez učinka ugovori i pravne radnje kojima se daju takve pogodnosti te isplaćuju troškovi i naknade. Izmjenom statuta nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se postići učinak da takvi ugovori i radnje djeluju prema društvu.
(4) Odredbe o posebnim pogodnostima, troškovima i naknadama mogu se u statutu promijeniti tek po proteku pet godina od upisa društva u sudski registar.
Ulaganje stvari i prava. Preuzimanje stvari i prava
Članak 176.
(1) Ako dioničari uplaćuju uloge tako da nominalni iznos dionica, odnosno veći iznos za koji se dionice izdaju ne uplaćuju u novcu (ulaganje stvari i prava), ili ako društvo preuzima postojeće ili buduće stvari ili imovinska prava (preuzimanje stvari i prava), u statutu se moraju utvrditi stvar ili imovinsko pravo koje se ulaže ili preuzima, osoba od koje društvo stječe stvar ili pravo i ukupan nominalni iznos dionica te njihove pojedinačne nominalne iznose, odnosno broj dionica bez nominalnog iznosa koje treba dati za ulaganje ili naknada koju treba dati za preuzimanje stvari ili prava. Ako društvo treba preuzeti stvar ili imovinsko pravo za koje se plaća naknada što je treba priračunati ulogu dioničara, to se smatra ulaganjem stvari, odnosno prava.
(2) Uložiti ili preuzeti mogu se samo stvari ili imovinska prava kojima se može utvrditi gospodarska vrijednost. Obveza da se pružaju usluge ne može biti predmetom ulaganja ni preuzimanja stvari, odnosno prava.
(3) Prema društvu bez učinka su ugovori o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava i pravne radnje kojima se oni ostvaruju ako nisu utvrđeni u statutu društva u smislu odredbi stavka 1. ovoga članka. Ako je društvo upisano u sudski registar, ugovori i radnje koji nemaju učinka prema društvu ne utječu na valjanost statuta. Ako sporazum o ulaganju stvari, odnosno prava nije valjan, dioničar je dužan uplatiti u novcu nominalni iznos dionice ili viši iznos za koji se dionica izdaje.
(4) Nakon što se društvo upiše u sudski registar ne može se izmjenom statuta otkloniti nevaljanost ugovora, odnosno pravnih radnji iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Na promjenu odredbi u statutu o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava primjenjuje se odredba članka 175. stavka 4. ovoga Zakona.
Pododjeljak 2. Simultano osnivanje društva
Pojam
Članak 177.
(1) Osnivači osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te izjavom da osnivaju dioničko društvo.
(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.
Preuzimanje dionica
Članak 178.
(1) Osnivači preuzimaju dionice izjavom danom kod javnog bilježnika da osnivaju društvo i da preuzimaju obvezu uplate dionica.
(2) Izjava svakog osnivača iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati nominalni iznos dionica koje preuzima a ako preuzima dionice bez tog iznosa samo njihov broj, iznos za koji se izdaju, rod dionica ako se one izdaju u više rodova, te kada će se i kako uplatiti.
Uplata dionica
Članak 179.
(1) Dionice se uplaćuju novcem, ulaganjem stvari ili prava.
(2) Dionice se uplaćuju u novcu zakonom određenim sredstvom plaćanja na račun dioničkoga društva kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj.
(3) Prije upisa društva u sudski registar mora se, ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti najmanje četvrtinu najnižeg iznosa te dionice za koji se ona može izdati, bez obzira na to je li riječ o dionici u nematerijaliziranom obliku ili o dionici za koju se izdaje isprava o dionici, a ako se dionica izdaje za viši iznos od tog iznosa dionice i cijeli iznos koji prelazi taj iznos.
(4) Ako se dionica uplaćuje dijelom u novcu, a dijelom ulogom stvari, odnosno prava, prije upisa društva u sudski registar mora se u potpunosti uplatiti i onaj dio koji se ne uplaćuje ulaganjem stvari ili prava.
(5) Prije upisa društva u sudski registar ulog u stvarima i u pravima mora se unijeti u cjelini. Ako se ulaganje stvari i prava sastoji u preuzimanju obveze da se društvu prenese neka stvar, ta se činidba mora ispuniti u roku od pet godina od upisa društva u sudski registar. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za tražbine koje se ne odnose na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini. Vrijednost stvari, odnosno prava koje se ulaže mora odgovarati iznosu za koji se dionica izdaje.
Imenovanje organa društva
Članak 180.
(1) Osnivači moraju u ispravi ovjerenoj od javnog bilježnika imenovati prvi nadzorni, odnosno upravni odbor društva i revizora za prvu ili za preostali dio prve poslovne godine.
(2) Na sastav i imenovanje nadzornog odbora ne primjenjuju se propisi o imenovanju članova toga odbora od strane zaposlenih.
(3) Članove prvog nadzornog odbora može se imenovati najdulje za vrijeme do održavanja prve glavne skupštine društva koja odlučuje o njihovu radu u prvoj poslovnoj godini, odnosno u dijelu poslovne godine za koji su bili imenovani.
(4) Nadzorni odbor imenuje članove prve uprave, odnosno izvršne direktore.
Izvješće o osnivanju
Članak 181.
(1) Osnivači moraju podnijeti pisano izvješće o provedenom osnivanju.
(2) U izvješću o osnivanju treba navesti bitne okolnosti o kojima ovisi primjerenost činidbi za ulaganje stvari, odnosno prava i za njihovo preuzimanje. Pri tome moraju se navesti:
1. pravni poslovi s kojima društvo namjerava steći ulog u stvarima, odnosno u pravima,
2. troškovi nabave ili izrade u posljednje dvije godine za dobra koja se ulažu,
3. ako je u društvo uloženo poduzeće, njegov prihod u posljednje dvije godine s pozivom na godišnja financijska izvješća toga poduzeća,
4. da li su i u kojem opsegu pri osnivanju bile preuzete dionice za račun članova uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršnih direktora ili upravnog odbora
5. da li je i na koji način neki član uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršni direktor ili član upravnog odbora dobio posebnu pogodnost ili je za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu.
Revizija osnivanja
Članak 182.
(1) Članovi uprave i nadzornog odbora, odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora moraju provjeriti provedeno osnivanje.
(2) Pored toga jedan ili više revizora (revizori osnivanja) moraju obaviti reviziju:
1. ako je neki član uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršni direktor ili član upravnog odbora ujedno i osnivač društva,
2. ako su u osnivanju preuzete dionice za račun nekoga člana uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršnog direktora ili člana upravnog odbora,
3. ako je neki član uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršni direktor ili član upravnog odbora u osnivanju dobio posebnu pogodnost ili je za osnivanje, odnosno za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu,
4. ako je osnivanje društva bilo ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava, u kojem slučaju se za procjenu vrijednosti stvari odnosno prava koristi nalazom neovisnog stalnog sudskog procjenitelja odgovarajuće struke.
(3) Revizore osnivanja imenuje sud.
(4) Uvjeti za imenovanje revizora osnivanja uređuju se posebnim propisom.
Opseg revizije osnivanja
Članak 183.
(1) Revizija koju obavljaju članovi uprave i nadzornog odbora odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora kao i revizija koju obavljaju revizori osnivanja odnosi se na to:
1. jesu li točni i potpuni podaci osnivača o preuzimanju dionica, o ulaganju u temeljni kapital i o utvrđenjima iz članka 175. i 176. ovoga Zakona,
2. odgovara li vrijednost ulaganja i preuzimanja stvari i prava iznosu temeljnog kapitala koji otpada na dionice koje za to treba dati odnosno vrijednosti činidbi koje za to treba ispuniti.
(2) O obavljenoj reviziji mora se sastaviti pisano izvješće u kojemu se moraju navesti okolnosti iz prethodnoga stavka ovoga članka. U izvješću mora se opisati predmet svakoga uloga u stvari i u pravu ili preuzimanja stvari i prava i koje su metode procjene primijenjene za to da bi se utvrdila njihova vrijednost. U izvješću se ne moraju navesti ti podaci kao ni podaci iz stavka 1. točke 2. ovoga članka ako se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava kada nije potrebna revizija osnivanja.
(3) Izvješće iz prethodnoga stavka ovoga članka dostavlja se sudu i upravi društva. Svatko ima kod suda pravo uvida u podneseno izvješće.
Nesuglasje između osnivača i revizora osnivanja
Članak 184.
(1) Revizori osnivanja mogu zatražiti od osnivača da im dadu objašnjenja i pruže dokaze koji su potrebni za to da bi se obavila revizija.
(2) O nesuglasju između osnivača i revizora osnivanja o opsegu objašnjenja i dokaza koje trebaju dati osnivači, odlučuje registarski sud. Odluka suda ne može se pobijati. Ako osnivači ne postupe po odluci suda, revizori osnivanja neće podnijeti izvješće.
Naknada i troškovi revizora osnivanja
Članak 185.
(1) Revizori osnivanja imaju pravo da im se nadoknade troškovi i plati primjerena nagrada za njihov rad. Nadoknadu troškova i nagradu za rad revizora određuje registarski sud.
(2) Nadoknada troškova i nagrada za rad revizora plaćaju se na teret društva.
Osnivanje društva ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava bez revizije osnivanja
Članak 185.a
(1) Društvo se može osnovati ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava a da se ne obavi revizija osnivanja ako se to čini kada u društvo treba unijeti:
1. vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca ako se njihova vrijednost odredi kao ponderirana prosječna cijena uz koju se njima trguje na jednom ili više uređenih tržišta u posljednja tri mjeseca prije dana njihova stvarnog unošenja u društvo,
2. druge stvari i prava ako njihovu vrijednost procijeni neovisan stalni sudski procjenitelj odgovarajuće struke prema općepriznatim načelima vrednovanja uz priloženi elaborat o procjeni u kome je naveden dan na koji se odnosi procjena koji nije stariji od šest mjeseci prije dana stvarnog unošenja stvari, odnosno prava u društvo.
(2) Stavak 1. ovoga članka neće se primijeniti ako su na ponderiranu prosječnu cijenu vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca znatno utjecale izvanredne okolnosti ili ako se mora uzeti da je u elaboratu o procjeni utvrđena vrijednost stvari, odnosno prava na dan njihova stvarnog unošenja u društvo na temelju novih okolnosti koje su kasnije postale poznate bila znatno niža od one koju je utvrdio procjenitelj.
Prijava za upis društva u sudski registar
Članak 186.
Prijavu za upis društva u sudski registar podnose svi članovi uprave i nadzornog odbora, odnosno svi izvršni direktori i članovi upravnog odbora.
Sadržaj prijave
Članak 187. (NN 40/19)
(1) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:
1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, ako čine predmet poslovanja društva,
2. iznos za koji su izdane dionice,
3. ukupni iznos uplate za izdane dionice i u čemu su one uplaćene,
4. izjava članova uprave odnosno izvršnih direktora da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. stavka 2. ovoga Zakona,
5. članovi uprave i nadzornog odbora odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora društva te njihovo prebivalište i osobni identifikacijski brojevi građana,
6. ima li društvo jednog dioničara za fizičku osobu ime i prezime, osobni identifikacijski broj, prebivalište, a za strance broj i oznaku osobne identifikacijske isprave i državu koja ju je izdala, a za pravnu osobu tvrtka ili naziv i matični broj subjekta odnosno odgovarajući podaci ako je riječ o stranoj osobi.
(2) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:
1. statut društva i isprave na temelju kojih je statut usvojen te isprave na temelju kojih su osnivači preuzeli dionice,
2. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulaže, odnosno preuzima stvar ili pravo, ugovori kojima se to utvrđuje i provodi,
3. dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo može s njima slobodno raspolagati (dokaz o uplaćenom iznosu izdaje ovlaštena kreditna institucija),
4. obračun troškova osnivanja u kojemu se iskazuju pojedine stavke i ukupnost troškova,
5. isprave o imenovanju uprave i nadzornog odbora, odnosno izvršnih direktora i članova upravnog odbora,
6. izvješća o osnivanju i o reviziji osnivanja s dokumentacijom koja im je priložena,
7. ako se za odredbu o predmetu poslovanja društva ili za neku drugu odredbu statuta zahtijeva suglasnost, dozvola ili drugi akt državnog organa ili neke institucije, akt toga organa ili institucije.
(3) Zajedno s prijavom za upis u sudski registar registarskom sudu dostavlja se i popis djelatnosti koje čine utvrđeni predmet poslovanja društva.
(4) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu ili preslici, ili u drugom zakonom propisanom obliku.
Sadržaj prijave kada se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava bez revizije osnivanja
Članak 187.a
(1) Osniva li se društvo ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava bez revizije osnivanja, u prijavi za upis društva u sudski registar mora se navesti i da se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava bez revizije osnivanja. U njoj se mora opisati predmet svakog ulaganja ili preuzimanja stvari, odnosno prava. Prijava mora sadržavati izjavu da vrijednost stvari, odnosno prava koja se ulažu ili preuzimaju odgovaraju najnižem iznosu za koji se izdaju dionice koje se za to daju ili vrijednosti onoga što se za to daje. Mora se navesti vrijednost stvari, odnosno prava, osoba koja je obavila procjenu i metoda po kojoj je to učinjeno.
(2) Podnositelji prijave moraju u njoj izjaviti da im nisu bile poznate niti su im sada poznate izvanredne okolnosti koje su mogle utjecati na iznos ponderirane prosječne cijene vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca za posljednja tri mjeseca prije dana njihova stvarnog unošenja u društvo ili okolnosti koje bi ukazivale na to da je vrijednost stvari, odnosno prava na dan njegova unošenja u društvo na temelju novih okolnosti ili okolnosti koje su naknadno saznali bila znatno niža od vrijednosti koju je utvrdio neovisni stalni sudski procjenitelj odgovarajuće struke.
(3) Prijavi se prilažu i:
1. isprave kojima se dokazuje kako je utvrđena prosječna ponderirana cijena vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca koje se ulažu u društvo za posljednja tri mjeseca trgovanja njima na uređenom tržištu prije dana stvarnog unošenja u društvo,
2. elaborat o procjeni kojim je utvrđena vrijednost stvari, odnosno prava koje se ulaže u društvo.
Ispitivanje prijave
Članak 188.
(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.
(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što su ga podnijeli članovi uprave i nadzornog odbora odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora nisu točni, nisu potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari, odnosno prava ili preuzimanja stvari odnosno prava znatno manja od iznosa temeljnog kapitala koji otpada na dionice koje se za to daju odnosno od vrijednosti protučinidbe.
(3) Ako je u prijavi navedeno da se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava bez revizije osnivanja, sud će u pogledu vrijednosti stvari, odnosno prava isključivo ispitati jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 187.a ovoga Zakona. Sud može odbiti upis samo ako je očito da je vrijednost stvari, odnosno prava znatno precijenjena.
(4) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako statut:
1. ne sadrži odredbe sukladno članku 173. stavku 3. ovoga Zakona i drugog zakona kojim se propisuje njegov obvezni sadržaj,
2. sadrži odredbe protivne propisima koji isključivo ili pretežno služe zaštiti vjerovnika društva ili su inače doneseni u javnom interesu ili
3. sadrži odredbe koje ga čine ništetnim.
Sadržaj upisa
Članak 189. (NN 40/19)
U sudski registar upisuju se:
1. tvrtka društva,
2. sjedište društva,
3. djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, ako čine predmet poslovanja društva,
4. visina temeljnog, odnosno odobrenog kapitala,
5. dan kada je usvojen statut,
6. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora odnosno izvršnih direktora i članova upravnog odbora i njihovi osobni identifikacijski brojevi građana te prebivalište,
7. trajanje društva,
8. ovlaštenja članova uprave za zastupanje.
9. podaci iz članka 187. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je društvo osnovao jedan osnivač,
10. drugi podaci propisani posebnim zakonom.
Društvo s jednim dioničarom
Članak 189.a
(1) Stekne li nakon osnivanja društva jedan dioničar sve dionice društva ili ih uz njega drži još i društvo, u sudski se registar moraju upisati podaci iz članka 189. točke 9. ovoga Zakona.
(2) Ako nakon toga dionice stekne još neki dioničar, osim kada se po ovome Zakonu smatra da je riječ o stjecanju vlastitih dionica društva, dotadašnji se jedini dioničar briše iz sudskog registra.
Članak 190. (NN 40/19) Brisan.
Odgovornost osnivača
Članak 191.
(1) Osnivači solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena zbog netočnosti ili nepotpunosti podataka što su ih dali u svezi osnivanja društva. Oni isto tako odgovaraju i za to da uprava odnosno izvršni direktori društva mogu slobodno raspolagati s iznosima uplaćenim za dionice društva. Neovisno od obveze da nadoknade drugu štetu osnivači moraju društvu platiti iznose koji nisu uplaćeni i obeštetiti ga za izdatke koji nisu prihvaćeni kao troškovi osnivanja.
(2) Ako osnivači s nakanom ili s grubom nepažnjom oštete društvo ulogom u stvarima, odnosno u pravima, preuzimanjem stvari, odnosno prava ili troškovima osnivanja, solidarno su obvezni da mu nadoknade tako pričinjenu štetu.
(3) Za štetu ne odgovara osnivač koji nije znao za činjenice na temelju kojih je nastala odgovornost za štetu niti bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika za njih morao znati.
(4) Nastane li društvu šteta zbog toga što dioničar nije sposoban za plaćanje ili nije sposoban uložiti stvar, odnosno pravo, društvu solidarno odgovaraju za štetu oni osnivači koji su prihvatili sudjelovanje dioničara za kojega su znali da nije sposoban za plaćanje niti za to da ispuni preuzetu činidbu.
(5) Uz osnivače na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun osnivači preuzeli dionice. One se kod toga ne mogu pozivati na to da im nisu bile poznate okolnosti koje su znali ili morali znati osnivači što su djelovali za njihov račun.
(6) Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna skupština društva i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže dionicama koje predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva a prigovor se unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.
Odgovornost drugih osoba
Članak 192.
Pored osnivača i osoba za čiji su račun oni preuzeli dionice društvu solidarno odgovara za štetu i onaj:
1. tko je pri primitku plaćanja, koja protivno propisima nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja, znao ili je prema okolnostima morao znati da se radi o nakanjenoj utaji ili tko je svjesno sudjelovao u utaji,
2. tko je svjesno sudjelovao u nanošenju štete društvu s nakanom ili s grubom nepažnjom ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava,
3. tko prije upisa društva u sudski registar ili u prve dvije godine nakon tog upisa javno objavi da će dionice staviti u promet, ako je znao ili je s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati za netočnost ili za nepotpunost podataka koji su dani u svrhu osnivanja društva ili za štetu pričinjenu društvu ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava.
Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora, odnosno izvršnih direktora i članova upravnog odbora
Članak 193.
Članovi uprave i nadzornog odbora odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je pričinjena time što su pri osnivanju povrijedili svoje obveze. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 191. stavka 6. ovoga Zakona.
Zabranjeno izdavanje dionica
Članak 194.
Prije upisa društva u sudski registar ne mogu se prenositi prava sudjelovanja u društvu ni izdavati dionice niti privremenice. Dionice i privremenice izdane prije toga su ništetne. Izdavatelji takvih dionica i privremenica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena njihovim izdavanjem.
Nastavak osnivanja društva
Članak 194.a
(1) Ugovori koje društvo u prve dvije godine nakon što se upiše u sudski registar sklopi s osnivačima ili s dioničarima na čije dionice otpada više od desetine iznosa temeljnog kapitala društva kojima društvo stječe stvari i prava za naknadu jednaku ili višu od iznosa desetine tog kapitala valjani su ako ih odobri glavna skupština i kada ih se upiše u sudski registar. Pravne radnje koje društvo poduzme u ispunjenju takvih ugovora nemaju pravni učinak dok glavna skupština ne odobri ugovor i dok ga se ne upiše u sudski registar.
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako zakonom nije propisano da ga se mora sklopiti u obliku javnobilježničke isprave. Društvo mora omogućiti svakom dioničaru uvid u takav ugovor u poslovnim prostorijama u sjedištu društva i na njegov zahtjev bez odgađanja besplatno dati njegovu presliku, osim ako je od sazivanja glavne skupštine pa do njezina zaključenja ugovor dostupan na internetskoj stranici društva.
(3) Prije odlučivanja na glavnoj skupštini o davanju odobrenja na ugovor, uprava, odnosno izvršni direktori moraju iznijeti razloge sklapanja ugovora i obrazložiti odredbe ugovora te podnijeti dioničarima pisano izvješće o tom ugovoru i u njemu iznijeti svrhu u koju se stječe stvar ili pravo. Na to se izvješće na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 181. stavka 2. ovoga Zakona. Prije donošenja odluke glavnoj skupštini mora se podnijeti izvješće revizora osnivanja koji su pregledali ugovor i stvar, odnosno pravo koje se njime treba steći, osim ako pod pretpostavkama iz članka 185.a ovoga Zakona revizija osnivanja nije potrebna Na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182., 183. i 184. ovoga Zakona.
(4) Odluka kojom se odobrava ugovor valjana je ako je za nju glasovalo toliko članova glavne skupštine koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini na dan donošenja odluke, a ako se odluka donosi u roku od godine dana od dana upisa društva u sudski registar, najmanje tri četvrtine od ukupnog temeljnog kapitala društva. Statutom se može odrediti veća većina i ispunjavanje posebnih uvjeta. Ovjerovljena preslika ugovora prilog je i sastavni dio zapisnika.
(5) Nakon što glavna skupština odobri ugovor, uprava, odnosno izvršni direktori i predsjednik nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju podnijeti prijavu za njegov upis u sudski registar. Prijavi se mora priložiti:
1. ugovor u originalu ili u preslici koju ovjeri javni bilježnik,
2. primjerak zapisnika s glavne skupštine sastavljen i potpisan od strane javnog bilježnika i
3. izvješća iz stavka 3. ovoga članka, a kada po odredbama članka 185.a ovoga Zakona revizija osnivanja nije potrebna, isprave iz članka 187.a stavka 3. Zakona.
(6) Sud može odbiti upis ugovora u sudski registar, osim iz razloga zbog kojih i inače može odbiti upis, ako revizor osnivanja, ili je to očigledno, izjavi da je izvješće uprave, odnosno izvršnih direktora nepotpuno, sadrži pogrešne podatke ili je protivno propisima ili je za stvar ili pravo koje treba steći ugovorena neprimjereno velika naknada. Navodi li se u prijavi da se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari, odnosno prava bez revizije osnivanja, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 188. stavka 3. ovoga Zakona.
(7) U sudski se registar upisuju:
1. datum sklapanja ugovora i datum održavanja glavne skupštine koja ga je odobrila,
2. stvar ili pravo koji se stječu na temelju ugovora i
3. naknada koja se za to daje.
(8) U objavi upisa mora se navesti datum sklapanja ugovora i datum kada ga je odobrila glavna skupština, stvar ili pravo koji se na temelju njega stječu, osoba od koje ih društvo stječe i naknada koja se za to daje.
(9) Odredbe stavka 1. do 8. ovoga članka ne odnose se na ugovore kojima se stvari ili prava stječu u okviru tekućeg poslovanja društva, u ovršnom postupku ili na uređenom tržištu.
Pododjeljak 3. Sukcesivno osnivanje društva
Pojam
Članak 195.
(1) Društvo se može osnovati tako da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica pa se one upisuju na temelju toga poziva.
(2) Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.
Javni poziv za upis dionica
Članak 196.
(1) Javni poziv za upis dionica (prospekt) mora sadržavati:
1. tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva koje se osniva,
2. iznos temeljnoga kapitala društva,
3. broj i, ako se izdaju dionice više rodova, rodove dionica koje se nude za upis, njihov nominalni iznos, ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom, u protivnom njihov broj i iznos za koji se izdaju te broj i rod dionica koje su preuzete bez javnog poziva za upis dionica,
4. dan kada je usvojen statut,
5. ime i prezime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište a za fizičke osobe i osobni identifikacijski broj osnivača,
6. mjesto gdje se upisuju dionice s napomenom da se tamo mogu razgledati statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji,
7. vrijeme početka i kraja upisa,
8. dan kada prestaje obveza upisnika ako se do tada društvo ne prijavi za upis u sudski registar,
9. iznos koji treba uplatiti za upisane dionice prije upisa društva u sudski registar i posljedice ako se to pravodobno ne učini,
10. podatke o posebnim pogodnostima, ulozima u stvarima i u pravima, preuzimanju stvari, troškovima osnivanja, posebnim plaćanjima i naknadama,
11. način sazivanja osnivačke skupštine,
12. najveći iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva.
(2) Ništetan je javni poziv koji ne sadržava sve podatke iz stavka 1. ovoga članka ili koji ograničava obvezu upisnika osim ograničenja iz stavka 1. točke 8. ovoga članka. Upisnik se ne može pozivati na to da ga upis ne obvezuje ili da je ništetan, ako je društvo upisano u sudski registar, a on je glasovao na osnivačkoj skupštini ili je kasnije kao dioničar ostvarivao pravo u društvu ili ispunjavao obvezu prema društvu. Prema društvu nema učinka ograničenje koje nije sadržano u javnom pozivu za upis dionica.
Upis i uplata dionica
Članak 197.
(1) Dionice se upisuju i uplaćuju sredstvima plaćanja i kod kreditne institucije te na način kako je to određeno u članku 179. ovoga Zakona.
(2) Na izvješće o provedenom osnivanju i na reviziju osnivanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 181. do 185. ovoga Zakona.
(3) Kreditna institucija kod koje se obavlja upis dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji.
Upisnica
Članak 198.
(1) Upisnik mora potpisati tri primjerka izjave o upisu dionica (upisnica). Jedan primjerak upisnice predaje se upisniku a dva su namijenjena za potrebe društva. Ako se dionica upisuje preko punomoćnika, upisnicama koje ostaju društvu treba priložiti i punomoć.
(2) Upisnica mora sadržavati:
1. broj i rod upisanih dionica, njihov nominalni iznos ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom, u protivnom njihov broj i iznos za koji se upisuju,
2. izjavu upisnika kojom se obvezuje da će uplatiti dionice pod uvjetima određenim u javnom pozivu za upis dionica,
3. iznos novca koji upisnik uplaćuje pri upisu dionica,
4. izjavu upisnika da je upoznat sa statutom, izvješćem o osnivanju i izvješćem o reviziji te da je suglasan sa statutom društva i s osnivanjem društva,
5. ime i prezime, odnosno tvrtku upisnika, odnosno ime i prezime njegova punomoćnika, njegovo prebivalište, odnosno sjedište a za fizičku osobu i osobni identifikacijski broj te njihov potpis,
6. potpis ovlaštene osobe u kreditnoj instituciji kod koje su dionice upisane i obavljeno plaćanje te potvrdu o uplati.
(3) Ništetna je upisnica koja nema sve podatke iz prethodnoga stavka ovoga članka i kojom se protivno zakonu ograničava obveza upisnika.
Neuspjeli upis
Članak 199.
(1) Rok za upis dionica ne može biti dulji od tri mjeseca računajući od dana određenoga za početak roka za upis.
(2) Ako u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka nisu upisane i u skladu s prospektom uplaćene sve dionice, osnivači mogu u roku od 15 dana po proteku toga roka sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane.
(3) Ako osnivači u roku iz prethodnoga stavka ovoga članka ponuđene dionice ne preuzmu ili ih ne upišu i ne uplate u skladu s prospektom, smatra se da osnivanje nije uspjelo, a osnivači moraju u narednih 15 dana novim oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene iznose.
(4) Osobe koje su dale ulog u stvarima ili pravima ili su preuzele dionice a da ih nisu upisale na temelju prospekta mora se upozoriti da preuzmu ono što su uplatile ili uložile u društvo čije osnivanje nije uspjelo.
Nepravodobna plaćanja
Članak 200.
(1) Ako se neko od plaćanja koja dospijevaju prije upisa društva u sudski registar ne obavi na vrijeme, osnivači mogu preuzimanje ili upis dionica proglasiti nevaljanim, a dionice mogu preuzeti oni sami ili netko treći.
(2) Uplate ranijih upisnika ili preuzimatelja dionica pripadaju društvu.
Raspoređivanje upisanih dionica
Članak 201.
(1) Ako upis dionica uspije, osnivači moraju u roku od 15 dana po proteku roka za upis dionica koji je određen prospektom rasporediti dionice upisnicima. Ne smiju ih rasporediti onim upisnicima za koje neki od osnivača zna da nisu sposobni za plaćanje.
(2) U slučaju iz članka 199. stavka 2. ovoga Zakona dionice treba rasporediti u roku od mjesec dana po proteku roka koji je bio u prospektu naznačen za upis dionica.
(3) Svaki upisnik dionica ima kod kreditne institucije koja je provodila upis pravo uvida u popis iz kojega je vidljivo koliko je dionica i kojeg roda bilo upisano i koliko ih je raspoređeno pojedinom upisniku. U popisu mora se upisnicima kojima nije raspoređena nijedna dionica ili im nisu raspoređene sve dionice koje su upisali dati naputak da podignu previše uplaćene iznose.
Raspolaganje s uplatama
Članak 202.
Uprava, odnosno izvršni direktori mogu raspolagati s uplatama za dionice nakon što se društvo upiše u sudski registar. Na teret temeljnoga kapitala društva ne mogu se plaćati posebne naknade, povrati plaćanja i nagrade. Osnivači ne mogu raspolagati s uplatama za dionice.
Sazivanje osnivačke skupštine
Članak 203.
(1) Osnivačka skupština mora se održati najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica koji je bio određen u prospektu. Osnivači društva sazivaju osnivačku skupštinu oglasom koji se mora objaviti na isti način kao što je bio objavljen i prospekt, ali tako da između zadnje objave oglasa i skupštine protekne najmanje 15 dana.
(2) U roku iz prethodnoga stavka ovoga članka mora se upisnicima kojima su raspoređene dionice omogućiti da u kreditnoj instituciji gdje su ih upisali i na nekome drugome mjestu koje odrede osnivači razgledaju statut, izvješća osnivača i revizora, upisnice, izvješće osnivača o troškovima osnivanja, popis o rasporedu dionica te popis osoba koje su preuzele dionice bez upisa na temelju prospekta te koliko je svaka od tih osoba preuzela dionica pojedinog roda.
(3) Sud može na zahtjev osnivača iz opravdanih razloga za mjesec dana produljiti rok za održavanje glavne skupštine.
(4) Ako o osnivačkoj skupštini nema posebnih odredbi, na nju se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o glavnoj skupštini društva.
Posljedice neodržavanja osnivačke skupštine
Članak 204.
(1) Ako se pravodobno ne održi osnivačka skupština, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.
(2) U roku od 15 dana po proteku roka za održavanje osnivačke skupštine osnivači moraju oglasom objavljenim na isti način kao i prvi prospekt pozvati upisnike dionica da podignu svoje uplate.
(3) Ako osnivači ne postupe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka, oglas će o trošku osnivača na prijedlog nekog od upisnika dionica objaviti sud.
Podobnost skupštine da donosi odluke
Članak 205.
(1) Osnivačka skupština mora se održati u sjedištu društva, ako u prospektu za to nije bilo određeno neko drugo mjesto.
(2) Na osnivačkoj skupštini mora biti zastupljena većina svih dionica, a ako se dionice izdaju u više rodova, tada i većina dionica svakoga roda.
(3) Osnivačku skupštinu otvara javni bilježnik kojega na skupštinu moraju pozvati osnivači. Javni bilježnik mora sastaviti popis prisutnih upisnika i preuzimatelja dionica, odnosno njihovih zastupnika i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za održavanje skupštine iz prethodnoga stavka ovoga članka.
(4) Ako osnivačka skupština nije podobna da donosi odluke, jer nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, a nije ni produljen rok za održavanje skupštine u skladu s odredbom članka 203. stavka 3. ovoga Zakona, osnivači mogu, na način kako su to učinili i za skupštinu koja nije bila podobna za odlučivanje, u roku od 15 dana ponovno sazvati skupštinu s time da između sazivanja skupštine i dana njezina održavanja ne može proteći manje od osam ni više od petnaest dana.
(5) Ako osnivači ponovno ne sazovu skupštinu ili je sazovu ali ona ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo.
Tijek osnivačke skupštine
Članak 206.
(1) Nakon otvaranja skupština izabire predsjednika i dva brojača glasova. Nakon toga čitaju se izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji. Prilozi navedenim izvješćima čitaju se samo ako to zatraže dioničari koji imaju najmanje deset posto (10%) od svih glasova prisutnih ili zastupanih dioničara na skupštini.
(2) Zapisnik o radu skupštine vodi javni bilježnik. Zapisnik osim njega potpisuju predsjednik skupštine, brojači glasova i osnivači društva.
Nadležnost osnivačke skupštine
Članak 207.
Osnivačka skupština:
1. utvrđuje jesu li upisane, odnosno preuzete i raspoređene sve dionice, jesu li uneseni svi ulozi koji su se po ovome Zakonu i po statutu društva morali unijeti do održavanja osnivačke skupštine te hoće li s onim što je uneseno društvo moći slobodno raspolagati nakon što ga se upiše u sudski registar,
2. utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva,
3. izabire one organe društva koje po zakonu i statutu bira glavna skupština.
Glasovanje na osnivačkoj skupštini
Članak 208.
(1) Na osnivačkoj skupštini svaka dionica daje pravo na jedan glas.
(2) O utvrđenjima iz stavka 1. točke 1. prethodnoga članka ovoga Zakona koja se odnose na uloge u stvarima i u pravima mora se glasovati odvojeno za svaki ulog u stvari ili u pravu. Osnivači i upisnici, odnosno preuzimatelji dionica na temelju uloga u stvari ili u pravu nemaju pravo glasa. Osnivači nemaju pravo glasa kada se glasuje o utvrđenju iz stavka 1. točke 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.
(3) Na osnivačkoj skupštini odlučuje se većinom glasova iz dionica zastupljenih na skupštini koje nisu izuzete od glasovanja.
(4) Za izmjenu odredaba statuta navedenih u članku 173. stavku 3. ovoga Zakona potrebna je suglasnost svih upisnika i preuzimatelja dionica. Za promjenu ostalih odredbi statuta potrebno je da su na skupštini prisutni ili zastupljeni upisnici i preuzimatelji dionica čiji glasovi predstavljaju najmanje dvije trećine temeljnoga kapitala društva. Odluka se donosi jednoglasno.
Ponovno ispitivanje izvješća o osnivanju
Članak 209.
(1) Ako skupština ne usvoji prijedlog da se ponovno ispita izvješće o osnivanju društva, izvješće se mora ispitati kada to prije nego što se izaberu organi društva zatraže upisnici i preuzimatelji dionica koji predstavljaju petinu svih dionica koje su bile uplaćene samo u novcu.
(2) Upisnici i preuzimatelji dionica koji su ih uplatiti samo u novcu izabiru tri povjerenika. Jednoga od njih imaju pravo posebnim glasovanjem izabrati upisnici i preuzimatelji dionica koji su zahtijevali da se ponovno ispita izvješće o osnivanju ali to ne isključuje njihovo sudjelovanje u glasovanju za izbor preostalih povjerenika.
(3) Nakon što se izaberu povjerenici osnivačka skupština prekida s radom za sedam dana i bez slanja posebnog poziva određuje vrijeme ponovne skupštine.
(4) Povjerenici podnose skupštini pisano izvješće. Ako većina povjerenika ocijeni da je vrijednost uloga u stvarima i u pravima manja od dvije trećine prvotno iskazane vrijednosti, osnivačka skupština mora odlučiti o tome hoće li se društvo osnovati.
(5) U glasovanju iz prethodnoga stavka ovoga članka ne sudjeluju osnivači ni upisnici i preuzimatelji dionica od kojih društvo treba da preuzme uloge u stvarima ili u pravima. Oni ne mogu sudjelovati u glasovanju ni kao zastupnici u ime drugih. Od glasovanja se isključuju samo one osobe kojih se tiče ponovno ispitivanje izvješća osnivača.
(6) Ako se u glasovanju ne postigne većina, osnivanje društva nije uspjelo, osim ako osnivači ili druge osobe na skupštini ne preuzmu sve dionice onih koji su glasovali protiv toga da se društvo osnuje i izjavili da ne žele biti dioničari. Preuzimatelji dionica istodobno moraju kod nadležnog javnog bilježnika uplatiti sve dospjele uplate i ispuniti, odnosno potpisati upisnice.
(7) Ako na temelju izvješća povjerenika ne bude potrebno da se glasuje o osnivanju društva, troškove ponovnog ispitivanja izvješća osnivača solidarno snose oni koji su zahtijevali ponovno ispitivanje. U svakom drugom slučaju spomenute troškove snose osnivači.
Upis u sudski registar. Postupanje u ime društva prije upisa u sudski registar. Odgovornost u osnivanju.
Članak 210. (NN 40/19)
(1) Na upis osnivanja društva u sudski registar na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 186. do 189.a. ovoga Zakona.
(2) Na odgovornost za štetu pričinjenu u osnivanju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 191. do 194. ovoga Zakona.
(3) Na postupanje u ime društva prije nego što se ono upiše u sudski registar primjenjuje se odredba članka 6. ovoga Zakona.
Odjeljak 4. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU DRUŠTVA I DIONIČARA
Načelo jednakog položaja dioničara
Članak 211.
Pod jednakim uvjetima dioničari imaju jednaki položaj u društvu.
Glavna obveza dioničara
Članak 212.
Obveza dioničara je da na račun društva uplate iznos za koji su dionice izdane ili da mu prenesu stvar ili pravo ako uplaćuju dionicu ulaganjem stvari ili prava.
Posljedice nepravodobne uplate
Članak 213.
(1) Dioničari su dužni uplatiti dionice na poziv uprave. Ako u statutu nije drugačije određeno, dioničare treba u glasilu društva pozvati da uplate dionice.
(2) Dioničari koji dionice ne uplate na vrijeme dužni su od dospjelosti obveze do njezinog podmirenja platiti društvu zatezne kamate po stopi određenoj zakonom, ako statutom za to nije propisana viša stopa.
(3) Za nepravodobnu uplatu dionice prenošenjem društvu stvari i prava kako je to propisano u drugoj rečenici stavka 5. članka 179. ovoga Zakona, statutom se može predvidjeti i plaćanje ugovorne kazne.
Isključenje dioničara zbog nepravodobne uplate dionica
Članak 214.
(1) Dioničarima koji pravodobno ne uplate iznos koji se od njih traži da uplate može se preporučenim pismom dati naknadni rok s prijetnjom da će im se po bezuspješnom proteku toga roka oduzeti dionice i ono što su već uplatili. Davanje naknadnog roka treba objaviti u glasilu društva.
(2) Dioničarima koji usprkos tome ne uplate iznos koji se od njih traži javnom se objavom u korist društva oduzimaju dionice i ono što su do tada uplatili. U objavi moraju se točno navesti dionice koje se oduzimaju u korist društva.
(3) Umjesto starih isprava o dionicama koje su oduzete izdaju se nove u kojima se naznačuju uplaćeni iznosi i iznosi koje još treba uplatiti. Isključeni dioničar odgovara društvu za iznos koji nije plaćen ako mu kasnije taj iznos ne bi bio uplaćen na način kako je to propisano u članku 215. ovoga Zakona.
Plaćanje obveze prednika
Članak 215.
(1) Svaki prednik isključenog dioničara koji je upisan u registru dionica odgovara društvu za plaćanje zaostalog iznosa uplate ako se plaćanje ne može ostvariti od njegovih sljednika. O pozivu za uplatu upućenom ranijem dioničaru društvo mora obavijestiti njegova neposrednog prednika. Smatra se da se plaćanje ne može ostvariti ako ono ne uslijedi u roku od mjesec dana od kada je postavljen zahtjev za plaćanjem i od kada je o tome obaviješten prednik isključenog dioničara. Kada se plati preostali dio uplate, izdat će se nova isprava o dionicama.
(2) Svaki prednik je u obvezi da plati samo one iznose koje je društvo tražilo da se uplate u roku od dvije godine od dana kada je zatražen prijenos dionice u registru dionica.
(3) Ako se plaćanje zaostalog iznosa ne može ostvariti od prednika, društvo mora dionicu odmah prodati na uređenom tržištu ili na drugi uobičajeni način.
Zabrana oslobođenja od ispunjenja obveze dioničara
Članak 216.
(1) Dioničare ni njihove prednike ne može se osloboditi plaćanja obveze iz članka 212. i 215. ovoga Zakona. Nije dopušten prijeboj s tražbinom društva na temelju odredbi članka 212. i 215. ovoga Zakona.
(2) Dioničare se može osloboditi od obveze plaćanja uloga u slučaju redovnog smanjenja temeljnoga kapitala društva ili smanjenja toga kapitala povlačenjem dionica do iznosa za koji je kapital smanjen.
Zabrana povrata plaćenog i plaćanja kamata na ulog te povrat zajma kojim se nadomješta kapital
Članak 217.
(1) Dioničarima se ne smiju vratiti uplaćeni ulozi. Vraćanjem uplaćenog uloga ne smatra se plaćanje cijene kod dopuštenog stjecanja vlastitih dionica.
(2) Dioničarima se ne mogu obećati ni platiti kamate na ono što su uložili u društvo.
(3) Na povrat zajma kojim se nadomješta kapital društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 408. ovoga Zakona ako je zajam dao dioničar čije se dionice odnose na najmanje četvrtinu temeljnog kapitala društva a ono bez tog zajma u svom poslovanju ne bi moglo iskazati dobit.
Dodatne obveze dioničara
Članak 218.
(1) Ako je za prijenos dionice potrebna suglasnost društva, statutom se dioničarima može propisati obveza da su pored uplate u temeljni kapital društva dužni uz naplatu ili bez naplate ispuniti činidbe koje nisu u novcu. Obveze dioničara i njihov opseg moraju se naznačiti u dionicama i u privremenicama.
(2) U statutu se može propisati ugovorna kazna za slučaj da se dodatne obveze ne ispune ili da se ne ispune onako kako je to određeno.
Zabrana upisa vlastitih dionica i preuzimanja dionica
Članak 219.
(1) Društvo ne smije upisati vlastite dionice.
(2) Ovisno društvo ne smije preuzimati dionice vladajućega društva, društvo u kojemu postoji većinski udio ne smije preuzimati dionice društva koje ima taj većinski udio kao osnivač ni upisom dionica pri osnivanju niti prilikom povećanja i uvjetnog povećanja temeljnog kapitala društva. Preuzimanje dionica suprotno ovim odredbama je valjano.
(3) Tko pri osnivanju ili povećanju temeljnoga kapitala preuzme dionicu za račun društva, ovisnoga društva ili društva u kome postoji većinski udio ne može se pozivati na to da ih nije preuzeo za svoj račun. On jamči za to da će se uplatiti puni ulog bez obzira na sporazume s društvom, ovisnim društvom ili društvom u kome postoji većinski udio. Ne pripadaju mu prava iz dionice sve dok je ne preuzme za svoj račun.
(4) Ako se pri povećanju temeljnoga kapitala društva upišu dionice suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, za punu uplatu dionica jamče svi članovi uprave odnosno izvršni direktori, osim ako dokažu da nisu krivi.
Upotreba dobiti
Članak 220.
(1) Neto dobit ostvarenu u poslovnoj godini društvo je dužno najprije uporabiti za namjene redom kako su navedene:
1. za pokriće gubitka prenesenog iz ranijih godina,
2. za unos u zakonske rezerve,
3. za unos u rezerve za vlastite dionice, ako ih je društvo steklo ili ih namjerava steći,
4. za unos u statutarne rezerve, ako ih društvo ima.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju pri sastavljanju godišnjih financijskih izvješća poštivati odredbe prethodnog stavka ovoga članka.
(3) Uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor mogu nakon što utvrde godišnja financijska izvješća uporabiti iznos neto dobiti, koji ostane nakon što je ona korištena za namjene iz stavka 1. ovoga članka, za unos u ostale rezerve iz dobiti ali ne više od polovine tog iznosa. Statutom ih se može ovlastiti da za to koriste više ili manje od polovine tog iznosa. Statutom dana ovlast upravi i nadzornom odboru da na spomenuti način raspolažu s više od polovine iznosa neto dobiti koji ostane nakon njene upotrebe za namjene iz stavka 1. ovoga članka vrijedi samo dok ostale rezerve iz dobiti ne dosegnu visinu koja je jednaka polovini temeljnog kapitala društva pa oni ne mogu u njih rasporediti iznos dijela neto dobiti ako spomenute rezerve prelaze visinu polovine tog kapitala ili bi se to dogodilo kada bi se u njih rasporedio dio neto dobiti tekuće godine.
(4) Ako godišnja financijska izvješća u skladu sa Zakonom utvrdi glavna skupština, može pritom odlučiti da neto dobit koja ostane nakon što ju se uporabi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka rasporedi u ostale rezerve iz dobiti, ali za tu namjenu ne može uporabiti više od polovine neto dobiti koja ostane nakon njene uporabe za namjene iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Odlukom o uporabi dobiti glavna skupština može odlučiti da se u ostale rezerve iz dobiti rasporedi i dodatni iznos onima iz stavka 3. i 4. ovoga članka. Odredi li se statutom da se dobit može uporabiti osim za unos u druge rezerve iz dobiti iz stavka 1. ovoga članka i za podjelu dioničarima i za druge namjene (primjerice za isplate zaposlenima, članovima uprave ili nadzornog, odnosno izvršnim direktorima i članovima upravnog odbora), glavna skupština može odlučiti da ju se uporabi i za te druge namjene.
(6) Dioničari imaju pravo da im se podijeli dobit, osim ako je odlukom glavne skupštine u skladu sa zakonom ili sa statutom određeno da se dobit uporabi za namjene iz stavka 5. ovoga članka ili da se ne dijeli dioničarima (prenesena dobit).
(7) Osim ako se smanjuje temeljni kapital društva, dioničarima se ne smije isplatiti dividenda ako je u godišnjim financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu neto aktiva manja od iznosa temeljnog kapitala uvećanog za iznos rezervi koje se po zakonu ili statutu ne smiju isplatiti dioničarima ili bi postala manjom takvom isplatom. Pritom se uzima u obzir iznos temeljnog kapitala umanjen za iznos koji nije uplaćen, ako taj neuplaćeni dio nije iskazan u aktivnoj strani izvještaja o financijskom položaju. Iznos koji se isplaćuje dioničarima ne smije biti veći od iznosa dobiti iskazane u godišnjim financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu uvećanog za zadržanu dobit iz ranijih godina i sredstava rezervi koje se mogu koristiti za isplate dioničarima, umanjen za gubitke iz ranijih poslovnih godina te iznose koji su po zakonu ili statutu bili uneseni u rezerve društva.
(8) Prije prestanka društva dioničarima se može podijeliti samo dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka i dio zadržane dobiti kada u skladu s propisima ne proizlazi iz tog računa.
(9) Statutom se može predvidjeti da glavna skupština može donijeti odluku o isplati dobiti dioničarima u stvarima.
Plaćanje predujma dividende iz dijela neto dobiti
Članak 221.
(1) Statutom se može ovlastiti upravu odnosno izvršne direktore da po proteku poslovne godine iz predvidivoga dijela neto dobiti isplate dioničarima predujam na ime dividende.
(2) Uprava odnosno izvršni direktori mogu isplatiti predujam samo onda ako privremeni račun dobiti i gubitka za proteklu poslovnu godinu pokazuje dobit. Na ime predujma može se isplatiti najviše polovinu iznosa dobiti umanjenog za iznose koji se po zakonu i statutu moraju unijeti u rezerve društva. Uz to isplata predujma ne može preći iznos polovine prošlogodišnje dobiti.
(3) Za plaćanje predujma potrebna je suglasnost nadzornog, odnosno upravnog odbora.
Zakonske rezerve i rezerve kapitala
Članak 222.
(1) Društvo je dužno u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće godine umanjene za iznos gubitka iz prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s rezervama kapitala (vezane rezerve) ne dosegnu visinu od pet posto (5 %) temeljnoga kapitala društva ili statutom određen veći dio toga kapitala.
(2) Društvo unosi u rezerve kapitala:
1. dio uplaćenog iznosa za koji se izdaju dionice koji prelazi nominalni iznos dionica a ako su izdane dionice bez nominalnog iznosa onaj iznos koji prelazi knjigovodstveno iskazani iznos temeljnog kapitala što se odnosi na dionice,
2. dio iznosa uplaćenog društvu za stjecanje zamjenjivih obveznica ili obveznica s opcijom kupnje dionica koji prelazi nominalni iznos izdanih obveznica,
3. iznose drugih dodatnih uplata dioničara u vlastiti kapital društva,
4. iznos za koji je pojednostavnjeno smanjen temeljni kapital da bi se sredstva unijela u rezerve kapitala.
(3) Zakonske rezerve i rezerve kapitala koje ne prelaze iznos iz stavka 1. ovoga članka mogu se upotrijebiti:
1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se on ne pokrije iz dobiti prethodne godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi,
2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se on ne pokrije iz dobiti tekuće godine niti se to može učiniti korištenjem drugih rezervi.
(3) Dio zakonskih rezervi i rezervi kapitala koji prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka može se upotrijebiti:
1. za pokrivanje gubitka iz tekuće godine, ako se to ne može učini iz dobiti iz prethodne godine,
2. za pokrivanje gubitka iz prethodne godine, ako se to ne učini iz dobiti tekuće godine,
3. za povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva.
Zakonske rezerve i rezerve kapitala ne mogu se koristiti za svrhe navedene u točki 1. i 2. ovoga stavka, ako se istovremeno rezerve društva koriste za isplatu dividende.
Rezerve za vlastite dionice, statutarne i ostale rezerve
Članak 222.a
(1) U rezerve iz dobiti smiju se unositi samo iznosi koji proizlaze iz neto dobiti poslovne godine ili iz prenesene dobiti iz ranijih godina.
(2) Ako je društvo u poslovnoj godini steklo vlastite dionice, mora u rezerve za te dionice u toj godini unijeti i iskazati iznose koji odgovaraju iznosima plaćenim za stjecanje vlastitih dionica. U te se rezerve mogu unositi i iznosi iz statutarnih rezervi, ako je statutom određeno da ih se može koristiti za tu namjenu, kao i iznosi iz drugih rezervi iz dobiti koji prelaze iznose prenesenog gubitka koje nije bilo moguće pokriti iz neto dobiti poslovne godine. Rezerve za vlastite dionice smiju se ukinuti samo ako se te dionice otuđe ili povuku ili ih smanjiti za iznos za koji one prelaze iznos niže iskazane vrijednosti vlastitih dionica.
(3) Predvidi li se statutom da društvo ima statutarne rezerve, statutom se mora odrediti:
1. visina tih rezervi u apsolutnom iznosu ili dijelom temeljnog kapitala ili ukupnoga vlastitog kapitala društva,
2. dio iznosa neto dobiti, umanjen za iznos korišten za pokriće prenesenog gubitka, iznos unesen u zakonske rezerve i iznos unesen u rezerve za vlastite dionice ako ih društvo ima, koji se u pojedinoj poslovnoj godini namjenjuje za stvaranje statutarnih rezervi,
3. namjene za koje se mogu koristiti te rezerve.
(4) Statutarne rezerve mogu se koristiti samo za namjene određene statutom.
(5) Ostale rezerve društvo može koristiti u bilo koju svrhu ako nisu korištene za svrhu iz stavka 2. ovoga članka i ako se statutom drukčije ne odredi.
Podjela dobiti
Članak 223.
(1) Udjeli dioničara u dobiti određuju se prema temeljnom kapitalu društva koji otpada na njihove dionice.
(2) Ako ulozi u temeljni kapital nisu uplaćeni u cjelini ili nisu uplaćeni za sve dionice u istome omjeru, dioničari sudjeluju u podjeli dobiti u omjeru onoga što su uplatili. Ulozi učinjeni u tijeku poslovne godine uzimaju se u obzir prema vremenu koje je proteklo od uplate.
(3) Statutom se može odrediti i drugačiji način podjele dobiti.
(4) Ne odredi li glavna skupština odlukom o upotrebi dobiti dan kada dioničari stječu tražbine za isplatu dividende određene tom odlukom, koji ne smije biti kasniji od 30. dana nakon dana donošenja odluke, dioničari stječu prema društvu tražbine na isplatu dividende istekom dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Stjecanjem od strane dioničara, tražbine za isplatu dividende odvajaju se od dionica ostvarenjem prava iz kojih su nastale. U odluci o isplati dividende može se odrediti dan dospijeća tih tražbina koji ne može biti po isteku roka od 30 dana od dana kada su ih dioničari stekli. Ne odredi li glavna skupština dan dospijeća tražbina, one dospijevaju istekom 30. dana od dana kada su stečene.
Odgovornost dioničara koji su primili zabranjena plaćanja
Članak 224.
(1) Dioničari moraju društvu vratiti isplate koje protivno ovome Zakonu prime od društva. Ako iznose prime kao dividendu, obveza povrata postoji samo onda ako im društvo dokaže da su znali da su morali znati da nisu imali pravo primiti isplatu.
(2) Zahtjev kojega ima društvo mogu postaviti i njegovi vjerovnici, ako ih ono ne može podmiriti. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja toga postupka stečajni upravitelj ostvaruje protiv dioničara pravo vjerovnika društva.
(3) Zahtjevi na temelju ovih propisa zastaruju za pet godina od primitka plaćanja.
Plaćanje dodatnih činidbi
Članak 225.
Za dodatne činidbe na koje su na temelju statuta dioničari obvezni prema društvu, pored ulaganja u temeljni kapital društva, može im se platiti naknada koja ne prelazi vrijednost činidbe, bez obzira na to je li u računu dobiti i gubitka iskazana dobit.
Upis u registar dionica
Članak 226. (NN 40/19) (na snazi do 31.12.2020)
(1) Dionice se upisuju u registar dionica društva s oznakom imena i prezimena, prebivališta, odnosno tvrtke i sjedišta imatelja dionica, ako je društvo izdalo dionice bez nominalnog iznosa njihov broj, a ako je riječ o dionicama s nominalnim iznosima njihov broj i nominalni iznos.
(2) U odnosu prema društvu vrijedi kao dioničar samo onaj tko je upisan u registru dionica. Ako je društvo izdalo dionice kao vrijednosne papire u nematerijaliziranom obliku, mjerodavno je stanje na računu dioničara kojeg za dionice društva vodi zakonom za to ovlaštena pravna osoba.
(3) Kada se prenosi dionica, brisanje ranijeg dioničara i upis novoga provodi se u registru na temelju zahtjeva kome se mora pridonijeti dokaz o tome da je dionica prenesena. Kreditne, odnosno financijske institucije koje skrbe o dionicama dužne su uz naknadu za to potrebnih troškova dati društvu sve potrebne podatke za vođenje registra dionica.
(4) Ako je netko po mišljenju društva neopravdano upisan u knjizi dionica kao dioničar, društvo može brisati upis samo onda ako je prije toga o tome obavijestilo dioničara i dalo mu primjereni rok za prigovor. Ako dioničar prigovori nakanjenome brisanju u roku koji mu je dan, ne može ga se brisati iz knjige dionica.
(5) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.
(6) Svaki dioničar ima pravo zahtijevati od društva da ga izvijesti o podacima u registru dionica koji se na njega odnose i o tome tko su imatelji i kojih dionica u društvu. Društvo smije podatke iz registra upotrebljavati samo u ostvarenju svojih zadataka u odnosu na dioničare. Podatke se u ostale svrhe može koristiti ako se dioničar tome ne usprotivi. Dioničare se mora na primjereni način obavijestiti o pravu da se tome mogu usprotiviti.
Upis u registar dionica
Članak 226. (NN 40/19, 34/22) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Dionice se upisuju u registar dionica društva s oznakom imena i prezimena, prebivališta, odnosno tvrtke i sjedišta te poštanske adrese i adrese elektroničke pošte imatelja dionica, ako je društvo izdalo dionice bez nominalnog iznosa njihov broj, a ako je riječ o dionicama s nominalnim iznosima, njihov broj i nominalni iznos. Dioničari su dužni te podatke dostaviti društvu. Statutom se može odrediti pod kojim je pretpostavkama dopušteno upisati dionice u registru dionica na svoje ime ako one pripadaju nekom drugom. Ako su dionice upisane u registru dionica na investicijski fond u smislu Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i Zakona o alternativnim investicijskim fondovima, a imatelji njihovih udjela ili dionica nisu isključivo institucionalni ulagatelji, smatra se da je dioničar investicijski fond u smislu navedenih zakona neovisno o tome što su ulagatelji zajednički imatelji tih dionica. Ako investicijski fond nema pravnu osobnost, smatra se da su to dionice društva za upravljanje investicijskim fondom.
(2) U odnosu prema društvu priznaju se prava i obveze iz dionice samo onome tko je upisan u registru dionica. Ako je društvo izdalo dionice kao vrijednosne papire u nematerijaliziranom obliku, mjerodavno je stanje na računu dioničara koji za dionice društva vodi zakonom za to ovlaštena pravna osoba. Pravo glasa iz dionica nema osoba na koju su dionice upisane u registru dionica ako prekorači gornju granicu koja je određena statutom ili prekrši obvezu otkriti komu pripadaju dionice koje su na nju upisane u registru dionica koja je određena statutom, u skladu sa stavkom 1. trećom rečenicom ovoga članka. Dionice ne daju nadalje pravo glasa nakon što je protekao rok za davanje obavijesti uz prijetnju gubitka prava glasa iz dionica u skladu sa stavkom 3. četvrtom rečenicom ovoga članka sve dok se društvu ne dadu te obavijesti.
(3) Kada se prenosi dionica, brisanje ranijeg dioničara i upis novoga provodi se u registru na temelju zahtjeva komu se mora pridonijeti dokaz o tome da je dionica prenesena. Dovoljno je priopćiti podatke u skladu s člankom 297.d stavkom 4. ovoga Zakona. Posrednici su dužni uz naknadu za to potrebnih troškova dati društvu sve potrebne podatke za vođenje registra dionica. Zatraži li to društvo, svatko tko je upisan u registru dionica dužan ga je bez odgađanja obavijestiti jesu li to njegove dionice. Ako je posrednik povodom postupka prijenosa dionica samo privremeno upisan u registar dionica, taj upis sa sobom ne povlači obveze iz stavka 2. ovoga članka i članka 297.b ovoga Zakona i ne dovodi do primjene ograničenja iz statuta prema stavku 1. ovoga stavka.
(4) Ako je netko po mišljenju društva neopravdano upisan u registru dionica kao dioničar, društvo može brisati upis samo onda ako je prije toga o tome obavijestilo dioničara i dalo mu primjereni rok za prigovor. Ako dioničar prigovori nakanjenome brisanju u roku koji mu je dan, ne može ga se brisati iz registra dionica.
(5) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.
(6) Svaki dioničar ima pravo zahtijevati od društva da ga izvijesti o podacima u registru dionica koji se na njega odnose i o tome tko su imatelji i kojih dionica u društvu. Društvo smije podatke iz registra upotrebljavati samo u ostvarenju svojih zadataka u odnosu na dioničare. Podatke se u ostale svrhe može koristiti ako se dioničar tome ne usprotivi. Dioničare se mora na primjereni način obavijestiti o pravu da se tome mogu usprotiviti.
Prijenos dionica
Članak 227.
(1) Dionice, osim onih koje su izdane u nematerijaliziranom obliku, prenose se i indosamentom. Glede oblika indosamenta, pravne legitimacije imatelja i njegove obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o mjenici. Dionice izdane u nematerijaliziranom obliku prenose se na način određen zakonom kojim se uređuju nematerijalizirani vrijednosni papiri.
(2) Statutom društva može se odrediti da je za prijenos dionice koja nije izdana kao vrijednosni papir u nematerijaliziranom obliku potrebna suglasnost društva. Suglasnost daju uprava, odnosno izvršni direktori. Statutom se može odrediti da o davanju suglasnosti odlučuju nadzorni, odnosno upravni odbor ili glavna skupština društva. U statutu se mogu odrediti razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice. Ako u statutu nisu određeni spomenuti razlozi, davanje suglasnosti za prijenos dionice može se odbiti samo kada je to u interesu društva, a naročito kada bi se s obzirom na strukturu dioničara njenim prijenosom moglo ugroziti ostvarenje cilja društva ili njegovu gospodarsku opstojnost. Statutom se ne mogu odrediti stroži razlozi za odbijanje suglasnosti za prijenos dionice.
(3) Društvo može od osobe koja treba steći dionicu zahtijevati da se izjasni stječe li je u svoje ime i za svoj račun ili za račun nekoga drugog. Davanje suglasnosti za prijenos dionice može se odbiti, ako se stjecatelj o tome odbije izjasniti ili izjavi da dionice stječe za tuđi račun. Stječe li se dionica nasljeđivanjem, sveopćim sljedništvom pravne osobe ili prodajom u ovršnom ili stečajnom postupku, društvo može odbiti davanje suglasnosti za prijenos iz nekog od navedenih razloga samo ako stjecatelju ponudi da će je otkupiti po tržišnoj vrijednosti. Ako stjecatelj dionice u roku od mjesec dana od dana primitka ponude ne izjavi društvu da ju odbija, smatra se da je ponudu prihvatio.
(4) Dok ne dobije suglasnost za prijenos dionice njen stjecatelj ne može u društvu ostvarivati članska prava, a ako je dionica stečena nasljeđivanjem, sveopćim sljedništvom pravne osobe ili prodajom u ovršnom ili stečajnom postupku, stjecatelj ne može ostvarivati upravljačka prava u društvu. Ako društvo u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva ne odluči o davanju suglasnosti ili je odbije dati iz razloga koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, smatra se da je suglasnost dana.
(5) Pri prijenosu dionice indosamentom društvo je dužno ispitati neprekinuti slijed indosamenata ali ne i potpise.
(6) Ovi propisi na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.
Više ovlaštenika na dionici
Članak 228.
(1) Ako na dionici ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz dionice ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika.
(2) Za obveze iz dionice svi ovlaštenici odgovaraju kao solidarni dužnici.
(3) Ako društvo treba dioničaru izjaviti volju a ovlaštenici na dionici ne odrede zajedničkog zastupnika, dovoljno je da je volja očitovana jednome ovlašteniku.
Računanje vremena za koje imatelj ima dionicu
Članak 229.
Ako ostvarenje prava iz dionice ovisi o tome da je dioničar određeno vrijeme bio imatelj dionice, s njegovim se spomenutim pravom na dionicu izjednačuje zahtjev za prijenos što ga on ima prema kreditnoj, odnosno financijskoj instituciji. Dioničaru se uračunava vrijeme za koje je imatelj dionice bio njegov pravni prednik ako je dionicu stekao bez naplate od svog povjerenika, kao sveopći pravni sljednik ili podjelom zajednice.
Proglašenje isprave o dionici nevažećom po amortizacijskom postupku i od strane društva
Članak 230.
(1) Ako se isprava o dionici ili privremenici izgubi ili uništi, može se po propisima o amortizaciji vrijednosnih papira proglasiti nevažećom.
(2) Glase li kuponi za isplatu dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevažećima utrnjuje i zahtjev iz kupona koji još nisu dospjeli za naplatu.
(3) Ako sadržaj isprave o dionici zbog promjene pravnih odnosa postane netočan, društvo je uz odobrenje suda može proglasiti nevažećom. Odnosi li se netočnost na izmjenu nominalnog iznosa dionice, ona se može proglasiti nevažećom samo onda ako se nominalni iznos smanjuje zato da bi se smanjio temeljni kapital društva. Dionica se ne može proglasiti nevažećom samo zbog toga što je oznaka dioničara postala netočnom.
(4) U pozivu da se izruči isprava o dionici mora se iznijeti da se ona proglašava nevažećom i uputiti na odobrenje suda. Do proglašenja isprave o dionici nevažećom može doći samo onda ako je poziv bio objavljen na način kako se to po odredbi članka 214. stavka 1. ovoga Zakona određuje za davanje naknadnoga roka. Proglašenje isprave o dionici nevažećom provodi se objavljivanjem u glasilu društva. U objavi dionica se proglašava nevažećom tako da se iz objave jasno vidi koja se dionica proglašava nevažećom.
(5) Umjesto isprave o dionici koja je proglašena nevažećom treba izdati novu i uručiti je ovlašteniku ili dati u pohranu. O uručenju ili pohrani mora se obavijestiti sud.
Zamjena oštećenih isprava o dionicama i privremenicama
Članak 231.
Ako je isprava o dionici, odnosno privremenici tako oštećena da više nije podobna za promet ali su prepoznatljivi njezin bitan sadržaj i oznake raspoznavanja, ovlaštenik može tražiti od društva da mu dade novu ispravu uz izručenje one koja je oštećena. Ovlaštenik mora predujmiti i snositi troškove izdavanja nove isprave.
Novi kuponi dionice
Članak 232.
Novi kuponski arak može se izručiti zakonitom imatelju samo na temelju predočenoga talona dionice.
Stjecanje vlastitih dionica
Članak 233.
(1) Društvo može stjecati vlastite dionice na temelju ovlasti glavne skupštine za njihovo stjecanje koja vrijedi najviše 5 godina i određuje uvjete pod kojima se one mogu stjecati, naročito najveći broj dionica koje ono treba steći, vrijeme za koje je dana ovlast za stjecanje dionica i, ako se dionice stječu naplatnim putem, najveću i najmanju vrijednost onoga što društvo za to daje. Društvo ne smije stjecati vlastite dionice da bi njima trgovalo. Pri svakom stjecanju dionica uprava odnosno izvršni direktori društva moraju utvrditi da su za to ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom.
(2) Pri stjecanju dionica iz stavka 1. ovoga članka i njihovu raspolaganju mora se primijeniti odredba članka 211. ovoga Zakona. Pri stjecanju i raspolaganju dionicama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 308. stavka 3. i 4. ovoga Zakona. Smatra se da je tako postupljeno ako se dionice stječu, odnosno ako se s njima raspolaže na organiziranom tržištu. Za drukčije stjecanje i raspolaganje dionicama potrebna je odluka glavne skupštine. Glavna skupština može ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da povuče vlastite dionice uz smanjenje temeljnog kapitala društva a da za to nije potrebna njezina posebna odluka.
(3) Društvo može stjecati vlastite dionice i bez za to dobivene ovlasti glavne skupštine:
1. ako je to potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,
2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s njime povezano s time da ih u roku od godinu dana od dana stjecanja mora prenijeti tim osobama,
3. ako se dionice stječu zato da bi se po odredbama ovoga Zakona obeštetilo dioničare društva ili manjinske dioničare o njemu ovisnih društava,
4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem kreditna, odnosno financijska institucija kupuje dionice komisiono,
5. ako ih stječe od dioničara zbog toga što nije u potpunosti uplatio iznos za koji su izdane,
6. na temelju univerzalnoga pravnog sljedništva,
7. na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima o smanjenju temeljnog kapitala društva,
8. nadmetanjem provedenim od strane suda da bi društvo namirilo neku svoju tražbinu prema dioničaru.
(4) Na dionice stečene na način propisan stavkom 1. ovoga članka te u svrhe navedene u stavku 3. točkama 1. do 3., 5. i 8. ovoga članka zajedno s vlastitim dionicama koje društvo već ima ne smije otpasti više od deset posto (10%) temeljnog kapitala društva. Takvo je stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da neto aktiva društva iskazana u financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu zbog stjecanja dionica ne postane manja od iznosa temeljnog kapitala i rezervi koje po zakonu ili po statutu ono mora imati a koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. U tu svrhu treba iznos temeljnog kapitala računski umanjiti za iznos za koji taj kapital još nije uplaćen ako taj iznos nije iskazan na aktivnoj strani izvještaja o financijskom položaju. U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka te stavka 3. točki 1., 2., 4. i 8. stjecanje dionica je dopušteno samo onda ako su za njih u cjelini uplaćeni iznosi za koje se izdaju.
(5) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka te stavka 3. točke 1. uprava društva mora izvijestiti prvu sljedeću glavnu skupštinu društva o razlozima i svrsi stjecanja dionica, njihovu broju i udjelu u temeljnom kapitalu te o protuvrijednosti onoga što je društvo dalo za te dionice.
(6) Stjecanje dionica protivno odredbama stavka 1. i 3. ovoga članka je valjano a obveznopravni posao o prijenosu dionica je ništetan.
Ništetni poslovi
Članak 234.
(1) Ništetan je pravni posao kojim društvo nekome daje predujam, zajam ili osiguranje radi stjecanja dionica toga društva. To se ne odnosi na tekuće pravne poslove kreditnih, odnosno financijskih institucija, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, niti na davanje predujma ili zajma ni na pružanje osiguranja da bi dionice stekli zaposleni u društvu ili u društvu koje je s njime povezano. Pravni je posao ništetan i u tim slučajevima, ako društvo ne bi pri stjecanju vlastitih dionica moglo stvoriti propisane rezerve za te dionice da se ne bi smanjila neto aktiva ispod razine propisane u članku 233. stavku 4. ovoga Zakona.
(2) Ništetan je i pravni posao između dioničkoga društva i druge osobe kojim se ta osoba ovlašćuje ili obvezuje da stekne dionice dioničkoga društva za račun toga društva, ovisnoga društva ili društva u kojemu dioničko društvo ima većinski udio, ako bi stjecanje dionica od strane dioničkoga društva bilo protivno članku 233. stavku 1., 3. i 4. ovoga Zakona.
(3) Kad je društvu dopušteno da nekome dade predujam, zajam ili osiguranje za stjecanje vlastitih dionica, pa i pri povećanju temeljnog kapitala društva mora to učiniti pod ovim uvjetima:
1. dionice se moraju steći po fair tržnim uvjetima posebno u pogledu onoga što društvo za to dobiva uključujući tu kamate na dani zajam, osiguranja koja se daju za otplatu zajma i povrat predujma s time da se prethodno ispita kreditna sposobnost treće ili trećih osoba koje sudjeluju u tome poslu za što sve odgovara uprava društva,
2. uprava, odnosno izvršni direktori društva moraju za sklapanje tog posla dobiti prethodnu suglasnost glavne skupštine odlukom donesenom glasovima koji predstavljaju najmanje dvije trećine temeljnog kapitala društva zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke s time da mora prije donošenja odluke glavnoj skupštini podnijeti pisano izvješće i u njemu navesti razloge za sklapanje takvog posla, interes društva da u njega uđe, uvjete pod kojima se posao treba sklopiti, rizike kojima se izlaže društvo s obzirom na njegovu likvidnost i solventnost i cijenu po kojoj treća osoba treba steći dionice koje se izvješće mora dostaviti i registarskom sudu radi objave da je i kada je predano sudu,
3. iznos financijske pomoći koja se tako daje trećoj osobi ili trećim osobama ne smije ni u kom času dovesti do toga da se iznos neto aktive društva smanji ispod razine iz članka 233. stavka 4. ovoga Zakona uzevši pritom u obzir smanjenja neto aktive do kojih je došlo prethodnim stjecanjem vlastitih dionica društva neposredno ili preko drugih osoba a društvo mora u izvještaju o financijskom položaju među obvezama iskazati rezerve koje se ne mogu koristiti za isplate dioničarima u ukupnom iznosu na izloženi način dane financijske pomoći trećim osobama.
(4) Pravni posao iz stavka 1. ovoga članka kojim se pomaže da dionice društva steknu članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora društva, pa i pri povećanju temeljnog kapitala društva, ili društvo koje se u odnosu na društvo o čijim je dionicama riječ smatra vladajućim društvom ili to čine treće osobe u svoje ime a za njihov račun je ništetan ako nije u najboljem interesu društva.
Prava iz vlastitih dionica
Članak 235.
Prava iz vlastitih dionica miruju.
Otuđenje i povlačenje vlastitih dionica
Članak 236.
(1) Ako društvo protivno odredbama članka 233. stavka 1., 3. i 4. ovoga Zakona stekne vlastite dionice, mora ih otuđiti u roku od godinu dana.
(2) Ako temeljni kapital društva koji otpada na dionice koje društvo na dopušteni način stekne po odredbama članka 233. stavka 1., 3. i 4. ovoga Zakona i još ih drži prelazi deset posto (10%) tog kapitala, društvo mora u roku od tri godine nakon stjecanja dionica otuđiti onaj dio dionica koji prelazi taj postotak.
(3) Ako se vlastite dionice ne otuđe u rokovima propisanim u stavku 1. i 2. ovoga članka, društvo ih mora povući.
Stjecanje vlastitih dionica preko trećih
Članak 237.
Onaj tko djeluje u vlastito ime ali za račun dioničkoga društva može steći ili imati dionice toga društva samo onda ako bi to po odredbama članka 233. stavka 1. i 3. točke 1. do 6. i 8. i stavka 4. ovoga Zakona bilo dopušteno i tome društvu. Isto vrijedi i kada dionice dioničkoga društva stječe ili drži ovisno društvo ili društvo u kome dioničko društvo ima većinski udio ili kada ih stječe ili drži treća osoba koja djeluje u vlastito ime ali za račun ovisnoga društva ili društva u kojemu dioničko društvo ima većinski udio. U izračunavanju ukupnog iznosa temeljnog kapitala koji otpada na dionice po odredbama članka 233. stavka 4. i članka 236. stavka 2. ovoga Zakona te se dionice smatraju dionicama dioničkoga društva. U ostalome na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 233. stavka 5. i članka 234. do 236. ovoga Zakona. Treća osoba ili društvo moraju dioničkome društvu na njegov zahtjev prodati dionice. Dioničko društvo mora platiti protuvrijednost dionica.
Uzimanje vlastitih dionica u zalog
Članak 238.
(1) Sa stjecanjem vlastitih dionica po odredbama članka 233. stavka 1. i 3., i članka 237. ovoga Zakona izjednačuje se uzimanje vlastitih dionica u zalog. Kreditna, odnosno financijska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, može u okviru tekućih poslova uzimati u zalog vlastite dionice do ukupnog iznosa temeljnog kapitala iz članka 233. stavka 4. ovoga Zakona. Na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 234. ovoga Zakona.
(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka ima za posljedicu da uzimanje u zalog vlastitih dionica nije valjano ako za njih nije u cjelini uplaćen iznos za koji su izdane.
Odjeljak 5. ORGANI DRUŠTVA
Pododjeljak 1. Uprava
Sastav uprave
Članak 239. (NN 34/22)
(1) Uprava se sastoji od jedne ili više osoba (direktori) čiji se broj određuje statutom. Ako se uprava sastoji od više osoba, jedna se od njih mora imenovati za predsjednika.
(2) Članom uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. U statutu se mogu odrediti uvjeti za imenovanje članova uprave. Članom uprave ne može biti osoba:
1. koja je kažnjena za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, prijevare u gospodarskom poslovanju, prouzročenja stečaja, pogodovanja vjerovnika ili povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske i to za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ili
2. koja je kažnjena za kazneno djelo neke druge države koje po svojim bitnim obilježjima odgovara kaznenim djelima iz točke 1. ovoga stavka
3. protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme dok traje ta zabrana
4. kojoj je u drugoj državi zabranjeno obavljanje zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme trajanja zabrane.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ustrojit će i voditi evidenciju osoba koje ne mogu biti članovi uprave u skladu s točkama 1. i 3. stavka 2. ovoga članka.
(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati sadržaj, način vođenja i uvjete korištenja evidencije iz stavka 3. ovoga članka.
Vođenje poslova društva
Članak 240.
(1) Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost.
(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, članovi uprave ovlašteni su da poslove vode samo zajedno. Statutom se može odrediti i drugačiji način vođenja poslova, ali se ne može odrediti da se u slučaju različitih mišljenja članova uprave smatra da je donesena odluka za koju se odlučila manjina. Ako su glasovi pri odlučivanju jednako podijeljeni, a statutom se za taj slučaj drugačije ne odredi, odlučujući je glas predsjednika uprave.
(3) Uprava može donijeti poslovnik o svome radu, ako njegovo donošenje nije po statutu u nadležnosti nadzornog odbora ili ako ga i bez određivanja takve nadležnosti taj organ ne donese. Pitanja koja se inače uređuju poslovnikom mogu se urediti statutom. Odluka uprave o poslovniku mora se donijeti jednoglasno.
Zastupanje
Članak 241.
(1) Uprava zastupa društvo. U tome je ovlaštena poduzimati sve pravne radnje zastupanja u poslovima, pred sudom i drugim organima vlasti.
(2) Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se drugačije ne odredi, članovi uprave ovlašteni su zastupati društvo samo skupno. Za očitovanje volje prema društvu dovoljno je da je ona očitovana prema jednome članu uprave.
(3) Statutom se može odrediti da su za zastupanje ovlašteni pojedini članovi uprave sami ili zajedno s prokuristom. Ako je na to ovlašten statutom, takvu odluku može donijeti i nadzorni odbor.
(4) Članovi uprave potpisuju se u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva i svojstvo članova uprave.
(5) Ako društvo ima samo jednog dioničara, ili kad uz njega dionice društva drži i društvo, pravni poslovi između njega i društva u kojima on zastupa društvo mogu se sklapati pod pretpostavkom iz članka 41. stavka 3. ovoga Zakona, pa i kada nije jedini član uprave, ali ih se mora sklopiti u pisanom obliku ili se o tome mora sastaviti isprava s tekstom onoga što je dogovoreno.
Ograničenje ovlasti za zastupanje i za vođenje poslova
Članak 242.
(1) Ovlast uprave da zastupa društvo ne može se ograničiti.
(2) Članovi uprave moraju se u odnosu na društvo u vođenju poslova držati ograničenja koja su im u okviru propisa postavljena statutom, odlukama nadzornog odbora i glavne skupštine te poslovnikom o radu uprave.
Priprema i provođenje odluka glavne skupštine
Članak 243.
Uprava je dužna da:
1. na zahtjev glavne skupštine pripremi odluke i opće akte čije je donošenje u nadležnosti glavne skupštine,
2. pripremi ugovore koji se mogu sklopiti samo uz suglasnost glavne skupštine,
3. izvršava odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.
Imenovanje i opoziv članova uprave
Članak 244.
(1) Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje predsjednika i članova uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru
(2) Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.
Ostavka člana uprave
Članak 244.a
(1) Predsjednik i član uprave mogu dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete koji društvo zbog toga može imati prema njima iz ugovora kojeg su sklopili s društvom. Za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka nadzornog odbora. Ne proizlazi li iz izjave kojom je ostavka dana što drugo, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek po proteku 14 dana od tog dana.
(2) Ostavka iz stavka 1. ovoga članka izjavljuje se u pisanom obliku nadzornom odboru društva. O ostavci se mora odmah obavijestiti ostale članove uprave.
(3) Dana ostavka može se povući samo uz suglasnost nadzornog odbora
Imenovanje od strane suda
Članak 245.
(1) Ako neki član uprave nije imenovan, u hitnom će ga slučaju na zahtjev zainteresirane osobe imenovati sud.
(2) Tako imenovana osoba ostaje članom uprave sve dok se u skladu sa statutom ne imenuje član uprave na čije mjesto je on imenovan.
(3) Član uprave kojega imenuje sud ima pravo na nadoknadu troškova koje ima u obavljaju toga posla i na nagradu za rad. Ako se tako imenovani član uprave i društvo ne mogu o tome sporazumjeti, o nadoknadi troškova i o plaćanju nagrade odlučuje sud.
Upis promjene u upravi u sudski registar
Članak 245.a (NN 40/19)
(1) Nakon svake promjene u svom sastavu kao i promjene ovlasti za zastupanje mora se bez odgađanja podnijeti prijavu registarskom sudu radi upisa te promjene u sudski registar.
(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka moraju se priložiti odluke nadzornog odbora o opozivu imenovanja i imenovanju članova uprave, odnosno ostavka člana uprave u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici te podaci o datumu imenovanja, ostavke ili opoziva člana uprave.
(3) Novi članovi uprave moraju u prijavi dati izjave iz članka 187. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.
Sudjelovanje članova uprave u dobiti društva
Članak 246.
(1) Članovima uprave društva može se za njihov rad dati pravo da sudjeluju u dobiti društva.
(2) Ako se članovima uprave daje pravo da sudjeluju u dobiti tekuće godine, njihov se udio obračunava prema toj dobiti umanjenoj nepokriveni gubitak iz prethodnih godina i za iznose koji se po zakonu i statutu iz dobiti tekuće godine unose u rezerve društva. Drugačije određenje sudjelovanja članova uprave u dobiti društva ništetano je.
Načela za primanja članova uprave
Članak 247.
(1) Pri određivanju ukupnih primitaka pojedinoga člana uprave (plaće, sudjelovanja u dobiti, nadoknadi izdataka, plaćanju premija osiguranja, provizija i svih ostalih davanja) nadzorni odbor mora brinuti o tome da ukupni iznosi primanja budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva.
(2) Ako se nakon što se članovima uprave odrede primanja tako znatno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja iz stavka 1. ovoga članka za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245. stavka 3. ovoga Zakona na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je da ih primjereno smanji. Smanjenje primanja nema utjecaja na ostale dijelove ugovora člana uprave s društvom. Član uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja s time da je otkazni rok za to šest tjedana.
Politika primitaka društava dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja
Članak 247.a (NN 40/19)
(1) Nadzorni odbor društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja odlučuje o sustavu primitaka članova uprave. Politika primitaka sadrži najmanje sljedeće podatke, a glede sastavnih dijelova primitaka, ako ih ona uopće ima:
1. koliko primitak pridonosi poslovnoj strategiji i dugoročnom razvoju društva,
2. sve fiksne i varijabilne dijelove primitka te koji su njihovi postotni (relativni) udjeli u ukupnom primitku,
3. sva financijska i nefinancijska mjerila za isplatu promjenjivog, varijabilnog dijela, uključujući:
a) objašnjenje kako ta mjerila pridonose ostvarivanju ciljeva propisanih u točki 1.,
b) metode pomoću kojih se utvrđuje jesu li mjerila ispunjena,
4. razdoblja za koja se odgađa isplata dijela primitka i ima li društvo pravo zahtijevati vraćanje varijabilnih dijelova primitaka,
5. ako društvo dio primitka daje u dionicama:
a) kad će član uprave steći dionice,
b) je li član uprave dužan i pod kojim uvjetima zadržati dionice određeno vrijeme nakon što ih je stekao,
c) razjašnjenje kako ovaj dio primitka pridonosi ostvarivanju ciljeva propisanih u točki 1.,
6. menadžerski ugovor ili drugi odgovarajući ugovor člana uprave i društva sa sljedećim podacima:
a) koliko ugovor traje i pod kojim pretpostavkama prestaje, uključujući ugovorene rokove za raskid, odnosno otkaz ugovora,
b) obveze društva prema članu uprave s naslova otpremnine,
c) uplaćuje li društvo članu uprave dobrovoljno mirovinsko i zdravstveno osiguranje i ima li obvezu dokupiti članu uprave mirovinski staž ako on po prestanku menadžerskog ugovora odlazi u prijevremenu mirovinu,
7. objašnjenje kako su se pri utvrđivanju primitaka uzimali u obzir uvjeti radničkih primitaka i uvjeti rada, uključujući i objašnjenje koji je točno krug radnika bio uključen u donošenje politike primitaka za članove uprave,
8. postupak donošenja, provedbe i nadzora politike primitaka, kao i ulogu odbora nadzornog odbora za nagrađivanja i imenovanja ili drugih odbora te mjere za suzbijanje sukoba interesa,
9. podastre li nadzorni odbor glavnoj skupštini svoju preispitanu politiku primitaka sukladno odredbama članka 276.a stavka 3. ovoga Zakona:
a) objašnjenje svih bitnih izmjena i
b) pregled u kojoj su mjeri u novoj preispitanoj politici primitaka uvaženi rezultati glasovanja i stajališta dioničara o ranijoj politici primitaka i izvješća o primicima.
(2) Nadzorni odbor društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja utvrđuje politiku primitaka članova uprave surađujući s glavnom skupštinom sukladno odredbama članka 276.a stavka 1. ovoga Zakona, odnosno tako što ona odobrava politiku primitaka koju joj je on podastro. Nadzorni odbor smije privremeno odstupiti od politike primitaka ako to nužno zahtijeva dugoročna dobrobit društva, a politika primitaka to je predvidjela i u njoj se navodi u kojem se dijelu smije odstupiti od utvrđene politike primitaka i po kojem postupku.
Zabrana konkurencije
Članak 248.
(1) Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugome društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne može ni u prostorijama društva obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez te suglasnosti član uprave ne može biti ni član trgovačkoga društva koji osobno odgovara za obveze toga društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva.
(2) Ako član uprave postupi protivno zabrani iz prethodnoga stavka ovoga članka, društvo može od njega tražiti da mu nadoknadi time pričinjenu štetu. Umjesto toga društvo može tražiti od člana uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj račun smatraju poslovima sklopljenima za račun društva a da iz poslova koje je sklopio za tuđi račun prenese društvu ono što je za to primio, odnosno da mu ustupi zahtjev za naplatu onoga što bi trebalo da primi.
(3) Zahtjevi društva iz prethodnoga stavka ovoga članka zastaruju u roku od tri mjeseca od kada su ostali članovi uprave i članovi nadzornoga odbora saznali za radnju povodom koje se može tražiti nadoknada štete. Zahtjevi zastaruju u svakom slučaju, bez obzira na saznanje za radnju, u roku od pet godina od kada je radnja učinjena.
Sukob interesa
Članak 248.a (NN 110/15)
(1) Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora sudjelovati u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla ako:
1) je zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane,
2) mu je druga ugovorna strana ili zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do drugog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, ili je posvojitelj ili posvojenik druge ugovorne strane, njezina zastupnika po zakonu, zakonskog zastupnika, prokurista ili punomoćnika,
3) vezano uz pravni posao o kojem se odlučuje ili se sklapa postoji sukob interesa između člana uprave i društva.
(2) Bez obzira na to sudjeluje li u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla, član uprave mora o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka odmah obavijestiti ostale članove uprave i nadzorni odbor, te u obavijesti navesti sve relevantne činjenice o prirodi svojeg odnosa s drugom ugovornom stranom te svoju procjenu postojanja sukoba interesa.
(3) Ako član uprave postupi protivno dužnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 248. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Davanje kredita članovima uprave i prokuristima
Članak 249.
(1) Društvo može dati kredit članovima uprave, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji samo na temelju odluke nadzornoga odbora. Odluka se može odnositi samo na određene ugovore o kreditu ili vrste kredita a ugovor o kreditu mora se sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke kojom se kredit odobrava. U odluci moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskome smislu mogu s njime izjednačiti. To ne vrijedi za kredite koji ne prelaze visinu mjesečne plaće člana uprave.
(2) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka primjenjuju se i na davanje kredita vladajućega društva takvim osobama u ovisnome društvu i članovima njihovih užih obitelji te na davanje kredita ovisnoga društva takvim osobama u vladajućemu društvu i članovima njihovih užih obitelji. U tim slučajevima odluku o davanju kredita daje nadzorni odbor vladajućega društva.
(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.
Izvješća nadzornom odboru
Članak 250.
(1) Uprava mora izvješćivati nadzorni odbor o:
1. poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova te odstupanjima od ranijih predviđanja s navođenjem razloga za to,
2. rentabilnosti poslovanja društva a napose rentabilnosti upotrebe vlastitoga kapitala,
3. tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva,
4. poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva.
(2) Kod vladajućeg društva u koncernu izvješće obuhvaća i društva koncerna.
(3) Nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva.
(4) Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvijesti bez odgađanja, izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav.
(5) Izvješća se moraju sastaviti savjesno i istinito. Ona moraju biti pravodobna i u pravilu u pisanom obliku.
(6) Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati. On može zahtijevati podnošenje izvješća o prilikama društva, pravnim i poslovnim odnosima s povezanim društvima. I svaki član nadzornog odbora može zahtijevati da uprava podnese spomenuto izvješće nadzornom odboru. Uprava je dužna odboru podnijeti zahtijevano izvješće.
(7) Svaki član nadzornog odbora ima pravo zahtijevati da mu se izvješće dade na uvid. Ako nadzorni odbor drukčije ne odluči, svaki njegov član ima pravo da mu se na njegov zahtjev dade pisani primjerak izvješća. Zaključi li tako nadzorni odbor, izvješće treba dati na uvid i članovima komisije nadzornog odbora u skladu s tim zaključkom. Predsjednik nadzornog odbora je dužan izvijestiti članove odbora o izvješću uprave najkasnije na prvoj sjednici odbora koja se održi po primitku tog izvješća.
Godišnje izvješće o stanju društva
Članak 250.a
(1) Uprava društva dužna je jednom godišnje u pisanom obliku podnijeti glavnoj skupštini izvješće o stanju društva. Obvezu izrade i podnošenja tog izvješća nema društvo koje je prema računovodstvenim propisima mali poduzetnik. Statutom se može odrediti da je uprava i u tom slučaju dužna izraditi i podnijeti to izvješće.
(2) U godišnjem izvješću o stanju društva mora se korektno prikazati najmanje razvitak i rezultat poslovanja društva te financijsko stanje u kome se ono nalazi uz opis glavnih rizika i nesigurnosti kojima je izloženo. To mora biti uravnotežen prikaz i potpuna analiza razvoja i rezultata poslovanja te položaja društva u skladu s opsegom i složenošću njegova poslovanja. U mjeri u kojoj je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja i financijskog položaja društva analiza mora uključiti financijske, a ako je to potrebno, i druge pokazatelje koji se odnose na pojedine poslove uključujući i obavijesti o zaštiti okoliša i o radnicima. Kada je to potrebno, u analizi se mora dodatno objasniti iznose navedene u godišnjim financijskim izvješćima.
(3) U izvješću moraju se prikazati i:
a) svi važniji poslovni događaji koji su se pojavili nakon proteka poslovne godine,
b) očekivani razvoj društva u budućnosti,
c) djelovanje društva na području istraživanja i razvoja,
d) obavijesti o stjecanju vlastitih dionica društva,
e) postojanje podružnica društva,
f) podaci o upotrebi financijskih instrumenata te podaci važni za prosudbu stanja imovine društva, njegovih obveza, financijskog položaja, dobiti i gubitka, ciljeva upravljanja financijskim rizicima i politikama uključujući i politiku poduzimanja mjera zaštite od gubitka u pojedinim važnijim vrstama predviđenih poslova koji se posebno računovodstveno iskazuju kao i izloženost društva cjenovnom riziku, kreditnom riziku, riziku likvidnosti i riziku tijeka gotovine.
(4) Sastavni dio izvješća društva dionicama kojeg se trguje na uređenom tržištu vrijednosnih papira je i izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja iz članka 272.p ovoga Zakona.
(5) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora biti dostupno javnosti.
Konsolidirano godišnje izvješće društva
Članak 250.b
(1) Uprava vladajućeg društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ovisna društva kojega imaju sjedište u toj zemlji ili izvan nje, mora glavnoj skupštini podnijeti pisano konsolidirano godišnje izvješće društva ako su jedno ili više o njemu ovisnih društava društva kapitala.
(2) U konsolidiranom godišnjem izvješću društva mora se korektno prikazati najmanje razvitak i rezultat poslovanja te financijsko stanje društava uključenih u konsolidaciju uzetih kao cjelina uz opis glavnih rizika i nesigurnosti kojima su izložena. To mora biti uravnotežen prikaz i potpuna analiza razvoja, rezultata poslovanja i financijskog položaja društava uključenih u konsolidaciju uzetih kao cjelina u skladu s opsegom i složenošću njihova poslovanja. U mjeri u kojoj je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja i financijskog položaja društava analiza mora uključiti financijske, a ako je to potrebno, i druge pokazatelje koji se odnose na pojedine poslove uključujući i obavijesti o zaštiti okoliša i o radnicima. Kada je to potrebno, u analizi se mora dodatno objasniti iznose navedene u konsolidiranim godišnjim financijskim izvješćima.
(3) U odnosu na ta društva u izvješću se moraju prikazati i:
a) svi važniji poslovni događaji koji su se pojavili nakon proteka poslovne godine,
b) očekivani razvoj tih društava u budućnosti uzetih kao cjelina,
c) djelovanje tih društava uzetih kao cjelina na području istraživanja i razvoja,
d) broj i nominalni iznos, a ako su izdane dionice bez nominalnog iznosa knjigovodstvena vrijednost svih dionica vladajućeg društva koje drži ono samo, o njemu ovisna društva ili osoba koja djeluje u svoje ime a za račun tih društava,
e) za sva društva obuhvaćena konsolidacijom podatke o upotrebi financijskih instrumenata te podatke važne za prosudbu stanja njihove imovine, njihovih obveza, financijskog položaja, dobiti i gubitka, ciljeva upravljanja financijskim rizicima i politikama uključujući i politiku poduzimanja mjera zaštite od gubitka u pojedinim važnijim vrstama predviđenih poslova koji se posebno računovodstveno iskazuju kao i njihovu izloženost cjenovnom riziku, kreditnom riziku, riziku likvidnosti i riziku tijeka gotovine,
f) opis glavnih obilježja unutarnjeg nadzora povezanih društava i sustava upravljanja rizicima u odnosu na postupak pripremanja i izrade konsolidiranih financijskih izvješća kada se s vrijednosnim papirima nekog društva trguje na uređenom tržištu vrijednosnih papira; ako se konsolidirano godišnje izvješće društva i godišnje izvješće o stanju društva podnose kao jedinstveno, taj se podatak mora uključiti u dio izvješća koji sadržava izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja.
(4) Kada se podnošenje konsolidiranog godišnjeg izvješća društva zahtijeva uz podnošenje godišnjeg izvješća o stanju društva, ta se dva izvješća mogu podnijeti kao jedno izvješće. U izradi takvog izvješća veći se naglasak može staviti na ono što je značajno za društva uključena u konsolidaciju uzeta kao cjelina.
(5) U pogledu izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 272.p ovoga Zakona.
(6) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora biti dostupno javnosti.
Dužnosti uprave u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje
Članak 251. (NN 34/22)
(1) Ako se kod izrade godišnjih ili drugih financijskih izvješća ili inače ustanovi da u društvu postoji gubitak u visini polovine iznosa temeljnoga kapitala društva, uprava mora odmah sazvati glavnu skupštinu društva i o tome je izvijestiti.
(2) Ako je društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava mora bez odgađanja a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori taj postupak.
(3) Nakon što nastane nesposobnost za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti uprava ne smije obavljati plaćanja. To ne vrijedi za plaćanja koja se i nakon toga obave s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
Dužna pozornost i odgovornost članova uprave
Članak 252. (NN 34/22)
(1) Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.
(2) Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
(3) Članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako suprotno ovome Zakonu:
1. vrate dioničarima ono što su uložili u društvo,
2. isplate dioničarima kamate ili dividendu,
3. upišu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite dionice društva ili nekoga drugoga društva,
4. izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane,
5. razdijele imovinu društva,
6. obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva,
7. dadu naknadu članovima nadzornog odbora,
8. dadu kredit,
9. kod uvjetnog povećanja kapitala izdaju dionice suprotno svrsi ili prije nego što se one u cjelini uplate.
(4) Obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje odgovornost. Društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva ali samo onda ako se s time suglasi glavna skupština i ako tome ne prigovori manjina koja raspolaže dionicama koje predstavljaju s najmanje desetinu temeljnog kapitala društva i prigovor se ne unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima ili se pak obveza naknade štete uredi stečajnim planom.
(5) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova uprave ostvaruje stečajni upravitelj, odnosno stečajni vjerovnici prema pravilima stečajnog prava.
(6) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju za pet godina.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Zamjenici članova uprave
Članak 253.
Propisi za članove uprave vrijede i za njihove zamjenike.
Pododjeljak 2. Nadzorni odbor
Broj članova nadzornog odbora
Članak 254. (NN 114/22)
(1) Nadzorni odbor ima najmanje tri člana. Statutom se može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan.
(2) Najveći broj članova nadzornog odbora iznosi kod društva s temeljnim kapitalom:
– do 1.500.000,00 eura, 9 članova,
– preko 1.500.000,00 eura do 10.000.000,00 eura, 15 članova,
– preko 10.000.000,00 eura, 21 član.
Tko može biti član nadzornog odbora
Članak 255. (NN 40/19)
(1) Članom nadzornog odbora može biti fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom se mogu odrediti uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi bila imenovana u nadzorni odbor.
(2) Članom nadzornog odbora ne može biti:
1. član uprave društva,
2. član nadzornog, odnosno upravnog odbora u deset društava,
3. član uprave odnosno izvršni direktor društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,
4. član uprave odnosno izvršni direktor drugog društva kapitala u čijem se nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi član uprave društva,
5. osoba koja ne ispunjava uvjete iz članka 239. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Statutom se mogu propisati posebni uvjeti za članove nadzornog odbora koje bira glavna skupština osim za članove koje bira na temelju prijedloga sukladno posebnom zakonu.
(4) U društvima dionicama kojih se trguje na uređenom tržištu najmanje jedan član nadzornog odbora mora biti stručan u području računovodstva ili revizije financijskih izvješća.
Izbor i imenovanje članova nadzornog odbora
Članak 256.
(1) Članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva.
(2) Statutom se može predvidjeti da određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. Kada je tako propisano posebnim zakonom, u statutu se određuje broj članova nadzornog odbora koje imenuju zaposleni.
(3) Pravo imenovanja članova nadzornog odbora mogu imati samo određeni dioničari ili svakodobni imatelji određenih dionica. Imateljima određenih dionica može se statutom dati pravo da imenuju članove nadzornog odbora ako je za prijenos tih dionica potrebna suglasnost društva. Takve dionice ne čine poseban rod dionica. Dioničari mogu u nadzorni odbor imenovati najviše jednu trećinu članova odbora.
(4) Ne mogu se izabrati zamjenici članova nadzornog odbora.
Imenovanje članova nadzornog odbora od strane suda
Članak 257.
Ako u nadzornom odboru nedostaje broj članova potreban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke, članove koji za to nedostaju imenovat će sud na zahtjev uprave, nekoga člana nadzornoga odbora ili dioničara. Uprava je dužna uputiti zahtjev sudu bez odgađanja, osim ako se ne očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popuniti do naredne sjednice toga odbora.
Mandat članova nadzornog odbora
Članak 258.
Članovi nadzornog odbora biraju se, odnosno imenuju najviše na četiri godine i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani. Nije li u odluci o izboru odnosno u izjavi o imenovanju što drugo rečeno, mandat članu nadzornog odbora počinje s danom donošenja te odluke odnosno davanja izjave bez obzira na upis u sudskom registru.
Opoziv članova nadzornog odbora
Članak 259.
(1) Glavna skupština može opozvati člana nadzornog odbora i prije isteka mandata za koji je izabran. Za odluku o tome potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(2) Imenovanoga člana nadzornog odbora može u svako doba opozvati onaj tko ga je imenovao i zamijeniti ga drugom osobom. Ako više nisu ispunjene pretpostavke za imenovanje člana nadzornog odbora koje su određene statutom, glavna skupština može imenovanoga člana opozvati običnom većinom glasova.
Opoziv članova nadzornog odbora od strane suda
Članak 260. (NN 114/22)
Sud će na zahtjev nadzornog odbora ili dioničara koji imaju dionice na koje otpada najmanje jedna desetina temeljnog kapitala društva ili najmanje 1.000.000,00 eura tog kapitala opozvati člana toga odbora ako za to postoji važan razlog. O postavljanju zahtjeva nadzorni odbor odlučuje običnom većinom glasova. Ako se radi o članu koji je imenovan u nadzorni odbor, zahtjev sudu mogu postaviti i dioničari koji imaju dionice na koje otpada najmanje jedna desetina temeljnoga kapitala društva ili najmanje 1.000.000,00 eura.
Ostavka člana nadzornog odbora
Članak 260.a
(1) Predsjednik i član nadzornog odbora mogu dati ostavku. Za prestanak članstva u nadzornom odboru nije potrebna odluka glavne skupštine.
(2) Ostavka se u pisanom obliku izjavljuje društvu i, ako iz nje ne proizlazi što drugo, djeluje od dana kada je dana. Uprava društva je dužna o tome odmah izvijestiti sve članove nadzornog odbora.
(3) Dana ostavka izabranog člana nadzornog odbora može se povući samo uz suglasnost glavne skupštine, a dana ostavka imenovanog člana nadzornog odbora, samo uz suglasnost onoga koji ga je imenovao.
Nespojivost članstva u upravi i u nadzornom odboru društva
Članak 261.
(1) Član nadzornog odbora ne može biti istovremeno i član uprave, trajni zamjenik člana uprave, prokurist ni punomoćnik društva.
(2) Nadzorni odbor može najviše za vrijeme koje unaprijed odredi, ali ne više od godinu dana, neke svoje članove imenovati za zamjenike članova uprave koji nedostaju ili koji nisu u mogućnosti obavljati svoju funkciju. Nadzorni odbor tako može ponovno imenovati svoje iste članove s time da njihov mandat ne traje ukupno više od godinu dana. Za vrijeme dok obavlja posao u upravi društva član nadzornog odbora ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora. Za tako imenovane zamjenike člana uprave ne vrijedi zabrana iz članka 248. ovoga Zakona.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Upis u sudski registar i objava promjena u nadzornom odboru
Članak 262.
(1) Uprava i predsjednik nadzornog odbora moraju svaku promjenu u sastavu nadzornog odbora bez odgađanja objaviti onako kako se objavljuju priopćenja društva i u propisanom roku podnijeti registarskom sudu prijavu za upis promjene u sudski registar.
(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka moraju se priložiti odluka o opozivu člana nadzornog odbora, odnosno njegova ostavka i odluka o izboru, odnosno o imenovanju novog člana u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici te izjava novog člana kojom prihvaća izbor, odnosno imenovanje u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici, te podaci o datumu imenovanja odnosno izbora, ostavke ili opoziva.
Nadležnost nadzornog odbora
Članak 263.
(1) Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva.
(2) Nadzorni odbor može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje članove ili stručnjake. Nadzorni odbor daje nalog revizoru za ispitivanje godišnjih financijskih izvješća društva i koncerna.
(3) Nadzorni odbor podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru iz stavka 1. ovoga članka. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede upotrebe dobiti i pokrića gubitka u društvu. Članovi koji se ne slažu s nekim dijelom izvješća ili s izvješćem u cjelini dužni su u pisanom obliku dostaviti glavnoj skupštini svoje primjedbe.
(4) Nadzorni odbor može sazvati glavnu skupštinu društva. On to mora učiniti kada je to potrebno radi dobrobiti društva. Odluku o tome nadzorni odbor donosi običnom većinom glasova.
(5) Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor. Statutom ili odlukom nadzornog odbora može se odrediti da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz prethodnu suglasnost toga odbora. Odbije li nadzorni odbor dati suglasnost, uprava može zatražiti od glavne skupštine da ona dade potrebnu suglasnost. Glavna skupština donosi odluku o davanju suglasnosti s većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se ne može odrediti da je za to potrebna veća većina niti se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Poslovi s povezanim osobama
Članak 263.a (NN 40/19)
(1) Poslovi s povezanim osobama su pravni poslovi i radnje:
1. kojima se predmet ili neka druga imovinska vrijednost naplatno ili besplatno otuđuje, opterećuje ili prepušta i
2. koji se poduzimaju s povezanim osobama u smislu treće rečenice ovoga stavka.
Propuštanje nije posao u smislu prve rečenice ovoga stavka. Povezane osobe su »povezana poduzeća ili osobe« u smislu Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja koji su na temelju trenutačno važećeg izdanja preuzeti Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenog 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29. 11. 2008., str. 1), a koja je zadnji put izmijenjena Uredbom (EU) 2018/519 (SL L 87, 3. 4. 2018., str. 3).
(2) Poslovi s povezanim osobama nisu redoviti poslovi društva koje ono poduzima s povezanim osobama pod uobičajenim tržišnim uvjetima. Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja provodit će unutarnji postupak kako bi se redovito provjerilo je li društvo poslovalo s povezanim osobama u skladu s prvom rečenicom ovoga stavka. Povezane osobe ne smiju sudjelovati u tim provjerama. Statutom društva može se isključiti primjena prve rečenice ovoga stavka.
(3) Poslovi s povezanim osobama nisu:
1. poslovi s društvima kćerima, pod uvjetom da je društvo izravno ili neizravno njihov jedini član ili da u tim društvima kćerima ni jedna s društvom povezana osoba nema udio izravno ni neizravno,
2. poslovi s kojima se treba suglasiti ili ih odobriti glavna skupština,
3. svi poslovi i radnje koji se poduzimaju na temelju suglasnosti ili odobrenja glavne skupštine, a posebno
a) radnje povezane s povećanjem ili smanjenjem temeljnog kapitala (članci 304. do 354. ovoga Zakona), poduzetničkim ugovorima (članci 479. do 492. ovoga Zakona) te poslovi koji se poduzimaju na temelju tih ugovora,
b) prijenos cijele imovine društva odnosno strukturne promjene iz članka 552. ovoga Zakona,
c) stjecanje vlastitih dionica u skladu s člankom 233. stavkom 1. ovoga Zakona,
d) ugovori na koje se primjenjuju pravila o nastavku osnivanja iz članka 194.a ovoga Zakone) prijenos dionica manjinskih dioničara u skladu s člancima 300.f do 300.k ovoga Zakona,
f) poslovi u okviru pripajanja, spajanja, podjele i preoblikovanja u skladu s ovim Zakonom,
4. poslovi kojima se utvrđuju primici članova uprave ili članova nadzornog odbora u skladu s člankom 247.a stavkom 2. i člankom 269. stavkom 3. ovoga Zakona,
5. poslovi koje sklopi kreditna institucija na temelju mjera kojima je cilj zaštita njihove stabilnosti i koje je donijelo ili odobrilo nadležno tijelo zaduženo za bonitetni nadzor u smislu prava Europske unije,
6. poslovi koji se nude svim dioničarima pod jednakim uvjetima.
Prethodna suglasnost nadzornog odbora za poslove s povezanim osobama
Članak 263.b (NN 40/19)
(1) Nadzorni odbor društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja treba se prethodno suglasiti s poslovima koje društvo poduzima s povezanim osobama ako vrijednost tog posla samostalno ili zajedno s drugim poslovima koje je društvo poduzelo s povezanom osobom u posljednjih dvanaest mjeseci prije nego što se taj posao poduzima premašuje 2,5% zbroja dugotrajne i kratkoročne imovine utvrđene zadnjim godišnjim financijskim izvješćima. Dugotrajna i kratkoročna imovina određuju se u skladu s propisima o računovodstvu koji su na snazi u vrijeme primjene.
(2) Članu nadzornog odbora isključeno je pravo glasa kad se glasuje o odluci u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ako je on ujedno i povezana osoba s kojom društvo poduzima posao.
(3) Ako je društvo kao vladajuće društvo dužno utvrditi konsolidirano godišnje financijsko izvješće u skladu s člankom 250.b ovoga Zakona, umjesto zbroja dugotrajne i kratkoročne imovine utvrđene zadnjim godišnjim financijskim izvješćima društva treba uzeti zbroj dugotrajne i kratkoročne imovine koncerna utvrđen zadnjim konsolidiranim godišnjim financijskim izvješćima vladajućeg društva koncerna.
(4) Uskrati li nadzorni odbor prethodnu suglasnost poslu s povezanim osobama, uprava može zahtijevati da odluka glavne skupštine nadomjesti prethodnu suglasnost nadzornog odbora. Dioničaru je isključeno pravo glasa kad se glasuje o toj odluci ako je on ujedno i povezana osoba s kojom društvo poduzima posao.
Postupak prethodne suglasnosti nadzornog odbora za poslove s povezanim osobama
Članak 263.c (NN 40/19)
(1) Ako komisija nadzornog odbora iz članka 264. stavka 3. ovoga Zakona predloži nadzornom odboru da uskrati prethodnu suglasnost poslu koji društvo kani poduzeti s povezanom osobom, nadzorni se odbor smije suglasiti s poslom u skladu s odredbama članka 263.b stavka 1. ovoga Zakona samo ako revizor ili revizijsko društvo potvrdi da je posao društva i povezane osobe primjeren sa stajališta društva i dioničara koji nisu ujedno i povezane osobe.
(2) Ako nadzorni odbor nema komisiju iz članka 264. stavka 3. ovoga Zakona, pri glasovanju o odluci nadzornog odbora iz članka 263.b ovoga Zakona isključeno je pravo glasa članovima nadzornog odbora glede kojih postoji sumnja da su u sukobu interesa na temelju svojih odnosa s povezanim osobama.
Objava transakcija s povezanim osobama
Članak 263.d (NN 40/19)
(1) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja moraju bez odgode objaviti transakcije s povezanim osobama za koje je potrebna suglasnost u skladu s člankom 263.b ovoga Zakona na svojim internetskim stranicama ili na drugi način koji će omogućiti javnosti dostupnost obavijesti. Ova obveza obuhvaća i transakcije koje treba, zajedno s transakcijom za koju je potrebna suglasnost, uzeti u obzir radi izračuna vrijednosti prema članku 263.b ovoga Zakona. Obavijest na internetskim stranicama društva mora biti dostupna javnosti najmanje pet godina od dana objavljivanja na internetskim stranicama.
(2) Obavijest mora sadržavati sve bitne informacije koje su potrebne za ocjenu je li transakcija primjerena s aspekta društva i dioničara koji nisu povezane osobe. Sadržaj obavijesti u smislu prethodne rečenice uključuje barem informacije o prirodi odnosa s povezanom osobom, imena povezanih osoba, datum i vrijednost transakcije.
(3) Nema obveze iz stavka 1. ovoga članka ako je informacija već objavljena u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 596/2014) i sadrži informacije koje se zahtijevaju prema stavku 2. ovoga članka. Članak 17. stavci 4. i 5. Uredbe (EU) br. 596/2014 primjenjuju se na odgovarajući način.
(4) Ako je izdavatelj matično društvo u smislu Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja usvojenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, stavci 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i na transakcije društva kćeri, pod uvjetom da bi se te transakcije morale objaviti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka kada bi ih poduzelo matično društvo.
Način rada nadzornog odbora
Članak 264. (NN 40/19)
(1) Nadzorni odbor iz reda svojih članova izabire predsjednika i najmanje jednog njegovog zamjenika. Uprava mora podnijeti prijavu registarskom sudu za upis izabranih osoba u sudski registar. Zamjenik predsjednika ima prava i obveze predsjednika samo onda ako je ovaj spriječen u obavljanju svoje funkcije.
(2) O sjednici nadzornog odbora vodi se zapisnik kojega potpisuje predsjednik odnosno potpredsjednik koji je vodio sjednicu. U zapisniku se moraju navesti mjesto i vrijeme održavanja sjednice, dnevni red, bitan sadržaj vođene rasprave i donesene odluke. Svakome članu nadzornog odbora mora se na njegov zahtjev zapisnik dati na uvid. Postupanje protivno spomenutim obvezama nadzornog odbora nema za posljedicu da su na sjednici donesene odluke bez učinka.
(3) Nadzorni odbor može imenovati komisije radi pripreme odluka koje donosi i nadzora njihova provođenja. Komisije ne mogu odlučivati o pitanjima iz nadležnosti nadzornog odbora. Nadzorni odbor može imenovati komisiju koja će predlagati odluke iz članka 263.b stavka 1. ovoga Zakona. Većina članova te komisije ne smiju biti povezane osobe koje sudjeluju u poslu u smislu članka 263.a stavka 1. treće rečenice ovoga Zakona, a nadzorni odbor treba za njih procijeniti postoji li sumnja da su u sukobu interesa na temelju njihovih odnosa s povezanim osobama. Komisije su dužne o svom radu redovito izvješćivati nadzorni odbor.
Sazivanje sjednica
Članak 265.
(1) Svaki član nadzornog odbora ili uprave može uz navođenje razloga i svrhe zatražiti da predsjednik sazove sjednicu odbora. Sjednica se mora održati unutar roka od l5 dana od kada je sazvana.
(2) Ako se ne udovolji tom traženju, član nadzornog odbora ili uprava mogu sazvati sjednicu nadzornog odbora uz navođenje razloga sazivanja i dnevnog reda sjednice.
(3) Sjednice nadzornog odbora treba u pravilu sazivati jednom tromjesečno, a mora ih se sazvati najmanje jednom polugodišnje.
Sudjelovanje na sjednicama
Članak 266.
(1) Sjednicama nadzornog odbora ne mogu prisustvovati osobe koje nisu njegovi članovi ili članovi uprave društva. Na sjednicu se mogu pozvati izvjestitelji i savjetnici za pojedina pitanja o kojima se odlučuje.
(2) Članovi nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednicama svake komisije toga odbora, iako nisu njezini članovi, ako predsjednik komisije ne odredi drugačije.
(3) Statutom se može odrediti da u radu sjednice nadzornog odbora umjesto spriječenoga člana toga odbora prisustvuje i osoba koja nije član odbora ako od spriječenoga člana odbora dobije za to pisanu punomoć.
Odlučivanje u nadzornom odboru
Članak 267.
(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom. Nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju ali ne manje od tri. Nadzorni odbor može valjano odlučivati i ako nije izabran zakonom ili statutom propisani broj njegovih članova, ako ih je izabrano najmanje onoliko koliko je potrebno da bi na temelju zakona ili statuta mogao valjano odlučivati.
(2) Ako statutom nije drugačije određeno, odluke nadzornog odbora donose se većinom od danih glasova.
(3) Odsutni članovi nadzornog odbora mogu sudjelovati u donošenju odluka tako da svoj glas dadu pisanim putem. Glas se pisanim putem može dati putem drugog člana nadzornog odbora ili osobe iz članka 266. stavka 3. ovoga Zakona.
(4) Glas u nadzornom odboru odnosno njegovoj komisiji može se dati pismom, telefonom, telegrafom, telefaksom i korištenjem drugih za to podobnih tehničkih sredstava, ako se tome ne usprotivi nijedan član nadzornog odbora odnosno komisije, ako poslovnikom o njihovu radu nije drukčije određeno.
Zastupanje društva prema članovima uprave
Članak 268.
Nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.
Nagrada za rad članova nadzornog odbora
Članak 269. (NN 40/19)
(1) Članovima nadzornog odbora može se za njihov rad platiti naknada koja se može odrediti i sudjelovanjem člana odbora u dobiti društva. Naknada se određuje statutom a može ju odobriti i glavna skupština društva. Naknada mora biti primjerena poslovima koje obavlja član odbora i stanju društva. Ako je naknada određena statutom, glavna skupština može običnom većinom glasova donijeti odluku o izmjeni statuta kojom se ta naknada smanjuje.
(2) Članovima prvog nadzornog odbora naknadu za rad može odobriti samo glavna skupština i to istodobno s odlučivanjem o davanju razrješnice članovima tog odbora.
(3) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja moraju najmanje svake četiri godine odlučivati o primicima članova nadzornog odbora. Dopuštena je odluka kojom se potvrđuje ranija odluka; u preostalome dijelu primijenit će se odredba stavka 1. druge rečenice ovoga članka. Trebaju se u razumljivom obliku navesti barem oni podaci koji se spominju u odredbi članka 247.a stavka 1. druge rečenice ovoga Zakona. Odluka nije pobojna ako se prekrše pravila iz odredbe treće rečenice ovoga stavka. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 276.a stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Ugovori sa članovima nadzornog odbora
Članak 270.
(1) Za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklapa s društvom izvan obavljanja poslova člana toga odbora potrebna je suglasnost nadzornog odbora.
(2) Član nadzornog odbora koji sklopi ugovor s društvom, a da za to ne dobije suglasnost toga odbora, dužan je društvu vratiti sve ono što je na temelju toga od njega primio, osim ako nadzorni odbor kasnije ne dade suglasnost za takav ugovor.
Davanje kredita članovima nadzornog odbora
Članak 271.
(1) Društvo može davati kredite članovima nadzornog odbora i članovima njihove uže obitelji samo uz odobrenje toga odbora. Odobrenje se može dati samo za određene kreditne poslove ili za određene vrste tih poslova s time da se ugovor mora sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke nadzornog odbora kojom se posao odobrava. U odobrenju moraju se odrediti kamate i otplata kredita. Kreditom se smatraju i druge pravne radnje koje se u gospodarskom smislu mogu s njime izjednačiti.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i kada vladajuće društvo daje kredit članovima nadzornog odbora ovisnoga društva ili članovima njihovih užih obitelji te kada ovisno društvo daje kredit članovima nadzornoga odbora vladajućega društva ili članovima njihovih užih obitelji. U navedenim slučajevima davanje kredita odobrava nadzorni odbor vladajućega društva.
(3) Dade li se kredit protivno odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka, mora ga se, bez obzira na odredbe ugovora, odmah vratiti, osim ako nadzorni odbor naknadno ne donese odluku kojom odobrava davanje kredita.
Dužna pozornost i odgovornost članova nadzornog odbora
Članak 272.
(1) Članovi nadzornog odbora dužni su djelovati u interesu društva. Na dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 252., 273. i 273.a ovoga Zakona. Članovi nadzornog odbora su posebno obvezni čuvati kao poslovnu tajnu sve ono što saznaju iz povjerljivih izvješća i danih savjeta u društvu.
(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na izvješća i akte kojima se daju savjeti, ako su označeni kao poslovna tajna.
Pododjeljak 2.a UPRAVNI ODBOR
Izbor ustroja društva
Članak 272.a
Statutom se može odrediti da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor.
Sastav upravnog odbora
Članak 272.b
(1) Upravni odbor sastoji se od najmanje tri člana. Statutom se može odrediti da upravni odbor ima više članova. Kad je zakonom određeno da u nadzornom odboru mora biti predstavnik radnika, to vrijedi i za predstavnika radnika u upravnom odboru. Za određenje broja članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 254. ovoga Zakona.
(2) U pogledu svojstava osoba koje mogu biti izabrane za članove upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 255. ovoga Zakona s time da se pod tamo spomenutim organima društva smatra i upravni odbor.
Izbor, imenovanje članova upravnog odbora, trajanje mandata i odnosi s društvom
Članak 272.c
(1) Na izbor i imenovanje članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 256. ovoga Zakona.
(2) Članovi upravnog odbora biraju se, odnosno imenuju na vrijeme određeno statutom ali najviše na šest godina i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani. Na odgovarajući se način primjenjuje odredba druge rečenice članka 258. ovoga Zakona.
(3) Na nagradu za rad članova upravnog odbora, ugovore koje oni sklapaju s društvom i na davanje kredita od strane društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 269. do 271. ovoga Zakona.
Imenovanje članova upravnog odbora od strane suda
Članak 272.d
(1) Na imenovanje članova upravnog odbora od strane suda na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 257. ovoga Zakona s time da prijedlog sudu može staviti svaki član upravnog odbora ili dioničar, a dužni su ga staviti izvršni direktori društva. Ako je u upravnom odboru predstavnik radnika ili u njemu mora biti, prijedlog može staviti i radničko vijeće.
(2) Ima li upravni odbor za vrijeme dulje od tri mjeseca manje članova od broja predviđenog zakonom ili statutom društva, sud će na prijedlog neke od osoba iz prethodnoga stavka ovoga članka imenovati članove odbora koji nedostaju. U hitnom slučaju sud će to na prijedlog neke od spomenutih osoba učiniti i prije isteka tog roka.
(3) Članu upravnog odbora kojeg je imenovao sud istječe mandat početkom trajanja mandata člana izabranog odnosno imenovanog u skladu sa statutom društva umjesto člana koji je nedostajao.
(4) Član upravnog odbora kojeg je imenovao sud ima pravo na naknadu troškova koje ima u vezi s obavljanjem posla, a ako članovi upravnog odbora primaju nagradu za svoj rad, i na tu nagradu. Na prijedlog člana o kojemu je riječ sud će odrediti visinu naknade i nagrade. Na temelju odluke suda može se provoditi ovrha.
Opoziv članova upravnog odbora
Članak 272.e
Na opoziv članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 259. i 260. ovoga Zakona.
Ostavka člana upravnog odbora
Članak 272.f
Na ostavku člana upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 260.a ovoga Zakona.
Upis u sudski registar i objava promjena u upravnom odboru i izvršnih direktora društva
Članak 272.g
(1) Na upis u sudski registar i objavu promjena u upravnom odboru društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 262. ovoga Zakona s time da prijavu za upis podnose i promjene objavljuju svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora.
(2) Na upis promjene izvršnih direktora društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 245.a ovoga Zakona s time da prijavu za upis podnose svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora društva.
Nadležnost upravnog odbora
Članak 272.h (NN 40/19)
(1) Upravni odbor vodi društvo, postavlja osnove za obavljanje predmeta poslovanja, nadzire vođenje poslova društva i zastupa društvo prema izvršnim direktorima društva. Kada upravni odbor zastupa društvo prema nekome od izvršnih direktora u tome ne može sudjelovati nitko od izvršnih direktora društva.
(2) Upravni odbor dužan je sazvati glavnu skupštinu kada je to potrebno radi dobrobiti društva. O tome donosi odluku običnom većinom glasova. Upravni odbor može obavljanje pojedinih radnji u vezi s pripremom i vođenjem glavne skupštine povjeriti izvršnim direktorima.
(3) Upravni odbor brine se o tome da se uredno vode poslovne knjige društva. Dužan je poduzimati mjere prikladne za sustavni nadzor nad vođenjem poslova društva kako bi se pravodobno otkrile okolnosti koje dovode u opasnost društvo i njegovo poslovanje. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 250.a, 250.b i 263. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Za obveze upravnog odbora u vezi s gubitkom društva, nesposobnošću društva za plaćanje i prezaduženošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 251. ovoga Zakona.
(5) Na sastavljanje i utvrđivanje godišnjih financijskih izvješća na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 300.a do 300.e ovoga Zakona s time da ono što je tamo predviđeno za upravu društva vrijedi za izvršne direktore, a što je predviđeno za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor. Statutom se može odrediti da godišnja financijska izvješća utvrđuje glavna skupština.
(6) Za poslove s povezanim osobama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 263.a do 263.d ovoga Zakona.
Način rada upravnog odbora
Članak 272.i
(1) Članovi upravnog odbora, na način određen statutom, biraju između sebe predsjednika i najmanje jednog zamjenika predsjednika. Za predsjednika i prvog zamjenika predsjednika upravnog odbora ne može biti izabrana osoba koja je istodobno izvršni direktor u društvu.
(2) Upravni odbor može donijeti poslovnik o radu. Statutom se mogu urediti pojedina pitanja rada upravnog odbora i to ga obvezuje.
(3) Na vođenje zapisnika sa sjednica upravnog odbora i na pravo članova odbora u vezi s time na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 264. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Na imenovanje komisija upravnog odbora i njihove ovlasti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 264. stavka 3. ovoga Zakona.
Sazivanje sjednica, sudjelovanje na njima i odlučivanje u upravnom odboru
Članak 272.j
(1) Na sazivanje sjednica upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 265. ovoga Zakona.
(2) Na sudjelovanje na sjednicama upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 266. ovoga Zakona.
(3) Na odlučivanje u upravnom odboru na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 267. ovoga Zakona.
(4) Članovi upravnog odbora koji su i izvršni direktori u društvu ne sudjeluju u odlučivanju o imenovanju i opozivu imenovanja izvršnih direktora, njihovoj odgovornosti i odnosima s društvom. Članove upravnog odbora koji su izvršni direktori ne uzima se u obzir pri određivanju kvoruma ni većina potrebnih za donošenje odluka u tim stvarima.
Dužna pozornost i odgovornost članova upravnog odbora
Članak 272.k
Na dužnu pozornost i odgovornost članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 272. ovoga Zakona.
Izvršni direktori
Članak 272.l
(1) Upravni odbor imenuje jednog ili više izvršnih direktora na mandatno razdoblje određeno u skladu sa statutom, ali ne dulje od šest godina. Ako ih imenuje više, jednog od njih mora imenovati glavnim izvršnim direktorom. Na odgovarajući način primjenjuje se odredba druge rečenice članka 244. stavka 1. ovoga Zakona. Dozvoljeno je imenovanje zamjenika izvršnih direktora za što vrijedi ono što i za zamjenike članova uprave. Izvršnim direktorima mogu se imenovati i članovi upravnog odbora ali samo tako da većina članova upravnog odbora budu neizvršni direktori. Imenovanje izvršnih direktora mora se prijaviti za upis u sudski registar. Ako se izvršnim direktorima imenuju osobe koje nisu članovi upravnog odbora, moraju ispunjavati uvjete iz članka 239. stavka 2. ovoga Zakona. Statutom se mogu propisati i druga svojstva osoba koje se imenuje izvršnim direktorima i pobliže urediti način imenovanja od strane upravnog odbora.
(2) Izvršni direktori vode poslove društva. Ako je imenovano više izvršnih direktora, oni su ovlašteni voditi poslove društva samo zajedno. Statutom ili poslovnikom o radu izvršnih direktora kojeg donese upravni odbor može se odrediti i drukčiji način vođenja poslova. Ovlasti koje su zakonom dane upravnom odboru ne mogu se prenositi na izvršne direktore. Izvršni direktori obvezni su registarskom sudu podnositi prijave za upis u sudski registar i podnositi odgovarajuće isprave kako je to ovim Zakonom propisano za članove uprave društva.
(3) Za vođenje poslova društva i u povezanim društvima od strane izvršnih direktora, njihove ovlasti, obveze i odgovornost u vezi s time vrijedi ono što je ovim Zakonom propisano za upravu društva, ako odredbama o izvršnim direktorima nije određeno što drugo. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 242. ovoga Zakona.
(4) Ako iz izrađenih godišnjih ili periodičnih financijskih izvješća ili iz slobodne procjene izvršnih direktora proizlazi da društvo ima gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala, o tome moraju bez odgađanja izvijestiti predsjednika upravnog odbora. Isto vrijedi i za slučaj da društvo postane nesposobno za plaćanje ili prezaduženo.
(5) Ima li društvo više izvršnih direktora, oni mogu donijeti poslovnik o svom radu osim ako to statutom nije stavljeno u nadležnost upravnog odbora ili ga taj organ donese. Statutom se mogu za izvršne direktore urediti neka pitanja koja se inače uređuju poslovnikom, što ih tada obvezuje. Izvršni direktori usvajaju poslovnik o radu samo jednoglasno donesenom odlukom.
(6) Ako se statutom ne odredi što drugo, upravni odbor može svojom odlukom u svako doba opozvati imenovanje izvršnih direktora. Time se ne dira u ugovor što su ga izvršni direktori sklopili s društvom.
(7) Ne odredi li se statutom ili poslovnikom o radu što drugo, izvršni direktori su dužni izvješćivati upravni odbor u skladu s odredbama članka 250. i pripremiti izvješća iz članka 250.a i 250.b ovoga Zakona.
(8) Na izvršne direktore na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 244.a, 247. do 249. ovoga Zakona.
(9) Na dužnu pozornost i odgovornost izvršnih direktora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 252., 273. i 273.a ovoga Zakona.
(10) Propisi o izvršnim direktorima primjenjuju se i na njihove zamjenike.
Zastupanje
Članak 272.m
(1) Društvo zastupaju izvršni direktori na što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 241. i 242. ovoga Zakona.
(2) Upravni odbor zastupa društvo prema izvršnim direktorima.
Potpisivanje izvršnih direktora
Članak 272.n
Izvršni direktori potpisuju se u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva uz dodatak »izvršni direktor«.
Imenovanje izvršnih direktora od strane suda
Članak 272.o
Na imenovanje izvršnih direktora od strane suda na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 245. ovoga Zakona.
Pododjeljak 2. b PRIMJENA KODEKSA KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA
Izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja
Članak 272.p
(1) Nadzorni, odnosno upravni odbor društva dionicama kojeg se trguje na uređenom tržištu dužni su osigurati da uprava, odnosno izvršni direktori društva u posebnom odjeljku godišnjeg izvješća o stanju društva navedu najmanje:
a) podatke o kodeksu korporativnog upravljanja koji ga obvezuje i/ili o kodeksu korporativnog upravljanja koje društvo dobrovoljno primjenjuje i/ili o praksi korporativnog upravljanja koju primjenjuje izvan onoga što se traži propisima te podatke o tome gdje su objavljeni odgovarajući kodeksi korporativnog upravljanja odnosno praksa korporativnog upravljanja koju primjenjuje,
b) odstupa li društvo od kodeksa korporativnog upravljanja navedenih pod a) i objašnjenja u kojem to dijelu čini te razloge tog odstupanja,
c) opis osnovnih obilježja provođenja unutarnjeg nadzora u društvu i upravljanja rizicima u odnosu na financijsko izvještavanje,
d) podatke o značajnim neposrednim i posrednim imateljima dionica u društvu, uključujući posredno držanje dionica u piramidalnim strukturama i uzajamnim udjelima, imateljima vrijednosnih papira s posebnim pravima kontrole i opisom tih prava, ograničenjima prava glasa kao što su ograničenja prava glasa na određeni postotak ili broj glasova, vremenska ograničenja za ostvarenje prava glasa ili slučajevi u kojima su u suradnji s društvom financijska prava iz vrijednosnih papira odvojena od držanja tih papira, pravilima o imenovanju i opozivu imenovanja članova uprave odnosno izvršnih direktora odnosno nadzornog, odnosno upravnog odbora i izmjeni statuta, o ovlastima članova uprave, odnosno izvršnih direktora, odnosno, nadzornog, odnosno upravnog odbora posebice o ovlastima da izdaju dionice društva ili stječu vlastite dionice,
e) podatke o sastavu i djelovanju uprave, odnosno izvršnih direktora i nadzornog, odnosno upravnog odbora i njihovih pomoćnih tijela.
Pododjeljak 2.c
Izvješće o primicima
Članak 272.r (NN 40/19) (na snazi od 01.05.2020.)
(1) Uprava i nadzorni odbor, odnosno izvršni direktori i upravni odbor društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja sastavljaju jednom godišnje jasno i razumljivo izvješće o svim primicima koje je društvo ili neko drugo društvo u sastavu istoga koncerna isplatilo ili se obvezalo isplatiti svakom trenutačnom i bivšem članu uprave i nadzornog odbora, odnosno izvršnom direktoru i članu upravnog odbora tijekom posljednje poslovne godine. Izvješće o primicima sadrži ime i prezime svake osobe navedene u prvoj rečenici ovoga stavka i najmanje sljedeće podatke, ako ih društvo uopće ima:
1. sve fiksne i varijabilne dijelove primitaka, njihove postotne udjele u ukupnom primitku, objašnjenje kako su usklađeni s važećom politikom primitaka, uključujući način na koji podupiru dugoročnu uspješnost društva te kako su se primjenjivala mjerila za ocjenu te uspješnosti,
2. usporedni prikaz godišnjih izmjena primitaka, prihoda, odnosno dobiti društva i prosječnih primitaka radnika zaposlenih na puno radno vrijeme za posljednjih pet poslovnih godina, uključujući objašnjenje kako su se radnički primici uzimali u obzir pri izračunu prosječnih primitaka te koji je krug radnika bio uključen u taj izračun,
3. broj dionica i opcija na dionice koje im je društvo dalo ili im se obvezalo dati te glavne uvjete za ostvarivanje prava, uključujući cijenu po kojoj se ona ostvaruju i datum kad se ostvaruju te svaku izmjenu tih uvjeta,
4. je li društvo i kako zahtijevalo vraćanje varijabilnih dijelova primitka,
5. je li društvo odstupilo od politike primitaka u skladu s odredbama članka 247.a stavka 2. ovoga Zakona, objašnjenje zašto je to bilo nužno te od kojih se točno dijelova politike primitaka odstupilo,
6. objašnjenje kako se uvažila odluka glavne skupštine iz odredbe članka 276.a stavka 4. ovoga Zakona.
(2) Izvješće o primicima za svakog člana uprave, odnosno izvršnog direktora treba sadržavati podatke i o primicima koje:
1. je članu uprave, odnosno izvršnom direktoru isplatila ili mu se obvezala isplatiti u poslovnoj godini treća osoba u vezi s poslovima koje je obavljao kao član uprave, odnosno izvršni direktor,
2. se društvo obvezalo isplatiti članu uprave, odnosno izvršnom direktoru u slučaju prijevremenog prestanka članstva u upravi, odnosno prestanka položaja izvršnog direktora i izmjene te pogodbe u prošloj poslovnoj godini,
3. se društvo obvezalo isplatiti članu uprave, odnosno izvršnom direktoru u slučaju redovitog prestanka članstva u upravi, odnosno prestanka položaja izvršnog direktora, gotovinsku vrijednost te ukupne obveze, iznos koji je društvo izdvojilo za tu namjenu u prošloj poslovnoj godini ili se obvezalo izdvojiti, kao i izmjene te pogodbe u prošloj poslovnoj godini,
4. je bivšem članu uprave, odnosno izvršnom direktoru kojemu je članstvo u upravi, odnosno položaj izvršnog direktora prestao u prošloj poslovnoj godini društvo u vezi s time isplatilo ili se obvezalo isplatiti.
(3) Izvješće o primicima ispituje revizor koji ispituje i godišnja financijska izvješća društva. Revizor je dužan ispitati sadrži li izvješće o primicima podatke iz odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka. On je dužan sastaviti izvješće o ispitivanju izvješća o primicima. To izvješće prilaže se izvješću o primicima.
(4) Društvo je dužno na razdoblje od deset godina objaviti i učiniti besplatno dostupnim na svojim internetskim stranicama izvješće o primicima i izvješće iz odredbe stavka 3. treće rečenice ovoga članka nakon što glavna skupština donese odluku u skladu s odredbom članka 276.a stavka 4. prve rečenice ovoga Zakona ili nakon što je to izvješće podastrto za raspravu na glavnoj skupštini u skladu s odredbom članka 276.a stavka 5. ovoga Zakona.
(5) Izvješće o primicima ne smije sadržavati podatke koji se tiču obiteljskih prilika pojedinih članova uprave i nadzornog odbora, odnosno izvršnih direktora i članova upravnog odbora. Društvo je dužno ukloniti iz izvješća o primicima sve osobne podatke koji su bili dostupni preko internetske stranice nakon što istekne rok iz odredbe stavka 4. ovoga članka.
(6) Izvješće o primicima ne treba sadržavati podatke koji, prema prosudbi razumnoga gospodarstvenika, mogu nanijeti društvu štetu koja nije beznačajna. Ako naknadno otpadnu razlozi zbog kojih su se određeni podaci izostavili iz objavljenih izvješća o primicima u skladu s odredbom iz prve rečenice ovoga stavka, ti će se podaci navesti u izvješću o primicima za prvu sljedeću poslovnu godinu.
Pododjeljak 3. Iskorištavanje utjecaja u društvu
Odgovornost za štetu
Članak 273.
(1) Tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede člana uprave, odnosno izvršnog direktora ili člana nadzornog, odnosno upravnog odbora, prokuristu ili punomoćnika da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara, odgovara društvu za štetu koja mu time bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu.
(2) Pored osobe iz prethodnoga stavka ovoga članka, za štetu odgovaraju kao solidarni dužnici i članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora ako povrijede svoje dužnosti. U slučaju spora članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog odbora moraju dokazati da su u obavljanju svojih dužnosti postupali uredno i savjesno. Nema obveze članova uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog odbora da nadoknade štetu, ako su djelovali u skladu sa zakonitom odlukom glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje obvezu da se nadoknadi šteta.
(3) Pored osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka za štetu odgovara kao solidarni dužnik i onaj tko je imao koristi od štetne radnje ako je s nakanom u tome sudjelovao.
(4) Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. U odnosu na vjerovnike društva ne može se obveza da se nadoknadi šteta otkloniti time da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time da se radnja temeljila na odluci glavne skupštine. Ako je nad društvom otvoren stečaj, za vrijeme trajanja stečajnog postupka pravo vjerovnika društva ostvaruje stečajni upravitelj.
(5) Zahtjevi iz prethodnih stavaka ovoga članka zastaruju u roku od pet godina.
(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se ako su članovi uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora, prokurist ili punomoćnik navedeni na štetnu radnju:
1. korištenjem ovlasti za vođenje društva na temelju ugovora kojim se vođenje poslova povjerava vladajućem društvu ili
2. korištenjem ovlasti društva kojemu se dioničko društvo priključilo tako da ono vodi poslove dioničkoga društva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Pododjeljak 3.a POSTAVLJANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE
Obveza postavljanja zahtjeva
Članak 273.a (NN 114/22)
(1) Društvo mora postaviti samo zahtjev za naknadu štete protiv osoba iz članka 191., 252. i 273. ovoga Zakona ako tako odluči glavna skupština običnom većinom glasova ili ako to zatraže dioničari čije dionice predstavljaju najmanje deseti dio temeljnog kapitala pod uvjetom da su dioničari društva najmanje tri mjeseca prije zaključenja glavne skupštine na kojoj to zahtijevaju. Zahtjev se može postaviti u roku od šest mjeseci od dana održavanja glavne skupštine.
(2) Za zastupanje društva u tome glavna skupština može imenovati posebne zastupnike društva. Ako glavna skupština odluči, odnosno spomenuta manjina dioničara zatraži postavljanje zahtjeva onako kako je to određeno u stavku 1. ovoga članka, sud iz članka 40. ovoga Zakona može na prijedlog spomenute manjine dioničara ili dioničara koji imaju dionice koje se odnose na temeljni kapital u iznosu od najmanje 1.000.000,00 eura imenovati druge zastupnike društva ako smatra da bi to bilo korisno za ostvarenje zahtjeva društva. Udovolji li sud zahtjevu, troškove tog postupka snosi društvo. Društvo je dužno imenovanim zastupnicima platiti naknadu za njihov rad i nadoknaditi troškove koje imaju u vezi sa zastupanjem. Visinu naknade i iznos troškova koje treba nadoknaditi određuje sud.
(3) Ako društvo ne postavi zahtjev iz stavka 1. ovoga članka u roku koji je tamo naveden, sud iz članka 40. ovoga Zakona će na prijedlog dioničara čije dionice predstavljaju iznos od najmanje dvadesetog dijela temeljnog kapitala društva ili najmanje njegov iznos od 500.000,00 eura imenovati posebne zastupnike, postoje li činjenice koje opravdavaju osnovanu sumnju da je društvu nepoštenim djelovanjem ili grubom povredom zakona ili statuta nanesena šteta. Zastupnici koje imenuje sud dužni su postaviti zahtjev za naknadu štete u ime društva ako svojom stručnom prosudbom ocijene da postoje izgledi za uspjeh u sporu.
(4) Zahtijeva li manjina dioničara iz prethodnih stavaka ovoga članka da se postavi zahtjev prema osobama navedenim u stavku 1. ovoga članka pa društvo ne uspije sa svojim zahtjevom ili uspije samo djelomično, dioničari koji su zahtijevali da se postavi zahtjev dužni su društvu solidarno nadoknaditi time pričinjene troškove u mjeri u kojoj su oni veći od onoga što je dobiveno u sporu. Ako tužba društva bude odbačena ili tužbeni zahtjev odbijen, dioničari koji su zahtijevali postavljanje zahtjeva dužni su društvu nadoknaditi sve troškove spora, troškove suda oko imenovanja zastupnika te troškove i naknadu isplaćenu za rad zastupnika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Pododjeljak 4. Glavna skupština
1. Odsjek: Nadležnost glavne skupštine
Ostvarivanje prava dioničara
Članak 274. (NN 40/19) (na snazi do 31.12.2020.)
(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, dioničari u stvarima društva svoja prava ostvaruju na glavnoj skupštini. Statutom se može predvidjeti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da omogući dioničarima da elektroničkom komunikacijom ostvaruju sva ili samo neka prava u cijelosti ili djelomično i kada osobno ni putem punomoćnika na njoj ne sudjeluju u mjestu gdje se održava.
(2) Statutom se može predvidjeti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da omogući dioničarima da smiju svoje glasove dati pisanim putem ili putem elektroničke komunikacije kada ne sudjeluju na glavnoj skupštini.
(3) Članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju sudjelovati u radu glavne skupštine. Statutom se mogu odrediti slučajevi u kojima članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora smiju sudjelovati u radu glavne skupštine putem prijenosa zvuka i slike.
(4) Statutom ili poslovnikom o radu glavne skupštine može se dopustiti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da dopusti da se rad glavne skupštine smije prenositi zvukom i slikom.
(5) Upotreba elektroničke komunikacije za potrebe iz stavka 1. i 2. ovoga članka dopuštena je samo ako su ispunjeni ovi uvjeti:
1. da se komuniciranje obavlja u stvarnom vremenu održavanja glavne skupštine,
2. da je osigurano obostrano komuniciranje kojim se omogućuje dioničarima da se u stvarno vrijeme njezina održavanja obraćaju glavnoj skupštini s mjesta koje nije mjesto na kome se održava,
3. da je dioničarima omogućeno glasovanje za vrijeme ili prije održavanja glavne skupštine a da za to nije potrebno njihovo sudjelovanje u radu glave skupštine u mjestu na kome se održava putem punomoćnika,
4. da je osigurana identifikacija dioničara, sigurnost elektroničkog komuniciranja i nepromjenljivost očitovanja volje izjavljene elektroničkim komuniciranjem, osim kad je to zakonom dopušteno.
Članak 274. (NN 40/19) (na snazi do 01.01.2021.)
(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, dioničari u stvarima društva svoja prava ostvaruju na glavnoj skupštini. Statutom se može predvidjeti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da omogući dioničarima da elektroničkom komunikacijom ostvaruju sva ili samo neka prava u cijelosti ili djelomično i kada osobno ni putem punomoćnika na njoj ne sudjeluju u mjestu gdje se održava. Ostvaruje li se pravo glasa elektroničkom komunikacijom, društvo je dužno osobi koja je dala glas elektronički potvrditi da mu je prispio tako dan glas.
(2) Statutom se može predvidjeti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da omogući dioničarima da smiju svoje glasove dati pisanim putem ili putem elektroničke komunikacije kada ne sudjeluju na glavnoj skupštini. Na odgovarajući se način primjenjuje odredba stavka 1. treće rečenice ovoga članka.
(3) Članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju sudjelovati u radu glavne skupštine. Statutom se mogu odrediti slučajevi u kojima članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora smiju sudjelovati u radu glavne skupštine putem prijenosa zvuka i slike.
(4) Statutom ili poslovnikom o radu glavne skupštine može se dopustiti ili ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da dopusti da se rad glavne skupštine smije prenositi zvukom i slikom.
(5) Upotreba elektroničke komunikacije za potrebe iz stavka 1. i 2. ovoga članka dopuštena je samo ako su ispunjeni ovi uvjeti:
1. da se komuniciranje obavlja u stvarnom vremenu održavanja glavne skupštine,
2. da je osigurano obostrano komuniciranje kojim se omogućuje dioničarima da se u stvarno vrijeme njezina održavanja obraćaju glavnoj skupštini s mjesta koje nije mjesto na kome se održava,
3. da je dioničarima omogućeno glasovanje za vrijeme ili prije održavanja glavne skupštine a da za to nije potrebno njihovo sudjelovanje u radu glave skupštine u mjestu na kome se održava putem punomoćnika,
4. da je osigurana identifikacija dioničara, sigurnost elektroničkog komuniciranja i nepromjenljivost očitovanja volje izjavljene elektroničkim komuniciranjem, osim kad je to zakonom dopušteno.
Nadležnost glavne skupštine
Članak 275. (NN 40/19)
(1) Glavna skupština odlučuje o pitanjima koja su izričito određena zakonom i statutom društva, a osobito o:
1. izboru i opozivu članova nadzornog, odnosno upravnog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj odbor,
2. upotrebi dobiti,
3. politici primitaka i o izvješćima o primicima za članove uprave i članove nadzornog odbora, odnosno izvršne direktore i članove upravnog odbora, društava dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja,
4. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora,
5. imenovanju revizora društva,
6. izmjenama statuta,
7. povećanju i smanjenju temeljnoga kapitala društva,
8. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji vođenja poslova društva i utvrđivanju naknade za njegov rad,
9. uvrštenju dionica društva na uređeno tržište radi trgovanja i o povlačenju dionica s tog uvrštenja,
10. prestanku društva.
(2) O pitanjima vođenja poslova društva glavna skupština može odlučivati samo onda ako to od nje zatraži uprava, odnosno izvršni direktori društva.
(3) Odluke iz stavka 1. točke 2. i 6. ovoga članka glavna skupština može donijeti tek nakon što joj nadzorni odbor podnese izvješće iz članka 263. stavka 3. ovoga Zakona.
Razrješnica članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora
Članak 276.
(1) Glavna skupština odlučuje o davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora. O davanju razrješnice pojedinome članu glasuje se odvojeno, ako tako odluči glavna skupština ili ako to zatraže dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva.
(2) Davanjem razrješnice glavna skupština odobrava kako su članovi uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora vodili društvo. To nema značaj odricanja od zahtjeva za naknadom štete s naslova odgovornosti koji se može postaviti prema osobama kojima je dana razrješnica.
(3) Rasprava o davanju razrješnice mora se voditi zajedno s raspravom o upotrebi tekuće dobiti. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju podastrijeti glavnoj skupštini godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi i izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora.
Glasovanje o politici primitaka i o izvješću o primicima
Članak 276.a (NN 40/19)
(1) Glavna skupština društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja najmanje jednom u svake četiri godine odlučuje hoće li odobriti politiku primitaka za članove uprave, odnosno izvršne direktore, koju joj je podastro nadzorni odbor, odnosno upravni odbor, a uvijek kad se ona znatno izmijeni. Odlukom glavne skupštine ne preuzimaju se obveze niti se stječu prava. Ona nije pobojna na temelju odredbi članka 360. ovoga Zakona.
(2) Odluka glavne skupštine i politika primitaka objavljuju se i čine besplatno dostupnim na razdoblje od barem deset godina, odmah nakon održane glavne skupštine, na internetskim stranicama društva, s naznakom datuma do kojeg će one važiti.
(3) Ako glavna skupština nije odobrila politiku primitaka, nadzorni odbor, odnosno upravni odbor podastrijet će na prvoj sljedećoj glavnoj skupštini svoju preispitanu politiku primitaka te će se o njoj glasovati.
(4) Glavna skupština društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja odlučuje hoće li odobriti izvješća o primicima za prošlu poslovnu godinu koja su utvrđena i revidirana u skladu s odredbama članka 272.r ovoga Zakona. Na odgovarajući način primjenjuje se odredba stavka 1. druge rečenice ovoga članka.
(5) Mikro, mali i srednji poduzetnici, kako su određeni zakonom kojim se uređuje računovodstvo, dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja nisu dužna donositi odluku u skladu sa stavkom 4. ovoga članka ako je izvješće o primicima za proteklu poslovnu godinu bilo podastrto za raspravu na glavnoj skupštini kao zasebna točka dnevnog reda.
2. Odsjek: Sazivanje glavne skupštine
Općenito
(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati u slučajevima određenim zakonom i statutom kao i uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva. Uprava, odnosno izvršni direktori dužni su sazvati glavnu skupštinu bez odgađanja nakon što dobiju izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora o godišnjim financijskim izvješćima, izvješću o stanju društva i prijedlogu odluke o upotrebi dobiti, a kod društva majke koncerna i o godišnjim financijskim izvješćima koncerna te izvješću o stanju koncerna. Glavna skupština se mora održati u prvih osam mjeseci poslovne godine.
(2) Glavnu skupštinu saziva uprava koja o tome odlučuje običnom većinom glasova. Za donošenje odluke o sazivanju glavne skupštine ovlaštene su osobe koje su sudskom registru upisane kao članovi uprave. To se na odgovarajući način primjenjuje i na izvršne direktore kad sazivaju glavnu skupštinu. Pri tome se ne dira u pravo ostalih osoba koje su po zakonu i statutu ovlaštene sazvati glavnu skupštinu.
(3) Odluka o sazivanju glavne skupštine mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja glavne skupštine. U odluci o sazivanju glavne skupštine mora se navesti dnevni red. U pozivu se mora navesti sadržaj odluke o sazivanju glavne skupštine i uvjete koji se moraju ispuniti za sudjelovanje u glavnoj skupštini te za korištenje pravom glasa. Od dana objave poziva za glavnu skupštinu u poslovnim prostorijama u sjedištu društva moraju se izložiti za razgledanje dioničarima godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora i prijedlog odluke o upotrebi dobiti, kada su predmet razmatranja i/ili odlučivanja na glavnoj skupštini. Na zahtjev svakog dioničara mora mu se staviti na raspolaganje preslika spomenutih isprava. To vrijedi i u pogledu glavne skupštine društva majke u koncernu za godišnja financijska izvješća koncerna, izvješće o stanju koncerna i izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora.
(4) Trguje li se dionicama društva na uređenom tržištu, uprava, odnosno izvršni direktori, a ako glavnu skupštinu saziva nadzorni, odnosno upravni odbor, tada taj odbor mora u pozivu navesti i:
1. pretpostavke za sudjelovanje na glavnoj skupštini i korištenje pravom glasa kao i prema okolnostima dan do kada se društvu mora podnijeti dokaz iz članka 279. stavka 3. ovoga Zakona,
2. postupak glasovanja putem punomoćnika s upućivanjem na formulare koje treba koristiti za davanje punomoći za glasovanje i na način kako se dokaz o imenovanju punomoćnika može elektroničkim putem dostaviti društvu i postupak glasovanja pisanim putem ili putem elektroničke komunikacije ako se statutom za to predviđa odgovarajući oblik korištenja pravom glasa,
3. prava dioničara iz članka 278. stavka 2., članka 282. stavka 1., članka 283. i članka 287. stavka 1. ovoga Zakona pri čemu se podaci mogu ograničiti samo na rokove za korištenje pravima ako se u pogledu ostaloga upućuje na daljnja objašnjenja koja su dostupna na internetskoj stranici društva,
4. internetsku stranicu društva na kojoj su dostupne obavijesti iz članka 280.a ovoga Zakona.
(5) Ako u statutu nije drugačije određeno, glavna skupština se održava u sjedištu društva. Ako su dionice društva uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja, glavna skupština se, ako statutom nije drugačije određeno, može održati i u sjedištu burze.
(6) Poziv na glavnu skupštinu mora se objaviti na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar i u glasilu društva. Ako su dioničari društvu poimenično poznati, glavnu se skupštinu može sazvati preporučenim pismom pri čemu se dan odašiljanja pisma smatra danom objave poziva.
Nakon 01.01.2021. dodaje se rečenica: Dovoljno je poslati preporučeno pismo dioničarima koji su upisani u registru dionica.
(7) Uz poziv za glavnu skupštinu objavljuje se i prijedlog odluka koje na njoj treba donijeti.
(8) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja koja nisu izdala samo dionice koje glase na ime i nisu poziv za glavnu skupštinu poslala neposredno dioničarima u skladu s odredbom stavka 6. ovoga članka, moraju poziv najkasnije u vrijeme njegove objave dostaviti medijima za koje se polazi od toga da mogu obavijest prenijeti na cijelo područje Europske unije.
(9) Ako na glavnoj skupštini sudjeluju ili su zastupljeni svi dioničari, ona može donositi valjane odluke i kada se ne postupi po odredbama Zakona o njezinom sazivanju, ako se nijedan dioničar ne usprotivi donošenju odluka.
Sazivanje glavne skupštine na zahtjev manjine
Članak 278.
(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva i navedu svrhu i razlog sazivanja te skupštine. Zahtjev treba uputiti upravi. Statutom se može odrediti da to pravo imaju i dioničari koji zajedno imaju udjele koji su manji od onih propisanih u ovome stavku.
(2) Dioničari iz stavka 1. ovoga članka mogu na isti način zahtijevati i da se neki predmet stavi na dnevni red glavne skupštine i da se to objavi. Uz svaki novi predmet na dnevnom redu mora se dati obrazloženje ili prijedlog odluke. Zahtjev za stavljanje nekog predmeta na dnevni red društvo mora primiti najmanje 24 dana prije održavanja skupštine a društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja najmanje 30 dana prije održavanja skupštine. U taj se rok ne uračunava dan prispijeća zahtjeva društvu.
(3) Ne udovolji li se njihovu zahtjevu, sud može ovlastiti dioničare koji su postavili zahtjev da sami sazovu glavnu skupštinu, odnosno da objave predmet odlučivanja na toj skupštini. Sud može istovremeno imenovati predsjednika glavne skupštine. U pozivu se mora naznačiti da se glavna skupština saziva po ovlasti suda uz navođenje odluke kojom se ovlast daje.
(4) Troškove sazivanja i održavanja glavne skupštine snosi društvo kao i sudske troškove ako sud udovolji zahtjevu dioničara za sazivanje glavne skupštine.
Rok za sazivanje glavne skupštine
Članak 279. (NN 40/19)
(1) Glavnu skupštinu mora se sazvati najmanje trideset dana prije dana njezina održavanja. U taj se rok ne uračunava dan objave poziva.
(2) Statutom se sudjelovanje na glavnoj skupštini ili korištenje pravom glasa može uvjetovati s time da dioničari unaprijed prijave svoje sudjelovanje na glavnoj skupštini. Prijava mora prispjeti društvu na za to u pozivu navedenu adresu najkasnije šest dana prije održavanja glavne skupštine, ako se za to statutom ne predvidi neki kalendarskim danima određen kraći rok. U taj se rok ne uračunava dan prispijeća prijave društvu. Najkraći rok za sazivanje glavne skupštine iz stavka 1. ovoga članka produljuje se za dane određene za prijavu sudjelovanja ili za korištenje pravom glasa na glavnoj skupštini.
(3) Za imatelje dionica koje glase na donositelja statutom se može odrediti kako se mora dokazati pravo sudjelovanja na skupštini ili pravo glasa. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuje što je u stavku 2. ovoga članka propisano za produljenje roka za sazivanje glavne skupštine. Kod društava dionice kojih su uvrštene na uređenom tržištu radi trgovanja za to je dovoljan poseban dokaz u pisanom obliku o posjedovanju udjela putem institucije koja vodi pohranu vrijednosnih papira. Kod društava dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja dokaz se mora odnositi na početak 21. dana prije održavanja skupštine i mora prispjeti društvu na adresu za to navedenu u pozivu najmanje šest dana prije dana održavanja skupštine, ako za to statutom nije predviđen neki kalendarskim danima određen kraći rok. U taj se rok ne uračunava dan prispijeća prijave društvu. U odnosu prema društvu za sudjelovanje na skupštini ili za korištenje pravom glasa vrijedi kao dioničar samo onaj tko je o tome društvu podnio potreban dokaz.
Nakon 01.01.2021. treća rečenica mijenja se i glasi: Kod društava dionice kojih su uvrštene na uređenom tržištu radi trgovanja za to je dovoljna potvrda o pohrani dionica u skladu s odredbom članka 297.c stavka 2. ovoga Zakona.
(4) U rokove i datume koji se računaju unatrag od dana održavanja glavne skupštine ne uračunava se dan kada počinje njezino održavanje. Ti se rokovi zbog nedjelje, subote ili praznika ne prebacuju na radni dan koji prethodi ili slijedi nekom takvom danu. Na računanje rokova ne primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o računanju vremena. U društvima dionice kojih nisu uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja statutom se može predvidjeti i drukčije računanje rokova.
Objava zahtjeva za dopunom dnevnog reda i prijedlozi odluka
Članak 280.
(1) Ako su dioničari iz članka 278. stavka 1. ovoga Zakona zatražili dopunu dnevnoga reda, to se mora objaviti zajedno s pozivom na glavnu skupštinu ili na drugi način bez odgode nakon što taj prijedlog prispije društvu. Pritom se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 277. stavka 6. ovoga Zakona. Za društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja na odgovarajući se način primjenjuje i odredba članka 277. stavka 8. ovoga Zakona. Objava i dostava medijima radi prijenosa obavijesti moraju se učiniti na isti način kao i u pogledu poziva na glavnu skupštinu.
(2) Ako glavna skupština treba odlučiti o izmjeni statuta ili o sklapanju ugovora koji je valjan samo ako glavna skupština na njega dade suglasnost, moraju se objaviti prijedlog izmjena statuta, odnosno bitni sadržaj ugovora.
(3) Za svaku točku o kojoj treba da odlučuje glavna skupština uprava i nadzorni, odnosno upravni odbor moraju, a ako se radi o izboru članova nadzornog, odnosno upravnog odbora i revizora samo nadzorni, odnosno upravni odbor, navesti u objavi dnevnoga reda i prijedloge odluka što ih treba donijeti. To ne vrijedi ako je predmet odlučivanja uvršten u dnevni red na zahtjev manjinskih dioničara. Prijedlog za izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora i imenovanje revizora mora sadržavati njihova imena i prezimena, zanimanje i prebivalište, a kada je riječ o revizoru pravnoj osobi njenu tvrtku i sjedište. Kada se u nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi i predstavnik radnika, za donošenje odluke tog odbora o stavljanju prijedloga za izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora potrebna je većina glasova članova koje su u nadzorni, odnosno upravni odbor izabrali ili imenovali dioničari.
(4) Na glavnoj skupštini ne može se odlučivati o točkama dnevnoga reda koje nisu valjano objavljene.
Objave na internetskoj stranici društva
Članak 280.a
(1) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja dužna su odmah nakon sazivanja glavne skupštine poduzeti sve da na njihovim internetskim stranicama budu dostupni:
1. sadržaj poziva na glavnu skupštinu,
2. objašnjenje ako glavna skupština ne treba donijeti odluku o nekoj točki dnevnog reda,
3. sva dokumentacija koju treba podastrijeti glavnoj skupštini,
4. ukupan broj dionica i prava glasa u vrijeme sazivanja glavne skupštine uključujući odvojene podatke u pogledu svakog roda dionica,
5. prema okolnostima, formulare koji se moraju upotrijebiti u glasovanju putem punomoćnika ili glasovanjem pisanim putem ili elektroničkom komunikacijom, ako ih se neposredno ne dostavlja dioničarima.
(2) Ako formulari iz stavka 1. točke 5. ovoga članka iz tehničkih razloga ne mogu biti dostupni na internetskoj stranici društva, na njoj se mora navesti kako ih se može pribaviti. U tom slučaju društvo je dužno poslati ih poštom na trošak društva svakom dioničaru koji to zatraži.
(3) Svaki zahtjev dioničara iz članka 278. stavka 2. ovoga Zakona koji prispije društvu nakon što je sazvana glavna skupština mora se odmah po prispijeću učiniti dostupnim dioničarima na način iz stavka 1. ovoga članka.
Priopćenja za dioničare i članove nadzornog, odnosno upravnog odbora
Članak 281. (NN 40/19)
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju najmanje 21 dan prije održavanja glavne skupštine priopćiti poziv na skupštinu kreditnim odnosno financijskim institucijama i udrugama dioničara koje su se na posljednjoj glavnoj skupštini koristili pravom glasa u ime dioničara ili su zatražili da im se poziv priopći. U taj rok ne uračunava se dan kad je dano priopćenje. Ako je izmijenjen dnevni red glavne skupštine u skladu s odredbom članka 278. stavka 2. ovoga Zakona, društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja dužna su priopćiti izmijenjeni dnevni red glavne skupštine. U priopćenju se mora navesti mogućnost da dioničari glasuju na glavnoj skupštini putem punomoćnika i putem udruge dioničara. Kod društava dionicama kojeg se trguje na uređenom tržištu u prijedlogu za izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju se navesti i podaci o njihovu članstvu u nadzornim, odnosno upravnim odborima drugih društava te drugim nadzornim tijelima u zemlji i u inozemstvu.
Nakon 01.01.2021. u prvoj rečenici riječi: »kreditnim odnosno financijskim institucijama« zamjenjuju se riječima: »posrednicima koji pohranjuju dionice društva«.
(2) Isto priopćenje uprava, odnosno izvršni direktori moraju dati dioničarima koji to zatraže. Statutom se može odrediti da se način priopćavanja ograničava na priopćenje dano elektroničkom komunikacijom.
(3) Svaki član nadzornog, odnosno upravnog odbora može zatražiti da mu uprava, odnosno izvršni direktori pošalju priopćenje iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Svakom članu nadzornog, odnosno upravnog odbora i svakom dioničaru moraju se na njegov zahtjev priopćiti odluke glavne skupštine.
Prijedlozi dioničara
Članak 282.
(1) Prijedlozi dioničara s navođenjem njihova imena i prezimena, obrazloženja i eventualnog stava uprave, odnosno izvršnih direktora moraju biti dostupni osobama navedenim u članku 281. stavku 1. do 3. ovoga Zakona pod tamo navedenim pretpostavkama, ako dioničar najmanje 14 dana prije dana održavanja glavne skupštine dostavi društvu na adresu za to navedenu u pozivu svoj protuprijedlog prijedlogu odluke koji je dala uprava, odnosno izvršni direktori i/ili nadzorni, odnosno upravni odbor o nekoj određenoj točki dnevnog reda s obrazloženjem. Dan prispijeća prijedloga društvu ne uračunava se u taj rok. U društvima dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja prijedlog mora biti dostupan na internetskoj stranici društva. Tu se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 281. stavka 3. ovoga Zakona. Ako se dioničar ne koristi spomenutim pravom, to nema za posljedicu gubitak prava na stavljanje protuprijedloga na glavnoj skupštini društva.
(2) Protuprijedlog i obrazloženje ne moraju se učiniti dostupnima:
1. ako bi se objavom počinilo kazneno djelo ili prekršaj,
2. ako bi protuprijedlog doveo do odluke glavne skupštine koja bi bila protivna zakonu ili statutu,
3. ako obrazloženje protuprijedloga u bitnim pitanjima sadržava očito pogrešne podatke ili podatke koji mogu zavesti dioničare,
4. ako je protuprijedlog dioničara, utemeljen na istome činjeničnome stanju, bio već priopćen glavnoj skupštini,
5. ako je isti protuprijedlog dioničara s bitno istim obrazloženjem u posljednjih pet godina najmanje dva puta bio priopćen glavnoj skupštini i za njega su se izjasnili dioničari čije dionice čine manje od dvadesetine temeljnoga kapitala društva,
6. ako je vidljivo da dioničar neće sudjelovati u glavnoj skupštini niti će ga itko na njoj zastupati,
7. ako u posljednje dvije godine na dvije glavne skupštine dioničar nije sam ni preko zastupnika stavio neki protuprijedlog kojega je priopćio.
(3) Obrazloženje ne treba učiniti dostupnim, ako sadržava ukupno više od 5.000 znakova.
(4) Postavi li više dioničara protuprijedloge o istome pitanju, uprava ih može povezati zajedno s obrazloženjima.
Prijedlozi dioničara za izbore i imenovanja
Članak 283.
Na stavljanje prijedloga dioničara o izboru članova nadzornog, odnosno upravnog odbora ili o imenovanju revizora društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe prethodnoga članka ovoga Zakona. Prijedlog ne mora biti obrazložen. Uprava odnosno izvršni direktori ne trebaju prijedlog učiniti dostupnim dioničarima ako on ne sadrži podatke koji se moraju objaviti uz prijedlog za izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora i imenovanje revizora a kod društava dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja podatke o članstvima osoba predloženih za izbor u nadzornim, odnosno upravnim odborima drugih društava i drugih nadzornih tijela u zemlji i u inozemstvu.
Priopćenja putem financijskih odnosno kreditnih institucija i udruženja dioničara
Članak 284. (NN 40/19) (na snazi do 31.12.2020.)
(1) Ima li financijska, odnosno kreditna institucija na početku 21. dana prije dana održavanja glavne skupštine u pohrani dionice koje glase na donositelja ili je u pogledu dionica koje glase na ime i koje joj ne pripadaju upisana u registru dionica, dužna je priopćenja iz članka 281. stavka 1. ovoga Zakona bez odgađanja proslijediti dioničarima. Statutom društva može se odrediti da se to čini samo elektroničkim putem u kom se slučaju financijsku, odnosno kreditnu instituciju ne može s tim u vezi na nekoj drugoj osnovi obvezati na što drugo.
(2) Odgovornost financijske odnosno kreditne institucije za štetu pričinjenu dioničarima zbog povrede obveza iz stavka 1. ovoga članka ne može se unaprijed isključiti ni ograničiti.
3. Odsjek: Zapisnik i pravo na obaviještenost
Poslovnik, popis sudionika i potvrda o rezultatima glasovanja
Članak 285. (NN 40/19)
(1) Glavna skupština može većinom glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri odlučivanju donijeti poslovnik o svom radu i u njemu odrediti pravila za pripremu i provođenje glavne skupštine. Na glavnoj skupštini mora se sastaviti popis svih prisutnih i zastupanih dioničara te njihovih zastupnika uz navođenje imena, prezimena i prebivališta kao i kod dionica s nominalnim iznosom tog iznosa za svaku od njih a kod dionica bez spomenutog iznosa broja zastupljenih dionica i uz navođenje njezina roda.
(2) Popis treba napraviti na temelju predočenih isprava o dionicama, potvrda o dionicama, vjerodostojne isprave koju izda zakonom ovlaštena institucija u čijem su računalnom sustavu na računu dioničara zabilježene dionice koje mu pripadaju, odnosno na temelju punomoći za zastupanje dioničara na glavnoj skupštini.
(3) Ako su posredniku ili udruzi dioničara dane punomoći za glasovanje na glavnoj skupštini i njihovi punomoćnici glasuju u ime onoga koga se to tiče, treba posebno navesti kod dionica s nominalnim iznosom taj iznos za svaku od njih a kod dionica bez spomenutog iznosa broj i rodove dionica glede kojih im je dano pravo da glasuju na glavnoj skupštini. Ne moraju se navesti imena dioničara koji su dali punomoć za glasovanje.
(4) Onaj koga dioničar ovlasti da u vlastito ime glasuje na temelju dionica koje mu ne pripadaju, mora radi unošenja u popis posebno navesti kod dionica s nominalnim iznosom taj iznos za svaku od njih a kod dionica bez spomenutog iznosa broj dionica. To vrijedi i za dionice za koje je ovlaštenik dioničar koji je upisan u registru dionica.
(5) Popis treba ostaviti na uvid svim sudionicima glavne skupštine prije prvog glasovanja. Svakome se dioničaru mora u roku od dvije godine od održavanja glavne skupštine omogućiti uvid u popis sudionika na toj skupštini. Potpisuje ga predsjednik glavne skupštine.
(6) Svaki dioničar ima pravo zahtijevati u roku od mjesec dana nakon održane glavne skupštine da mu društvo potvrdi je li i kako dan njegov glas. Društvo je dužno dati dioničaru tu potvrdu bez odgađanja.
Zapisnik
Članak 286.
(1) Svaka odluka glavne skupštine mora se navesti u zapisniku kojega sastavlja javni bilježnik.
(2) U zapisniku se navode mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i prezime javnog bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o donesenim odlukama.
U društvima dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja utvrđenje o donesenim odlukama obuhvaća za svaku odluku i:
1. broj dionica na temelju kojih su dani valjani glasovi,
2. udio temeljnog kapitala društva koji otpada na dionice na temelju kojih su dani valjani glasovi,
3. broj glasova danih za pojedinu odluku, glasova danih protiv i prema okolnostima broj glasova koji bi otpao na one koji su se suzdržali od glasovanja.
(3) Zapisniku treba priložiti popis sudionika na glavnoj skupštini i dokaz o sazivanju glavne skupštine. Dokaze o sazivanju glavne skupštine ne treba priložiti, ako su uz navođenje njihova sadržaja navedeni u zapisniku.
(4) Zapisnik potpisuje javni bilježnik. Nije potrebno da se navedu svjedoci.
(5) Uprava odnosno izvršni direktori moraju bez odgađanja po održanoj glavnoj skupštini dostaviti registarskome sudu javno ovjereni primjerak zapisnika s prilozima.
(6) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja moraju u roku od sedam dana nakon što je održana glavna skupština rezultate glasovanja iz stavka 2. ovoga članka objaviti na svojim internetskim stranicama.
Pravo dioničara da budu obaviješteni
Članak 287.
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. Obveza davanja obavještenja odnosi se i na pravne i poslovne odnose društva s povezanim društvima. Ako je društvo kroz poslovnu godinu steklo vlastite dionice, uprava, odnosno izvršni direktori moraju u izvješću o stanju društva, a ako društvo nema obvezu izrade tog izvješća, u bilješkama uz financijska izvješća navesti razloge stjecanja, broj i nominalni iznos stečenih dionica, a ako je društvo izdalo dionice bez nominalnog iznosa njihov broj i iznos temeljnog kapitala koji na njih otpada, stekne li ih pak naplatnim putem i ono što je za to dalo, vlastite dionice koje je otuđilo i takve dionice koje još drži. Uprava, odnosno izvršni direktori društva majke u koncernu dužni su skupštini tog društva kojoj se podnose godišnja financijska izvješća koncerna i izvješće o stanju koncerna dati obavještenja i o stanju društava koncerna.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori mogu uskratiti davanje obavijesti samo:
1. ako bi ono prema razumnoj gospodarskoj prosudbi moglo štetiti društvu ili s njime povezanome društvu,
2. o poreznim davanjima ili o visini pojedinih od njih, ako je to u interesu zaštite povjerljivih podataka ili poslovnog interesa društva, ili s njime povezanog društva,
3. o razlici između vrijednosti s kojom su pojedini predmeti navedeni u poslovnim knjigama društva i njihove više vrijednosti, osim ako glavna skupština utvrdi godišnja financijska izvješća, ako je to u interesu zaštite povjerljivih podataka ili poslovnog interesa društva, ili s njime povezanog društva,
4. o metodama izrade financijskih izvješća društva i procjene vrijednosti imovine, prihoda i rashoda ako je uskrata tih obavijesti potrebna radi urednog rada i primjerenog trajanja glavne skupštine, a navođenje tih metoda u prilogu spomenutih izvješća dovoljno za to da se dobije prava slika imovinskog i financijskog stanja te stanja dobiti društva,
5. ako bi davanjem obavijesti uprava učinila neku kažnjivu radnju,
6. ako je obavijest dostupna na internetskoj stranici društva najmanje sedam dana prije prvog dana održavanja glavne skupštine i za vrijeme njezina održavanja.
(3) Ako je nekome dioničaru zbog njegova svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne skupštine, ona se na glavnoj skupštini mora dati svakome dioničaru društva na njegov zahtjev pa i onda kada nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu.
(4) Ako je dioničaru uskraćena obavijest, on može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog kojega mu je bio uskraćen odgovor navedu u zapisniku o radu glavne skupštine.
(5) U statutu društva ili u poslovniku o radu glavne skupštine može se ovlastiti predsjednika glavne skupštine da vremenski primjereno ograniči ostvarivanje prava dioničara na postavljanje pitanja i za raspravljanje i to podrobnije urediti. Tu ovlast ima predsjednik glavne skupštine i ako to nije propisano statutom, odnosno poslovnikom o radu glavne skupštine kada ograničenje smatra potrebnim za uredan rad i primjereno trajanje glavne skupštine.
Odluka suda o pravu dioničara da budu obaviješteni
Članak 288.
(1) Sud iz članka 40. ovoga Zakona kao isključivo nadležan odlučuje o zahtjevu dioničara o tome mora li uprava, odnosno izvršni direktori dati obavještenja. O naknadi troškova postupka sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može postaviti svaki dioničar kome nije dano zatraženo obavještenje, a ako je o točki dnevnoga reda na koju se obavještenje odnosi na glavnoj skupštini donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci. Zahtjev se mora podići u roku 15 dana od dana kada je održana glavna skupština na kojoj je odbijeno da se dade obavještenje.
(3) Udovolji li sud zahtjevu, obavijest se daje i izvan glavne skupštine.
4. Odsjek: Pravo glasa
Kvorum
Članak 289.
(1) Statutom se može odrediti da je za donošenje odluka potrebna određena zastupljenost dioničara na glavnoj skupštini.
(2) Pri sazivanju glavne skupštine mora se odrediti kada će se održati naredna glavna skupština, ako na onoj koja je sazvana ne bude kvoruma koji je određen statutom. Ako statutom nije drugačije određeno, tako održana glavna skupština može valjano odlučivati bez obzira na broj dioničara koji su na njoj zastupljeni.
Načelo obične većine
Članak 290.
Na glavnoj skupštini odluke se donose većinom danih glasova (obična većina), ako se zakonom ili statutom ne odredi da je za to potrebna neka veća većina ili se zahtijeva i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Pravo glasa
Članak 291.
(1) Pravo glasa ostvaruje se prema nominalnim iznosima dionica, a na temelju dionica bez nominalnog iznosa prema njihovu broju. Statutom se pravo glasa može ograničiti tako da pojedini dioničar ne može imati više od određenoga najvećega broja glasova ili postotka od svih glasova. Statutom se može odrediti da se dionicama koje pripadaju nekome dioničaru smatraju i dionice koje netko drugi drži za njegov račun. Ako je dioničar trgovačko društvo, statutom se može odrediti da se dionicama koje mu pripadaju smatraju i dionice društva koje je o njemu ovisno, društva koje je u odnosu na njega vladajuće, društva koje je s njime povezano u obliku koncerna ili dionice koje netko treći drži za račun tih društava. Ne mogu se postaviti ograničenja koja bi se odnosila samo na pojedine dioničare. Spomenuta ograničenja nisu dopuštena u pogledu dionica društva s kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira. Ona se ne uzimaju u obzir ni pri donošenju odluka za koje je zakonom ili statutom propisano da se donose nekom većinom koja se određuje po temeljnom kapitalu društva.
(2) Pravo glasa stječe se potpunom uplatom uloga. Statutom se može odrediti da se pravo glasa stječe već kada se za dionicu uplati zakonom ili statutom određeni najniži iznos uloga. Za dionicu za koju se uplati spomenuti najniži iznos uloga, stječe se pravo na jedan glas. Kod većih uloga omjer stečenih prava glasa ravna se prema veličini onoga što je uplaćeno.
(3) Ako se statutom ne odredi da se pravo glasa stječe prije potpune uplate uloga a nijedna dionica još nije u cjelini uplaćena, omjer prava glasa određuje se prema visini uplaćenih uloga. Pri tome uplata najnižeg uloga daje pravo na jedan glas. U slučajevima iz prethodnoga i ovoga stavka dijelovi glasova uzimaju se u obzir samo onda, ako za dioničara koji ima pravo glasa daju pune glasove.
(4) Statut ne može sadržavati odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka koje bi se odnosile na pojedine dioničare ili na pojedine rodove dionica.
(5) Zalaganjem dionice dioničar ne gubi pravo glasa.
(6) Dioničar može pravo glasa u glavnoj skupštini ostvariti i preko punomoćnika. Opunomoći li dioničar više od jedne osobe, društvo može odbiti prihvatiti jednu ili više tako danih punomoći, osim ako se dionice vode na više računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira istog dioničara, a svaka je punomoć dana za zaseban račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira, ili ako je više punomoći dano po dionicama koje se vode na skrbničkom računu, a dane punomoći ne odnose se na ostvarenje prava glasa iz više dionica nego što je zavedeno na skrbničkom računu. Za davanje punomoći, njezin opoziv i dokazivanje da je dana u odnosu na društvo potreban je pisani oblik, ako statutom za to nije predviđen usmeni oblik. Kod društava dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja za prijenos dokaza o tome da je dana punomoć moguća je elektronička komunikacija. Punomoć treba predati društvu i ono je zadržava na čuvanju najmanje tri godine.
(7) Način glasovanja određuje se statutom.
Značenje izraza i područje primjene
Članak 291.a (NN 40/19)
(1) U smislu odredbi članaka 291.b do 292. ovoga Zakona
1. institucionalni ulagatelj je:
a) društvo koje ima odobrenje obavljati djelatnosti životnog osiguranja u smislu zakona kojim se uređuje osiguranje,
b) društvo koje ima odobrenje obavljati djelatnosti reosiguranja u smislu djelatnosti koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje odnosno društvo za osiguranje iz treće zemlje ili drugo društvo za reosiguranje odnosno društvo za reosiguranje iz treće zemlje, pod uvjetom da te djelatnosti obuhvaćaju obveze životnog osiguranja, a koje nisu isključene na temelju zakona kojim je uređeno osiguranje,
c) mirovinsko društvo, obvezni mirovinski fond te dobrovoljni mirovinski fond i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu propisa kojim se uređuje osnivanje i poslovanje obveznih odnosno dobrovoljnih mirovinskih fondova,
d) mirovinsko osiguravajuće društvo i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu zakona kojim je uređeno osnivanje i poslovanje mirovinskih osiguravajućih društava,
2. upravitelj imovine je:
a) investicijsko društvo čija je redovna djelatnost ili poslovanje pružanje jedne ili više investicijskih usluga trećim stranama i/ili obavljanje jedne ili više investicijskih aktivnosti na profesionalnoj osnovi u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje tržište kapitala koje ulagateljima pruža usluge upravljanja portfeljem,
b) upravitelj alternativnog investicijskog fonda (UAIF) kako je definiran zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi (AIF) koji ne ispunjavaju uvjete za izuzeće od primjene tog zakona,
c) društvo za upravljanje kako je definirano zakonom kojim se uređuje poslovanje društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondom s javnom ponudom,
d) društvo za investicije koje ima odobrenje za rad u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje društava za upravljanje investicijskim fondovima s javnom ponudom pod uvjetom da za svoje upravljanje nije odabralo društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s tim zakonom,
3. savjetnik pri glasovanju kao osoba koja profesionalno i uz naplatu analizira izvješća i druge informacije društava kojih su dionice uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja provodi istraživanja, pruža usluge savjetovanja ili daje preporuke za glasovanje kako bi informirao ulagatelje u vezi s njihovim odlukama pri glasovanju.
(2) Odredbe članaka 291.b do 292. ovoga Zakona primjenjuju se na:
(a) institucionalne ulagatelje u mjeri u kojoj oni izravno ili preko upravitelja imovinom ulažu u dionice uvrštene na trgovanje na uređenom tržištu,
(b) upravitelje imovinom u mjeri u kojoj oni ulažu u dionice uvrštene na trgovanje na uređenom tržištu za račun ulagatelja,
(c) savjetnike pri glasovanju koji imaju sjedište ili središnju upravu, odnosno poslovni nastan u državi članici Europske unije u mjeri u kojoj oni dioničarima pružaju usluge u vezi s dionicama trgovačkih društava koja imaju sjedište u državi članici Europske unije i čije su dionice uvrštene na trgovanje na uređenom tržištu koje se nalazi ili posluje u državi članici Europske unije.
Politika sudjelovanja, izvješće o sudjelovanju, glasovanje
Članak 291.b (NN 40/19)
(1) Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovine javno objavljuju politiku sudjelovanja te su u njoj dužni navesti kako:
1. utječu na društva u portfelju,
2. koriste članska prava iz dionica za svoje strategije ulaganja,
3. nadgledaju bitne događaje društva u koje ulažu (strategiju društva, financijske i nefinancijske rezultate i rizike, strukturu kapitala, socijalni i okolišni utjecaj te korporativno upravljanje),
4. razmjenjuju stajališta s organima društva i drugim dionicima u društvu,
5. ostvaruju članska prava iz dionica,
6. surađuju s drugim dioničarima,
7. upravljaju sukobima interesa povezanima sa sudjelovanjem.
(2) Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovine izvješćuju jednom godišnje kako provode svoju politiku sudjelovanja. U izvješću objašnjavaju kako općenito glasuju, kako su glasovali o važnijim odlukama i jesu li koristili usluge savjetnika pri glasovanju.
(3) Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovine javno objavljuju kako su glasovali na glavnim skupštinama, osim ako njihovi glasovi nisu bili bitni zbog sadržaja odluka o kojima se glasovalo ili zbog njihova zanemarivo niskog sudjelovanja u društvu.
(4) Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovine dužni su ispuniti zahtjeve propisane u stavcima 1. do 3. ovoga članka ili su dužni objasniti zašto nisu ispunili te zahtjeve.
(5) Informacije iz stavaka 1. do 4. ovoga članka moraju biti besplatno dostupne na internetskim stranicama institucionalnog ulagatelja i upravitelja imovine barem tri godine i moraju se najmanje jednom godišnje obnoviti. Institucionalni ulagatelji mogu umjesto toga uputiti na internetske stranice upravitelja imovine ako se na njima nalaze informacije iz stavaka 1. do 4. ovoga članka.
Obveze izvješćivanja institucionalnih ulagatelja i upravitelja imovine
Članak 291.c (NN 40/19)
(1) Institucionalni ulagatelji dužni su javno objaviti u kojoj su mjeri glavni elementi njihove strategije ulaganja u skladu s profilom i trajanjem njihovih obveza te kako oni pridonose srednjoročnim do dugoročnim kretanjima vrijednosti njihova portfelja.
(2) Ako upravitelj imovine radi za institucionalnog ulagatelja, taj ulagatelj je dužan javno objaviti podatke o dogovoru s upraviteljem imovine koji objašnjava kako upravitelj imovine usklađuje svoju strategiju ulaganja i odluke o ulaganju s profilom i trajanjem obveza institucionalnog ulagatelja. Izvješće sadrži posebice sljedeće podatke:
1. uvažavaju li se pri odlučivanju o ulaganju srednjoročna do dugoročna kretanja društva,
2. kako se utječe na društvo i koriste članska prava iz dionice,
3. o metodi, procjeni vrijednosti činidaba po toj metodi i o naknadi upravitelju imovine za poduzimanje tih činidaba,
4. kako institucionalni ulagatelj nadgleda dogovoreni promet portfeljem i projicirane troškove prometa portfeljem,
5. o trajanju dogovora s upraviteljem imovine.
Ako dogovor s upraviteljem imovine ne sadrži te podatke, institucionalni ulagatelj mora objasniti zašto je došlo do toga.
(3) Institucionalni ulagatelj dužan je na svojim internetskim stranicama objaviti i učiniti besplatno dostupnim informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, i to na razdoblje od barem tri godine te ih mora obnoviti najmanje jednom godišnje. Institucionalni ulagatelj može umjesto toga uputiti na internetske stranice upravitelja imovine ako se na njima nalaze informacije iz stavaka 1. do 2. ovoga članka.
(4) Upravitelji imovine koji su sklopili dogovor u skladu sa stavkom 2. ovoga članka dužni su jednom godišnje podnijeti institucionalnom ulagatelju izvješće ili objaviti na svojim internetskim stranicama javno dostupne informacije o tome u kojoj su mjeri njihova strategija ulaganja i njezina provedba u skladu s tim dogovorom i kako pridonose srednjoročnim do dugoročnim kretanjima vrijednosti njihova portfelja. Izvješće sadrži posebice podatke o:
1. bitnim srednjoročnim do dugoročnim rizicima,
2. sastavu portfelja, prometu portfeljem i troškovima prometa portfeljem,
3. opsegu u kojem odluke o ulaganju uvažavaju srednjoročni do dugoročni razvoj društva,
4. korištenju usluga savjetnika pri glasovanju,
5. zaprekama pri ostvarivanju prava iz dionice i utjecanju na društvo koje proizlaze iz sukoba interesa i pozajmljivanja vrijednosnih papira te kako se te zapreke suzbijaju.
Obveze izvješćivanja savjetnika pri glasovanju
Članak 291.d (NN 40/19)
(1) Savjetnici pri glasovanju dužni su jednom godišnje razjasniti jesu li primjenjivali i primjenjuju li pravila nekog kodeksa ponašanja ili koja pravila kodeksa ponašanja nisu primjenjivali i ne primjenjuju te koje su mjere poduzimali umjesto toga. Ako savjetnici pri glasovanju ne primjenjuju kodeks ponašanja, dužni su javno razjasniti zašto tako postupaju.
(2) Savjetnici pri glasovanju dužni su objaviti jednom godišnje sljedeće informacije:
1. bitne karakteristike metoda i modela koje primjenjuju te glavne izvore informacija kojima se koriste,
2. postupke uvedene radi osiguranja kvalitete, kao i sprečavanja i upravljanja mogućim sukobima interesa,
3. kvalifikacije suradnika koje savjetnik pri glasovanju koristi u svom radu,
4. uzimaju li u obzir i, ako to čine, na koji način, uvjete na nacionalnom tržištu te pravne i regulatorne uvjete i uvjete specifične za poduzetnike,
5. bitne karakteristike politike glasovanja koju primjenjuju za pojedino tržište,
6. komuniciraju li i kako često s društvima koja su predmet njihova istraživanja, savjetovanja ili preporuka za glasovanje i s njihovim dionicima.
(3) Informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju biti javno i besplatno dostupne na internetskim stranicama savjetnika pri glasovanju najmanje tri godine od dana objave. Savjetnik pri glasovanju mora ih obnoviti najmanje jednom godišnje.
(4) Savjetnici pri glasovanju dužni su bez odgađanja informirati svoje klijente o sukobu interesa, kao i o protumjerama koje su poduzeli.
Ostvarenje prava glasa putem kreditnih institucija i osoba koje djeluju na odgovarajući način
Članak 292. (NN 40/19)
(1) Posrednik smije ostvarivati pravo glasa na temelju dionica koje mu ne pripadaju i u pogledu kojih nije kao njihov imatelj upisan u registru dionica samo ako je za to opunomoćen. Punomoć se može dati samo jednom određenom posredniku koji je mora čuvati tako da se može ispitati. Očitovanje volje kojim se daje punomoć mora biti potpuno i smije biti povezano samo s očitovanjima volje koja se odnose na korištenje pravom glasa. Ne dade li dioničar izričite upute o glasovanju, opća punomoć može dati ovlast posredniku da koristi pravo glasa samo onako kako je to navedeno u prijedlozima te institucije kako će glasovati (stavci 2. i 3.) ili prijedlozima uprave, odnosno izvršnih direktora, nadzornog, odnosno upravnog odbora društva, a ako se ti prijedlozi međusobno razlikuju, onako kako je navedeno u prijedlogu nadzornog, odnosno upravnog odbora (stavak 4). Ponudi li posrednik da će glasovati za neki od navedenih prijedloga, mora istodobno ponuditi i da će podloge potrebne za glasovanje do opoziva proslijediti u mjeri u kojoj se pretpostavlja da je to potrebno udruzi dioničara ili nekom drugom tko će zastupati dioničara u korištenju pravom glasa po njegovu izboru. Posrednik je dužan godišnje jasno upozoriti dioničara na mogućnost svakodobnog opoziva punomoći i promjene opunomoćenika. Dioničaru se mora putem formulara olakšati davanje uputa za glasovanje o odlukama iz pojedinih točaka dnevnog reda, davanje i opoziv opće punomoći i davanje naloga te njihovu izmjenu.
(2) Posrednik koji želi na temelju dobivene punomoći koristiti pravo glasa u skladu s vlastitim istaknutim prijedlozima mora dioničaru te prijedloge u pogledu odluka iz pojedinih točaka dnevnog reda pravodobno učiniti dostupnima. Kod tih prijedloga on se mora voditi interesima dioničara i poduzeti sve organizacijske pripreme da na to ne utječu njegovi interesi iz drugih poslovnih područja. Mora imenovati jednog člana poslovodstva da nadzire pridržavanje tih obveza, kao i uredno korištenje pravom glasa i dokumentaciju o tome. Zajedno s prijedlozima koje postavlja posrednik mora uputiti na to da će pravo glasa koristiti u skladu sa svojim istaknutim prijedlozima, ako dioničar pravodobno za to ne dade neku drugu uputu. Ako je član uprave, odnosno izvršni direktor ili suradnik posrednika član nadzornog, odnosno upravnog odbora društva ili član njegove uprave, odnosno izvršni direktor ili suradnik društva i obrnuto, posrednik mora na to uputiti. Isto to vrijedi i ako posrednik ima udio u društvu koji po zakonu mora prijaviti nadležnom nadzornom tijelu ili je s društvom u konzorciju koji je u vrijeme posljednjih pet godina preuzeo posljednju emisiju vrijednosnih papira društva.
(3) Ako dioničar nije dao upute posredniku za korištenje pravom glasa, on ga je dužan koristiti u skladu s onim što je predložio, osim ako prema okolnostima smije zaključiti da bi dioničar, kad bi znao za stanje stvari, odobrio takvo glasovanje. Odstupi li posrednik pri glasovanju od upute koju je dobio od dioničara ili, ako te upute nije bilo, od prijedloga što ga je sam bio objavio, mora o tome izvijestiti dioničara i navesti razloge za taj svoj postupak. Na vlastitoj glavnoj skupštini opunomoćeni posrednik smije koristiti pravo glasa na temelju punomoći samo ako je dioničar dao izričitu uputu za glasovanje o odlukama o svakoj točki dnevnog reda. Isto to vrijedi i za glasovanje na skupštini društva u kome posrednik neposredno ili posredno sudjeluje u temeljnom kapitalu s više od 20%.
(4) Posrednik koji na glavnoj skupštini želi koristiti pravo glasa na temelju punomoći prema prijedlozima organa društva mora dioničarima te prijedloge učiniti dostupnima, ako to već nije učinjeno na neki drugi način.
(5) Ako to dopušta punomoć koju je dao dioničar, posrednik smije u postupanju na temelju nje dati punomoć za zastupanje osobama koje nisu njegovi zaposlenici. Ako se u punomoći drukčije ne određuje, posrednik koristi pravo glasa u ime onoga koga se to tiče. Ako je u društvu dopušteno glasovanje pisanim putem ili elektroničkom komunikacijom, opunomoćeni se posrednik pri glasovanju smije time koristiti. Kao dokaz ovlasti za glasovanje prema društvu kod društava dionice kojih su uvrštene na tržište radi trgovanja dovoljno je podnošenje dokaza iz članka 279. stavka 3. ovoga Zakona. U ostalome moraju se ispuniti zahtjevi koji su u statutu društva propisani za korištenje pravom glasa.
(6) Posrednik smije ostvarivati pravo glasa na temelju dionica koje glase na ime i koje mu ne pripadaju, ali su u registru dionica upisane na njegovo ime samo na temelju ovlasti koju za to dobije. Na davanje te ovlasti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavaka 1. do 5. ovoga članka.
(7) Na učinak danog glasa ne utječe postupanje protivno odredbama prethodnih stavaka, osim protivno odredbi stavka 1. prve rečenice ovoga članka.
(8) Odredbe stavaka 1. do 7. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na udruge dioničara, savjetnike pri glasovanju i osobe koje se na temelju posla koji obavljaju nude dioničarima da će za njih ostvarivati pravo glasa na glavnoj skupštini društva. To ne vrijedi za one koji žele ostvarivati pravo glasa za dioničara ako su njegovi zakonski zastupnici, bračni ili izvanbračni drugovi ili su s njime u krvnom ili tazbinskom srodstvu do četvrtog stupnja srodstva.
(9) Obveza posrednika, savjetnika za glasovanje i osoba koje na temelju posla koji obavljaju nude dioničarima da će za njih ostvarivati pravo glasa na glavnoj skupštini društva da nadoknadi štetu nastalu zbog povrede odredbi iz stavaka 1. do 6. ovoga članka ne može se unaprijed isključiti ni ograničiti.
(10) Dade li društvo posredniku potvrdu navedenu u odredbama članka 274. stavka 1. treće rečenice ili članka 285. stavka 6. ovoga Zakona, on ju je dužan bez odgađanja proslijediti dioničaru. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 297.a stavka 3. ovoga Zakona (odredba ovog stavka stupa na snagu 01.01.2021.).
Isključenje prava glasa
Članak 293.
(1) Nitko ne može ostvarivati pravo glasa za sebe ni za nekoga drugoga kada se odlučuje o tome da li da mu se dade razrješnica, o njegovu oslobođenju od neke obveze ili o ostvarenju zahtjeva kojega društvo ima prema njemu. Za dionice iz kojih dioničar na taj način ne može ostvarivati pravo glasa, to za njega ne mogu učiniti ni druge osobe.
(2) Ništetan je ugovor kojim se dioničar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva ili po uputama ovisnoga društva. Ništetan je i ugovor s kojim se dioničar obvezuje da će glasovati za svaki prijedlog uprave ili nadzornog odbora društva.
Glasovanje o prijedlozima dioničara za imenovanja
Članak 294.
Ako dioničar u skladu s odredbom članka 283. ovoga Zakona stavi prijedlog za izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora i na glavnoj skupštini zatraži da se oni izaberu, o njegovu se prijedlogu mora odlučiti prije odlučivanja o prijedlogu nadzornog, odnosnog upravnog odbora, ako to traže dioničari koji imaju dionice na koje otpada najmanje desetina temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini.
5. Odsjek: Posebne odluke
Posebna skupština i odvojeno glasovanje
Članak 295.
(1) U ovome Zakonu ili u statutu propisane posebne odluke određenih dioničara donose se na posebnoj skupštini samo tih dioničara ili odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini društva, ako zakon ne određuje što drugo. Na sazivanje posebne skupštine samo tih dioničara, na njihovo sudjelovanje na njoj kao i na pravo obavještavanja dioničara primjenjuju se propisi o glavnoj skupštini društva, a na donošenje posebnih odluka na odgovarajući se način primjenjuju propisi o donošenju odluka na glavnoj skupštini društva.
(2) Sazivanje posebne skupštine samo dioničara koji imaju pravo glasovati za posebnu odluku ili objavljivanje dnevnoga reda takve skupštine mogu zahtijevati oni dioničari koji imaju spomenuto pravo glasa čiji udjeli s kojima mogu sudjelovati u donošenju odluka zajedno čine najmanje deseti dio svih udjela na temelju kojih se može glasovati na takvoj skupštini.
6. Odsjek: Povlaštene dionice bez prava glasa
Pravo dioničara koji imaju povlaštene dionice
Članak 296.
(1) Povlaštene dionice daju dioničaru sva prava iz dionica koje imaju i drugi dioničari, ali se može odrediti da one ne daju pravo glasa u glavnoj skupštini društva (povlaštene dionice bez prava glasa).
(2) Ako se povlaštenim dioničarima bez prava glasa u jednoj godini ne isplati ili im se samo djelomično isplati povlašteni iznos na ime dobiti pa im se to ni ne nadoknadi u narednoj godini pored punog iznosa koji treba da prime za tu godinu, oni stječu pravo glasa u glavnoj skupštini društva i imaju ga sve dok im se ne isplate zaostaci. U tom slučaju povlaštene se dionice uzimaju u obzir pri izračunavanju veličine sudjelovanja u temeljnome kapitalu koja se traži po zakonu ili po statutu društva.
Ukidanje ili ograničenje povlaštenosti
Članak 297.
(1) Za odluku kojom se ukida ili ograničava povlaštenost potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara.
(2) Za izdavanje povlaštenih dionica te dionica koje su s njima izjednačene potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara. Suglasnost nije potrebna ako je pri davanju povlaštenosti ili, isključi li se kasnije pravo glasa, pri tome isključenju bilo izričito predviđeno izdavanje takvih dionica. Povlaštenim dioničarima ne može se oduzeti pravo da stječu dionice koje se tako izdaju.
(3) Povlašteni dioničari daju suglasnost iz stavka 1. ovoga članka odlukom koja se donosi na posebnoj skupštini tih dioničara ili posebnim glasovanjem na glavnoj skupštini društva. Za donošenje odluke potrebna je većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Statutom se ne može odrediti da je za to potrebna veća većina niti se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(4) Ukine li se povlaštenost dionica, one postaju dionice s pravom glasa.
Odsjek 6.a: Informiranje dioničara i društva
Prijenos informacija o ostvarivanju prava iz dionica, posrednici, posrednici u lancu
Članak 297.a (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Ako društvo ne prenese sljedeće informacije izravno dioničarima, obvezno ih je elektronički proslijediti posrednicima kako bi ih oni prenijeli dioničarima:
1. o sazivanju glavne skupštine sukladno članku 277. ovoga Zakona,
2. o pravima na zamjenu zamjenjivih obveznica za dionice, prvenstvu pri upisu novih dionica, naplati primjerice povodom smanjenja temeljnog kapitala povlačenjem dionica, upisu novih dionica pri povećanju temeljnog kapitala te izboru pri isplati dividende.
Ako su informacije dostupne na internetskim stranicama društva, dovoljno je posrednicima dati podatak o internetskoj stranici.
(2) Dovoljno je da društvo elektronički prenese posrednicima informacije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka putem medija za koje se dade razumno pretpostaviti da prenose informacije diljem Europske unije i u drugim državama Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.
(3) Svaki pojedini posrednik u lancu dužan je bez odgađanja prenijeti informacije iz stavka 1. ovoga članka koje je primio od drugog posrednika ili društva posredniku u lancu koji neposredno slijedi, osim ako zna da je društvo već poslalo te informacije posredniku koji neposredno slijedi. To vrijedi i za informacije društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije.
(4) Posrednik je osoba koja pohranjuje vrijednosne papire ili upravlja vrijednosnim papirima ili vodi depozitne račune za dioničare ili druge osobe ako te djelatnosti obavlja u vezi s dionicama društva koje ima sjedište u državi članici Europske unije ili u drugoj državi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, a tim dionicama trguje se na uređenom tržištu u skladu sa Zakonom o tržištu kapitala.
(5) Posrednik u lancu je osoba koja pohranjuje dionice društva za nekog drugog posrednika.
Obveza posrednika prenijeti informacije dioničarima
Članak 297.b (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Tko kao posrednik pohranjuje dionice društva za dioničara, obvezan je informacije koje je dobio na temelju odredbi članka 297.a stavka 1. ovoga Zakona prenijeti dioničaru bez odgađanja, elektroničkim putem. Ako su informacije dostupne na internetskim stranicama društva, dovoljno je dioničarima prenijeti podatak o internetskoj stranici.
(2) To vrijedi i za informacije društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja, sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije.
Obveza posrednika prenijeti informacije društvu
Članak 297.c (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Tko kao posrednik pohranjuje dionice društva za dioničara, dužan je informacije koje mu je dao dioničar o ostvarivanju njegovih prava iz dionica prenijeti bez odgađanja izravno društvu ili posredniku u lancu. Posrednik u lancu dužan je te informacije prenijeti bez odgađanja dalje posredniku koji neposredno slijedi sve dok informacije ne stignu društvu.
(2) Tko kao posrednik pohranjuje dionice društva za dioničara, dužan je bez odgađanja dostaviti dioničaru na njegov zahtjev pisanu potvrdu o njegovim dionicama ili je proslijediti društvu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Informacije koje društvo ima pravo zahtijevati od posrednika
Članak 297.d (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja smiju zahtijevati od posrednika koji pohranjuje dionice društva informacije o identitetu dioničara dionice kojega pohranjuje.
(2) Informacije o identitetu dioničara su podaci o osobi i o dionicama te osobe. Podaci o osobi jesu:
1. ime i prezime,
2. datum i mjesto rođenja,
3. poštanska adresa i adresa elektroničke pošte,
4. za pravne osobe njihov registarski, odnosno osobni identifikacijski broj te podatak o tome gdje su registrirani.
Za društva koja nisu pravne osobe i nisu registrirana navest će se njihovi članovi te podaci o njima sukladno prvoj rečenici ovoga stavka. Ako na nekoj dionici ima više ovlaštenika, navest će ih se, kao i podatke o njima sukladno prvoj i drugoj rečenici ovoga stavka. Podaci o dionicama su broj dionica i, kada to društvo zatraži, rod dionica ili dan od kojeg se dionice drže.
(3) Ako posrednik u lancu nema informacije o identitetu dioničara ili druge informacije koje zatraži društvo, dužan je bez odgađanja zahtjev društva proslijediti dalje posredniku koji mu neposredno prethodi u lancu sve dok ne stigne do posrednika koji pohranjuje dionice za dioničara. Dovoljno je da društvo zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pošalje putem medija za koje se dade razumno pretpostaviti da prenose informacije diljem Europske unije i u drugim državama Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.
(4) Posrednik koji pohranjuje dionice za dioničara dužan je bez odgađanja prenijeti informacije društvu. Ako društvo zahtijeva da ga informira neki drugi posrednik u lancu, svaki od posrednika dužan je bez odgađanja proslijediti informacije posredniku koji neposredno slijedi u lancu sve dok se ne stigne do posrednika od kojeg je društvo zahtijevalo informacije. Posrednik od kojeg je društvo zahtijevalo informacije dužan je bez odgađanja proslijediti društvu informacije koje je dobio od drugih posrednika u lancu.
(5) Stavci 1. do 4. ovoga članka primjenjuju se i na zahtjeve za informiranjem:
1. društva dionice kojeg su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili
2. trećega kojega je na to ovlastilo društvo ako po pravu koje je za njega mjerodavno on ima takav zahtjev.
(6) Statutom društva dionice kojeg nisu uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja može se propisati da će se primjenjivati odredbe stavaka 1. do 4. ovoga članka.
Obrada i ispravak dioničarevih osobnih podataka
Članak 297.e (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
(1) Društva i posrednici smiju obrađivati dioničareve osobne podatke za potrebe identificiranja, komuniciranja, ostvarivanja dioničarevih prava i suradnje s dioničarima.
(2) Saznaju li društva ili posrednici da neki dioničar nije više dioničar društva, smiju pohranjivati njegove osobne podatke još najdulje 12 mjeseci, uvažavajući pritom druga zakonska pravila. Dopušteno je dulje pohranjivati osobne podatke ako je to potrebno za vođenje zakonom propisanih pravnih postupaka.
(3) Posrednici neće prekršiti svoje zakonske ni ugovorne obveze ako društvu ili posredniku u lancu sukladno članku 297.c ovoga Zakona otkriju informacije o dioničarevu identitetu.
(4) Svatko koga se identificira na temelju nepotpunih ili pogrešnih informacija ima pravo zahtijevati od društva i od posrednika, koji su te informacije prosljeđivali, da ih bez odgađanja isprave.
Troškovi
Članak 297.f (NN 40/19) (na snazi od 01.01.2021.)
Društvo podmiruje nužne posrednikove troškove nastale primjenom odredbi članka 226. stavka 3. i članaka 297.a do 297.e ovoga Zakona ako se temelje na načinu poduzimanja radnji koji odgovara trenutačnom stanju tehničkog razvoja. Posrednici objavljuju svoje naknade za troškove za svaku uslugu koja se obavlja primjenom tih odredbi ovoga Zakona. Posrednici su dužni priopćiti svoje naknade zasebno društvu i dioničaru za kojeg obavljaju uslugu. Nije dopušteno naplaćivati različite naknade za ostvarivanje prava u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, osim ako je to iznimno opravdano i ako je razlika posljedica različitih stvarnih troškova nastalih obavljanjem usluge.
7. Odsjek: Posebna revizija
Imenovanje posebnih revizora
Članak 298. (NN 114/22)
(1) Radi ispitivanja radnji koje su provedene u osnivanju društva, ispitivanja vođenja poslova društva te mjera poduzetih za povećanje ili smanjenje temeljnoga kapitala društva, glavna skupština može običnom većinom glasova imenovati posebne revizore društva. U glasovanju o imenovanju posebnih revizora ne može u svoje ni u tuđe ime sudjelovati član uprave, odnosno izvršni direktor, te član nadzornog, odnosno upravnog odbora, ako se ispitivanje revizora odnosi na ocjenu rada nekoga člana tih organa ili je u vezi s pokretanjem sudskog spora između društva i nekoga od tih osoba. Član uprave i nadzornog odbora ne može tada ostvarivati pravo glasa ni putem neke druge osobe.
(2) Odbije li glavna skupština imenovati posebne revizore, učinit će to sud na prijedlog dioničara koji zajedno imaju dionice koje čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva, ako postoji opravdana sumnja u to da su pri osnivanju društva učinjene nepravilnosti ili da su grubo povrijeđeni zakon, odnosno statut. Podnositelji prijedloga moraju pohraniti u društvu, kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira isprave o dionicama, ako ih je društvo izdalo, za vrijeme dok se ne odluči o njihovu prijedlogu i učiniti vjerodostojnim da su najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne skupštine bili dioničari društva.
(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti sudu u roku od 15 dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je odbijen prijedlog da se imenuju posebni revizori.
(4) Za posebnog revizora može se imenovati samo osoba koja ispunjava uvjete za ovlaštenog revizora i bavi se tim poslom.
(5) Ako glavna skupština imenuje posebnog revizora, sud će na prijedlog dioničara čije se dionice odnose na najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva ili najmanje na 1.000.000,00 eura tog kapitala umjesto njega imenovati drugog revizora ako se razlog za to nalazi u osobi revizora kojeg je imenovala glavna skupština, osobito ako imenovani revizor nema potrebna stručna znanja za obavljanje revizije, ako je prezauzet ili postoje sumnje u njegovu pouzdanost. Prijedlog se mora postaviti u roku od četrnaest dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o imenovanju revizora. Prije donošenja odluke sud treba saslušati revizora kojeg je imenovala glavna skupština.
Prava posebnih revizora. Izvješće revizora
Članak 299.
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju dopustiti posebnim revizorima da pregledaju poslovne knjige i dokumentaciju te sve ono što čini imovinu društva.
(2) Posebni revizori mogu tražiti od članova uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog, odnosno upravnog odbora sva objašnjenja i dokaze koji su potrebni za njihov rad.
(3) Prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka posebni revizori imaju i u odnosu na povezana društva.
(4) O svome nalazu posebni revizori moraju podnijeti pisano izvješće. Revizori ga moraju potpisati i bez odgađanja predati upravi društva i sudskom registru kod kojega je društvo upisano. Na zahtjev svakog dioničara uprava mu mora dati primjerak izvješća. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju izvješće podnijeti nadzornom, odnosno upravnom odboru i staviti ga na dnevni red naredne glavne skupštine.
Troškovi posebne revizije
Članak 300.
(1) Posebni revizori društva imaju pravo na naknadu izdataka i na primjerenu nagradu za svoj rad.
(2) Imenuje li sud revizore, on određuje i naknadu troškova te primjerenu nagradu koji im pripadaju.
(3) Podnositelj prijedloga za imenovanje posebnih revizora dužan je društvu nadoknaditi plaćene sudske troškove i troškove posebne revizije ako je namjerno ili s grubom nepažnjom iznesenim tvrdnjama ishodio da se obavi posebna revizija, a izvješće revizora je pozitivno. Troškove revizije snosi društvo.
Odjeljak 5.a UTVRĐENJE GODIŠNJIH FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA
Sastavljanje financijskih izvješća
Članak 300.a
Financijska izvješća sastavlja uprava, odnosno izvršni direktori u skladu s propisima o računovodstvu.
Podnošenje financijskih izvješća nadzornom, odnosno upravnom odboru
Članak 300.b
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori dužni su podnijeti nadzornom, odnosno upravnom odboru godišnja financijska izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, bez odgađanja od kada ih sastave. To vrijedi i za društvo majku u koncernu u pogledu godišnjih financijskih izvješća koncerna i izvješća o stanju koncerna.
(2) Istodobno s podnošenjem godišnjih financijskih izvješća uprava, odnosno izvršni direktori dužni su nadzornom, odnosno upravnom odboru predočiti i prijedlog odluke o upotrebi dobiti koji želi predložiti glavnoj skupštini za donošenje (podjelu dioničarima, unos u rezerve, zadržanu dobit).
(3) Svaki član nadzornog, odnosno upravnog odbora ima pravo pregledati financijska izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće revizora. Treba ih dostaviti svakom članu nadzornog odbora, a ako taj odbor tako odluči i članovima njegovih komisija.
Ispitivanje od strane nadzornog, odnosno upravnog odbora
Članak 300.c
(1) Nadzorni, odnosno upravni odbor mora ispitati godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, i prijedlog odluke o upotrebi dobiti. U koncernu nadzorni, odnosno upravni odbor društva majke dužan je ispitati i financijska izvješća na razini koncerna i izvješće o stanju koncerna. Ako godišnja financijska izvješća ispituje revizor, dužan je sudjelovati u radu sjednice nadzornog, odnosno upravnog odbora i njegove komisije na kojoj se ona ispituju, izvijestiti o svom izvješću i dati objašnjenja koja se od njega traže.
(2) Nadzorni, odnosno upravni odbor mora u pisanom obliku izvijestiti glavnu skupštinu o rezultatima ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka. U tom izvješću mora navesti na koji je način i u kojem opsegu u toku poslovne godine ispitao vođenje poslova društva. U društvima dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja u spomenutom se izvješću mora navesti i koje komisije ima nadzorni, odnosno upravni odbor te koliko je sjednica tog odbora održano kao i broj održanih sjednica svake komisije. Nadzorni, odnosno upravni odbor mora zauzeti stav i o izvješću revizora. U izvješću se mora navesti ima li nadzorni, odnosno upravni odbor primjedaba na podnesena mu izvješća i daje li suglasnost na godišnja financijska izvješća koja mu je podnijela uprava, odnosno izvršni direktori. Odredbe rečenica 3. i 4. ovoga stavka na odgovarajući se način primjenjuju i na ispitivanje financijskih izvješća društva majke u koncernu.
(3) Nadzorni, odnosno upravni odbor je dužan svoje izvješće dostaviti upravi, odnosno izvršnim direktorima u roku od mjesec dana nakon što su mu podnesena sva izvješća koja treba ispitati. Ne postupi li tako, uprava, odnosno izvršni direktori dužni su mu dati dodatni rok za dostavljanje spomenutog izvješća koji ne može biti dulji od mjesec dana. Ne dostavi li nadzorni, odnosno upravni odbor svoje izvješće ni u tom roku, smatra se da nije dao suglasnost na izvješća uprave, odnosno izvršnih direktora što vrijedi i kada je riječ o godišnjim financijskim izvješćima društva majke u koncernu.
Utvrđenje godišnjih financijskih izvješća od strane uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora
Članak 300.d
(1) Dade li nadzorni, odnosno upravni odbor suglasnost na godišnja financijska izvješća, time su ih utvrdili uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor, ako oni ne odluče da se utvrđenje tih izvješća prepusti glavnoj skupštini. Odluke uprave i nadzornog, odnosno izvršnih direktora i upravnog odbora o tome moraju se navesti u izvješću nadzornog, odnosno upravnog odbora glavnoj skupštini i moraju mu se priložiti.
(2) Nakon što uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor ili glavna skupština utvrde godišnja financijska izvješća društva i konsolidirana financijska izvješća kada su obvezna, uprava, odnosno izvršni direktori društva dužni su ih, zajedno s godišnjim izvješćem o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi i konsolidiranim godišnjim izvješćem društva te izvješćem revizora bez odgađanja predati u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa.
Utvrđenje godišnjih financijskih izvješća od strane glavne skupštine
Članak 300.e
(1) Glavna skupština utvrđuje godišnja financijska izvješća kada joj uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor prepuste da to učini ili kada nadzorni, odnosno upravni odbor ne dade suglasnost na spomenuta izvješća koja joj podnese uprava, odnosno izvršni direktori. Isto vrijedi i kada je riječ o godišnjim financijskim izvješćima društva majke u koncernu.
(2) Pri utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća primjenjuju se propisi kojima se uređuje sastavljanje tih izvješća. Glavna skupština smije pri utvrđenju godišnjih financijskih izvješća rasporediti u rezerve društva samo iznose koje u njih treba unijeti po zakonu i statutu.
(3) Izmijeni li glavna skupština godišnje financijsko izvješće koje je ispitao revizor, njena odluka o utvrđenju tog izvješća i odluka o upotrebi dobiti imaju pravni učinak tek nakon što ih ispita revizor i o tome podnese izvješće bez rezerve. Te su odluke ništetne ako revizor ne podnese izvješće bez rezerve u roku od dva tjedna od dana njihova donošenja.
Odjeljak 5.b PRIJENOS DIONICA MANJINSKIH DIONIČARA
Prijenos dionica uz plaćanje otpremnine
Članak 300.f
(1) Glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu.
(2) Za utvrđenje ima li glavni dioničar dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva primjenjuje se odredba članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.
Otpremnina u novcu
Članak 300.g (NN 34/21)
(1) Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. Uprava, odnosno izvršni direktori društva mu moraju pritom dati na uvid svu potrebnu dokumentaciju i pružiti potrebna obavještenja.
(2) Na iznos otpremnine obračunava se kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima. Time se ne isključuje odgovornost za eventualnu drugu štetu.
(3) Prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu glavni dioničar joj je dužan predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar.
Priprema glavne skupštine
Članak 300.h
(1) U objavi dnevnog reda glavne skupštine koja odlučuje o prijenosu dionica moraju se navesti:
1. tvrtka i sjedište glavnog dioničara, a ako je to fizička osoba, njeno ime, prezime i prebivalište,
2. iznos otpremnine koju je odredio glavni dioničar.
(2) Glavni dioničar mora glavnoj skupštini podnijeti pisano izvješće i u njemu iznijeti pretpostavke za prijenos dionica te obrazložiti primjerenost otpremnine koju mora isplatiti u novcu. Primjerenost otpremnine moraju ispitati jedan ili više vještaka koje na zahtjev glavnog dioničara imenuje sud iz članka 40. ovoga Zakona. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 481.a ovoga Zakona.
(3) Od dana sazivanja glavne skupštine u poslovnim prostorijama u sjedištu društva moraju se radi slobodnog uvida dioničarima izložiti:
1. prijedlog odluke glavne skupštine o prijenosu dionica,
2. godišnja financijska izvješća za tri posljednje godine, a ako je društvo dužno izraditi izvješće o stanju društva, i ta izvješća za isto razdoblje,
3. izvješće glavnog dioničara iz stavka 2. ovoga članka,
4. izvješće vještaka iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Svakome se dioničaru na njegov zahtjev mora besplatno i bez odgađanja dati preslike akata iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Društvo nema obveze iz stavka 3. i 4. ovoga članka ako su isprave iz stavka 3. ovoga članka bile isto to vrijeme dostupne na internetskoj stranici društva.
Provedba glavne skupštine
Članak 300.i
Na glavnoj skupštini moraju se učiniti dostupnim akti iz članka 300.h stavka 3. ovoga Zakona. Glavnom dioničaru se može omogućiti da na početku raspravljanja usmeno obrazloži prijedlog odluke o prijenosu dionica i primjerenost visine otpremnine koju za to treba platiti.
Upis odluke o prijenosu dionica u sudski registar
Članak 300.j
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori društva moraju podnijeti prijavu registarskom sudu za upis odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar. Prijavi se mora priložiti zapisnik s glavne skupštine u kome se navodi odluka o prijenosu dionica i prilozi toj odluci u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori u prijavi daju izjavu da odluka glavne skupštine nije pobijana u roku u kome se to moglo učiniti ili da je podignuta tužba za pobijanje pravomoćno odbijena.
(3) Upisom odluke o prijenosu dionica u sudski registar sve dionice manjinskih dioničara prenose se glavnom dioničaru. Ako su za te dionice izdane isprave, u njih se do prijenosa isprava glavnom dioničaru upisuje zahtjev manjinskih dioničara za isplatom otpremnine.
(4) Stječe li upisom odluke glavne skupštine o prijenosu dionica sve dionice društva jedan dioničar, zajedno s prijavom za upis odluke glavne skupštine o prijenosu dionica podnosi se i prijava za upis podataka iz članka 189.a. ovoga Zakona.
Sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine
Članak 300.k
(1) Odluka o prijenosu dionica ne može se pobijati tužbom zbog toga što iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren. Ako iznos otpremnine nije primjeren, odredit će ga na zahtjev manjinskog dioničara sud iz članka 40. ovoga Zakona. Isto vrijedi i ako glavni dioničar ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to trebao učiniti, a tužba kojom se pobija donesena odluka nije podignuta ili se to ne učini u za to propisanom roku, ona bude povučena ili pravomoćno odbijena.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se postaviti sudu samo u roku od dva mjeseca od dana od kada se po odredbama članka 64. ovoga Zakona smatra da je objavljen upis odluke o prijenosu dionica u sudski registar.
(3) Više postupaka koji se vode sud će spojiti. Odredi li sud da iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren i da ju je glavni dioničar dužan platiti u većem iznosu, ili da je glavni dioničar dužan platiti otpremninu koju odredi ako je glavni dioničar nije ponudio ili to nije učinio onako kako je to trebao učiniti, naložit će glavnom dioničaru da dioničarima koji su sudjelovali u postupku nadoknadi troškove potrebne za vođenje postupka.
(4) Odluka suda o visini otpremnine iz stavka 3. ovoga članka djeluje prema svim manjinskim dioničarima neovisno o tome jesu li sudjelovali u postupku u kojemu je određena.
Odjeljak 6. IZMJENA STATUTA
Odluka glavne skupštine
Članak 301.
(1) Statut se može izmijeniti odlukom glavne skupštine. Glavna skupština može ovlastiti nadzorni, odnosno upravni odbor da izmijeni statut samo ako se radi o usklađivanju njegova teksta.
(2) Za odluku glavne skupštine o izmjeni statuta potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri odlučivanju o statutu. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(3) Ako bi izmjenom statuta došlo do promjene dotadašnjeg odnosa među rodovima dionica na štetu nekoga roda dionica, za donošenje odluke potrebna je suglasnost dioničara onoga roda dionica na čiju se štetu treba izmijeniti statut. Ti dioničari daju suglasnost u obliku posebne odluke iz članka 295. ovoga Zakona.
Suglasnost dioničara
Članak 302.
(1) Odluka kojom se dioničarima stavljaju dodatne obveze može se donijeti samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odnosi.
(2) Isto vrijedi i za odluku kojom je za prijenos dionica i privremenica potrebna suglasnost društva.
Upis izmjene statuta u sudski registar
Članak 303.
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis svake izmjene statuta u sudski registar. Prijavi se mora priložiti potpuni tekst statuta, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika. Javni bilježnik mora potvrditi da izmijenjene odredbe statuta i odluka o izmjeni te neizmijenjene odredbe statuta koji se nalazi kod registarskoga suda u potpunosti odgovaraju tekstu statuta koji se prilaže prijavi. Ako je za izmjenu statuta potrebno odobrenje državnog organa, prijavi se mora priložiti i to odobrenje.
(2) Ako se izmjena ne odnosi na podatke iz članka 189. ovoga Zakona, pri predlaganju upisa je dovoljno pozivanje na isprave koje se nalaze u sudu. Odnosi li se izmjena na podatke čiji se sadržaj mora objaviti, mora se objaviti i ta promjena.
(3) Izmjena statuta je valjana tek od njezina upisa u sudski registar.
Odjeljak 7. POVEĆANJE TEMELJNOGA KAPITALA
Pododjeljak 1. Povećanje temeljnoga kapitala ulozima
Pretpostavke
Članak 304.
(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna i drugačija većina s time da ne može biti manja od većine glasova koji predstavljaju dvije trećine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke, ali se za izdavanje povlaštenih dionica bez prava glasa može odrediti samo veća većina glasova zastupljenoga kapitala na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Njime se može tražiti i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Povećanje temeljnoga kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica. U društvu koje je izdalo dionice bez nominalnog iznosa mora se povećati ukupan broj tih dionica u omjeru povećanja temeljnog kapitala i temeljnog kapitala prije povećanja.
(2) Ako su izdane dionice više rodova, za odluku glavne skupštine o povećanju temeljnoga kapitala društva potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica. Dioničari svakoga roda dionica koje daju pravo glasa donose o tome posebnu odluku na način propisan u stavku 1. ovoga članka.
(3) Ako se nove dionice izdaju za veći iznos od dijela temeljnog kapitala koji na njih otpada, u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva mora se odrediti iznos ispod kojega se dionice neće izdati.
(4) Ne može se povećati temeljni kapital društva dok se ne uplate svi dotadašnji ulozi, osim ako on nije uplaćen u samo neznatnome dijelu.
Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima
Članak 305.
(1) Ako se ulažu stvari i prava (članak 176. stavak 1. i 2.), u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se navesti predmet ili pravo koje društvo stječe ulaganjem, osoba od koje ih društvo stječe i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem, a ako se izdaju dionice bez nominalnog iznosa, samo njihov broj. Odluka o tome može se donijeti samo ako su ulaganje stvari i prava te navedena utvrđenja bili izričito i uredno objavljeni.
(2) Ne navedu li se utvrđenja iz prethodnoga stavka ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o unosu stvari i prava te pravne radnje učinjene da bi se oni ispunili. Upiše li se u sudski registar da je povećan temeljni kapital društva, nepostupanje na način iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na valjanost toga povećanja. Dioničar mora uplatiti iznos za koji su dionice izdane.
(3) Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima moraju pregledati jedan ili više revizora. Za to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4. članka 183. i članka 184. ovoga Zakona. Sud će odbiti upis u registar ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za to daju.
Povećanje temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima bez revizije povećanja temeljnog kapitala
Članak 305.a
(1) Pri povećanju temeljnog kapitala ulaganjem stvari, odnosno prava nije potrebna revizija povećanja temeljnog kapitala ako su za to ispunjene pretpostavke iz članka 185.a ovoga Zakona. Ako se revizija ne provodi, primjenjuju se odredbe ovoga članka Zakona.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju u glasilu društva objaviti datum odluke o povećanju temeljnog kapitala i podatke iz članka 187.a stavaka 1. ovoga Zakona. U sudski se registar ne može upisati da je temeljni kapital povećan prije isteka četiri tjedna od spomenute objave.
(3) Ako su ispunjene pretpostavke iz članka 185.a stavka 2. ovoga Zakona, sud će na zahtjev dioničara koji su u vrijeme donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala zajedno imali dionice na koje se odnosi najmanje pet posto temeljnog kapitala i još ih drže na dan podnošenja zahtjeva imenovati jednoga ili više revizora. Zahtjev treba postaviti do dana upisa u sudski registar da je temeljni kapital povećan. Prije donošenja odluke sud će saslušati članove uprave, odnosno izvršne direktore društva. Ovdje se primjenjuju odredbe članka 40. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
(4) U daljnjem postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 183. i 184. ovoga Zakona.
Prijava upisa odluke u sudski registar
Članak 306.
(1) Odluka o povećanju temeljnog kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar. Tome treba priložiti izvješće revizora iz stavka 3. članka 305.a ovoga Zakona. Ako se u društvo ulaže stvar, odnosno pravo a nema obveze da se provede revizija povećanja temeljnog kapitala i ako je unaprijed objavljen datum odluke o povećanju kapitala (članak 305.a stavak 3.), podnositelji prijave moraju u njoj samo izjaviti da im nije poznato da bi nakon objave odluke o povećanju temeljnog kapitala nastupile okolnosti iz članka 185.a stavka 2. ovoga Zakona.
(2) U prijavi moraju se navesti ulozi u dotadašnji temeljni kapital koji još nisu uplaćeni i zašto se ne može postići da se oni uplate.
(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti izvješće revizora iz članka 305. stavka 3. ili isprave iz članka 187.a stavka 3. ovoga Zakona i dokaz kada su u glasilu društva objavljeni podaci iz članka 305.a stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Sud će odbiti upis odluke u registar ako je vrijednost uloga u stvarima i pravima znatno manja od temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za to daju.
Upis novih dionica
Članak 307.
(1) Nove dionice upisuju se pisanom izjavom (upisnicom) iz koje mora biti vidljivo sudjelovanje upisnika s dionicama navedenim po broju, njihovim nominalnim iznosima, pri izdavanju dionica bez nominalnog iznosa njihovim brojem, a ako se radi o dionicama u više rodova i rodu dionica. Ona mora sadržavati:
1. dan kada je donesena odluka o povećanju kapitala,
2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrđenih uplata te opseg dodatnih obveza,
3. utvrđenja učinjena glede povećanja kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju dionice više rodova, ukupan iznos temeljnog kapitala koji otpada na dionice, svakoga roda,
4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno povećanje kapitala.
(2) Ništetne su upisnice koje ne sadržavaju te navode ili sadržavaju ograničenja osim onoga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.
(3) Upisnik koji je na temelju upisnice ostvarivao prava kao dioničar ili ispunjavao obveze ne može se pozvati na ništetnost ili na neobveznost upisnice, ako je u sudskom registru upisano da je provedeno povećanje temeljnoga kapitala društva.
(4) Ograničenje koje nije sadržano u upisnici ne djeluje prema društvu.
(5) Stavci 1. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima u kojima se primjenjuju propisi posebnog zakona kojim se uređuje izdavanje vrijednosnih papira.
Pravo prvenstva pri upisu novih dionica
Članak 308. (NN 40/19)
(1) Svakome dioničaru koji to zatraži mora se dati pravo da upiše onaj dio novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva. Za ostvarenje prava prvenstva pri upisu mora se odrediti rok od najmanje 14 dana.
(2) Prava na upis novih dionica mogu se nekome dati samo pod uvjetom da su očuvana prava dioničara na upis.
(3) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju u glasilu društva objaviti i proslijediti, u skladu s odredbom članka 297.a ovoga Zakona, iznos za koji se dionice izdaju ili osnove za njegovo određivanje i rok iz stavka 1. ovoga članka. Ako su navedene samo osnove za određenje spomenutog iznosa, mora se najkasnije tri dana prije isteka roka za upis dionica u glasilu društva i putem elektronskog informativnog medija objaviti iznos za koji se dionice izdaju.
(4) Pravo prvenstva pri upisu dionica može se odlukom o povećanju temeljnoga kapitala isključiti u cjelini ili djelomično. Takva se odluka donosi uz ispunjenje pretpostavki koje se zakonom ili statutom traže za donošenje odluke o povećanju temeljnoga kapitala, glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju te odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(5) Odluka kojom se to pravo u potpunosti ili djelomično isključuje može se donijeti samo onda ako je isključenje bilo izričito i uredno objavljeno. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju glavnoj skupštini učiniti dostupnim izvješće o razlogu za djelomično ili potpuno isključenje prava prvenstva pri upisu dionica. U izvješću mora se obrazložiti predloženi iznos za koji se namjeravaju izdati dionice.
(6) Isključenjem prava prvenstva pri upisu dionica ne smatra se kada po odluci glavne skupštine nove dionice treba preuzeti kreditna, odnosno financijska institucija uz obvezu da ih ponudi dioničarima. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju u glasilu društva objaviti ponudu kreditne, odnosno financijske institucije uz navođenje onoga što se mora platiti za dionice i rok za prihvat ponude. Isto vrijedi ako netko drugi stavi ponudu da će preuzeti dionice i ponuditi ih dioničarima na upis.
Prijava za upis povećanja kapitala u sudski registar
Članak 309. (NN 40/19)
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis provedenoga povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar.
(2) Na prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 179. stavka 3. i 5. te članka 187. stavka 1. i stavka 2. točke 3. i članka 187.a ovoga Zakona.
(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti:
1. popis upisnika potpisan od strane uprave u kojemu su navedene dionice svakoga upisnika i na temelju toga učinjene uplate, a u slučajevima iz članka 307. stavka 5. ovoga Zakona primjerak obavijesti poslane Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga o broju i postotku upisanih i uplaćenih dionica te osobama koje su uplatile i koje iznose za te dionice i potvrdu banke u kojoj društvo ima račun za tekuće poslovanje o položenim uplaćenim sredstvima na posebnom računu,
2. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 305. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje te izvješće o reviziji takvoga ulaganja,
3. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,
4. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.
(4) Prijedlog i upis povećanja temeljnoga kapitala društva može se povezati s prijavom i upisom odluke o povećanju toga kapitala.
(5) Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku, u javno ovjerenome prijepisu ili preslici ili u odgovarajućem elektroničkom obliku.
Od kada važi povećanje kapitala
Članak 310.
Temeljni kapital društva je povećan s danom upisa povećanja toga kapitala u sudskom registru.
Objava da je povećan kapital
Članak 311.
U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva mora se pored sadržaja upisa navesti iznos za koji se dionice izdaju a kod povećanja kapitala ulogom stvari i prava za to predviđena utvrđenja i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članak 305. stavak 3.). Ako se ne provodi revizija povećanja temeljnog kapitala, u objavi se upućuje na isprave iz članka 187.a stavka 3. ovoga Zakona. Objava je moguća i upućivanjem na isprave koje su predane sudu.
Zabrana izdavanja dionica i privremenica
Članak 312.
Prije upisa povećanja kapitala u sudski registar ne mogu se prenositi prava iz novih udjela, izdavati dionice ni privremenice. Ništetne su dionice i privremenice koje bi se izdale prije toga. Za štetu koja bi takvim izdavanjem bila pričinjena njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.
Pododjeljak 2. Uvjetno povećanje temeljnoga kapitala
Pretpostavke
Članak 313.
(1) Glavna skupština društva može donijeti odluku o povećanju temeljnoga kapitala društva koje će se provesti samo u mjeri potrebnoj da se ostvari pravo na stjecanje dionica iz stavka 2. ovoga članka Zakona (uvjetno povećanje kapitala).
(2) Odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva može se donijeti samo radi:
1. ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava prvenstva pri upisu novih dionica društva,
2. pripreme za pripajanje više društava,
3. ostvarenja prava na dionice zaposlenika i članova uprave odnosno izvršnih direktora društva ili nekog s njim povezanog društva na temelju odluke glavne skupštine, ostvarenja prava prvenstva zaposlenih u društvu pri upisu novih dionica za ulaganje tražbina u novcu koja im pripadaju prema društvu na temelju prava da sudjeluju u dobiti društva.
4. davanja dionica vladajućeg društva dioničarima odnosno članovima ovisnoga društva prema članku 492. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti ili dionica glavnoga društva dioničarima odnosno članovima priključenog društva prema članku 504.a stavku 2. ovoga Zakona.
(3) Nominalni iznos uvjetnoga kapitala ne smije prijeći polovinu, a u slučaju iz stavka 2. točke 3. ovoga članka deseti dio, temeljnoga kapitala društva u vrijeme donošenja odluke o uvjetnom povećanju kapitala društva. Na odgovarajući način primjenjuje se članak 304. stavak 1. rečenica 5. ovoga Zakona.
(4) Ništetna je odluka glavne skupštine koja je suprotna odluci o uvjetnom povećanju kapitala društva.
(5) Odredbe o prvenstvenom pravu upisa novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju i na zamjenjive obveznice.
Valjanost odluke o uvjetnom povećanju kapitala
Članak 314.
(1) Za donošenje odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se primjenjuju odredbe članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) U odluci se moraju utvrditi:
1. svrha uvjetnog povećanja temeljnoga kapitala,
2. osobe koje se mogu koristiti pravom prvenstva pri upisu dionica,
3. iznos za koji se izdaju dionice ili osnove na temelju kojih se taj iznos izračunava s time da je kod uvjetnog povećanja temeljnog kapitala u svrhu navedenu u članku 313. stavku 2. točki 1. ovoga Zakona dovoljno da se u odluci o povećanju temeljnog kapitala ili u s njom povezanoj odluci iz članka 341. ovoga Zakona odredi najniži iznos povećanja temeljnog kapitala ili osnove za utvrđenje iznosa za koji se izdaju dionice ili najniži iznos za koji ih se izdaje.
4. kod odluke iz članka 313. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona i raspodjela prava ovlaštenika na zaposlenike i članove uprava, cilj koji se time želi postići, vrijeme za koje se ovlaštenici mogu koristiti tim pravom kao i vrijeme za koje će ih se čekati da bi ga prvi put koristili (najmanje dvije godine).
Uvjetno povećanje kapitala ulaganjem stvari i prava
Članak 315.
(1) Ulažu li se stvari ili prava, u odluci o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se utvrditi predmet uloga, osoba od koje društvo stječe taj predmet i nominalni iznos, kod dionica bez nominalnog iznosa broj, dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Ulaganjem stvari i prava ne smatra se davanje obveznica u zamjenu za dionice s prvenstvenim pravom upisa dionica. Odluka se može donijeti samo ako je unošenje stvari i prava bilo izričito i uredno objavljeno.
(2) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u prethodnome stavku ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje za njihovo provođenje. Ako su izdane dionice s pravom prvenstva pri upisu dionica, takvo nedjelovanje prema društvu ne utječe na valjanost uvjetnog povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti iznos za koji se dionice izdaju.
(3) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na uvjetno povećanje temeljnoga kapitala društva iz razloga navedenog u članku 313. stavku 2. točki 3. ovoga Zakona.
(4) Kod izdavanja dionica uz ulaganje u društvo stvari i prava reviziju povećanja temeljnog kapitala mora obaviti jedan ili više revizora. U pogledu toga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4., članka 183. i članka 184. ovoga Zakona. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 305. i 305.a ovoga Zakona. Umjesto datuma odluke o povećanju temeljnog kapitala uprava, odnosno izvršni direktori društva mogu odluku o izdavanju novih dionica uz ulaganje u društvo stvari i prava i podatke iz članka 187.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona objaviti u glasilu društva.
Prijava za upis odluke u sudski registar
Članak 316. (NN 40/19)
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijava za upis odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva u sudski registar. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 306. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Prijavi za upis treba priložiti:
1. ako je kapital povećan ulozima u stvarima i u pravima, ugovore koji su temelj za utvrđenja iz članka 314. ovoga Zakona ili za njihovo provođenje i izvješće o reviziji takvoga ulaganja (članak 315. stavka 4.) ili isprave iz članka 187.a stavka 3. ovoga Zakona,
2. obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem novih dionica,
3. ako je za povećanje kapitala potrebno odobrenje državnog organa i to odobrenje.
(3) Ako se ne provodi revizija povećanja temeljnog kapitala, za prijavu za upis u sudski registar da je provedeno povećanje temeljnog kapitala na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 306. stavka 1. rečenice 3. i stavka 3. ovoga Zakona.
(4) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili preslici ili u odgovarajućem elektroničkom obliku.
(5) Sud će odbiti upis odluke u registar ako je vrijednost uloga u stvarima i pravima znatno manja od temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za to daju. Ako se povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava provodi bez revizije povećanja temeljnog kapitala, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 188. stavka 3. ovoga Zakona.
Objava upisa
Članak 317.
U objavi upisa u sudski registar odluke o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se osim sadržaja upisa navesti utvrđenja iz članka 314. stavka 2. te ako se radi o ulaganju stvari i prava utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona i upućivanje na izvješće revizora o takvom ulaganju (članak 315. stavak 4.). Za utvrđenja iz odredbi članka 315. ovoga Zakona dovoljno je da se uputi na isprave koje su predane sudu.
Zabranjeno izdavanje dionica
Članak 318.
Dionice se ne mogu izdati prije nego što se odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva ne upiše u sudski registar. Prije toga ne nastaje zahtjev ovlaštenika za upis dionica. Ništetne su dionice koje se izdaju prije toga. Za štetu koja nastane takvim izdavanjem dionica njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici.
Izjava o ostvarivanju prava upisa
Članak 319.
(1) Pravo upisa ostvaruje se pisanim očitovanjem. Izjava se daje u dva primjerka. U izjavi moraju se navesti broj dionica koje se upisuju, njihov nominalni iznos, kod dionica bez nominalnog iznosa njihov broj, a ako se izdaju dionice više rodova i rod dionica, utvrđenja navedena u članku 314. stavku 2. ovoga Zakona te utvrđenja propisana u članku 315. ovoga Zakona ako se unose stvari i prava kao i dan kada je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala.
(2) Izjava o prvenstvenom pravu upisa ima učinak izjave o upisu dionica. Ništetne su izjave čiji sadržaj ne odgovara onome što je propisano u stavku 1. ovoga članka ili koji sadržava ograničenje obveze onoga tko izjavu daje.
(3) Ako se bez obzira na ništetnost izjave o prvenstvu prava upisa izdaju dionice, onaj tko daje očitovanje ne može se pozvati na ništetnost izjave ako je na temelju nje ostvarivao prava kao dioničar i ispunjavao obveze dioničara.
(4) Prema društvu ne djeluju ograničenja koja nisu sadržana u izjavi o prvenstvu prava upisa.
Izdavanje dionica
Članak 320.
(1) Uprava, odnosno izvršni direktori mogu izdati dionice samo radi ispunjenja svrhe s kojom je donesena odluka o uvjetnom povećanju kapitala ali ne prije nego što se uplati puni iznos koji proizlazi iz odluke.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori smiju izdati dionice u zamjenu za zamjenjive obveznice samo ako se razlika između iznosa za koji su izdane te obveznice i većeg iznosa temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za to izdaju pokrije iz ostalih rezervi, ako se one mogu upotrijebiti za tu svrhu, ili dodatnom uplatom onoga tko je ovlašten zamijeniti obveznicu za dionicu. To ne vrijedi ako ukupni iznos za koji su izdane obveznice dosiže ukupni iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za njih izdaju ili je od njega veći.
Od kada važi povećanje kapitala
Članak 321.
Temeljni kapital društva povećan je izdavanjem dionica.
Prijava da su izdane dionice
Članak 322. (NN 40/19)
(1) U roku od mjesec dana po isteku poslovne godine mora se prijaviti registarskome sudu ukupni iznos dionica izdanih u toj godini u zamjenu za zamjenjive obveznice i u ostvarenju prvenstvenog prava upisa dionica.
(2) Prijavi se moraju priložiti kopije izjava o ostvarenju prava prvenstva upisa i popis osoba koje su ostvarile to pravo potpisan od strane uprave, odnosno izvršnih direktora. U popisu se moraju navesti svi dioničari i dionice koje su stekli te ulozi koje su za to dali.
(3) U prijavi mora se izjaviti da su dionice izdane samo radi ostvarenja svrhe navedene u odluci o uvjetnom povećanju kapitala i da nisu izdane prije nego što je za njih uplaćena cijela protuvrijednost.
(4) Priložene isprave čuvaju se u sudu u originalu, u ovjerenome prijepisu ili preslici ili u odgovarajućem elektroničkom obliku.
Pododjeljak 3. Odobreni temeljni kapital
Pretpostavke
Članak 323.
(1) Statutom se može ovlastiti upravu, odnosno upravni odbor da u roku od najviše pet godina nakon upisa društva u sudski registar izdavanjem novih dionica uz uplate uloga poveća temeljni kapital društva do određenoga nominalnog iznosa (odobreni kapital).
(2) Ovlast za to može se dati i izmjenom statuta za vrijeme od najviše pet godina od upisa izmjene statuta u sudski registar. Za donošenje odluke glavne skupštine o tome potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Pri tome se primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Nominalni iznos odobrenoga kapitala ne može preći polovinu nominalnog iznosa temeljnoga kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Uprava može izdati nove dionice samo uz suglasnost nadzornog odbora. Na odgovarajući način primjenjuje se članak 304. stavak 1. rečenica 5. ovoga Zakona.
(4) Statutom se može odrediti da se nove dionice izdaju zaposlenima.
Izdavanje novih dionica
Članak 324.
(1) Ako iz narednih propisa ne proizlazi što drugačije, na izdavanje novih dionica na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz članka 307. do 312. ovoga Zakona o povećanju temeljnoga kapitala ulozima. Na mjesto odluke o povećanju temeljnoga kapitala dolazi ovlast iz statuta za izdavanje novih dionica.
(2) U ovlasti se može predvidjeti da uprava odnosno upravni odbor odlučuje o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica. Ako se takva ovlast daje izmjenom statuta, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 308. stavka 4. ovoga Zakona.
(3) Nove se dionice ne mogu izdati sve dok se mogu dobiti neuplaćeni ulozi u dotadašnji temeljni kapital. Ako nisu uplaćeni razmjerno mali ulozi, to ne sprečava izdavanje novih dionica. U prvoj prijavi povećanja temeljnoga kapitala društva mora se navesti koliko je ostalo još neuplaćenih uloga u dotadašnji temeljni kapital i zašto se te uplate ne mogu dobiti.
(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se kada se dionice izdaju zaposlenima u društvu.
Uvjeti za izdavanje dionica
Članak 325.
(1) Ako u ovlasti za povećanje temeljnoga kapitala društva o tome nema odredbi, uprava, odnosno upravni odbor odlučuje o sadržaju prava iz dionica i o uvjetima za izdavanje dionica. Za odluku koju donosi uprava potrebna je suglasnost nadzornog odbora. Isto vrijedi i za odluku uprave o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica iz stavka 2. prethodnoga članka ovoga Zakona.
(2) Ako u društvu postoje povlaštene dionice bez prava glasa, mogu se izdati povlaštene dionice koje imaju pred njima prednost u isplati dobiti, odnosno u podjeli imovine društva ili su s njima izjednačene samo ako je to predviđeno u ovlasti.
Izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima
Članak 326.
(1) Dionice se mogu izdati za uloge u stvarima ili u pravima samo ako je to predviđeno u ovlasti.
(2) Ako to u ovlasti nije određeno, uprava, odnosno upravni odbor mora utvrditi i navesti u upisnici predmet uloga u stvarima i u pravima, osobu od koje društvo treba da stekne ono što se tako ulaže i nominalni iznos dionica, a kod dionica bez nominalnog iznosa njihov broj, koje se stječu takvim ulaganjem. Za odluku koju donosi uprava, potrebna je suglasnost nadzornog odbora.
(3) Kod izdavanja dionica uz ulaganje u društvo stvari i prava reviziju povećanja temeljnog kapitala mora obaviti jedan ili više revizora. U pogledu toga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 182. stavka 3. i 4., članka 183., članka 184., članka 305. i 305.a ovoga Zakona. Umjesto datuma odluke o povećanju temeljnog kapitala uprava, odnosno upravni odbor društva može odluku o izdavanju novih dionica uz ulaganje u društvo stvari i prava i podatke iz članka 187.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona objaviti u glasilu društva.
(4) Ako se ne provodi revizija povećanja temeljnog kapitala, za prijavu za upis u sudski registar da je provedeno povećanje temeljnog kapitala na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 306. stavka 1. rečenice 3. i stavka 3. ovoga Zakona.
(5) Sud će odbiti upis ako je vrijednost uloga u stvarima i pravima znatno manja od temeljnog kapitala koji se odnosi na dionice koje se za to daju. Ako se ne provodi revizija povećanja temeljnog kapitala (članak 305.a stavak 1.), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 188. stavka 3. ovoga Zakona.
(6) Ako se u odluci ne utvrdi ono što je propisano u stavku 2. ovoga članka, prema društvu su bez učinka ugovori o ulaganju stvari i prava i pravne radnje učinjene za njihovo provođenje. Isto vrijedi i ako se utvrđenja uprave ne unesu u upisnicu. Ako je povećanje temeljnoga kapitala upisano u sudskom registru, to što ugovori ni pravne radnje nemaju učinka prema društvu ne utječe na valjanost povećanja kapitala. Dioničar je dužan uplatiti ili veći iznos za koji se one izdaju.
(7) Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka ne vrijede za ulaganje novčanih tražbina zaposlenih u društvu koja proizlaze iz njihova prava da sudjeluju u dobiti društva.
Ugovori o ulaganju stvari i prava prije upisa društva u sudski registar
Članak 327.
Ako su prije upisa društva u sudski registar sklopljeni ugovori po kojima se za odobreni temeljni kapital društva trebaju unijeti stvari i prava, statut mora sadržavati utvrđenja koja se traže za izdavanje dionica za uloge u stvarima i u pravima. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 176. stavka 3. i 5., članka 181. do 184., članka 187. stavka 2. točke 2., 6. i 7., članka 187.a i članka 188. stavka 2. ovoga Zakona. Na mjesto osnivača dolazi uprava, odnosno upravni odbor a na mjesto prijave i upisa društva u sudski registar prijava i upis povećanja temeljnoga kapitala društva.
Pododjeljak 4. Povećanje temeljnoga kapitala iz sredstava društva
Pretpostavke
Članak 328.
(1) Glavna skupština može odlučiti da se temeljni kapital društva poveća pretvorbom rezervi kapitala, rezervi iz dobiti i zadržane dobiti u temeljni kapital društva.
(2) Za odluku o tome i za njezinu prijavu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 304. stavka 1. i članka 306. stavka 1. ovoga Zakona. Društvo s dionicama bez nominalnog iznosa može povećati temeljni kapital i bez izdavanja novih dionica, ali se u odluci glavne skupštine o povećanju temeljnog kapitala mora navesti na koji je način to učinjeno.
(3) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala može se donijeti tek pošto se utvrdi račun dobiti i gubitka za poslovnu godinu koja je prethodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala (zadnji godišnji račun).
(4) Odluka se mora temeljiti na godišnjim financijskim izvješćima.
Podobnost rezervi iz dobiti i rezervi kapitala da se pretvore u temeljni kapital
Članak 329.
(1) Rezerve kapitala i rezerve iz dobiti koje treba pretvoriti u temeljni kapital društva moraju se iskazati u financijskim izvješćima. Rezerve kapitala se mogu pretvoriti u temeljni kapital ako zajedno sa zakonskim rezervama prelaze iznos dvadesetoga dijela dotadašnjega temeljnoga kapitala društva. Statutom se može odrediti da je za to potreban i veći dio toga kapitala.
(2) Rezerve kapitala i rezerve ne mogu se pretvoriti u temeljni kapital, ako je u računu dobiti i gubitka na kojemu se temelji odluka iskazan gubitak. Rezerve koje su namijenjene određenoj svrsi smiju se pretvoriti u temeljni kapital samo ako je to u skladu s tom svrhom.
Financijska izvješća kao temelj za odluku
Članak 330.
(1) Odluka se mora temeljiti na financijskim izvješćima prethodne poslovne godine ako su ona pregledana i usvojena te ako su ih u skladu s propisima bez stavljanja primjedbi potvrdili revizori najviše osam mjeseci prije prijave odluke za upis u sudski registar.
(2) Ako glavna skupština društva ne imenuje revizore, smatra se da je imenovan onaj revizor kojega je za reviziju posljednjih financijskih izvješća odredila glavna skupština ili onaj kojega imenuje sud.
Prijava za upis odluke u sudski registar
Članak 331. (NN 40/19)
(1) Odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora se upisati u sudski registar. Prijavi za upis te odluke u sudski registar moraju se priložiti financijska izvješća s izvješćem revizora i posljednja godišnja financijska izvješća, ako još nisu utvrđena. Podnositelji prijave moraju izjaviti sudu da od dana koji je uzet za osnovu financijskih izvješća do dana podnošenja prijave po njihovu saznanju nije došlo do smanjenja imovine koje bi bilo smetnja povećanju temeljnoga kapitala društva, ako bi se o tome odlučivalo na dan podnošenja prijave.
(2) Sud može upisati u sudski registar odluku o povećanju temeljnoga kapitala ako su financijska izvješća na temelju kojih je ona donesena sastavljena najviše osam mjeseci prije podnošenja prijave i ako je dana izjava iz prethodnoga stavka ovoga članka.
(3) Sud ne mora ispitivati odgovaraju li financijska izvješća propisima.
(4) Kod upisa odluke u sudski registar treba navesti da se radi o povećanju temeljnoga kapitala iz sredstava društva.
(5) Predane isprave čuvaju se u sudu u izvorniku ili u ovjerenome prijepisu ili preslici, ili u odgovarajućem elektroničkom obliku.
Od kada važi povećanje kapitala
Članak 332.
(1) Temeljni kapital je povećan s danom upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar.
(2) Nove dionice vrijede kao uplaćene u potpunosti.
Ovlaštenici iz povećanja kapitala
Članak 333.
Dioničarima društva pripadaju nove dionice srazmjerno njihovom sudjelovanju u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva. Drugačija odluka glavne skupštine je ništetna.
Prava podjele
Članak 334.
(1) Ako povećanje temeljnoga kapitala društva dovede do toga da na jedan udio u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva otpadne samo dio jedne nove dionice, to se pravo na podjelu može prenositi i naslijediti.
(2) Prava iz nove dionice uključujući i ono da se izda isprava o dionici mogu se koristiti ako se prava podjele koja zajedno daju cijele dionice sjedine kod jednog dioničara ili ako više ovlaštenika čija prava podjele zajedno daju pravo na cijele dionice odluče o tome da zajedno koriste ta prava.
Poziv dioničarima
Članak 335. (NN 40/19)
(1) Nakon upisa odluke o povećanju temeljnoga kapitala u sudski registar, uprava, odnosno izvršni direktori dužni su bez odgađanja pozvati dioničare da preuzmu nove dionice. Poziv se mora objaviti u glasilu društva (od 01.01.2021.: i proslijediti u skladu s odredbama članka 297.a ovoga Zakona). U pozivu se moraju navesti:
1. za koji se iznos povećava temeljni kapital,
2. u kojem omjeru nove dionice otpadaju na stare.
U pozivu se nadalje mora navesti da je društvo ovlašteno po proteku godine dana od objave poziva nakon trokratnog upozorenja nepreuzete dionice prodati za račun ovlaštenika.
(2) Po proteku godine dana od objave poziva društvo mora upozoriti da će prodati nepreuzete dionice. Upozorenje se mora objaviti u glasilu društva tri puta u razmaku od najmanje mjesec dana. Zadnja objava mora se učiniti najkasnije osamnaest mjeseci od objave poziva.
(3) Po proteku godine dana od objave zadnjeg upozorenja društvo mora prodati nepreuzete dionice za račun ovaštenika po službenoj cijeni na uređenom tržištu uz posredovanje brokera, a ako nema te cijene, javnim nadmetanjem. Pri tome se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 346. stavka 4. ovoga Zakona.
(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na društva koja nisu izdala isprave o dionicama. Društva moraju pozvati dioničare da preuzmu nove dionice.
Vlastite dionice. Djelomično uplaćene dionice
Članak 336.
(1) Vlastite dionice sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva.
(2) Dionice koje su djelomično uplaćene sudjeluju u povećanju temeljnoga kapitala društva prema njihovom udjelu u temeljnom kapitalu društva pa se povećanje kapitala kod dionica s nominalnim iznosom provodi samo povećanjem nominalnih iznosa tih dionica. Ako pored dionica s nominalnim iznosom koje su djelomično uplaćene postoje i dionice koje su uplaćene u cjelini, kod potpuno uplaćenih dionica s nominalnim iznosom se povećanje temeljnoga kapitala društva provodi povećanjem nominalnog iznosa dionica i izdavanjem novih dionica. U odluci o povećanju kapitala mora se navesti način kako će se to provesti. Ako se kapital povećava povećanjem nominalnog iznosa dionica, povećanje treba odmjeriti tako da na nijednu dionicu ne otpadnu iznosi koji se ne mogu pokriti povećanjem nominalnog iznosa dionica.
Čuvanje prava dioničara i trećih
Članak 337.
(1) Povećanjem temeljnoga kapitala ne mijenjaju se odnosi između prava iz dionica.
(2) Ako se pojedina prava iz dionica koje su djelomično uplaćene, napose pravo da sudjeluju u dobiti ili pravo glasa, određuju prema onome što je uplaćeno, dioničarima, do potpune uplate dionica, pripadaju prava određena samo po visini onoga što su uplatili uvećana za postotak nominalnog povećanja temeljnoga kapitala. S daljnjim uplatama odgovarajuće se povećavaju i prava.
(3) Povećanje temeljnoga kapitala ne utječe na gospodarski sadržaj ugovornih odnosa društva i trećih koji ovisi o isplati dobiti društva, nominalnom iznosu ili vrijednosti dionica, vrijednosti temeljnoga kapitala ili inače o odnosima kapitala i dobiti prije učinjenoga povećanja. Isto vrijedi i za dodatne obveze dioničara.
Početak sudjelovanja u dobiti
Članak 338.
(1) Ako nije drugačije odlučeno, nove dionice sudjeluju u dobiti za cijelu poslovnu godinu u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnoga kapitala.
(2) Odlukom o povećanju temeljnoga kapitala može se odrediti da nove dionice sudjeluju u dobiti društva već i u poslovnoj godini koja istekne prije donošenja te odluke. U tom se slučaju odluka o povećanju temeljnoga kapitala mora donijeti prije nego što se donese odluka o upotrebi dobiti za poslovnu godinu koja je prethodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju kapitala. Odluka o upotrebi dobiti iz prethodne godine postaje valjanom tek kada se poveća temeljni kapital. Navedene odluke su ništetne, ako se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od tri mjeseca od kada je donesena. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor povodom tužbe kojom se pobija odluka ili kojom se ona oglašava ništetnom ili za vrijeme dok se ne dobije odobrenje državnog organa za povećanje temeljnoga kapitala društva ako se ono propisima traži.
Uvjetni kapital
Članak 339.
Uvjetni kapital povećava se u istome omjeru kao i temeljni kapital. Ako je odluka o uvjetnom kapitalu donesena radi toga da se dade pravo vjerovnicima društva iz zamjenjivih obveznica da ih zamijene za dionice, razlika između iznosa za koji su izdane obveznice i višeg ukupnog iznosa za koji su izdane dionice koje im se daju u zamjenu za obveznice mora se pokriti iz ostalih rezervi, ako nije dogovoreno da ovlaštenici taj iznos sami doplate.
Zabrana izdavanja dionica i privremenica
Članak 340.
Prije nego što se odluka o povećanju temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar društvo ne smije izdavati dionice ni privremenice.
Pododjeljak 5. Zamjenjive obveznice i obveznice s promjenjivom kamatom
Članak 341.
(1) Obveznice na temelju kojih se vjerovnicima daje pravo da ih zamijene za dionice ili koje im daju pravo prvenstva pri upisu dionica (zamjenjive obveznice) i obveznice po kojima se prava vjerovnika stavljaju u vezu sa sudjelovanjem dioničara u dobiti (obveznice s promjenjivom kamatom) mogu se izdavati samo na temelju odluke glavne skupštine. Za odluku je potrebno da se dadu glasovi koji predstavljaju tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna drugačija većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 304. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Upravi, odnosno upravnom odboru se može dati ovlaštenje za izdavanje zamjenjivih obveznica najviše za vrijeme od pet godina. Uprava, odnosno izvršni direktori i predsjednik nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju odluku o izdavanju zamjenjivih obveznica i izjavu o njihovom izdavanju pohraniti u sudskom registru. U glasilu društva mora se objaviti obavijest o odluci i izjava o izdavanju obveznica.
(3) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na davanje posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva.
(4) Dioničari imaju prvenstveno pravo stjecanja zamjenjivih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i posebnih prava sudjelovanja u dobiti društva. Na odgovarajući način ovdje se primjenjuju odredbe članka 308. ovoga Zakona.
Odjeljak 8. SMANJENJE TEMELJNOGA KAPITALA
Pododjeljak 1. Redovno smanjenje temeljnoga kapitala
Pretpostavke
Članak 342.
(1) Za donošenje odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala društva zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(2) Ako je društvo izdalo dionice više rodova, odluka glavne skupštine o smanjenju temeljnoga kapitala valjana je samo onda ako se s njom suglase dioničari svakoga roda dionica koje daju pravo glasa. O davanju suglasnosti dioničari svakoga roda dionica donose posebnu odluku. Za donošenje odluke primjenjuju se odredbe stavka 1. ovoga članka.
(3) U odluci se mora odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala, naime, hoće li se dijelovi toga kapitala vratiti dioničarima.
(4) U društvu koje je izdalo dionice s nominalnim iznosom temeljni se kapital smanjuje smanjenjem nominalnog iznosa dionica. Ako bi iznos smanjenja temeljnog kapitala koji otpada na svaku dionicu doveo do toga da bi nominalni iznos dionice bio niži od dopuštenog najnižeg takvog iznosa pa ga se više ne bi moglo smanjiti, smanjenje se provodi spajanjem dionica. U odluci o smanjenju temeljnog kapitala mora se odrediti način njegova smanjenja.
(5) U odluci se mora navesti način smanjenja temeljnoga kapitala.
Prijava za upis odluke u sudski registar
Članak 343.
(1) Odluku o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.
(2) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilažu se:
1. prijepis ili preslika zapisnika s glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnoga kapitala ovjereni od strane javnog bilježnika,
2. primjerak izmijenjenoga statuta ovjeren od strane javnog bilježnika.
Od kada važi smanjenje kapitala
Članak 344.
Temeljni kapital društva smanjen je s danom upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar.
Zaštita vjerovnika
Članak 345.
(1) Vjerovnicima čije su tražbine nastala prije objave upisa odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva u sudski registar i koji ne mogu tražiti da se ona podmire mora se dati osiguranje, ako se oni u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objave te odluke. Vjerovnike se mora na to upozoriti u objavi upisa odluke u sudski registar. Osiguranje ne mogu tražiti vjerovnici koji za slučaj stečaja imaju pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase dužnika.
(2) Na temelju smanjenja temeljnoga kapitala društva moguća su plaćanja dioničarima po proteku šest mjeseci od objave upisa odluke o smanjenju kapitala u sudski registar i nakon što se vjerovnicima koji su se pravodobno prijavili dade osiguranje ili im se podmire tražbine ili sud odluči da ne treba udovoljiti zahtjevu vjerovnika. Dioničare se ne može osloboditi ni obveze da uplate uloge prije navedenog vremena ni prije nego što se podmire vjerovnici, odnosno prije nego što im se dade osiguranje, ako su se za to pravodobno prijavili društvu.
(3) Pravo vjerovnika da traže osiguranje ne ovisi o tome je li dioničarima nešto plaćeno s naslova smanjenja temeljnoga kapitala društva.
Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima
Članak 346.
(1) Ako u smanjenju temeljnoga kapitala društvo spoji isprave o dionicama zamjenom, pečatiranjem ili nekim sličnim postupkom, ono može oglasiti nevažećima one od njih koje mu usprkos postavljenome pozivu ne budu predane. Isto vrijedi i za predane isprave o dionicama čiji broj nije dovoljan za zamjenu s novim dionicama a koje nisu društvu stavljene na raspolaganje da ih ono unovči za račun ovlaštenika.
(2) U pozivu za predaju isprava o dionicama mora se upozoriti na mogućnost da ih se oglasi nevažećima. Oglašavanje nevažećima moguće je ako je poziv objavljen na način kako je to propisano u članku 214. stavku 1. ovoga Zakona. Isprave o dionicama se oglašavaju nevažećima objavom u glasilu društva. U objavi se one moraju tako označiti da nema sumnje u to da li je i koja od njih oglašena nevažećom.
(3) Nove isprave o dionicama koje treba izdati umjesto onih koje su oglašene nevažećima društvo mora bez odgađanja prodati za račun ovlaštenika posredovanjem burzovnog posrednika za službenu burzovnu cijenu a ako takve nema javnim nadmetanjem.
(4) Može li se očekivati da se javnim nadmetanjem koje bi se održalo u mjestu sjedišta društva ne bi postigao zadovoljavajući uspjeh, dionice treba prodati na nekome drugome pogodnome mjestu. Mjesto, vrijeme i predmet prodaje moraju se javno objaviti. Posebno treba obavijestiti ovlaštenike iz dionica, osim ako to nije moguće. Objava i obavijest moraju se dati najkasnije dva tjedna prije održavanja nadmetanja. Utržak treba isplatiti ovlaštenicima.
Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar
Članak 347.
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar.
(2) Prijavu smanjenja temeljnoga kapitala društva može se podnijeti sudu zajedno s prijavom za upis odluke o smanjenju kapitala.
Smanjenje temeljnoga kapitala ispod najnižeg iznosa temeljnoga kapitala
Članak 348.
(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti ispod najnižeg iznosa propisanoga u članku 162. ovoga Zakona, ako se povećanjem toga kapitala na temelju odluke koja se donosi zajedno s odlukom o smanjenju kapitala ponovno dostigne taj iznos a to se povećanje ne ostvaruje ulozima u stvarima i u pravima.
(2) Odluke o smanjenju i o povećanju temeljnoga kapitala su ništetne ako se povećanje temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od šest mjeseci od donošenja odluke o povećanju. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor po tužbi za pobijanje ili za oglašavanje ništetnom odluke o smanjenju ili o povećanju temeljnoga kapitala i dok se za to ne dobije odobrenje državnog organa, ako je ono potrebno. Odluke i povećanje temeljnoga kapitala mogu se upisati u sudski registar samo zajedno.
Pododjeljak 2. Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala
Pretpostavke
Članak 349.
(1) Temeljni kapital društva može se smanjiti na pojednostavnjeni način ako se to čini radi izravnavanja niže vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenijela u rezervu kapitala. U odluci o smanjenju kapitala mora se odrediti da se kapital smanjuje u tu svrhu.
(2) Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala dopušteno je samo nakon što se potroši dio zakonskih rezervi i rezervi kapitala za koji one prelaze pet posto (5%) temeljnoga kapitala koji preostane nakon smanjenja kapitala kao i da su potrošene statutarne i ostale rezerve iz dobiti. Smanjenje temeljnog kapitala nije dopušteno dok društvo ima zadržanu dobit.
(3) Za smanjenje temeljnoga kapitala po prethodnim stavcima ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 342. stavka 1., 2. i 4. članka 343. do 344. i od članka 346. do 348. ovoga Zakona.
Zabrana isplate dioničarima
Članak 350.
Iznosi dobiveni smanjenjem temeljnoga kapitala ne smiju se isplatiti dioničarima i ne mogu se koristiti za to da ih se oslobodi od uplate uloga. Može ih se upotrijebiti samo za to da se izravnaju smanjenja vrijednosti, pokriju gubici te da ih se unese u rezervu kapitala i u zakonske rezerve. Tako ih se može upotrijebiti samo onda ako je u odluci navedeno da se temeljni kapital smanjuje u tu svrhu.
Isplata dobiti
Članak 351.
Dobit se ne smije isplaćivati dioničarima sve dok zakonske rezerve i rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%) temeljnoga kapitala. Temeljnim kapitalom smatra se nominalni iznos koji proizlazi iz smanjenja kapitala ali ne manji od nominalnog iznosa iz članka 162. ovoga Zakona.
(2) Isplata dividende koja bi prelazila iznos od 4 % od dijela temeljnog kapitala koji otpada na dionicu nije dopuštena prije isteka dvije poslovne godine po proteku poslovne godine u kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnog kapitala društva. Spomenuto ograničenje ne vrijedi ako su podmireni vjerovnici društva čije su tražbine nastale prije nego što je odluka o smanjenju temeljnog kapitala upisana u sudski registar ili im je za to dano osiguranje, ako se u tom cilju prijave društvu u roku od šest mjeseci od objave godišnjega financijskog izvješća na temelju kojeg je donesena odluka o isplati dividende. Osiguranje ne mogu tražiti vjerovnici koji bi u slučaju stečaja imali pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase dužnika. Želi li društvo isplatiti dividendu koja prelazi spomenuti iznos, mora u objavi godišnjeg financijskog izvješća na temelju kojeg želi obaviti isplatu pozvati vjerovnike da mogu tražiti podmirenje svojih tražbina ili zahtijevati da im se za to dade osiguranje.
Pododjeljak 3. Smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica
Pretpostavke
Članak 352.
(1) Društvo može povući dionice prisilno ili nakon što ih samo stekne. Prisilno povlačenje dionica dopušteno je samo onda ako je bilo naređeno ili dopušteno u prvome statutu društva ili u njegovoj izmjeni i dopuni do koje je došlo prije preuzimanja ili upisa dionica.
(2) Kod povlačenja dionica treba postupiti po odredbama koje važe za redovno smanjenje temeljnoga kapitala. U statutu ili odlukom glavne skupštine moraju se odrediti pretpostavke za prisilno povlačenje dionica i pojedinosti kako to treba provesti. Za plaćanje naknade dioničarima koja im pripada u slučaju prisilnog povlačenja dionica ili kada se one stječu da bi ih se povuklo te za oslobođenje dioničara od obveze uplate uloga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 345. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Ne mora se postupiti po odredbama o redovnom smanjenju kapitala ako su dionice za koje je u cjelini uplaćen iznos za koji su izdane:
1. besplatno dane na raspolaganje društvu,
2. povučene na teret dobiti ili ostalih rezervi ako se one mogu za to koristiti ili
3. dionice bez nominalnog iznosa i odlukom glavne skupštine je određeno da se povlačenjem dionica povećava udio preostalih dionica u temeljnom kapitalu društva prema odredbi članka 163. stavka 5. ovoga Zakona, a ako je uprava, odnosno upravni odbor ovlašten povući dionice ovlaštena je i u statutu s time uskladiti podatak o broju dionica društva.
(4) U primjerima iz prethodnoga stavka ovoga članka za smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica potrebna je odluka glavne skupštine društva koja se donosi običnom većinom glasova. Statutom se može tražiti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. U odluci mora se odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala. Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar
(5) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka u rezervu kapitala društva unosi se iznos koji odgovara iznosu temeljnog kapitala koji otpada na povučene dionice. Ta se sredstva, osim u slučaju smanjenja temeljnog kapitala, ne smiju isplatiti dioničarima.
(6) Odluka glavne skupštine nije potrebna ako je prisilno povlačenje dionica naređeno statutom. U tom slučaju u primjeni propisa o redovnom smanjenju temeljnoga kapitala na mjesto odluke glavne skupštine dolazi odluka uprave, odnosno upravnog odbora o povlačenju dionica.
Od kada je smanjen temeljni kapital
Članak 353.
Upisom odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar, a ako su dionice povučene nakon toga, s njihovim povlačenjem temeljni kapital društva smanjuje se za iznos temeljnog kapitala koji otpada na povučene dionice. Ako je prisilno povlačenje naređeno statutom a glavna skupština ne odluči o smanjenju temeljnoga kapitala, taj kapital društva se smanjuje s povlačenjem dionica. Za povlačenje je dovoljna radnja društva usmjerena poništenju prava iz određenih dionica.
Prijava za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar
Članak 354.
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga kapitala u sudski registar. To vrijedi i onda kada se radi o prisilnom povlačenju dionica koje je naređeno statutom.
(2) Prijava i upis smanjenja temeljnoga kapitala društva mogu se učiniti zajedno s podnošenjem i upisom odluke o smanjenju.
Odjeljak 9. NIŠTETNOST I POBOJNOST ODLUKA GLAVNE SKUPŠTINE
Razlozi ništetnosti
Članak 355. (NN 40/19)
Pored slučajeva iz članka 313. stavka 4., članka 338. stavka 2., članka 348. stavka 2. i članka 300e. stavka 3. ovoga Zakona odluka glavne skupštine je ništetna:
1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ovoga Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,
2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., 2. rečenici 1. i stavku 4. ovoga Zakona,
3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,
4. ako je suprotna moralu društva,
5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.
Uklanjanje ništetnosti
Članak 356.
(1) Nakon što se odluka glavne skupštine upiše u sudski registar ne može se pozivati na njezinu ništetnost iz razloga navedenog u članku 355. točki 2. ovoga Zakona.
(2) Ako je odluka glavne skupštine ništetna iz razloga navedenih u članku 355. točki 1., 3. ili 4. ovoga Zakona, na ništetnost se ne može pozivati po proteku tri godine od njezina upisa u sudski registar. Ako je u vrijeme isticanja toga roka u tijeku spor povodom tužbe za utvrđenje odluke ništetnom, rok se produžuje sve dok se o tužbi pravomoćno ne odluči ili dok se spor konačno ne riješi na neki drugi način. Ako je odluka glavne skupštine ništetna po odredbi članka 355. točki 1. ovoga Zakona zbog postupanja protivno odredbi članka 277. stavka 6. drugoj rečenici ovoga Zakona, na njenu se ništetnost ne može pozivati ako se s njom suglase dioničari koji nisu bili uredno pozvani na glavnu skupštinu.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučajevima iz članka 338. stavka 2. te članka 348. stavka 2. ovoga Zakona ako odluka nije bila pravodobno upisana u sudski registar.
Pravne posljedice ništetnosti
Članak 357.
(1) Ništetnost se može isticati tužbom i na bilo koji drugi način.
(2) Podignu li protiv društva tužbu za utvrđenje ništetnosti odluke glavne skupštine dioničar, uprava ili član uprave, izvršni direktor ili član nadzornog, odnosno upravnog odbora na to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 363., stavka 2., 3. i 4. i članka 364. ovoga Zakona.
(3) Osim slučajeva iz članka 356. ovoga Zakona ništetna odluka glavne skupštine nema pravni učinak.
(4) Ono što se od društva stekne na temelju ništetne odluke glavne skupštine mora mu se vratiti i naknaditi mu troškove nastale u vezi s tim.
Ništetnost izbora članova nadzornog, odnosno upravnog odbora
Članak 358.
(1) Osim zbog razloga iz članka 355. točke 1., 2. i 5. ovoga Zakona izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora je ništetan:
1. ako je nadzorni, odnosno upravni odbor sastavljen protivno odredbama zakona ili statuta,
2. ako glavna skupština u nadzorni, odnosno upravni odbor izabere osobu koja nije bila predložena u skladu sa zakonom ili statutom,
3. ako glavna skupština izabere u nadzorni, odnosno upravni odbor više članova nego što je to određeno zakonom ili statutom.
4. ako izabrana osoba u vrijeme početka razdoblja za koje je izabrana ne ispunjava ovim Zakonom propisane uvjete za člana nadzornog, odnosno upravnog odbora.
Ništetnost odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća
Članak 359.
(1) Pored onoga što je propisano za ništetnost svake odluke glavne skupštine, odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća ništetna je:
1. ako je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva,
2. ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe,
3. ako pri izradi godišnjih financijskih izvješća nisu poštovane odredbe zakona ili statuta o unosu sredstava u rezerve i korištenju sredstava iz njih.
(2) Ništetnost odluke glavne skupštine o utvrđenju godišnjih financijskih izvješća kao i ništetnost odluka uprave, odnosno izvršnih direktora i nadzornog, odnosno upravnog odbora o utvrđenju tih izvješća imaju za posljedicu ništetnost odluke glavne skupštine o upotrebi dobiti donesene na temelju spomenutih ništetnih odluka.
(3) Iz razloga navedenih u stavku 1. ništetne su i odluke uprave odnosno izvršnih direktora i nadzornog, odnosno upravnog odbora kojim utvrđuju godišnja financijska izvješća.
Razlozi pobijanja
Članak 360. (NN 40/19)
(1) Odluka glavne skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.
(2) Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi.
(3) Odluka glavne skupštine ne može se pobijati zbog toga:
1. što je zbog tehničke smetnje povrijeđeno pravo korištenja elektroničkog puta iz članka 274. stavka 1. druge rečenice i stavka 2. (nakon 01.01.2021. dodaju se riječi: prve rečenice) te iz članka 291. stavka 6. ovoga Zakona za ostvarenje prava u društvu, osim ako se u vezi s time društvu može predbaciti gruba nepažnja ili namjera s time da se u statutu može za društvo predvidjeti i strože mjerilo krivnje,
2. što su povrijeđene odredbe članka 277. stavka 6., članka 280.a i članka 284. ovoga Zakona (do 31.12.2020.),
2. što su povrijeđene odredbe članka 277. stavka 8., članka 280.a ili članka 297.b ovoga Zakona (od 01.01.2021.).
(4) Odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava. Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine ne može se temeljiti na tome da su dane netočne, nepotpune ili nedovoljne obavijesti o utvrđivanju visine ili primjerenosti naknade, otpremnine, dodatnih plaćanja ili drugih oblika naknade, ako je zakonom propisano da se prigovori u vezi s time ostvaruju u izvanparničnom postupku.
Potvrda odluke koja se može pobijati
Članak 361.
Ne može se pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena. Ima li tužitelj pravni interes na tome da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke kojom je pobijana odluka bila potvrđena, može tražiti da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke.
Ovlaštenje za pobijanje
Članak 362.
Odluke glavne skupštine mogu pobijati:
1. dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine, stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik,
2. dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna predmeta odlučivanja na glavnoj skupštini nije bila valjano objavljena, ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine,
3. svaki dioničar u slučaju iz članka 360. stavka 2. ovoga Zakona, ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine,
4. uprava, odnosno upravni odbor društva,
5. svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i član nadzornog, odnosno upravnog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi mogao odgovarati za štetu.
Tužba za pobijanje
Članak 363.
(1) Tužba se mora podići isključivo kod suda iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na glavnoj skupštini na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za odluku.
(2) Tužba se podiže protiv društva. Društvo zastupaju uprava, odnosno izvršni direktori i nadzorni odbor. Ustanu li s tužbom uprava ili neki njezin član, odnosno izvršni direktor društvo zastupa nadzorni odbor, a ustane li s tužbom neki član nadzornog, odnosno upravnog odbora, društvo zastupa uprava, odnosno izvršni direktori.
(3) Više postupaka koji se vode o pobijanju treba spojiti. Postupak po tužbi za pobijanje je hitan. Društvo ima neposredno po isteku roka od 30 dana iz stavka 1. ovoga članka pravo uvida u podignutu tužbu i prije nego što mu ona bude dostavljena i zatražiti od suda da mu dade njezinu presliku.
(4) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju u glasilu društva bez odgađanja objaviti da je tužba podignuta i za kada je po tužbi zakazano ročište. Dioničar se u postupku može tužitelju pridružiti kao umješač najkasnije u roku od mjesec dana od dana objave.
(5) Brisan.
Vrijednost predmeta spora
Članak 363.a (NN 40/19, 114/22)
(1) Za određivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi.
(2) Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito previše visoko ili previše nisko naznačio, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, rješenjem protiv kojeg nema posebne žalbe odrediti vrijednost predmeta spora.
(3) Sud određuje vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, posebice značenje stvari za stranke ili to čini po slobodnoj procjeni. Ta vrijednost smije biti veća od desetine iznosa temeljnog kapitala društva ili, ako ta desetina iznosi više od 500.000,00 eura, više od tog iznosa samo ako valja uzeti da je značenje stvari za stranke veće.
(4) Učini li neka od stranaka u sporu vjerojatnim da bi određivanje vrijednosti predmeta spora na način kako je to propisano u stavcima 1. i 3. ovoga članka moglo značajnije ugroziti njeno gospodarsko stanje, sud može na njen zahtjev odrediti da snosi troškove spora u dijelu primjerenom tome stanju. To ima za posljedicu da stranka u čiju je korist sud odredio da snosi samo dio troškova spora u tome dijelu podmiruje i troškove njenog zastupanja u sporu te nadoknađuje protivniku troškove koji na nju otpadnu s obzirom na uspjeh u sporu ili koje preuzme. Ako izvansudski troškovi padnu na teret protivnika ili ih on preuzme, odvjetnik stranke u čiju korist je sud odredio da plati samo dio troškova spora može svoju naknadu ostvariti od protivne stranke odmjerenu po vrijednosti spora koja vrijedi za tu protivnu stranku.
(5) Zahtjev za odmjeravanjem troškova spora iz stavka 4. ovoga članka može se postaviti prije početka rasprave o glavnoj stvari, a nakon toga samo ako sud povisi već prihvaćenu ili utvrđenu vrijednost predmeta spora. Prije odlučivanja o zahtjevu sud mora saslušati drugu stranu u sporu.
Privremene mjere
Članak 363.b
Sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništetnom, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta.
Učinak pobijanja
Članak 364.
(1) Ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine ništetna, ona djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornoga, odnosno upravnog odbora čak i kada nisu bili stranke u tome postupku. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju presudu bez odgađanja dostaviti registarskome sudu. Ako je u sudskom registru bila upisana odluka koja je oglašena ništetnom, mora se upisati i presuda. Upis presude u sudski registar mora se objaviti na isti način kako se objavljuje i odluka. Društvo dionicama kojeg se trguje na uređenom tržištu vrijednosnih papira dužno je bez odgađanja objaviti presudu u glasilu društva. Ako sud presudom donesenom povodom tužbe o ništetnosti ili kojom se pobija odluka glavne skupštine utvrdi da je odluka glavne skupštine ništetna, presuda se neće upisati u sudski registar ako je pravomoćnim rješenjem suda iz članka 366.a stavka 1. utvrđeno da nedostatak odluke ne utječe na njezin učinak pa tako ni na valjanost upisa odluke u sudskom registru.
(2) Ako je odlukom mijenjan statut, sudskom registru treba uz prijavu za upis izmjena statuta presudu dostaviti i potpuni tekst statuta ovjeren od javnog bilježnika koji potvrđuje da su u njemu uzeti u obzir presuda i sve dotadašnje izmjene statuta.
Pobijanje odluke o upotrebi dobiti
Članak 365. (NN 114/22)
(1) Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o upotrebi dobiti društva može se pobijati i ako se njome, premda pravo na podjelu nije isključeno zakonom ni statutom, odluči da se dobit ne dijeli dioničarima, iako bi prosudbom razumnog gospodarstvenika to trebalo učiniti s obzirom na okolnosti u kojima društvo posluje.
(2) Tužbu za pobijanje odluke iz prethodnoga stavka ovoga članka mogu podići dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva ili dio tog kapitala koji otpada na njihove dionice iznosi najmanje 500.000,00 eura i nadzorni odbor.
Pobijanje odluke o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima
Članak 366.
Osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima može se pobijati i ako je u cjelini ili djelomično isključeno pravo dioničara da stječu dionice a iznos za koji se one izdaju ili najniži iznos ispod kojega se one neće izdavati je neprimjereno nizak. To ne vrijedi u slučaju ako dionice treba preuzeti netko treći tko ih treba ponuditi na stjecanje dioničarima.
Upis u sudski registar odluke za koju se tužbom traži utvrđenje ništetnosti
Članak 366.a (NN 40/19, 114/22)
(1) Ako se tužbom traži utvrđenje ništetnosti odluke glavne skupštine društva o povećanju ili smanjenju temeljnog kapitala, izdavanju obveznica, poduzetničkom ugovoru, priključenju društva budućem glavnom društvu, prijenosu dionica manjinskih dioničara i u slučajevima kada tužba kojom se traži utvrđenje ništetnosti odluke glavne skupštine po ovom Zakonu nije dopuštena, parnični sud može na prijedlog društva rješenjem dopustiti da se odluka upiše u sudski registar i da njezin nedostatak ne utječe na učinak upisa. Činjenice na temelju kojih se može donijeti rješenje treba učiniti vjerojatnima.
(2) Sud smije donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka ako:
1. tužba nije dopuštena ili očigledno nije osnovana, ili
2. tužitelj u roku od tjedan dana od kada mu je dostavljen prijedlog društva ispravama ili potvrdom iz članka 297.c stavka 2. ovoga Zakona ne dokaže da je u vrijeme objave poziva za glavnu skupštinu na kojoj je donesena pobijana odluka imao u društvu dionice na koje se odnosi najmanje 100,00 eura temeljnog kapitala društva i da ih još ima, ili
3. po slobodnoj ocjeni suda treba dati prednost učinku odluke glavne skupštine odmah, jer znatna šteta za društvo i njegove dioničare preteže nad štetom tužitelja, osim ako je riječ o posebno teškoj povredi prava.
(3) Pravomoćno rješenje iz stavka 1. ovoga članka obvezuje registarski sud. Njegovo utvrđenje djeluje prema svakome. O prijedlogu sud mora odlučiti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada je postavljen. Odgađanje donošenja rješenja mora se opravdati posebnim rješenjem protiv kojeg se ne može uložiti žalba. U hitnom slučaju rješenje se može donijeti i bez održavanja rasprave. Protiv rješenja može se uložiti žalba u roku od tri dana od kada je dostavljeno stranci. Sud drugog stupnja dužan je odlučiti o žalbi u roku od trideset dana.
(4) Pokaže li se tužba za pobijanje osnovanom, društvo koje je ishodilo rješenje iz stavka 1. ovoga članka dužno je tužitelju nadoknaditi štetu koja mu je pričinjena upisom odluke u sudski registar na temelju rješenja suda. Ne može se zahtijevati da se otkloni učinak upisa odluke u sudski registar.
Odjeljak 10. PRESTANAK
Razlozi za prestanak društva
Članak 367. (NN 40/19)
(1) Razlozi za prestanak društva jesu:
1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,
2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke, ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,
3. pravomoćna odluka registarskog suda kojom se određuje brisanje društva po službenoj dužnosti,
4. pripajanje društva drugome društvu, spajanje s drugim društvom i podjela društva razdvajanjem,
5. otvaranje stečajnog postupka,
6. ništetnost društva,
7. ukidanje društva.
(2) Društvo koje nema imovine može prestati tako da ga registarski sud briše iz sudskog registra na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj dužnosti. Registarski sud će brisati društvo iz sudskog registra po službenoj dužnosti ako ono tri godine po redu ne postupi po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom, kada je zakonom propisana obveza objavljivanja tih izvješća, niti ih dostavi tome sudu u roku od 6 mjeseci nakon što mu sud priopći nakanu da će ga brisati iz sudskog registra, a društvo u tome roku ne učini vjerojatnim da ima imovinu. Likvidacija društva se ne provodi, a društvo prestaje brisanjem iz sudskog registra. Pokaže li se nakon brisanja društva iz sudskog registra da ono ima imovinu koju bi trebalo podijeliti, provodi se likvidacija imovine društva. Likvidatore na prijedlog zainteresiranih osoba imenuje sud.
(3) Registarski sud mora nakanu da će društvo brisati iz sudskog registra priopćiti zakonskim zastupnicima društva po propisima o dostavi pismena i odrediti im primjereni rok za isticanje prigovora. Sud će odrediti da se nakana za brisanje društva i davanje roka za isticanje prigovora objavi onako kako se objavljuju upisi u sudski registar. U tom slučaju prigovor može istaći svaka osoba koja ima opravdani interes na tome da se društvo ne briše iz sudskog registra.
(4) Statutom se mogu odrediti i drugi slučajevi prestanka društva.
Upis u sudski registar
Članak 368. (NN 110/15)
(1) Ako odluku o prestanku društva donosi glavna skupština, ta se odluka mora prijaviti sudu radi upisa u sudski registar, a ako odluku o tome donese sud, odluka će se upisati u taj registar po službenoj dužnosti.
(2) Ne podnose li se prijava iz ovoga članka ili se to ne učini kada društvo prestaje iz razloga navedenog u članku 367. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona ni nakon što registarski sud pozove društvo da podnese prijavu, taj će mu sud uputiti ponovni poziv da to učini uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka po službenoj dužnosti upisati u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva i da će sud iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona imenovati likvidatore.
(3) Odluka o prestanku društva objavljuje se na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar.
Potreba provođenja likvidacije
Članak 369.
(1) Ako se nad društvom ne otvori stečajni postupak, provodi se likvidacija društva. Likvidacija društva ne provodi se u slučaju prestanka društva iz razloga navedenoga u članku 367. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona.
(2) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno ili ako drugačije ne proizlazi iz svrhe likvidacije, na društvo se do zaključenja likvidacije primjenjuju propisi koji vrijede za društvo nad kojim se ne provodi likvidacija.
Naznaka u tvrtki
Članak 370.
Nakon što se odluka o otvaranju likvidacije društva upiše u sudski registar, u tvrtku društva mora se navesti naznaka "u likvidaciji".
Likvidatori
Članak 371. (NN 114/22)
(1) Likvidaciju provode članovi uprave, odnosno izvršni direktori kao likvidatori.
(2) Statutom ili odlukom glavne skupštine za likvidatore se mogu imenovati druge osobe. Na izbor likvidatora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 239. stavka 2. ovoga Zakona. Za likvidatora može se imenovati i pravna osoba.
(3) Na zahtjev nadzornog, odnosno upravnog odbora ili dioničara koji imaju udjele što zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva, ili najmanje 500.000,00 eura sud će, ako za to postoji važan razlog, imenovati ili opozvati likvidatore. Dioničari koji to traže moraju učiniti vjerojatnim da su najmanje tri mjeseca imatelji dionica u društvu.
(4) Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome odlučuje sud.
(5) Glavna skupština može u svako doba opozvati likvidatore koje ne imenuje sud.
(6) Ako odlukom o prestanku društva nije drugačije određeno, na likvidatore se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona i statuta o upravi društva.
Prijava za upis likvidatora u sudski registar
Članak 372. (NN 40/19)
(1) Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis imenovanih prvih likvidatora i njihovih ovlaštenja za zastupanje u sudski registar. Za svaku izmjenu likvidatora ili izmjenu njihovih ovlaštenja za zastupanje likvidatori moraju podnijeti sudu prijavu da se upišu u sudski registar.
(2) Prijavi treba priložiti isprave o imenovanju ili opozivu likvidatora i o njihovim ovlaštenjima za zastupanje u izvorniku ili u javno ovjerenome prijepisu.
(3) Likvidatori moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti koje bi po zakonu stajale na putu njihovu imenovanju te da su upoznati s time da o svemu moraju uredno izvještavati sud.
(4) Imenovanje i opoziv likvidatora od strane suda upisuje se u sudski registar po službenoj dužnosti.
(5) Brisan.
Pozivanje vjerovnika
Članak 373. (NN 110/15)
Uz upućivanje na prestanak društva moraju se pozvati vjerovnici društva da prijave svoje tražbine. Poziv se mora objaviti u glasilu društva i na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar, s naznakom da vjerovnici prijave društvu svoje tražbine u roku od šest mjeseci od dana objave poziva. Poznate vjerovnike treba posebno obavijestiti.
Dužnosti likvidatora
Članak 374.
(1) Likvidatori su dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti tražbine, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. U mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, oni mogu ulaziti i u nove poslove.
(2) U poslu koji obavljaju, likvidatori imaju položaj uprave, odnosno izvršnih direktora i podliježu nadzoru nadzornog, odnosno upravnog odbora.
(3) Na likvidatore se ne odnosi zabrana konkurencije koja važi za članove uprave, odnosno izvršne direktore društva.
(4) Na poslovnim papirima društva koji se šalju određenim primateljima moraju se navesti oblik i sjedište društva, okolnost da je društvo u likvidaciji, sud kod kojega je društvo upisano u registar, broj pod kojim je to učinjeno te imena i prezimena likvidatora i predsjednika nadzornog, odnosno upravnog odbora. Ako se navode podaci o kapitalu društva, mora se navesti temeljni kapital, a ako za dionice nisu uplaćeni iznosi za koje su izdane, treba navesti i iznose koji se još moraju uplatiti.
Ovlast likvidatora za zastupanje
Članak 375.
(1) Likvidatori zastupaju društvo.
(2) Ako je imenovano više likvidatora, a statutom ili odlukom suda, ako ih je on imenovao, nije drugačije određeno, svi likvidatori skupno zastupaju društvo. Ako se volja očituje prema društvu, dovoljno je da je očitovana samo prema jednome od njih.
(3) Statutom ili odlukom suda, ako je sud imenovao likvidatore, može se odrediti da su pojedini likvidatori ovlašteni zastupati društvo sami ili skupno s prokuristom društva. Isto može odrediti i nadzorni, odnosno upravni odbor ako je na to ovlašten statutom ili odlukom glavne skupštine.
(4) Likvidatori koji su ovlašteni da skupno zastupaju društvo mogu pojedine od njih ovlastiti za poduzimanje određenih poslova ili određenih vrsta poslova. To vrijedi i u slučaju kada je pojedini likvidator ovlašten da skupno s prokuristom zastupa društvo.
(5) Ovlaštenje likvidatora za zastupanje ne može se ograničiti.
(6) Likvidatori se potpisuju za društvo pri čemu moraju navesti tvrtku društva i naznaku da se društvo nalazi u likvidaciji.
Početna likvidacijska financijska izvješća
Članak 376.
(1) Likvidatori su dužni odmah po stupanju na dužnost izraditi početna likvidacijska financijska izvješća.
(2) Glavna skupština odlučuje o utvrđenju početnih likvidacijskih financijskih izvješća i davanju razrješnice likvidatorima i članovima nadzornog, odnosno upravnog odbora. Na izradu početnih likvidacijskih financijskih izvješća odgovarajuće se primjenjuju propisi o izradi godišnjih financijskih izvješća. U početnom likvidacijskom izvještaju o financijskom položaju iskazuju se vrijednost imovine, obveze i kapital društva.
(3) Sud može odlučiti da nije potrebno provesti reviziju godišnjih financijskih izvješća, ako su sve okolnosti društva tako vidljive da revizija u interesu vjerovnika i dioničara nije potrebna.
Obustava postupka likvidacije i provođenje stečaja
Članak 377.
Ako likvidatori na temelju prijavljenih tražbina utvrde da imovina društva nije dovoljna za to da se podmire sve tražbine vjerovnika s kamatama, moraju odmah obustaviti likvidaciju i predložiti provođenje stečajnog postupka.
Izvješće o provođenju likvidacije i prijedlog za diobu
Članak 378.
(1) Nakon što podmire dugove društva, likvidatori su dužni izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva, ako u odluci o prestanku društva nije drugačije određeno.
(2) Izvješće i prijedlog iz prethodnoga stavka ovoga članka prihvaća organ koji je donio odluku o prestanku društva, ako u toj odluci nije drugačije određeno.
(3) Ako je za prihvaćanje izvješća i prijedloga nadležna glavna skupština, pa se ona ne sastane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili se sastane ali ne bude podobna za odlučivanje, smatra se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni onako kako su predloženi.
Zaštita vjerovnika
Članak 379. (NN 110/15)
(1) Imovina društva može se podijeliti dioničarima tek po proteku godinu dana od dana objave poziva vjerovnicima da prijave svoje tražbine.
(2) Ne prijavi li neki vjerovnik svoje tražbine, dugovani iznos treba za njega položiti u sud kod kojega je društvo upisano u sudski registar, a stvari pohraniti u javno skladište na rok od četiri mjeseca. Ne može li se tražbina bez krivnje društva podmiriti vjerovniku ni u tome roku, novac, odnosno kupovnina postignuta javnom prodajom stvari umanjena za troškove čuvanja i prodaje predat će se općini na čijem je području sjedište društva, ako odlukom o podjeli imovine nije drugačije određeno.
(3) Vjerovnici čije tražbine nisu bile poznate društvu, a nisu ih pravodobno prijavili, mogu tražiti da im se ona podmire samo iz imovine koja još nije podijeljena dioničarima.
(4) Postoje li tražbine vjerovnika koje su sporne, imovina društva se može dijeliti dioničarima samo ako je vjerovniku sporne tražbine dano osiguranje da će mu ono, ako se kasnije utvrdi, biti podmireno.
(5) Dioničar koji ima tražbine prema društvu, ali ne ono koje proizlazi iz njegova položaja dioničara, ostvaruje ga kao i drugi vjerovnici.
Podjela imovine
Članak 380.
(1) Na temelju odluke o podjeli imovine likvidatori su je dužni podijeliti dioničarima u roku od 30 dana od dana kada je odluka donesena, na način kako je to određeno statutom.
(2) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine društva, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva.
(3) Ako ulozi u temeljni kapital društva nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako imovina društva nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari treba da snose gubitak razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva.
Naknade i nagrada likvidatorima
Članak 381.
(1) Likvidatori imaju pravo na primjerenu naknadu troškova i na nagradu za rad. Naknadu troškova i nagradu za rad plaća društvo. Njihovu visinu određuje glavna skupština društva, a u slučaju spora određuje je sud.
(2) Plaćanja iz prethodnoga stavka ovoga članka obavljaju se nakon podmirenja tražbina vjerovnika a prije nego što se imovina društva podijeli dioničarima. Na račun naknade troškova i nagrade za rad likvidatorima mogu se obaviti plaćanja i za vrijeme trajanja likvidacije, prije nego što se podmire tražbine vjerovnika, ako je očito da to neće utjecati na podmirenje obveza prema vjerovnicima.
Okončanje likvidacije
(1) Nakon podjele imovine dioničarima likvidatori podnose glavnoj skupštini zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješće o provedenoj likvidaciji.
(2) Likvidatori podnose sudu prijavu za upis brisanja društva iz sudskog registra i prilažu joj odluku glavne skupštine i prijepis zapisnika iz kojega je vidljivo da je glavna skupština prihvatila zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješće likvidatora te likvidatorima dala razrješnicu. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 378. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Društvo prestaje brisanjem iz trgovačkoga registra.
(4) Poslovne knjige i dokumentaciju društva likvidatori su dužni čuvati u rokovima određenim posebnim propisima ili povjeriti na čuvanje osobi koja pruža usluge pohrane poslovne dokumentacije u skladu s pravilima kojima se uređuje postupanje s arhivskim gradivom i arhivama. Poslovne knjige i dokumentaciju može se pohraniti i u elektroničkom obliku. U sudski registar upisat će se kod koga su i gdje pohranjene poslovne knjige i dokumentacija društva. Naknada za pohranu i čuvanje poslovnih knjiga i dokumentacije društva podmiruje se na teret društva prije njegova brisanja, a ne može prelaziti opravdane troškove digitalizacije poslovnih knjiga i dokumentacije društva, izrade njihova popisa te njihova sigurnog čuvanja i zaštite u elektroničkom obliku.
(5) Sud će dioničarima i vjerovnicima društva, a i drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju iz prethodnoga stavka ovoga članka. Za uvid u pohranjene poslovne knjige i dokumentaciju društva te izradu njihovih preslika plaća se naknada koja ne može biti viša od naknade koja se plaća za uvid i izradu preslika arhivske građe pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu
(6) Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati ranije ili nove likvidatore.
Odgovornost likvidatora za štetu
Članak 383.
(1) Nakon što je društvo brisano iz trgovačkoga registra ne mogu se pobijati radnje likvidatora, ali vjerovnici društva mogu od njega tražiti da im nadoknadi štetu koju im je tim radnjama prouzročio.
(2) Likvidator odgovara za štetu prouzročenu provođenjem likvidacije do visine peterostrukog iznosa nagrade koju je primio za svoj rad. Ako to ne bi bilo dovoljno za podmirenje štete, za nju solidarno odgovaraju svi dioničari do visine imovine društva koja im je isplaćena. Ne smatra se štetom ako vjerovnik pravodobno ne prijavi svoje tražbine za koje likvidator nije znao niti je mogao znati.
(3) Odredbe prethodnoga stavka ovoga članka ne primjenjuju se na odgovornost likvidatora prema dioničarima. Za tu štetu likvidator odgovara po općim pravilima o odgovornosti za štetu.
(4) Zahtjev s naslova odgovornosti za štetu zastaruje prema likvidatoru u roku od godinu dana od brisanja društva iz sudskog registra.
(5) Ako za štetu odgovara više likvidatora, njihova je odgovornost solidarna.
Nastavljanje društva
Članak 384.
(1) Ako društvo prestaje zbog proteka vremena ili na temelju odluke glavne skupštine, ona može sve dok ne počne podjela imovine dioničarima donijeti odluku o tome da se društvo nastavlja. Za takvu odluku traži se da se dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
(2) Isto vrijedi i ako društvo prestane stečajem, ali se stečajni postupak na prijedlog društva obustavi ili ga se zaključi nakon što rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravomoćno ili kada se odlukom registarskog suda odredi brisanje upisa društva u sudski registar ali se razlog zbog kojega je određeno brisanje otkloni prije nego što se donese odluka o nastavljanju društva.
(3) Likvidatori moraju sudu podnijeti prijavu za upis nastavljanja društva u registar. Pri tome moraju dokazati da još nisu počeli s podjelom imovine dioničarima.
(4) Odluka o nastavljanju društva nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.
Odjeljak 11. NIŠTETNOST DRUŠTVA
Tužba za utvrđenje ništetnosti
Članak 384.a
(1) Ako se u statutu društva odnosno u izjavi o preuzimanju dionica pri njegovu osnivanju ne navode tvrtka društva, visina temeljnog kapitala, ulozi u društvo, predmet poslovanja ili su odredbe o predmetu poslovanja ništetne ili nisu poštovani propisi o najmanjoj dopuštenoj uplati dionica niti propisi o uvjetima i postupku za upis u sudski registar, svaki dioničar, svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i svaki član nadzornog, odnosno upravnog odbora može ustati s tužbom i zahtijevati da se utvrdi ništetnost društva. Tužba se ne može podići iz drugih razloga.
(2) Može li se nedostatak ukloniti po odredbama članka 384.b ovoga Zakona, tužba se može podići tek nakon što ovlaštenik za podizanje tužbe zatraži od društva da ukloni nedostatak a ono to ne učini u roku od tri mjeseca.
(3) Tužba se mora podići kod suda iz članka 40. ovoga Zakona u roku od tri godine od dana upisa društva u sudski registar.
(4) Za tužbu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 363. stavka 2. do 4., članka 363.a, članka 364. stavka 1. rečenice 1. ovoga Zakona. Uprava društva mora javno ovjereni prijepis ili presliku tužbe dostaviti registarskom sudu bez odgađanja od dana kada je podignuta, a sud koji je donio presudu dostavit će je registarskom sudu u roku od 15 dana od dana kada je postala pravomoćna. Registarski sud će upisati u sudski registar zabilježbu spora, a ništetnost društva nakon što mu se dostavi pravomoćna presuda kojom se utvrđuje da je društva ništetno. Ako je tužbeni zahtjev odbijen, registarski sud će brisati zabilježbu spora.
Uklanjanje nedostatka u statutu
Članak 384.b
Nedostatak statuta koji se odnosi na predmet poslovanja može se otkloniti izmjenom statuta.
Učinak upisa ništetnosti u sudski registar
Članak 384.c
(1) Nakon upisa ništetnosti društva u sudski registar provodi se likvidacija društva.
(2) Ništetnost društva ne utječe na pravne poslove poduzete u njegovo ime.
(3) Dioničari koji nisu u potpunosti uplatili dionice dužni su to učiniti u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se podmirile obveze društva.
GLAVA V. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
Odjeljak 1. OSNIVANJE
Pojam društva s ograničenom odgovornošću
Članak 385.
(1) Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba unose uloge u unaprijed dogovoreni temeljni kapital. Ulozi ne moraju biti jednaki. Osnivač može kod osnivanja društva preuzeti više poslovnih udjela. Ukupan iznos svih uloga mora odgovarati iznosu temeljnog kapitala društva. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima.
(2) Članovi ne odgovaraju za obveze društva.
(3) Ako ulog u društvo ne unese onaj tko je na to obvezan niti to društvo može nadoknaditi prodajom poslovnoga udjela, drugi su članovi društva dužni u društvo uplatiti iznos koji nedostaje srazmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu.
Osnivači
Članak 386.
Društvo mogu osnovati jedna ili više osoba.
Način osnivanja društva
(1) Društvo se osniva na temelju ugovora kojega sklapaju osnivači (društveni ugovor). Svi osnivači moraju potpisati društveni ugovor koji se sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Javnobilježnički akt ili privatna isprava koju potvrdi javni bilježnik mogu biti sastavljeni putem sredstava elektroničke komunikacije i u elektroničkom obliku.
(2) Ako društvo osniva jedan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osnivača o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću dana kod javnog bilježnika. Ta izjava može biti sastavljena i u elektroničkom obliku te putem sredstava elektroničke komunikacije.
(3) Ako se društvo osniva kao jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju društva sklapaju se tako da javni bilježnik sastavi obrazac zapisnika koji su prilozi 1. – 2. ovoga Zakona. Taj obrazac zapisnika nije javnobilježnički akt ni privatna isprava koju potvrđuje javni bilježnik.
(4) Ako se društvo osniva na daljinu putem internetske stranice sustava sudskog registra, bez sudjelovanja javnog bilježnika, društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju društva moraju se sklopiti u obliku obrazaca koji su prilozi 3. – 6. ovoga Zakona.
(5) Punomoćnici osnivača moraju imati punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika. Punomoć nije potrebna ako je zastupnik osnivača po zakonu ovlašten da za njega sklopi društveni ugovor i dade izjavu koja se traži za osnivanje društva.
(6) Sukcesivno osnivanje društva nije dopušteno.
Sadržaj društvenoga ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva
Članak 388. (NN 40/19)
(1) Društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju društva mora sadržavati:
1. ime, prezime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište osnivača, ako je osnivač fizička osoba i njen osobni identifikacijski broj, a ako je osnivač pravna osoba i matični broj subjekta, odnosno odgovarajuće podatke ako je riječ o stranoj osobi,
2. tvrtku i sjedište društva,
3. ukupni iznos kapitala, te iznos svakog pojedinačnog uloga osnivača, a sastoji li se ulog od stvari ili prava, mora ih se detaljno opisati i naznačiti njihovu vrijednost, te broj i nominalne iznose poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preuzima svaki osnivač,
4. odredbu o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme,
5. prava i obveze koje članovi imaju prema društvu pored uplate svojih uloga, te prava i obveze koje društvo ima prema članovima.
Temeljni kapital
Članak 389. (NN 114/22)
(1) Temeljni kapital društva i nominalni iznos poslovnog udjela moraju biti izraženi u eurima.
(2) Najniži iznos temeljnog kapitala društva je 2500,00 eura, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Uplata preuzetih poslovnih udjela
(1) Nominalni iznos poslovnog udjela ne može biti manji od 10,00 eura, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Nominalni iznos poslovnog udjela mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja deset. Zbroj nominalnih iznosa svih poslovnih udjela mora odgovarati iznosu temeljnoga kapitala društva.
(2) Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu uloga za preuzeti poslovni udio koji uplaćuje u novcu, s tim da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od jedne četvrtine temeljnog kapitala, osim ako zakonom nije drugačije propisano.
(3) Ulog u društvo može se unijeti ulaganjem stvari i prava. Ulog unošenjem u društvo stvari i prava mora se u cjelini unijeti prije upisa društva u sudski registar. Ako je vrijednost uloga u stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od vrijednosti uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga uloga mora se uplatiti u novcu.
(4) Na ulaganje stvari i prava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 176., članka 179. stavka 5. druge rečenice, članka 181. do 185.a, članka 187. stavka 2. točke 2. i 3., te članka 191. do 193. ovoga Zakona.
(5) Uloge se mora uplatiti tako da društvo može s njima slobodno raspolagati.
(6) Novčani ulozi uplaćuju se zakonom određenim sredstvom plaćanja u Republici Hrvatskoj na račun društva kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj ili u polog na posebni račun javnog bilježnika otvoren kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Prilikom uplata na račun društva kreditna institucija izdaje potvrdu o tome da će društvo moći slobodno raspolagati uplaćenim iznosom nakon što bude upisano u sudski registar, a ako je uplata izvršena u polog na račun javnog bilježnika, javni bilježnik će izdati potvrdu o tome da će društvo moći slobodno raspolagati uplaćenim iznosom nakon što bude upisano u sudski registar.
Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću
Članak 390.a (NN 40/19, 114/22)
(1) Društvo koje ima najviše pet članova i jednog člana uprave može se osnovati na pojednostavnjeni način (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću). Za takvo osnivanje društva moraju se koristiti obrasci zapisnika koje sastavlja javni bilježnik, a koji su prilozi ovom Zakonu. Osim u pogledu toga ne mogu se dogovoriti nikakva odstupanja od odredbi ovoga Zakona. Popunjeni obrazac zapisnika vrijedi kao popis članova društva, popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva te sadrži izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje. U svemu ostalome na takav se zapisnik na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o društvenom ugovoru, odnosno izjavi o osnivanju.
(2) Tvrtka društva iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati riječi, odnosno oznaku iz članka 13. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.
(3) Najniži iznos temeljnog kapitala društva je 1,00 euro, a najniži nominalni iznos poslovnog udjela 1,00 euro. Temeljni kapital i poslovni udjeli u društvu moraju glasiti na pune iznose eura.
(4) Ulozi za preuzete poslovne udjele uplaćuju se samo u novcu. Prijava za upis društva u sudski registar podnosi se nakon što su potpuno uplaćeni ulozi za sve preuzete poslovne udjele u društvu.
(5) Društvo mora imati zakonske rezerve u koje mora unijeti četvrtinu iznosa dobiti društva iskazane u godišnjim financijskim izvješćima umanjene za iznos gubitka iz prethodne godine. Zakonske rezerve smiju se upotrijebiti:
1. za povećanje temeljnog kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital društva,
2. za pokriće gubitka iskazanog za godinu za koju se podnose godišnja financijska izvješća ako nije pokriven iz dobiti prethodne godine i
3. za pokriće gubitka iskazanog za prethodnu godinu ako nije pokriven iz dobiti iskazane u godišnjim financijskim izvješćima za godinu za koju se podnose.
(6) Prijeti li društvu nesposobnost za plaćanje, mora se odmah sazvati skupština društva.
(7) Poveća li društvo temeljni kapital tako da dosiže ili postaje veći od najnižeg temeljnog kapitala iz članka 389. stavka 2. ovoga Zakona, na društvo se više ne primjenjuju odredbe stavaka 3. do 6. ovoga članka s time da ono smije zadržati tvrtku iz stavka 2. ovoga članka. Na temeljni kapital društva i na poslovne udjele tada se primjenjuju odredbe članka 390. stavka 1. ovoga Zakona.
Dodatne činidbe
Članak 391.
(1) Društvenim se ugovorom članovi društva mogu obvezati, pored uplate uloga, na dodatne uplate novca ili ispunjenje drugih činidbi koje imaju imovinsku vrijednost. Time se ne povećava temeljni kapital društva.
(2) U društvenom se ugovoru može odrediti i da članovi društva donose odluku o tome da će društvu učiniti dodatna plaćanja. Nije li društvenim ugovorom izričito određeno da se odluka donosi većinom od najmanje tri četvrtine danih glasova, članovi društva mogu odluku donijeti samo jednoglasno.
(3) Ako član, kada se to od njega traži, ne ispuni svoju obvezu naknadnog plaćanja društvu koja je ograničena određenim iznosom, a kada nije tako ograničena ako ne prelazi iznos određen društvenim ugovorom, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o zakašnjenju s uplatom uloga, ako društvenim ugovorom nije što drugo predviđeno. Prednik člana društva odgovara za plaćanje društvu samo do visine obveze u vrijeme podnošenja prijave za upis njegova izlaska iz društva u knjigu poslovnih udjela.
(4) Ako obveza dodatnog plaćanja nije ograničena određenim iznosom, član društva koji je u cijelosti uplatio ulog može se osloboditi obveze plaćanja koja otpada na njegov poslovni udio tako da u roku od mjesec dana nakon što se od njega zahtijeva plaćanje društvu stavi svoj poslovni udio na raspolaganje. Ako on u tome roku ne plati ono što se od njega traži niti se koristi spomenutim pravom, društvo ga može preporučenim pismom obavijestiti da se smatra kako je svoj poslovni udio stavio na raspolaganje društvu. Društvo mora u roku od mjesec dana od primitka spomenute izjave člana društva, odnosno od spomenute obavijesti članu, njegov poslovni udio izložiti prodaji javnim nadmetanjem, a prodaji na drugi način samo ako se s time suglasi član društva o čijem je poslovnom udjelu riječ. Društvo je dužno iznos postignut prodajom koji preostane nakon pokrića troškova prodaje i podmirenja obveze dodatnog plaćanja isplatiti članu društva. Ne može li se tražbina društva podmiriti utrškom od prodaje poslovnog udjela, ovaj pripada društvu koje ga može otuđiti za vlastiti račun. Društvenim se ugovorom način podmirenja obveze člana društva određen ovim stavkom može ograničiti na slučaj kada zahtijevano dodatno plaćanje društvu prelazi neki određeni iznos.
(5) Ono što je uplaćeno može se vratiti članovima društva ako nije potrebno za pokriće gubitka društva. Povrat uplaćenog dopušten je samo svim članovima u omjeru njihovih uloga i ne prije isteka tri mjeseca od kada društvo objavi odluku o povratu. Ako je društvenim ugovorom predviđeno da su dodatne uplate moguće i prije nego što se u potpunosti uplate ulozi, povrat tako uplaćenog nije dopušten prije nego što se u potpunosti ne uplate ulozi. Vrate li se spomenute uplate protivno toj zabrani, primatelji vraćenog iznosa, članovi uprave i preostali članovi društva odgovaraju društvu po odredbama članaka 407. i 430. ovoga Zakona.
(6) Ako se, pored uplate uloga, jedan ili više članova obveže društvu na činidbe koje se ne sastoje u isplati novca ali imaju imovinsku vrijednost, u društvenom ugovoru moraju se odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi, mjerila za određivanje naknade koju za to društvo treba platiti te ugovorna kazna za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze. Plaćanja društva ne mogu biti veća od vrijednosti činidbi koje treba ispuniti.
Posebne pogodnosti
Članak 392.
Ako se članu društva daje naknada za stvari ili prava koja prenosi društvu i priračunava se njegovome ulogu ili se nekome članu društva daju posebne pogodnosti u društvu, u društvenome ugovoru moraju se točno i u cjelini navesti član društva koji prenosi stvar ili pravo, opis onoga što se tako prenosi društvu i vrijednost toga izraženu u novcu te posebne pogodnosti koje stječe član društva.
Troškovi osnivanja
Članak 393.
(1) Osnivačima se ne može iz temeljnoga kapitala isplatiti naknadu troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva, a posebno nije dopušteno da se iznos tih troškova priračuna tome kapitalu kao ulog.
(2) Naknada troškova za osnivanje društva može se odobriti samo do visine najviše naknade utvrđene u društvenome ugovoru. Ako nije drugačije ugovoreno, osnivači snose troškove osnivanja društva srazmjerno svojim ulozima.
Prijava za upis u sudski registar
Članak 394. (NN 40/19)
(1) Prijava za upis u sudski registar podnosi se nakon što se sklopi društveni ugovor, uplate ulozi u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom i imenuju jedan ili više članova uprave društva, a ako društvo mora imati nadzorni odbor i nakon što se izabere taj odbor.
(2) Ako društvo osniva samo jedan osnivač, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno osiguranje za to da će dio uloga u novcu koji nije uplaćen biti uredno plaćen.
(3) Prije podnošenja prijave za upis društva u sudski registar moraju se ulozi u stvarima i u pravima unijeti tako da s njima društvo može raspolagati nakon što bude upisano u sudski registar. Posumnja li sud u točnost podnesenih dokaza o unosu uloga i raspolaganju njima od strane društva, može zatražiti da mu se podnesu i drugi dokazi. Ako je vrijednost uloga u stvarima i pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis u sudski registar manja od iznosa preuzetog uloga koji se time uplaćuje, osnivač koji time nije uplatio cijeli ulog dužan je prije upisa društva u sudski registar iznos koji nedostaje uplatiti u novcu.
(4) U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:
1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, ako čine predmet poslovanja društva,
2. iznos temeljnoga kapitala društva,
3. prema okolnostima podaci i izjave iz članka 187.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona,
4. izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvještavanja suda i da nema okolnosti koje bi bile protivne odredbi članka 239. stavka 2. ovoga Zakona,
5. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, ako ga društvo ima, te njihovo prebivalište i osobni identifikacijski broj,
6. imena i prezimena odnosno tvrtke članova društva, ako su članovi društva fizičke osobe i njihovi osobni identifikacijski brojevi građana, a ako su članovi pravne osobe, njihovi matični brojevi subjekta odnosno odgovarajući podaci ako je riječ o stranoj osobi.
(5) Prijavi iz prethodnoga stavka ovoga članka prilažu se:
1. primjerak društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva sa svim prilozima uključujući punomoći punomoćnika, ovjerene od javnog bilježnika,
2. popis članova osnivača koji sadržava ime i prezime, osobni identifikacijski broj, prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište s naznakom registarskoga suda i broja pod kojim su upisani u sudskom registru, iznos temeljnoga kapitala društva i redne brojeve i nominalne iznose preuzetih poslovnih udjela osnivača i učinjenih uplata,
3. potvrdu kreditne institucije o ulozima uplaćenima u novcu,
4. osiguranje iz stavka 2. ovoga članka, ako društvo osniva jedan osnivač a ne uplaćuje ulog u cjelini prije upisa društva u sudski registar,
5. ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulažu stvari i prava, izvješća o osnivanju društva i o reviziji osnivanja, odnosno isprave i elaborat iz članka 187.a stavka 3. ovoga Zakona,
6. popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva, njihova imena i prezimena, osobni identifikacijski broj, prebivalište, opseg njihovih ovlasti i izjave da prihvaćaju postavljenja dane pred javnim bilježnikom,
7. ako društvo ima nadzorni odbor, popis predsjednika i članova toga odbora s navođenjem datuma rođenja i prebivališta,
8. dozvola državnog organa, ako se propisom traži za osnivanje i upis društva ili upis djelatnosti iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona u sudski registar.
(6) U prijavi mora se pružiti dokaz da su ispunjene činidbe iz članka 391. ovoga Zakona, ako ih se po društvenom ugovoru mora ispuniti prije upisa društva u sudski registar, i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaže.
(7) Zajedno s prijavom za upis u sudski registar registarskom sudu dostavlja se odluka kojom se utvrđuje predmet poslovanja društva i popis djelatnosti koje čine utvrđeni predmet poslovanja društva.
Ispitivanje prijave
Članak 395.
(1) Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano, sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave.
(2) Sud će odbiti upis društva u sudski registar ako revizori osnivanja izjave ili ako je očigledno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja što ga je podnijela uprava, odnosno podaci, isprave i elaborat iz članka 187.a ovoga Zakona nisu točni, nisu potpuni ili nisu u skladu s propisima. Isto vrijedi i kada revizori osnivanja izjave ili je sud mišljenja da je vrijednost predmeta ulaganja stvari ili prava znatno manja od visine uloga koji se time uplaćuje.
(3) Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 188. stavka 3. i 4. ovoga Zakona.
Upis u sudski registar. Objava upisa
Članak 396.
(1) U sudski registar upisuju se:
1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i predmet poslovanja društva,
2. ukupni iznos temeljnoga kapitala,
3. dan sklapanja društvenog ugovora,
4. vrijeme trajanja društva ako je ono određeno društvenim ugovorom ili izjavom o osnivanju društva,
5. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, ako ga društvo ima, njihovo prebivalište i osobni identifikacijski broj,
6. ovlasti za zastupanje društva,
7. ako je za primanje očitovanja volje i pismena u ime društva s navođenjem adrese u Republici Hrvatskoj ovlaštena neka osoba, upisuje se i taj podatak; za treće spomenuta je osoba za to ovlaštena sve dok ju se ne izbriše iz sudskog registra i objavi upis brisanja, osim ako je trećemu bilo poznato da ta osoba više nema ovlast o kojoj je ovdje riječ,
8. ime i prezime, prebivalište i osobni identifikacijski broj, odnosno tvrtka i sjedište jedinoga osnivača i članova društva.
(2) Pored podataka iz prethodnoga stavka ovoga članka objavljuju se i odredbe društvenoga ugovora ili izjave o osnivanju društva o načinu kako društvo objavljuje svoja priopćenja, ako ugovor, odnosno izjava sadržavaju te odredbe.
Odgovornost članova društva i članova uprave društva
Članak 397.
(1) Ako su u osnivanju društva dani pogrešni podaci, članovi društva i članovi uprave društva kao solidarni dužnici dužni su društvu uplatiti iznose koji nisu uplaćeni, nadoknaditi plaćanja koja su učinjena u osnivanju društva i nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja društva, a odgovaraju i za drugu štetu koja bi time bila pričinjena.
(2) Ako je društvo s nakanom ili s grubom nepažnjom oštećeno ulozima ili troškovima osnivanja društva, svi članovi odgovaraju za štetu kao solidarni dužnici.
(3) Od odgovornosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka oslobađa se onaj član društva i član uprave društva koji nije znao za činjenice na kojima se temelji odgovornost niti bi za njih morao znati da je upotrijebio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
(4) Uz članove društva na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun članovi društva preuzeli poslovne udjele. Te se osobe ne mogu pozivati na to da im nisu bile poznate okolnosti za koje je znao član društva koji je djelovao u njihovo ime ili za koje bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika morao znati.
(5) Društvo se ne može odreći zahtjeva iz prethodnih stavaka ovoga članka niti može o njima sklopiti nagodbu, ako je ispunjenje spomenutih obveza potrebno da bi društvo podmirilo svoje vjerovnike. To ne vrijedi u slučaju ako je onaj tko odgovara društvu insolventan ili je sa svojim vjerovnicima sklopio nagodbu da bi izbjegao otvaranje stečaja ili je njegova obveza plaćanja naknade uređena stečajnim planom.
(6) Zahtjevi društva iz stavka 1. do 4. ovoga članka zastaruju za pet godina. Zastara počinje teći od dana upisa društva u sudski registar, a ako je radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu učinjena nakon toga upisa, od dana kada je učinjena.
Odjeljak 1.a OSNIVANJE DRUŠTVA NA DALJINU BEZ SUDJELOVANJA JAVNOG BILJEŽNIKA
Osnivanje
Članak 397.a (NN 40/19, 34/22)
(1) Društvo s ograničenom odgovornošću može se osnovati na daljinu putem internetske stranice sustava sudskog registra uz korištenje autentifikacijskog sustava koji jamči značajnu, odnosno visoku sigurnost u pogledu identiteta i istovjetnosti osobe koja pristupa sustavu sudskog registra i uz korištenje obrazaca koji su u prilogu ovoga Zakona. Tako se može osnovati i jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću.
(2) Kada se od osnivača ili druge osobe traži da potvrdi prihvaćanje prijave, obrasca, izjave ili podataka, izraz »potvrdi« znači radnju kojom se putem sustava sudskog registra, u skladu s propisanom sigurnosnom razinom za tu vrstu potvrde, odobrava i/ili pristaje na poduzimanje određene radnje u postupku, preuzimanje nekog prava i obveze ili potvrđuje točnost podataka.
(3) Tko neovlašteno pristupi ili poduzme radnju u sustavu iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se za kazneno djelo računalnog krivotvorenja i kazneno djelo prijevare u skladu s Kaznenim zakonom.
(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati na temelju kojeg autentifikacijskog sustava se pristupa sustavu sudskog registra, odnosno sigurnosnu razinu za pristup sustavu sudskog registra i poduzimanje radnji u postupku osnivanja na daljinu.
Pravilnik o poduzimanju radnji u postupku osnivanja trgovačkih društava na daljinu
Obrasci i isprave
Članak 397.b (NN 40/19, 34/22)
(1) U postupku osnivanja na daljinu koristi se jedan od obrazaca društvenog ugovora odnosno izjave o osnivanju u elektroničkom obliku, koji su prilog 3. – 6. ovoga Zakona.
(2) U postupku osnivanja na daljinu prilažu se isprave ili njezine preslike u elektroničkom obliku, kada je to propisano zakonom.
(3) Za davanje nepotpunih ili neistinitih podataka ili isprava u postupku osnivanja na daljinu odgovara se kao za davanje lažnog iskaza u postupku pred sudom u skladu s Kaznenim zakonom.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa osigurava dostupnost prijevoda obrazaca na engleskom jeziku u skladu s pravilima o dostupnosti informacija iz zakona kojim se uređuje osnivanje, ustroj i vođenje sudskog registra te postupak u registarskim stvarima. Društvo se ne može osnovati na prijevodu obrazaca.
Društveni ugovor
Članak 397.c (NN 40/19)
(1) Društvo se osniva na daljinu sklapanjem društvenog ugovora koji više osnivača sklapa prihvaćanjem popunjenog obrasca društvenog ugovora.
(2) Ako društvo osniva jedan osnivač, društvo se osniva na temelju izjave osnivača o osnivanju društva koju osnivač daje prihvaćanjem popunjenog obrasca izjave o osnivanju društva.
(3) Društveni ugovor je sklopljen kada sustav sudskog registra zabilježi da su svi osnivači potvrdili njegovo prihvaćanje, a kao dan sklapanja smatra se dan kada je zabilježena posljednja potvrda prihvaćanja.
(4) Smatra se da je osnivač koji je potvrdio popunjeni obrazac društvenog ugovora suglasan s njegovim sadržajem, da je osnivački akt sastavljen u skladu s njegovom pravom voljom te da razumije smisao i posljedice njegova prihvaćanja.
Podaci o osnivačima, tvrtki i sjedištu društva
Članak 397.d (NN 40/19)
(1) Osnivači društva mogu biti samo one osobe koje imaju valjanu vjerodajnicu na temelju koje se može pristupiti sustavu sudskog registra, ako potvrde da su podaci kojima su se prijavili u sustav točni i potpuni, odnosno da se nisu naknadno izmijenili.
(2) Tvrtku društva u obrascu društvenog ugovora unosi jedan od osnivača, a prihvaćaju ostali osnivači. Naznaka predmeta poslovanja društva ne može imati više od dvadeset riječi.
(3) Sjedište društva u obrascu društvenog ugovora određuje se prema šifri i nazivu naselja u Republici Hrvatskoj utvrđenih od za to nadležnog tijela, a u društvenom ugovoru prema nazivu mjesta u Republici Hrvatskoj.
(4) Poslovnu adresu u sjedištu društva određuje uprava društva posebnom odlukom.
(5) Odluku kojom se određuje prva poslovna adresa u sjedištu društva potvrđuju svi osnivači i članovi uprave te se prilaže uz prijavu za upis osnivanja društva.
Temeljni kapital i uplata uloga. Prijava za upis osnivanja.
Članak 397.e (NN 40/19, 34/22)
(1) Ulog za preuzeti poslovni udio uplaćuje se u novcu.
(2) Ulog za osnivanje društva uplaćuje se na privremeni podračun državnog proračuna.
(3) Prijava za upis osnivanja društva na daljinu sadrži zahtjev za upis i podatke iz članka 394. stavka 4. točaka 1., 2., 5. i 6. ovoga Zakona.
(4) Prijavi iz stavka 3. ovoga članka prilažu se:
– primjerak društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju društva sa svim prilozima,
– popis članova osnivača koji sadržava ime i prezime, osobni identifikacijski broj, prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište s naznakom registarskoga suda i broja pod kojim su upisani u sudskom registru, iznos temeljnog kapitala društva i redne brojeve i nominalne iznose preuzetih poslovnih udjela osnivača,
– odluka o imenovanju i popis osoba ovlaštenih voditi poslove društva, njihova imena i prezimena, prebivalište, osobni identifikacijski broj, opseg njihovih ovlasti,
– izjave članova uprave da su upoznati s obvezom izvještavanja suda i da ne postoje zakonom propisane okolnosti zbog kojih ne mogu biti imenovani za člana uprave,
– odluku o odabiru poslovne adrese društva,
– odluku o utvrđenju predmeta poslovanja.
(5) Podaci iz stavka 3. i prilozi iz stavka 4. ovoga članka preuzimaju se iz sustava, odnosno nastaju u sustavu sudskog registra.
(6) Prijavu za upis osnivanja dužni su potvrditi svi članovi uprave društva.
(7) Prijava za upis osnivanja potvrđena je kada sustav sudskog registra zabilježi da su osobe iz stavka 3. ovoga članka potvrdile prijavu za upis osnivanja, a kao dan potvrde uzima se dan kada je zabilježena posljednja potvrda prihvaćanja.
(8) Posumnja li da su članovi društva ili članovi organa društva krivotvorili ili na drugi način zlouporabili identitet, da nisu poslovno sposobni ili da nisu ovlašteni zastupati društvo, da se prilikom osnivanja društva krše propisi o sprječavanju pranja novca ili da postoje druge protupravnosti u postupku osnivanja, registarski sud donijet će zaključak kojim će uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana podnese prijavu putem javnog bilježnika. Ako podnositelj ne postupi po zaključku suda, smatrat će se da je povukao prijedlog.
Odjeljak 1.b OSNIVANJE DRUŠTVA NA DALJINU UZ SUDJELOVANJE JAVNOG BILJEŽNIKA
Članak 397.f (NN 34/22)
(1) Društvo s ograničenom odgovornošću i jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću mogu se osnovati na daljinu i uz sudjelovanje javnog bilježnika.
(2) Ulozi za preuzete poslovne udjele mogu se uplatiti samo u novcu, a uplaćuju se na privremeni podračun državnog proračuna ili u polog na posebni račun javnog bilježnika otvoren kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Plaćanje se može obaviti na daljinu, elektroničkim putem, a dokaz o plaćanju može se podnijeti na isti način.
(3) Društveni ugovor i izjava o osnivanju društva sklapaju se kao javnobilježnički akt ili privatna isprava koju potvrdi javni bilježnik u elektroničkom obliku, prema propisima kojima se uređuje ustrojstvo, ovlasti i način rada javnog bilježništva kao javne službe. Društveni ugovor jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću sklapa se popunjavanjem obrazaca iz priloga 1. – 2. ovoga Zakona u elektroničkom obliku
(4) I ostale isprave potrebne za osnivanje društva u čijem sastavljanju treba sudjelovati javni bilježnik sastavljaju se u elektroničkom obliku prema propisima kojima se uređuje ustrojstvo, ovlasti i način rada javnog bilježništva kao javne službe. Isprave u čijem sastavljanju ne mora sudjelovati javni bilježnik sastavljaju se prema pravilima za odgovarajuću vrstu elektroničke isprave. Ako nema posebnih pravila, ispravu potpisuju osobe koje su ih sastavile kvalificiranim elektroničkim potpisom.
(5) U postupku osnivanja javni bilježnik komunicira s članovima društva, njihovim zastupnicima i članovima organa društva putem sredstava elektroničke komunikacije (videoveza i slično). Na taj način javni bilježnik ih obavještava jesu li društveni ugovor, predmet poslovanja, tvrtka društva i imenovanja članova organa u skladu sa zakonom, upozorava ih na posljedice namjeravane pravne radnje i utvrđuje njihovu pravu volju.
(6) Identitet članova društva, njihovih zastupnika i članova organa provjerava se upotrebom sredstava elektroničke identifikacije i autentifikacije visoke razine sigurnosti.
(7) Javni bilježnik može na daljinu izvršiti i dodatne provjere identiteta, kao i ostale potrebne provjere, poput postojanja poslovne sposobnosti ili ovlasti za zastupanje. U tu svrhu javni bilježnik može se poslužiti ispravama koje su potpisane kvalificiranim elektroničkim potpisom.
(8) Ako posumnja da su članovi društva, njihovi zastupnici ili članovi organa krivotvorili ili na drugi način zlouporabili identitet, da nisu poslovno sposobni ili da nisu ovlašteni zastupati društvo, javni bilježnik može zahtijevati njihovu fizičku prisutnost.
(9) Ako nije drukčije predviđeno u ovom članku, na osnivanje se primjenjuju opća pravila o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću, uzimajući u obzir posebnosti elektroničke komunikacije.
Odjeljak 2. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU DRUŠTVA I ČLANOVA
Pododjeljak 1. Ulozi u društvo
Obveza uplate uloga u društvo
Članak 398.
(1) Za svaki poslovni udio mora se u društvo unijeti ulog. Visina uloga određuje se prema nominalnom iznosu poslovnog udjela utvrđenom u društvenom ugovoru pri osnivanju društva. Kada se povećava temeljni kapital društva, visina uloga određuje se nominalnim iznosom poslovnog udjela navedenim u izjavi o njegovu preuzimanju.
(2) Svi su članovi dužni uloge u novcu uplatiti u srazmjeru s njihovim preuzetim ulozima, ako drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva.
(3) Društvo ne može pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi od obveze da uplate ulog, a ne može ni svoje tražbine s naslova uplate uloga prebiti s tražbinom protiv društva. Na stvari i na pravu koji se unose kao ulog ne može se za tražbinu koja se ne odnosi na predmet unosa ostvarivati pravo zadržanja. To se na odgovarajući način primjenjuje i na uplate u gotovini.
(4) Ako se ulog nekog člana društva u novcu gospodarski ili na temelju onoga što je ugovoreno u vezi s preuzimanjem obveze uplate u potpunosti ili djelomično smatra ulaganjem stvari ili prava (prikriveno ulaganje stvari i prava), to ga ne oslobađa obveze uplate uloga. Ugovori o ulaganju stvari ili prava i pravne radnje za njihovo provođenje nisu bez učinka. U obvezu člana društva da uplati ulog u novcu uračunava se vrijednost stvari ili prava u vrijeme podnošenja prijave za upis u sudski registar ili u vrijeme prijenosa stvari i prava društvu ako taj prijenos bude nakon toga. Uračunavanje se ne provodi prije nego što se društvo upiše u sudski registar. Teret dokaza vrijednosti stvari i prava je na članu društva.
(5) Ako se prije unosa uloga u društvo ugovori neka činidba u korist člana društva koja gospodarski odgovara vraćanju uloga a ne smatra se prikrivenim ulaganjem stvari i prava iz stavka 4. ovoga članka Zakona, to oslobađa člana društva obveze unosa uloga u društvo samo ako uz to postoji valjani zahtjev društva za povrat onoga što se činidbom daje koji može dospjeti u svako doba ili raskidom od strane društva koji nije vezan uz rok. Takva činidba ili sporazum o njoj mora se navesti u prijavi za upis društva u sudski registar.
(6) Smanjenjem temeljnoga kapitala društva članovi se mogu osloboditi obveze da uplate ulog najviše do iznosa za koji je smanjen taj kapital.
(7) Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi udjeli kod jednoga člana ili uz to i kod društva, član društva mora u roku od tri mjeseca od takvog sjedinjenja u cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno ili dio udjela prenijeti na nekog trećeg. Uprava mora registarskome sudu podnijeti prijavu za upis sjedinjenja udjela u sudski registar.
(8) Član društva iz prethodnoga stavka ovoga članka dužan je odmah po proteku roka koji je tamo naveden izvijestiti registarski sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo i pružiti dokaz da je to učinio. Ne postupi li tako, registarski sud će ga pozvati da to učini u roku koji mu za to odredi. Ako član društva ne ispuni svoju propisanu obvezu ni u tome roku, a ne uloži ni osnovanu žalbu protiv rješenja kojim je pozvan da je ispuni, registarski sud će donijeti odluku o prestanku društva.
Zatezne kamate
Članak 399.
Član društva koji pravodobno ne uplati ulog, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate ako društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije određena viša kamata.
Isključenje člana društva koji je u zakašnjenju
Članak 400.
(1) Člana društva koji je u zakašnjenju s uplatom uloga društvo može pisanim putem pozvati da ispuni svoju obvezu u naknadnome roku koji mu se za to mora dati uz upozorenje da će, ako ne uplati ulog, biti isključen iz društva. Poziv se mora poslati preporučenim pismom, a naknadni rok ne može biti kraći od mjesec dana. Ako se poziv upućuje za više članova, naknadni rok za sve mora biti jednak. Društvo može protiv člana ustati s tužbom kojom traži da uplati ulog, što ne otklanja mogućnost da ga se isključi iz društva. Nije dopušteno od toga izuzeti pojedine članove društva koji kasne s uplatom uloga.
(2) Nakon bezuspješnog proteka naknadnoga roka uprava društva oglašava da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga. Izjava društva o tome priopćava se članu preporučenim pismom.
(3) Isključeni član gubi sva prava u društvu ali mu i dalje odgovara za uplatu neuplaćenoga dijela uloga. Za to odgovara prije drugih članova društva. Time se ne isključuje njegova odgovornost društvu za štetu.
Odgovornost prednika
Članak 401.
(1) Za ispunjenje obveze unosa uloga u društvo isključenog člana društva odgovaraju društvu i posljednji te svi raniji pravni prednici isključenog člana koji u odnosu na društvo vrijede kao imatelji poslovnih udjela.
(2) Isplatu se može tražiti od ranijega prednika samo ako obvezu ne podmiri njegov sljednik. Smatra se da sljednik nije podmirio obvezu ako to ne učini u roku od mjesec dana od kada mu se za to uputi poziv preporučenim pismom i o tome na isti način obavijesti njegovoga prednika.
(3) Odgovornost pravnog prednika ograničava se na obvezu unošenja u društvo uloga ispunjenje koje se traži i na vrijeme od pet godina. Rok počinje teći od dana kada je pravni sljednik u odnosu prema društvu vrijedio kao imatelj poslovnog udjela.
(4) Uplatom preostaloga dijela uloga pravni prednik stječe poslovni udio svoga pravnoga sljednika u društvu, ako on već nije prodan po odredbama članka 402. ovoga Zakona.
Prodaja udjela
Članak 402.
(1) Ako se ne može postići da pravni prednici člana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio uplate ili član nema pravnih prednika, društvo može njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem, osim ako ga uz cijenu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost isključenoga člana ne preuzme neki od članova društva. Drugačiji način prodaje moguć je samo ako se s time složi isključeni član društva.
(2) U roku od mjesec dana društvo može prodati poslovni udio isključenoga člana i slobodnom prodajom za iznos koji nije niži od vrijednosti udjela iskazane u izvještaju o financijskom položaju društva. Po proteku mjesec dana društvo može udio prodati samo na javnoj dražbi.
(3) Javnu dražbu provode osobe ovlaštene za održavanje javnih dražbi ili sud.
(4) Ako se prodajom postigne cijena koja je viša od onoga što isključeni član društva duguje društvu, višak će se, po odbitku troškova prodaje i kamata te eventualne ugovorne kazne, upotrijebiti za uplatu uloga, a iznos koji se postigne preko toga isplatit će se isključenome članu društva.
Odgovornost članova društva
Članak 403.
(1) Ako društvo ne može postići da preostali dio uloga isključenoga člana uplate njegovi pravni prednici niti za to može namaknuti sredstva prodajom njegovog poslovnog udjela, neuplaćeni iznos moraju uplatiti ostali članovi društva razmjerno svojim ulozima.
(2) Ako poslovni udio nije prodan, članovi koji su podmirili obvezu iz prethodnoga stavka ovoga članka stječu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno stečajne mase društva koji bi pripali tome poslovnome udjelu i to srazmjerno iznosima koje su uplatili na ime zaostale uplate uloga koji se odnosi na taj poslovni udio. Ako se poslovni udio naknadno proda, iz postignutog utrška moraju se članovima društva nadoknaditi iznosi koje su uplatili društvu po odredbama stavka 1. ovoga članka, a ono što preostane mora se koristiti za podmirenje onoga što još nije podmireno društvu na ime uplate uloga isključenog člana i ostatak tome članu.
Odgovornost u stečaju
Članak 404.
(1) Članovi društva koje je u stečaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen, ako su te uplate potrebne za to da bi se podmirili vjerovnici. Za ostvarenje odgovornosti članova društva nije potrebno da se prethodno postupi po odredbama članka 402. i 403. ovoga Zakona. Za uplatu dijela temeljnoga kapitala društva koji nije uplaćen odgovaraju i pravni prednici članova društva pod uvjetima propisanima u članku 401. ovoga Zakona.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju međusobno pravo regresa ako neki od njih plati više nego što prema srazmjeru preuzetih poslovnih udjela na njega otpada.
Prisilni propisi
Članak 405.
Članove društva ne može se osloboditi pravnih posljedica koje proizlaze iz primjene članka 400. do 403. i članka 404. stavka 1. ovoga Zakona.
Vraćanje uloga. Podjela dobiti
Članak 406.
(1) Članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili kao uloge. Članovima se ne smije isplatiti kamata na uplaćeni ulog niti se može ugovoriti takva obveza društva. Sve dok društvo postoji oni imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o upotrebi dobiti. Odlukom o upotrebi dobiti članovi društva mogu, ako se društvenim ugovorom drugačije ne odredi, iznos dobiti u potpunosti ili dijelom unijeti u rezerve društva ili ostaviti kao zadržanu dobit.
(2) Dobit iz stavka 1. ovoga članka dijeli se članovima, ako nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih uloga.
(3) Društvo smije za povremene činidbe iz članka 391. stavka 6. ovoga Zakona na koje su članovi društva, pored uplate uloga, obvezni po društvenome ugovoru isplatiti i naknadu određenu po mjerilima iz društvenog ugovora, ali ona ne smije prijeći vrijednost tih činidbi bez obzira na to iskazuje li se u računu dobiti i gubitka neto dobit društva.
(4) Ako je upravi ili nadzornome odboru u vrijeme između kraja poslovne godine i odluke članova društva o godišnjim financijskim izvješćima poznato da je imovinsko stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti temeljnoga kapitala značajno i ne samo prolazno pogoršano, iz podjele se mora isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine.
Rezerve društva
Članak 406.a
(1) U rezerve kapitala društvo unosi
1. dio uplaćenih iznosa za koje se izdaju poslovni udjeli koji prelazi nominalne iznose udjela,
2. iznose dodatnih plaćanja članova društva radi stjecanja posebnih prava u društvu,
3. iznose ostalih dodatnih plaćanja članova društvu kao npr. dodatnih činidbi,
4. iznos za koji je pojednostavnjeno smanjen temeljni kapital da bi se sredstva unijela u rezerve kapitala.
(2) U rezerve iz dobiti smiju se unositi samo iznosi iz neto dobiti poslovne godine ili iz neto dobiti iz ranijih poslovnih godina, a u njih se ubrajaju rezerve za vlastite poslovne udjele, rezerve predviđene društvenim ugovorom i ostale rezerve.
(3) Na primjenu sredstava rezervi kapitala na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 222. stavka 3. i 4. ovoga Zakona osim onoga što se odnosi na zakonske rezerve i propisanu visinu tih rezervi i rezervi kapitala.
(4) U rezerve za vlastite poslovne udjele mora se unijeti iznos koji odgovara iznosu koji je za te poslovne udjele iskazan u financijskim izvješćima. Te se rezerve mogu ukinuti samo ako društvo otuđi ili povuče vlastite poslovne udjele ili ih smanjiti za iznos za koji one prelaze iznos niže iskazane vrijednosti tih poslovnih udjela u financijskim izvješćima. Te se rezerve mogu oblikovati i iz rezervi predviđenih društvenim ugovorom ako taj ugovor predviđa tu mogućnost i iz iznosa ostalih rezervi iz dobiti koji prelazi iznose prenesenih gubitaka iz ranijih godina koji se nisu mogli pokriti iz neto dobiti iz poslovne godine.
(5) Rezerve predviđene društvenim ugovorom smiju se koristiti samo za namjene određene tim ugovorom.
(6) Na primjenu ostalih rezervi na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 222. stavka 5. ovoga Zakona.
Nedopuštena primanja
Članak 407.
(1) Nisu dopuštene isplate članovima društva iz imovine društva vrijednost koje odgovara iznosu temeljnog kapitala. To ne vrijedi za činidbe drugoj ugovornoj strani iz ugovora o vođenju poslova društva i ugovora o prijenosu dobiti ili za činidbe u pogledu kojih društvo ima prema članu zahtjev na protučinidbu u istoj vrijednosti ili na povrat onoga što je dano u što se ubrajaju i zahtjevi na povrat zajma kojim se nadomješta kapital i onoga što u gospodarskom smislu odgovara tom zajmu.
(2) Članovi društva kojima društvo nešto isplati protivno propisima ovoga Zakona, odredbama društvenog ugovora ili odlukama društva, dužni su primljene isplate vratiti društvu. Član društva može zadržati ono što mu je isplaćeno na temelju podjele dobiti ako je to primio u dobroj vjeri osim u dijelu u kome je ono što je primio potrebno za podmirenje vjerovnika društva.
(3) Ako se ono što je plaćeno a nije bilo dopušteno ne može naplatiti od člana kome je plaćeno niti od članova uprave društva, za takvu naplatu društvu odgovaraju ostali članovi društva u omjeru svojih poslovnih udjela, ako su ta sredstva potrebna radi namirenja vjerovnika.
(4) Iznosi koji se ne mogu naplatiti od pojedinih članova društva, dužni su platiti ostali članovi u razmjeru njihovih poslovnih udjela u društvu.
(5) Osobe navedene u odredbama prethodnih stavaka ovoga članka ne mogu se u cjelini ni u dijelu osloboditi od tamo navedene obveze.
(6) Zahtjevi društva iz stavka 2. do 4. ovoga članka zastaruju u roku od pet godina od dana kada je primljena uplata, osim ako društvo dokaže da je obvezanik znao da isplata nije bila dopuštena.
(7) Članovi uprave društva dužni su solidarno nadoknaditi članovima društva ono što su uplatili društvu na temelju stavka 3. i 4. ovoga članka, ako su krivi za nedopuštene isplate članovima društva.
Zajam kojim se nadomješta kapital
Članak 408.
(1) Član koji društvu u vrijeme kad je ono u krizi umjesto da mu pribavi vlastiti kapital, kada bi mu ga inače uredni gospodarstvenici trebali pribaviti, dade zajam, može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda.
(2) Treća osoba koja društvu u vrijeme iz stavka 1. ovoga članka dade zajam umjesto da mu članovi pod tamo navedenim uvjetima pribave vlastiti kapital i kojoj član društva dade neko osiguranje za povrat zajma ili joj to jamči može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo za onaj iznos za koji se nije uspjela namiriti iz dobivenog osiguranja odnosno jamstva.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne radnje članova društva i trećih osoba koje u gospodarskom smislu odgovaraju davanju zajma. Pravila o nadomještanju vlastitog kapitala društva ne vrijede za člana društva koji ne vodi njegove poslove a čiji se poslovni udio odnosi na desetinu ili manji dio temeljnog kapitala društva. Stekne li zajmodavac društva u krizi u to vrijeme poslovne udjele u tom društvu u cilju da se prevlada krizno stanje, to ima za posljedicu da se pravila o nadomještanju kapitala ne primjenjuju na njegove tražbine koje proizlaze iz ranije danih i novih zajmova do visine temeljnog kapitala uplaćenog u društvo u skladu sa Zakonom pri povećanju temeljnog kapitala na temelju kojeg je udio stečen.
(4) Ako društvo u slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka vrati zajam u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad društvom ili nakon podnošenja tog prijedloga, član društva koji je dao osiguranje ili jamčio za povrat zajma dužan je tako isplaćeni iznos vratiti društvu. Na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila Stečajnog zakona. Ta obveza postoji samo do visine iznosa za koji je član društva jamčio povrat zajma ili koji odgovara vrijednosti danog osiguranja u vrijeme vraćanja zajma. Član društva se oslobađa spomenute obveze ako predmet danog osiguranja vjerovniku stavi na raspolaganje društvu kako bi ono moglo namiriti svoju tražbinu iz njegove vrijednosti. Ove odredbe se na odgovarajući način primjenjuju i na ostale pravne radnje koje u gospodarskom smislu odgovaraju davanju zajma.
Pododjeljak 2. Poslovni udjeli
Određenje poslovnog udjela
Članak 409.
(1) Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udio člana društva određuje se prema njegovom nominalnom iznosu.
(2) Član društva može imati više poslovnih udjela.
(3) Zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.
Knjiga poslovnih udjela
Članak 410.
(1) Uprava je dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva u koju se unose tvrtka, odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član društva pravna osoba podaci o njenom upisu u odgovarajućem registru, njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na temelju toga uplatio te eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio, sve obveze koje terete poslovni udio i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva. U knjigu se upisuju opterećenja i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene. Svaka osoba koja može dokazati da za to ima pravni interes, ima pravo da u radno vrijeme razgleda knjigu poslovnih udjela društva.
(2) U knjizi poslovnih udjela upisuje se na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni. Uprava društva dužna je o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva kojeg potpišu članovi uprave u kome se navode imena i prezimena članova društva, prebivalište a za pravne osobe tvrtka i sjedište, osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koji im pripadaju i redni brojevi pod kojima ih se u društvu vodi, ono što je na temelju toga uplaćeno društvu te što je ono eventualno vratilo članu. Uprava mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo.
(3) Ako je javni bilježnik sudjelovao u promjeni iz stavka 2. ovoga članka, dužan je bez odgađanja nakon što je ona učinjena, bez obzira na eventualne kasnije razloge njezine nevaljanosti, umjesto članova uprave potpisati popis članova društva i dostaviti jedan primjerak registarskom sudu i nadležnoj Poreznoj upravi prema sjedištu društva a jedan društvu. Na tom popisu javni bilježnik mora potvrditi da sve što je u popisu navedeno odgovara promjenama u kojima je sudjelovao i da su podaci u njemu u skladu s podacima u posljednjem popisu koji je bio predan registarskom sudu.
(4) Članovi uprave odgovaraju društvu na temelju odredaba članka 397. stavka 1., 5. i 6. te članka 430. ovoga Zakona za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela, za popise koje su predali i za izjave koje su dali sudu. Oni solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom odgovaraju za štetu vjerovnicima i članovima društva te drugim osobama ako bi im ona bila pričinjena zbog netočnog upisa u knjizi poslovnih udjela ili nepravodobnog upisa u tu knjigu ili izjava danih sudu u kojima su bili netočni podaci ili zbog toga što sudu nisu dali izjave koje su po zakonu bili dužni dati.
Učinak upisa u knjigu poslovnih udjela
Članak 411.
(1) U odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Popis članova društva koji uprava dostavlja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru. U korist onoga tko pravnim poslom stječe poslovni udio ili pravo na taj udio vrijedi sadržaj popisa dostavljen registarskom sudu kao točan, osim za stjecatelja poslovnog udjela kome je poznato ili mu zbog njegove grube nepažnje nije poznato da podatak nije točan. Stjecatelj ne može valjano steći poslovni udio s pouzdanjem u sadržaj popisa, ako podatak u pogledu poslovnog udjela koji se stječe nije točan, a od dostave registarskom sudu liste u kojoj je taj podatak pogrešno naveden nisu protekle tri godine, osim ako se netočnost popisa može pripisati ovlašteniku na udjelu.
(2) Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.
Raspolaganje poslovnim udjelom
Članak 412. (NN 40/19)
(1) Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.
(2) Ako član društva stekne nove poslovne udjele, svaki od udjela toga člana zadržava samostalnost.
(3) Za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.
(4) Društvenim ugovorom mogu se za prijenos poslovnog udjela postaviti i drugi uvjeti, napose da je za to potrebna suglasnost društva. Poslovni udio uz kojega je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi može se prenositi samo uz suglasnost društva.
(5) Spoje li se raspolaganjem poslovnim udjelima po bilo kojoj osnovi svi udjeli kod jedne osobe tako da nastane društvo jedne osobe, zbog toga se ne mijenja društveni ugovor niti je potrebna izjava o osnivanju društva. Ako je društvo osnovano na temelju izjave o osnivanju društva pa ono nakon toga postane društvo s više od jednog člana, članovi društva moraju sklopiti društveni ugovor.
(6) Član društva može založiti svoj poslovni udio. Ugovor o davanju u zalog sklapa se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Javni bilježnik koji je sudjelovao u sklapanju toga ugovora dužan je bez odgađanja umjesto članova uprave sastaviti popis članova društva u kojem će se navesti koji je poslovni udio založen i dostaviti jedan primjerak registarskom sudu, a jedan primjerak društvu. Na zalaganje udjela ne primjenjuje se odredba članka 415. stavka 1. ovoga Zakona.
Prijenos poslovnog udjela uz suglasnost društva
Članak 413.
(1) Ako je društvenim ugovorom predviđeno da se poslovni udio može prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, član društva koji želi prenijeti taj udio može, ne dade li mu se ta suglasnost za poslovni udio za koji je u cjelini uplaćen ulog, tražiti od suda iz članka 40. ovoga Zakona da mu dozvoli prijenos toga udjela. Sud će dozvoliti prijenos poslovnog udjela, ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a prijenos se može obaviti bez štete za društvo, njegove članove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud mora saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos poslovnog udjela.
(2) I kada sud dade suglasnost za prijenos poslovnog udjela, član društva ne može taj udio prenijeti osobi kojoj to želi ako društvo u roku od mjesec dana po pravomoćnosti odluke suda preporučenim pismom obavijesti člana društva da dopušta da se poslovni udio uz iste uvjete prenese nekome drugome.
(3) Ako se poslovni udio koji se može prenijeti samo uz suglasnost društva treba prodati u sudskom ovršnom postupku, ovršni sud mora procijeniti vrijednost toga udjela i o odobrenju prodaje obavijestiti društvo i sve vjerovnike te im priopćiti procijenjenu vrijednost udjela. Procjena nije potrebna ako se između založnog vjerovnika, dužnika i društva postigne sporazum o cijeni uz koju se poslovni udio preuzima. Ako kupac kojega odredi društvo ne preuzme poslovni udio u roku od četrnaest dana i za to u novcu ne plati procijenjenu vrijednost poslovnoga udjela, udio će se prodati po propisima ovršnog postupka a da za to nije potrebna suglasnost društva.
Prijenos naslijeđenog poslovnog udjela
Članak 414.
U društvenom ugovoru može se za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti nekome drugome članu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugačije ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim izvješćima društva.
Pravni položaj stjecatelja poslovnog udjela
Članak 415.
(1) Prema stjecatelju poslovnog udjela vrijede glede odnosa u društvu pravne radnje poduzete prema onome tko je taj udio prenio i radnje koje je on poduzeo prije nego što je društvu prijavljen prijenos poslovnog udjela.
(2) Za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnoga udjela moraju ispuniti društvu po obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa toga udjela u knjigu poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik.
(3) Zahtjevi za ispunjenje prema pravnome predniku stjecatelja zastaruju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis prijenosa poslovnog udjela.
Članak 416.
Brisan.
Više ovlaštenika na poslovnome udjelu
Članak 417.
(1) Ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio.
(2) Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnog udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima.
Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela
Članak 418.
(1) Društvo ne može stjecati ni uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen ulog.
(2) Društvo može stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen ulog ako to čini imovinom koja prelazi iznos temeljnog kapitala društva i ako društvo može po zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela a da s time ne smanjuje temeljni kapital društva ni rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog ugovora koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva.