Zakon o općem upravnom postupku
'Narodne
novine' br. 47/09, 110/21
Na snazi od 1. siječnja 2022.
PRVI DIO - TEMELJNE ODREDBE
Glava I. - OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju
kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u
daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na
temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.
Upravna stvar
Članak 2.
(1) Upravnom stvari smatra se svaka stvar u
kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili
pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u
daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i
opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
(2) Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja
je zakonom određena kao upravna stvar.
Primjena Zakona
Članak 3.
(1) Ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u
svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom
urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim
područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga
Zakona.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na
odgovarajući način na sklapanje upravnih ugovora i na svako drugo
postupanje javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, koje ima
neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom
nije drukčije propisano.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na
odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih
interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne
službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim
pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili
druga pravna zaštita.
Stranka u upravnom postupku
Članak 4.
(1) Stranka u upravnom postupku je fizička
ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi
postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo
sudjelovati u postupku.
(2) Stranka može biti i tijelo državne uprave te
drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne)
samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova
područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih
zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o
kojima se rješava.
Načelo zakonitosti
Članak 5.
(1) Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na
temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju
zakonom utvrđenih javnih ovlasti.
(2) U upravnim stvarima u kojima je javnopravno
tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti
donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.
Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa
Članak 6.
(1) Pravo stranke može se ograničiti
postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je
takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno
cilju koji treba postići.
(2) Kad se na temelju propisa stranci nalaže
kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje
obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa.
(3) Pri vođenju postupka javnopravna tijela
dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava,
vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na
štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.
Načelo pomoći stranci
Članak 7.
Kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu:
službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za
ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih
radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno
neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava
koja im po zakonu pripadaju.
Načelo utvrđivanja materijalne istine
Članak 8.
U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i
u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za
zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza
Članak 9.
(1) Službena osoba u javnopravnome tijelu
samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju
utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.
(2) Koje će činjenice i okolnosti
uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na
temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti
Članak 10.
U upravnim stvarima postupa se što je
moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se
utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
Načelo pristupa podacima i zaštite podataka
Članak 11.
(1) Javnopravna tijela dužna su strankama
omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj
stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i
stručnu pomoć.
(2) U postupku se moraju zaštititi osobni i
tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti
podataka.
Pravo stranke na pravni lijek
Članak 12.
(1) Protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako
javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka
ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano.
(2) Protiv drugostupanjske odluke, odnosno
protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije dopuštena žalba može se pokrenuti
upravni spor.
(3) Protiv upravnog ugovora ili drugog
postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga stranka ima pravo
na prigovor.
Načelo zaštite stečenih prava stranaka
Članak 13.
Odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne
može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a
kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci
određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u
slučajevima propisanim zakonom.
Službena uporaba jezika i pisma
Članak 14.
(1) Postupak se vodi na hrvatskom jeziku i
latiničnom pismu.
(2) Postupak se može voditi i na drugom jeziku
ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi
postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju
zakona o službenoj uporabi jezika i pisma.
Glava II. - NADLEŽNOST
Stvarna nadležnost
Članak 15.
(1) Stvarna nadležnost javnopravnih tijela
određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje,
ili određuje nadležnost javnopravnih tijela.
(2) Ako se stvarna nadležnost ne može utvrditi
na temelju zakona, utvrdit će se po naravi upravne stvari.
Mjesna nadležnost
Članak 16.
(1) Mjesna nadležnost određuje se propisima
o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela.
(2) Ako propisima nije utvrđena mjesna
nadležnost, mjesna nadležnost se određuje:
1. u stvarima koje se odnose na nekretninu,
prema mjestu gdje se nekretnina nalazi,
2. u stvarima koje se odnose na brodove i
zrakoplove hrvatske državne pripadnosti odnosno u stvarima u kojima je povod za
vođenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, prema matičnoj luci
broda ili zrakoplova,
3. u stvarima koje se odnose na poslovnu ili
drugu djelatnost stranke, prema mjestu sjedišta stranke, odnosno prema mjestu
gdje se djelatnost obavlja ili bi se trebala obavljati,
4. u stvarima koje se odnose na djelatnost
javnopravnih tijela ili pravnih osoba, prema mjestu njihova sjedišta, odnosno
sjedišta njihove područne jedinice kad se djelatnost odnosi na tu
jedinicu,
5. u ostalim stvarima, prema prebivalištu
stranke. Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske,
nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište,
prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta na području
Republike Hrvatske.
(3) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na
propisani način, mjesna nadležnost odredit će se prema mjestu gdje je
nastao povod za vođenje postupka.
Obveznost pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti
Članak 17.
(1) Stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se
mijenjati međusobnim dogovorom javnopravnih tijela, javnopravnih tijela i
stranaka ni samih stranaka.
(2) Javnopravna tijela dužna su tijekom cijelog
postupka po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost.
(3) Kad postoji opasnost od odgode, a mjesno
nadležno tijelo ne može poduzeti potrebnu hitnu radnju, drugo stvarno nadležno
javnopravno tijelo može poduzeti radnju i izvan područja svoje mjesne
nadležnosti. O poduzetoj radnji dužno je odmah obavijestiti mjesno nadležno
javnopravno tijelo.
Postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku
Članak 18.
(1) Kad javnopravno tijelo nije nadležno za
primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na
zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na
nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi,
službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga
nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku.
(2) Kad službena osoba primi podnesak stranke iz
kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez
odgode će, a najkasnije u roku od osam dana od dana primitka podneska,
donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje
dostaviti stranci.
Sukob nadležnosti
Članak 19.
(1) Kad se dva javnopravna tijela ili više njih
izjasne kao stvarno ili mjesno nadležna ili nenadležna u istoj upravnoj stvari,
o tijelu nadležnom za rješavanje u toj upravnoj stvari odlučit će
rješenjem nadležno javnopravno tijelo drugog stupnja u djelokrugu kojeg se
nalazi ta upravna stvar, a ako takvog tijela nema, o sukobu nadležnosti
odlučit će tijelo državne uprave nadležno za poslove opće
uprave, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
(2) Ako su u sukobu nadležnosti tijela državne
uprave i druga državna tijela, odnosno tijela državne uprave i tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave ili druga državna tijela i
tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, o sukobu
nadležnosti odlučit će bez odgode sud nadležan za upravne sporove.
Odlučivanje o sukobu nadležnosti
Članak 20.
(1) Postupak odlučivanja o sukobu
nadležnosti pokreće se na prijedlog tijela koje je posljednje rješavalo o
nadležnosti ili na prijedlog stranke.
(2) Tijelo koje rješava sukob nadležnosti
istodobno će poništiti odluku koju je donijelo nenadležno javnopravno
tijelo, odnosno poništit će odluku kojom se nadležno javnopravno tijelo
izjasnilo kao nenadležno i dostaviti predmet na rješavanje nadležnom tijelu.
Protiv odluke kojom je riješeno o sukobu nadležnosti ne može se izjaviti žalba
niti pokrenuti upravni spor.
Zajednička odluka u upravnoj stvari
Članak 21.
(1) Kad je propisano da u rješavanju o upravnoj
stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, svako od njih dužno je
postupiti u toj stvari. Javnopravna tijela sporazumjet će se koje će
tijelo donijeti odluku o upravnoj stvari, u kojoj moraju biti navedene i odluke
drugih javnopravnih tijela.
(2) Kad je propisano da javnopravno tijelo
rješava na temelju suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugoga
javnopravnog tijela, to je tijelo dužno takav akt izdati ili odbiti njegovo
izdavanje u roku od 30 dana od dana dostave urednog zahtjeva za izdavanje.
(3) Kad javnopravno tijelo u propisanom roku ne
odluči o zahtjevu za izdavanje suglasnosti, potvrde, odobrenja ili
mišljenja, smatrat će se da je akt izdan u korist stranke, ako nije
drukčije propisano.
Jedinstveno upravno mjesto
Članak 22.
(1) Ako je za ostvarenje nekog prava stranke
potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se
omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese
sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgode dostaviti
nadležnim javnopravnim tijelima.
(2) Na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i
druge zainteresirane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i
drugu pomoć iz nadležnosti javnopravnog tijela.
(3) Zaprimanje zahtjeva stranke na jedinstvenom
upravnom mjestu ne utječe na stvarnu i mjesnu nadležnost javnopravnih
tijela za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.
Glava III. - SLUŽBENA OSOBA
Službena osoba
Članak 23.
(1) U upravnom postupku postupa službena osoba u
opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim
stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.
(2) U javnopravnim tijelima službena osoba koja
vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću
stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni ispit.
(3) Ako u javnopravnom tijelu nema osobe
ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.
Izuzeće službene osobe
Članak 24.
(1) Čelnik tijela zaključkom će
izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja o upravnoj
stvari ako je službena osoba u toj upravnoj stvari:
1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik,
svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za zastupanje,
2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za
zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do
četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, životni partner ili
srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, i po prestanku braka ili
životnog partnerstva,
3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za
zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika.
(2) Čelnik tijela zaključkom će
izuzeti službenu osobu od vođenja drugostupanjskog postupka ako je ta
osoba sudjelovala u prvostupanjskom postupku.
(3) Čelnik tijela zaključkom može
izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja:
1. ako je službena osoba sa strankom ili osobom
ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu,
2. ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom
ili drugom poslovnom odnosu,
3. ako službena osoba prema stranci postupa
diskriminirajuće,
4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u
sumnju nepristranost službene osobe.
(4) Svaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna
je bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima
izuzeća službene osobe.
(5) O izuzeću čelnika prvostupanjskog
tijela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odlučuje
zaključkom čelnik drugostupanjskog tijela, a ako takvog tijela nema,
o izuzeću će odlučiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim
javnopravnim tijelom.
(6) Zaključkom o izuzeću odredit
će se službena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno
obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće
određeno.
Rješavanje kolegijalnog tijela
Članak 25.
(1) Kolegijalno javnopravno tijelo o upravnim
stvarima odlučuje većinom glasova svih članova, ako nije
drukčije propisano.
(2) Kolegijalno javnopravno tijelo može u
pisanom obliku ovlastiti službenu osobu u tom tijelu za postupanje u upravnim
stvarima do donošenja odluke. U tom slučaju službena osoba o provedenom
će postupku podnijeti kolegijalnom tijelu pisano izvješće i prijedlog
odluke o toj upravnoj stvari.
Glava IV. - PRAVNA POMOĆ U UPRAVNIM STVARIMA
Pravna pomoć
Članak 26.
(1) Javnopravna tijela dužna su pružati pravnu
pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i
nadležnosti.
(2) Javnopravno tijelo zatražit će pravnu
pomoć kad su mu potrebna saznanja o činjenicama, ispravama, podacima
ili drugim dokazima kojima raspolaže drugo javnopravno tijelo ili kad zbog
drugih opravdanih razloga ne može samo ili ne može pravodobno provesti potrebne
radnje u postupku.
(3) Pravna pomoć zatražit će se i kad
bi određene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali
manje učinkovito ili uz znatno veće troškove.
(4) Javnopravno tijelo može tražiti od sudova
dostavu spisa, isprava ili podataka koji su potrebni za vođenje postupka.
(5) Pravna pomoć može se zatražiti i od
tijela druge države sukladno odredbama međunarodnih ugovora, a ako ugovori
nisu sklopljeni, primjenjuje se načelo uzajamnosti. Postojanje uzajamnosti
utvrđuje tijelo državne uprave nadležno za vanjske poslove.
Pružanje pravne pomoći
Članak 27.
(1) O činjenicama, ispravama, podacima ili
drugim dokazima pravna pomoć zatražit će se od javnopravnog tijela,
odnosno suda koji njima raspolaže (u daljnjem tekstu: zamoljeno tijelo), a kad
treba poduzeti određene upravne radnje, ako nije drukčije propisano,
pravna pomoć tražit će se od javnopravnog tijela prvog stupnja mjesno
nadležnog za poduzimanje radnje koja je predmet pravne pomoći.
(2) Pravna pomoć pružit će se
najkasnije u roku od osam dana od dana kada je zatražena.
Odbijanje pružanja pravne pomoći
Članak 28.
(1) Zamoljeno tijelo može odbiti pružiti pravnu
pomoć samo kad je to zakonom propisano.
(2) Ako zamoljeno tijelo utvrdi da u konkretnom
slučaju mora odbiti pružanje pravne pomoći, o tome će bez odgode
izvijestiti javnopravno tijelo koje je zatražilo pravnu pomoć,
navodeći razloge zbog kojih se pravna pomoć uskraćuje.
Troškovi pravne pomoći
Članak 29.
(1) Za pruženu pravnu pomoć ne plaća
se naknada kad se troškovi pružene pomoći naknađuju iz
proračuna.
(2) Kad se troškovi pravne pomoći koju
pruži zamoljeno tijelo podmiruju iz drugih financijskih izvora, javnopravno
tijelo koje je zatražilo pružanje pravne pomoći dužno ih je naknaditi
zamoljenom tijelu.
(3) Troškovi pravne pomoći koji se
naknađuju zamoljenom tijelu čine dio ukupnih troškova postupka.
Glava V. - SUDJELOVANJE STRANKE U POSTUPKU
Izjašnjavanje stranke
Članak 30.
(1) U postupku stranci se mora omogućiti
izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim
za rješavanje upravne stvari.
(2) Bez prethodnog izjašnjavanja stranke
postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u
postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako
propisano zakonom.
Postupovna sposobnost stranke
Članak 31.
Radnje u postupku mogu poduzimati:
1. potpuno poslovno sposobne osobe,
2. osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću
kad im se na temelju zakona priznaje ograničena poslovna sposobnost u
upravnoj stvari koja je predmet postupka.
Zastupanje stranke
Članak 32.
(1) U postupku stranku može zastupati osoba
ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik,
zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba
ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna
je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani
i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.
(2) Službena osoba u tijeku postupka obraća
se osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, kad je takva osoba određena.
Iznimno, kad je to nužno za utvrđivanje činjenica i okolnosti u
postupku, službena osoba može zatražiti neposrednu nazočnost, odnosno
drugo sudjelovanje stranke u postupku. Ako službena osoba zatraži neposrednu
nazočnost ili drugo sudjelovanje stranke u postupku, o tome je dužna
istodobno obavijestiti i osobu ovlaštenu za zastupanje.
(3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na
stranke primjenjuju se na odgovarajući način i na osobe ovlaštene za
zastupanje stranke.
Zakonski zastupnik
Članak 33.
(1) Za stranku bez postupovne sposobnosti radnje
u postupku poduzima zakonski zastupnik određen na temelju zakona.
(2) Kad službena osoba posumnja da stranku
zdravstvene ili druge okolnosti sprečavaju u obavljanju radnji u postupku,
bez odgode će predložiti nadležnom javnopravnom tijelu odnosno sudu
određivanje zakonskog zastupnika, sukladno zakonu.
(3) Ako službena osoba utvrdi da zakonski
zastupnik stranke ne ulaže dovoljno pozornosti u zastupanju, o tome će
obavijestiti tijelo koje ga je odredilo, odnosno koje obavlja nadzor nad radom
zakonskog zastupnika te odrediti privremenog zastupnika.
(4) Pravnu osobu zastupa zakonski zastupnik ili
ovlašteni predstavnik.
Privremeni zastupnik
Članak 34.
(1) Kad postupovno nesposobna stranka nema
zakonskog zastupnika ili se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti protiv
osobe koje prebivalište, boravište ili sjedište nije poznato, a koja nema
opunomoćenika, takvoj stranci službena će osoba zaključkom
odrediti privremenog zastupnika.
(2) Privremenog zastupnika odredit će se i
stranci kojoj su identitet i adresa poznati, ali se ne nalazi na području
Republike Hrvatske, a na zahtjev službene osobe u za to ostavljenom roku ne
odredi osobu ovlaštenu za zastupanje. Službena osoba o tome će bez odgode
obavijestiti stranku.
(3) Kad je stranka nepoznata, zaključak o
određivanju privremenog zastupnika objavit će se u službenom glasilu,
na oglasnoj ploči i na internetskoj stranici javnopravnog tijela ili na
drugi prikladan način. Ovlast privremenog zastupnika prestaje kad se
stranka ili osoba ovlaštena za njezino zastupanje pojavi u postupku, odnosno
ako stranka u pisanom obliku odredi osobu ovlaštenu za zastupanje.
(4) Kad interes stranke ili zaštita života i
zdravlja, odnosno imovine veće vrijednosti nalažu hitno obavljanje
postupovne radnje i ako je sudjelovanje stranke, odnosno osobe ovlaštene za
zastupanje stranke u obavljanju te radnje nemoguće, ili je vezano uz
nerazmjerne troškove, odredit će se privremeni zastupnik samo za tu radnju
i o tome će se bez odgode obavijestiti stranku odnosno osobu ovlaštenu za
zastupanje stranke.
(5) Privremeni zastupnik sudjeluje u postupku, odnosno
obavlja radnje za koje je određen dok ne bude utvrđena osoba
ovlaštena za zastupanje stranke, odnosno dok se ne obave radnje za koje je
određen.
Zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik
Članak 35.
(1) Kad dvije stranke ili više njih u istom
predmetu nastupaju zajednički, dužne su naznačiti koja će od
njih nastupati kao zajednički predstavnik ili odrediti zajedničkog
opunomoćenika.
(2) Ako stranke ne odrede zajedničkog
predstavnika ili zajedničkog opunomoćenika, službena osoba
zaključkom će naložiti strankama da to učine u primjerenom roku.
Ako stranke to ne učine, službena će osoba po službenoj dužnosti
zaključkom odrediti jednu od stranaka kao zajedničkog predstavnika
koji poduzima radnje u postupku dok stranke ne odrede drugoga zajedničkog
predstavnika ili opunomoćenika.
(3) U slučaju određivanja
zajedničkog predstavnika, odnosno opunomoćenika svaka stranka
zadržava samostalno pravo nastupanja u tom postupku.
Opunomoćenik
Članak 36.
(1) Stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik
može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za
opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga
pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga
potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
(2) Službena osoba uskratit će rješenjem
sudjelovanje u postupku osobi za koju smatra da se bavi nadripisarstvom. Žalba
na to rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. Radnje koje je nakon donošenja
rješenja o uskrati zastupanja stranke u postupku poduzeo takav
opunomoćenik su ništave.
(3) Radnje koje u postupku poduzima
opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao
da ih je poduzela sama stranka.
(4) Stranka može samostalno davati izjave,
odnosno poduzimati druge radnje i kad je u postupku određen
opunomoćenik.
(5) Stranka koja je nazočna kad
opunomoćenik daje usmenu izjavu može neposredno nakon dane izjave
izmijeniti ili opozvati izjavu opunomoćenika. Stranka može, do donošenja
odluke o upravnoj stvari, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik opozvati
pojedine ili sve radnje opunomoćenika u postupku. Troškove postupka koji
nastanu takvim opozivom snosi stranka.
(6) Opoziv punomoći ima pravni učinak
od trenutka kad službena osoba od stranke u pisanom obliku ili usmeno na
zapisnik primi opoziv punomoći.
Opunomoćenik za primanje pismena
Članak 37.
(1) Kad je stranka ovlastila određenu osobu
za primitak pismena (opunomoćenik za primanje pismena), o tome je dužna
obavijestiti javnopravno tijelo.
(2) Kad se osoba po zahtjevu koje je pokrenut
postupak nalazi u inozemstvu, a nema u Republici Hrvatskoj osobu ovlaštenu za
zastupanje, obvezna je odrediti opunomoćenika za primanje pismena s
prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupi, zahtjev će se
odbaciti rješenjem.
Stručni pomagač
Članak 38.
(1) Stranka može na usmenoj raspravi, na
očevidu ili pri drugim radnjama u postupku imati i stručnog
pomagača.
(2) Stručni pomagač je osoba koja
stranci pomaže u razjašnjavanju određenih stručnih pitanja koja se
pojave u postupku.
(3) Stručni pomagač ne zastupa
stranku.
Smrt stranke, odnosno prestanak postojanja pravne osobe
Članak 39.
(1) Ako u tijeku postupka stranka umre ili
pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti,
ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
(2) O obustavi postupka donosi se rješenje koje
se dostavlja nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima. Kad nasljednici,
odnosno pravni sljednici nisu poznati, rješenje će se javno objaviti u
službenom glasilu.
DRUGI DIO - POKRETANJE I VOĐENJE UPRAVNOG POSTUPKA
Glava I. - POKRETANJE POSTUPKA
Načini pokretanja postupka
Članak 40.
(1) Upravni postupak pokreće se na zahtjev
stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Kad se postupak pokreće na zahtjev
stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva
stranke javnopravnome tijelu.
(3) Kad se postupak pokreće po službenoj
dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom
tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj
dužnosti.
Pokretanje postupka na zahtjev stranke
Članak 41.
(1) Zahtjev za pokretanje postupka stranka može
neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na
zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim
putem.
(2) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje
zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti
zahtjev.
(3) Ako je stranka u jednom podnesku postavila
više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno.
Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno
tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po
podnesku.
Pokretanje postupka po službenoj dužnosti
Članak 42.
(1) Postupak se pokreće po službenoj
dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.
(2) Kod ocjene o postojanju razloga za
pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u
obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite
javnoga interesa.
(3) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje
uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome
podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana
podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.
(4) Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor
javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća
prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja
obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.
Pokretanje postupka javnom objavom
Članak 43.
(1) Javnopravno tijelo može javnom objavom
pokrenuti postupak kad su stranke nepoznate ili je takav način pokretanja
postupka propisan zakonom.
(2) Javna objava mora sadržavati naznaku upravne
stvari, određenje osoba na koje se odnosi, način sudjelovanja tih
osoba u postupku, popis isprava koje trebaju poslati ili ih osobno dostaviti
javnopravnom tijelu te upozorenje na posljedice neodazivanja na javnu objavu u
određenom roku.
(3) Strankama se mora odrediti rok od najmanje
30 dana za odazivanje na javnu objavu.
(4) Javna objava oglašava se u
odgovarajućem službenom glasilu, sredstvima javnog priopćivanja,
odnosno na drugi prikladan način kojim će se pozvanim osobama
omogućiti saznanje o javnoj objavi.
Spajanje i razdvajanje upravnih stvari
Članak 44.
(1) Dvije upravne stvari ili više njih
zaključkom se mogu spojiti u jedan postupak, ako se prava ili obveze
stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom
činjeničnom stanju, a javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno
je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka.
(2) Ako se promijene okolnosti zbog kojih su
stvari spojene u jedan postupak, postupci će se zaključkom
razdvojiti.
Izmjena zahtjeva
Članak 45.
(1) Do donošenja prvostupanjske odluke o
upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako
se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom
stanju.
(2) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje
uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će
rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.
Odustanak od zahtjeva i obustava postupka
Članak 46.
(1) Tijekom postupka stranka može odustati od
zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem.
(2) Ako stranka odustane od zahtjeva, donijet
će se rješenje o obustavi postupka.
(3) Rješenje o obustavi postupka donijet će
se po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz
drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od
zahtjeva.
(4) Postupak će se nastaviti ako je
nastavak postupka u javnom interesu ili to zahtijeva protivna stranka.
(5) Kad se tijekom postupka utvrdi da više ne
postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se
obustaviti postupak.
Glava II. - POSTUPAK RJEŠAVANJA UPRAVNE STVARI
Utvrđivanje činjeničnog stanja
Članak 47.
(1) Službena osoba utvrđuje sve
činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
(2) Službena osoba pribavit će po službenoj
dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi
javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo
ili sud.
(3) Stranka je dužna iznijeti točno,
istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj
zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna
za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka
tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to
učini u primjerenom roku.
(4) Kad stranka nije u ostavljenom roku
dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena
osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari.
Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se
rješenjem odbiti.
(5) Kad stranka nije u ostavljenom roku
dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na
zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti
upravnu stvar.
Neposredno rješavanje
Članak 48.
Službena osoba u javnopravnom tijelu može
riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima
propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima
(neposredno rješavanje).
Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti
Članak 49.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu
stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti:
1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na
temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno
posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa,
2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera
radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se
ne mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima
se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima.
Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke
Članak 50.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu
stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke:
1. kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve
činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi
pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju
općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže
javnopravno tijelo,
2. kad je propisano da se stvar može riješiti na
temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima
samo posredno utvrđuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene
vjerojatnima, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke
može udovoljiti.
Ispitni postupak
Članak 51.
(1) Ispitni postupak provodi se kad je to nužno
radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje
pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s
protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite
njihovih prava i pravnih interesa.
(2) Službena osoba odredit će
izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari
te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama
koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne
su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.
Prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku
Članak 52.
(1) Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom
postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja,
iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari
te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.
(2) Službena osoba dužna je omogućiti
stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u
ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim
dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim
strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje
službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja
dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.
(3) Stranka može davati izjave usmeno na
zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može
naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje
pravo stranke na usmeno izjašnjavanje.
(4) Stranka je dužna sudjelovati u
utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te
osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano
zakonom.
Naknadno priznavanje položaja stranke
Članak 53.
Ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije
sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku,
službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u
postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja
tijek postupka.
Usmena rasprava
Članak 54.
(1) Usmena rasprava zaključkom se
određuje:
1. u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije
stranke ili više njih s protivnim interesima,
2. kad je potrebno provesti očevid ili
saslušati svjedoke ili vještake,
3. u drugim slučajevima kad je to korisno
za rješavanje upravne stvari.
(2) Usmena rasprava je javna. Iznimno, službena
osoba može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, zaključkom
isključiti javnost s usmene rasprave, kad to zahtijevaju razlozi zaštite
privatnosti, javnog morala ili javne sigurnosti ili kad postoji ozbiljna i
neposredna opasnost ometanja rasprave.
(3) Službena će osoba u provedbi usmene
rasprave osigurati strankama pravo sudjelovanja te njima i drugim osobama koje
sudjeluju na usmenoj raspravi pružiti mogućnost dopunjavanja navoda
tijekom rasprave, kao i izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim
činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari.
(4) Usmena rasprava provodi se u prostorijama
javnopravnog tijela. Iznimno, usmena rasprava može se provesti i na mjestu
očevida ili na kojem drugom prikladnom mjestu ako je to potrebno radi
smanjenja troškova postupka ili temeljitijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja
stvari.
(5) Ako uredno pozvana stranka bez opravdanog
razloga ne dođe na usmenu raspravu, službena osoba može provesti raspravu
i bez nazočnosti stranke. Ako na usmenu raspravu ne dođe uredno
pozvana stranka na zahtjev koje je pokrenut postupak, a iz cjelokupnog stanja
stvari može se zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva, službena
osoba koji vodi postupak rješenjem će obustaviti postupak.
(6) Službena osoba upozorit će osobu koja
ometa tijek usmene rasprave na neprimjereno ponašanje, a ako ta osoba nastavi s
ometanjem rasprave, može joj rješenjem izreći novčanu kaznu u iznosu
do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj
u prethodnoj godini. U slučaju nastavka ometanja rasprave službena osoba
može osobu i udaljiti. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa
izvršenje rješenja.
Prethodno pitanje
Članak 55.
(1) Ako se u postupku rješavanja upravne stvari
pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez
rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može
riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili
javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
(2) Postupak će se prekinuti kad se
prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje
očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom.
Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za
kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.
(3) Službena osoba vezana je pravomoćnom
odlukom nadležnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje.
Rješavanje prethodnog pitanja
Članak 56.
(1) Ako je službena osoba riješila prethodno
pitanje, rješavanje prethodnog pitanja ima pravni učinak samo u upravnoj
stvari u kojoj je to pitanje riješeno.
(2) Kad službena osoba ne uzme prethodno pitanje
u rješavanje, a postupak za rješavanje prethodnog pitanja koji se može voditi
po službenoj dužnosti još nije pokrenut pred nadležnim sudom ili javnopravnim
tijelom, službena će osoba od nadležnog suda ili javnopravnog tijela
zatražiti pokretanje postupka, ako nije drukčije propisano.
(3) U stvari u kojoj se postupak za rješenje
prethodnog pitanja pokreće pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom
na zahtjev stranke, službena osoba zaključkom može naložiti stranci da u
primjerenom roku radi rješavanja prethodnog pitanja pokrene postupak pred
nadležnim tijelom te dostavi dokaz da je to učinila. Službena osoba
upozorit će stranku na posljedice toga propuštanja.
(4) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke,
a stranka u određenom roku ne podnese dokaz o podnošenju zahtjeva za
rješavanje prethodnog pitanja, smatrat će se da je odustala od zahtjeva te
će se postupak obustaviti rješenjem.
(5) Postupak prekinut radi rješavanja prethodnog
pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom nastavit će se kad
odluka o tom pitanju postane pravomoćna. Postupak se može nastaviti po
službenoj dužnosti i bez pravomoćne odluke o prethodnom pitanju i kad službena
osoba ocijeni da više nema razloga čekati na pravomoćnost rješenja
prethodnog pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, osim u
slučajevima u kojima se mora prekinuti postupak.
Nagodba
Članak 57.
(1) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili
više njih s protivnim interesima, službena osoba nastojat će tijekom
cijelog postupka postići nagodbu stranaka u cijelosti ili o pojedinim
spornim pitanjima.
(2) Nagodba protivna propisima, javnom interesu
ili pravima trećih osoba nije dopuštena.
(3) Nagodba se smatra sklopljenom kad je stranke
nakon pročitanog zapisnika potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se
strankama.
(4) Kad je nagodbom u potpunosti riješena
upravna stvar, službena osoba rješenjem će obustaviti postupak.
(5) Ako se nagodba odnosi samo na pojedina
sporna pitanja, službena će osoba u izreci rješenja naznačiti
postojanje nagodbe o tim pitanjima.
(6) Nagodba ima snagu izvršnog rješenja
donesenog u upravnom postupku.
Glava III. - DOKAZIVANJE
Dokazi
Članak 58.
(1) Službena osoba u postupku utvrđuje
činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu
svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje
vještaka i obaviti očevid.
(2) Nije potrebno dokazivati činjenice o
kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, općepoznate
činjenice, činjenice koje su poznate službenoj osobi ni
činjenice koje propis pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati
nepostojanje tih činjenica.
Osiguranje dokaza
Članak 59.
(1) Osiguranje dokaza provodi službena osoba po
službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.
(2) Kad se postupak pokreće po službenoj
dužnosti, a postoji opravdana sumnja da se pojedini dokaz neće moći
izvesti kasnije u tijeku postupka ili da će njegovo izvođenje biti
otežano, radi osiguranja dokaza taj se dokaz može izvesti u tijeku cijelog
postupka i prije nego što je postupak pokrenut.
(3) Za osiguranje dokaza prije pokretanja
postupka nadležno je javnopravno tijelo prvog stupnja na području kojeg se
nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba
saslušati, odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako
nije drukčije propisano.
(4) O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje
ne prekida tijek postupka.
Isprave
Članak 60.
(1) Dokazivanje se izvodi javnim ili privatnim
ispravama. Isprava može biti i u elektroničkom obliku.
(2) Pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona
smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u
granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono
što se njima utvrđuje ili potvrđuje.
(3) Ako postoji sumnja u vjerodostojnost
isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev
stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela
koji su takvu ispravu izdali.
Pribavljanje isprava
Članak 61.
(1) Stranka ili druga osoba kod koje se nalazi
isprava potrebna kao dokaz u postupku dužna je omogućiti uvid u ispravu na
zahtjev službene osobe.
(2) Ako fizička osoba kod koje se nalazi
isprava, bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na uvid službenoj osobi,
rješenjem će se novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne
godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.
Ako pravna osoba kod koje se nalazi isprava bez opravdanog razloga odbije dati
ispravu na uvid službenoj osobi, rješenjem će se novčano kazniti
odgovorna osoba te pravne osobe u iznosu do tri prosječne godišnje bruto
plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na
rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Svjedoci
Članak 62.
(1) Svjedok može biti svaka osoba za koju se
smatra da ima saznanja o određenim činjenicama i koja svoja saznanja
može priopćiti.
(2) Svjedoku se poziv dostavlja u pisanom obliku
osam dana prije dana svjedočenja.
Obveza svjedočenja
Članak 63.
(1) Svaka osoba pozvana kao svjedok dužna je
svjedočiti.
(2) Svjedoka će se poučiti da ima
pravo uskratiti svjedočenje, odnosno odgovore na pojedina pitanja kojima
bi sebe, svoje srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do
trećeg stupnja srodstva zaključno, bračnog druga, životnog
partnera ili srodnike po tazbini do drugog stupnja srodstva zaključno, pa
i onda kad su brak ili životno partnerstvo prestali, te skrbnika i
štićenika, odnosno posvojitelja i posvojenika izložio kaznenom progonu, teškoj
sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.
(3) Svjedoka će se poučiti da ima
pravo uskratiti odgovore i na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti,
a da ne povrijedi propisima utvrđenu tajnu, a posebice na pitanja o onome
što mu je stranka povjerila kao svojem opunomoćeniku ili ispovjedila kao
vjerskom ispovjedniku.
(4) Svjedok ne može, zbog opasnosti od imovinske
štete, uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima kojima je bio
nazočan kao svjedok, zapisničar ili posrednik odnosno o radnjama koje
je poduzeo u vezi sa spornim odnosom kao pravni prednik ili zastupnik jedne od
stranaka te o drugim radnjama o kojima je na temelju propisa dužan podnijeti
prijavu ili dati izjavu.
(5) Kad to službena osoba ocijeni potrebnim,
svjedok mora učiniti vjerojatnima razloge uskrate svjedočenja,
odnosno odgovora na pojedina pitanja.
Saslušanje svjedoka
Članak 64.
(1) Svjedoka će se saslušati bez
nazočnosti ostalih svjedoka. Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je
ispitan ne smije napustiti službene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto
očevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je
ispitan može se ponovo saslušati, odnosno suočiti s ostalim svjedocima ako
se njihovi iskazi ne podudaraju.
(2) Svjedok koji se zbog bolesti ili drugog opravdanog
razloga ne može odazvati pozivu može se ispitati u svojem stanu ili na drugom
prikladnom mjestu.
(3) Kad svjedok ne zna jezik na kojem se vodi
postupak, saslušat će se preko prevoditelja. Svjedoku koji je gluh pitanja
će se postavljati u pisanom obliku, a ako je nijem, odgovarat će u
pisanom obliku. Kad se saslušanje svjedoka ne može obaviti na taj način,
kao tumač pozvat će se osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.
(4) Od svjedoka će se uzeti sljedeći
osobni podaci: osobno ime, datum i mjesto rođenja, zanimanje i mjesto
prebivališta, odnosno boravišta ako nema prebivalište na području
Republike Hrvatske te srodstvo, odnosno u kakvom je odnosu sa strankama.
(5) Ako službena osoba posumnja da postoje
određeni razlozi koji dovode u sumnju objektivnost svjedoka, svjedoka
će se ispitati i o tim okolnostima.
(6) Svjedoka će se prethodno upozoriti da
je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se
predočiti posljedice davanja lažnog iskaza.
(7) Svjedoku će se postavljati samo pitanja
o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve
ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na način
kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti.
(8) Kad je svjedok maloljetna osoba saslušat
će se uz prisutnost zakonskog zastupnika.
Vještačenje
Članak 65.
(1) Kad je za utvrđivanje ili ocjenu
određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari
potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz
se može izvesti vještačenjem.
(2) Službena osoba određuje
vještačenje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Za vještaka
će se zaključkom odrediti osoba koja je odgovarajuće struke, a
ovlaštena je za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili
osoba registrirana za vještačenje. Ako takvih osoba nema, za vještaka se
može odrediti i druga osoba koja ima odgovarajuću stručnost potrebnu
za vještačenje. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi
vještaka.
(3) Ako bi troškovi izvođenja dokaza
vještačenjem bili nerazmjerni vrijednosti predmeta, o upravnoj stvari može
se riješiti i na temelju drugih dokaza, bez vještačenja.
(4) Za vještaka se ne može odrediti osoba koja
ne može biti svjedok.
Pravila vještačenja
Članak 66.
(1) Vještačenje se može obaviti na usmenoj
raspravi. Vještaku se može naložiti i obavljanje vještačenja izvan usmene
rasprave, u kojem će se slučaju vještaku odrediti da nalaz i
mišljenje dostavi u pisanom obliku u primjerenom roku te da na usmenoj raspravi
obrazloži svoj nalaz i mišljenje.
(2) Prije početka vještačenja vještaka
treba upozoriti da je dužan predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u
svojem nalazu točno navesti što zapazi i utvrdi te svoje obrazloženo
mišljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima struke, odnosno vještine.
(3) Kad se vještačenje ne obavlja na
usmenoj raspravi, službena osoba odredit će vještaku predmet
vještačenja, odnosno osobe ili stvari koje treba razmotriti i u kojem
pogledu.
(4) Kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje,
službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o
izloženom nalazu i mišljenju.
(5) Kad je određeno više vještaka, oni mogu
svoj nalaz i mišljenje dati zajednički. Ako se ne slažu, svaki će od
njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.
(6) Ako nalaz, odnosno mišljenje vještaka nisu
jasni ili potpuni, ako se nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno
razlikuju, ako mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloženo ili se pojavi
osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu
otkloniti ni ponovnim saslušanjem vještaka, ponovit će se vještačenje
s drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje znanstvene ili
stručne ustanove.
(7) Mišljenje znanstvene ili stručne
ustanove može se tražiti i onda kad se zbog složenosti slučaja ili radi
potrebe obavljanja analize može opravdano pretpostaviti da će se na taj
način doći do točnijeg mišljenja.
Novčane kazne za svjedoke, odnosno vještake
Članak 67.
Ako svjedok ili vještak bez opravdanog razloga
izostanu s usmene rasprave ili odbiju svjedočiti, odnosno vještačiti
te ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i
mišljenje u pisanom obliku, službena osoba može ih rješenjem novčano
kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u
Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove
prouzročene njihovim propustom. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne
odgađa izvršenje rješenja.
Očevid
Članak 68.
(1) Očevid se provodi kad je za
utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti
potrebno neposredno opažanje službene osobe.
(2) Provođenje očevida određuje
se zaključkom.
(3) Stranke imaju pravo nazočiti
očevidu. Očevid se može provesti i bez nazočnosti stranke u
slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine
veće vrijednosti.
(4) Službena osoba određuje po službenoj
dužnosti ili na prijedlog stranke koje će još osobe nazočiti
očevidu.
Dužnost omogućivanja provedbe očevida
Članak 69.
(1) Vlasnik, odnosno posjednik stvari na kojima
je potrebno obaviti očevid dužni su dopustiti da se očevid provede.
Šteta koja nastane provedbom očevida uračunava se u ukupne troškove
postupka.
(2) Ako vlasnik ili posjednik stvari, odnosno
druga osoba bez opravdanog razloga onemogući obavljanje očevida,
službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50%
prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini, a za provedbu očevida mogu se upotrijebiti i druge
prikladne mjere koje će omogućiti njegovu provedbu,
uključujući i neposrednu prisilu uz pomoć policije. Žalba na
rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) Službena osoba zatražit će u pisanom
obliku pomoć policije ako se očevid nije mogao obaviti zbog
neopravdanog protivljenja vlasnika, posjednika ili drugih osoba ili kad se pri
obavljanju očevida opravdano očekuje pružanje otpora.
(4) Nadležno policijsko tijelo dužno je pružiti
zatraženu pomoć pri očevidu, sukladno propisima o postupanju policije.
Izjava stranke
Članak 70.
Ako za utvrđivanje određenih
činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih
činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.
Glava IV. - RADNJE U POSTUPKU
Podnesci
Članak 71.
(1) Podnescima u postupku smatraju se zahtjevi,
prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori,
obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju
javnopravnim tijelima u vezi s određenom upravnom stvari.
(2) Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje, naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime odnosno naziv i adresu stranke te osoba ovlaštenih za zastupanje ako ih stranka ima. Podnesak mora sadržavati i osobni identifikacijski broj (OIB) stranke ako joj je dodijeljen i osobe ovlaštene za zastupanje.
(3) Podnesci se javnopravnom tijelu mogu predati u pisanom obliku neposredno, poslati poštom, dostaviti elektroničkim putem ili usmeno izjaviti na zapisnik.
(4) Službena osoba koja primi podnesak dužna je
na traženje podnositelja potvrditi primitak podneska.
(5) Podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba
ovlaštena za zastupanje stranke. Stranku koja ne zna ili ne može pisati,
potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese.
Podnošenje podneska unutar roka
Članak 72.
(1) Smatra se da je podnesak podnesen u roku ako
je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu kojem je trebao biti
predan.
(2) Kad je podnesak upućen poštom
preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan
predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom
predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen.
(3) Službenim osobama, odnosno osobama na službi
u oružanim snagama ili policiji, osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom
i zračnom prometu te osobama koje su lišene slobode ili su na drugi
način spriječene samostalno poslati, odnosno predati podnesak u roku,
dan predaje podneska nadležnom zapovjedništvu, upravi, drugim službenim
tijelima odnosno pravnim osobama u kojima su zaposlene ili u kojima se nalaze
smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen.
Nedostaci u podnesku
Članak 73.
(1) Kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji
onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili
nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i
odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje
na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini.
(2) Ako se nedostaci ne otklone u određenom
roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će
odbaciti podnesak.
Prijevod podneska
Članak 74.
(1) Kad javnopravno tijelo primi podnesak na
stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena
će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i
za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom
roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.
(2) Ovjereni prijevod podneska inozemne javne
isprave obvezan je ako se posumnja u vjerodostojnost te isprave.
Elektronička komunikacija
Članak 75.
(1) Javnopravna tijela i stranke te druge osobe koje sudjeluju u postupku primarno komuniciraju elektroničkim putem i pomoću sustava državne informacijske infrastrukture.
(2) Podnesci dostavljeni u elektroničkom obliku s kvalificiranim elektroničkim potpisom sukladno posebnim propisima smatrat će se vlastoručno potpisanim.
(3) Podnesak dostavljen elektroničkim putem smatra se podnesenim javnopravnom tijelu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje poruka.
(4) Javnopravno tijelo elektroničkim putem potvrđuje pošiljatelju primitak podneska. Ako je podnesak dostavljen putem informacijskog sustava javnopravnog tijela povezanog na državnu informacijsku infrastrukturu, potvrda o primitku dostavlja se u korisnički pretinac tog informacijskog sustava.
(5) Ako se u javnopravnom tijelu zbog tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će se obavijestiti pošiljatelja. Pošiljatelj je tada dužan ponovo poslati podnesak u elektroničkom obliku prema uputi javnopravnog tijela ili ga dostaviti na drugi način u određenom roku. Ako to pošiljatelj ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.
Zapisnik
Članak 76.
(1) O usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj
važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili
trećih osoba u postupku sastavlja se zapisnik.
(2) U zapisnik se upisuje naziv javnopravnog
tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja,
upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba,
nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i
sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su
korištene.
(3) Prije zaključenja zapisnik će se
pročitati nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji. Na
kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu
stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti
njihov sadržaj. Zapisnik će potpisati službena osoba koja je vodila
upravnu radnju i zapisničar ako ga je bilo. Osobe koje su dale izjave
potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na
kojima se njihova izjava nalazi. U potpisanom i zaključenom zapisniku ne
smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni
zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba
na prijedlog koje je dopuna unesena.
(4) Ako neka od nazočnih osoba odbije
potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika,
to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis
uskraćen.
(5) Zapisnik sastavljen na način propisan
zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka
i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da
nisu pravilno sastavljeni.
Zaključak
Članak 77.
(1) Zaključkom se odlučuje o
postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja.
(2) Zaključak donosi službena osoba koja
obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet
zaključka.
(3) Kad se nalaže izvršenje neke radnje,
zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti.
(4) Zaključak se priopćuje usmeno.
Zaključak se izdaje u pisanom obliku kad stranka to zatraži ili je to
nužno radi pravilnog vođenja postupka.
(5) Protiv zaključka ne može se izjaviti
žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava
o upravnoj stvari.
Obnavljanje (rekonstrukcija) spisa
Članak 78.
(1) Ako se pojedini spisi upravnog postupka
izgube, oštete ili unište, po potrebi će se pokrenuti postupak za obnovu
spisa (rekonstrukcija).
(2) Postupak za obnovu spisa provodi javnopravno
tijelo nadležno za rješavanje u toj upravnoj stvari.
(3) Postupak za obnovu spisa pokreće se na
zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Rješenje o obnovi spisa donosi
čelnik javnopravnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.
(4) Pri obnovi spisa obnovit će se samo oni
dijelovi spisa koji su važni s obzirom na razloge zbog kojih je odobren
postupak za obnovu. Spisi se obnavljaju na temelju prijepisa nestalih,
oštećenih ili uništenih podnesaka kojima raspolažu stranke ili javnopravno
tijelo, podataka iz glavnih i pomoćnih uredskih knjiga, sukladno pravilima
o dokazivanju.
(5) Postupak za obnovu spisa neće se
provesti ako je protekao propisani rok do kojeg se čuvaju spisi
određene upravne stvari.
(6) Troškovi koji nastanu obnovom spisa
naknađuju se iz sredstava javnopravnog tijela.
Glava V. - ROKOVI
Određivanje rokova
Članak 79.
(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku
određuju se rokovi.
(2) Kad rok nije propisan, službena osoba
odredit će odgovarajući rok za obavljanje radnje u postupku.
(3) Rok koji je odredila službena osoba, kao i
rok za koji je propisano da se može produžavati, može se iz opravdanih razloga
produžiti.
Računanje rokova
Članak 80.
(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i
godine.
(2) Kad je rok određen na dane, dan kad je
dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada
događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok,
već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana.
(3) Rok određen na mjesece, odnosno na
godine istječe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara
danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada događaj od
kojega se računa trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok
istječe, rok istječe posljednjeg dana toga mjeseca.
(4) Istjecanje roka može se označiti i određenim
datumom.
Nedjelje, blagdani i neradni dani
Članak 81.
(1) Nedjelje, blagdani i neradni dani ne
utječu na početak i na tijek roka.
(2) Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na
blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga
sljedećega radnog dana.
Povrat u prijašnje stanje
Članak 82.
(1) Stranci koja iz opravdanih razloga propusti
u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od
obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje
postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem
tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će
se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala
podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu.
(2) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje
podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u
roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio
propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti
činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u
prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska,
prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.
(3) Nakon što protekne tri mjeseca otkad je
istekao propušteni rok, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako
je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.
(4) O prijedlogu za povrat u prijašnje stanje
odlučuje se rješenjem. Ako se povrat u prijašnje stanje dopusti, postupak
se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne
posljedice nastale propuštanjem roka.
(5) Povrat u prijašnje stanje neće se
dopustiti ako je isključen zakonom.
(6) Podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje
stanje ni izjavljivanje žalbe protiv rješenja o prijedlogu ne utječu na
tijek postupka.
Glava VI. - OBAVJEŠĆIVANJE
Oblici obavješćivanja
Članak 83.
(1) Službena osoba može stranku i druge
sudionike u postupku obavijestiti o tijeku i radnjama u postupanju usmeno,
elektroničkim putem, neposrednim uručenjem pismena ili slanjem
pismena poštom ili na drugi prikladan način.
(2) Obavješćivanje elektroničkim putem
smatra se obavljenim u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za primanje
takvih poruka.
(3) Obavješćivanje putem informacijskog sustava povezanog na državnu
informacijsku infrastrukturu obavlja se slanjem obavijesti u korisnički
pretinac stranke ili drugog sudionika u postupku.
(4) Obavješćivanje poštom obavlja se prema odredbama ovoga Zakona koje se
odnose na posrednu dostavu.
(5) Stranka i drugi sudionici u postupku obavješćuju se osobno, osim kad
stranka ima osobu ovlaštenu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje
obavijesti.
Obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisa
Članak 84.
(1) Stranke i druge osobe koje dokažu pravni
interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis
predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o
vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i
drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti
ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.
(2) Razgledavanje spisa obavlja se u službenim
prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak. U opravdanim
slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga
javnopravnog tijela.
(3) Kad se spis predmeta vodi u
elektroničkom obliku, javnopravno tijelo dužno je osigurati tehničke
uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo može osigurati dostupnost
spisa elektroničkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti
stranke.
(4) O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i
umnožavanje spisa donosi se rješenje.
Osobna dostava
Članak 85.
(1) Dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi
kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti
ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).
(2) Kad se naslovljena osoba ne zatekne na
mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili
pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu
obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja
pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno.
(3) Ako dostavljač u naznačeno vrijeme
ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač
će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu
ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na
dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog
takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.
(4) Kad dostavljač prilikom pokušaja
dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće
uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz
naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.
(5) Dostava se smatra obavljenom danom
uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom
sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za
primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga
nije mogla primiti pismeno.
(6) Dostavom pismena osobi ovlaštenoj za
zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je
dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se
obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda.
Posredna dostava
Članak 86.
(1) Kad osobna dostava nije obvezna, a
dostavljač ne zatekne naslovljenu osobu na mjestu dostave, pismeno se može
uručiti odraslom članu kućanstva, a ako ta osoba ne želi
preuzeti pismeno ili nije u mogućnosti predati pismeno, pismeno se
ostavlja u poštanskom sandučiću ili pretincu naslovljene osobe. U tom
slučaju na dostavnici pismena naznačuje se dan i način dostave.
(2) Pismeno se ne može uručiti osobi koja u
istom postupku sudjeluje s protivnim interesom.
(3) Dostava se smatra obavljenom danom
uručenja naslovljenoj osobi, ostavljanjem pismena odraslom članu
kućanstva, odnosno danom ostavljanja pismena u poštanskom
sandučiću ili pretincu.
Dostava zajedničkom predstavniku
Članak 87.
Kad u postupku sudjeluje veći broj stranaka
s istovjetnim zahtjevima ili skupina osoba povezanih zajedničkim
interesom, dostava se obavlja uručivanjem pismena zajedničkom
predstavniku.
Dostava pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu
Članak 88.
(1) Dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja
obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja se
uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena.
(2) Ako se osoba ovlaštena za primanje pismena
ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom
zaposleniku.
Dostava u posebnim slučajevima
Članak 89.
(1) Osobi na službi u oružanim snagama ili
policiji, osobi u kopnenom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu,
osobi koja je lišena slobode ili joj je na drugi način ograničeno
kretanje, dostava se može obaviti preko zapovjedništva, uprave, drugih
službenih tijela, odnosno pravne osobe u kojima je zaposlena ili u kojima se
nalazi.
(2) Osobama koje se nalaze u inozemstvu, kao i
stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama s diplomatskim
imunitetom dostava se obavlja preko tijela državne uprave nadležnog za vanjske
poslove ako međunarodnim ugovorima nije drukčije određeno.
(3) Dostava potvrda izdanih na zahtjev stranke
koja se nalazi u inozemstvu dostavlja se neposredno stranci.
Mjesto dostave
Članak 90.
(1) Dostava stranci obavlja se na adresu koja je
naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, odnosno na adresu mjesta na
kojem se stranka trenutačno nalazi.
(2) Kad se postupak pokreće po službenoj
dužnosti dostava stranci obavlja se na adresu prebivališta, boravišta ili
mjesta na kojem se trenutačno nalazi. Dostava pravnoj osobi, podružnici
ili drugoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost obavlja se na adresu
sjedišta.
(3) Ostalim osobama koje sudjeluju u postupku
dostava se obavlja na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta gdje se
trenutačno nalazi, odnosno sjedišta. Dostava javnopravnim ili drugim
tijelima obavlja se na adresu njihova sjedišta.
Promjena adrese stranke i osobe ovlaštene za zastupanje
Članak 91.
(1) Stranka je dužna o promjeni adrese
prebivališta, boravišta ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo. Ako
stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti
javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena
na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom
osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.
(2) Ako osoba ovlaštena za zastupanje ili
opunomoćenik za primanje pismena u tijeku postupka promijeni adresu i o
tome propusti obavijestiti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno
stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje
pismena nisu određeni.
Vrijeme dostave
Članak 92.
Dostava se obavlja radnim danom u vremenu od
8.00 do 20.00 sati. Kad postoje osobito važni razlozi ili se dostava ne može
odgoditi, javnopravno tijelo može odrediti da se dostava obavi i u drugo
vrijeme.
Dostavnica
Članak 93.
(1) Obavljena dostava potvrđuje se
dostavnicom. Dostavnicu vlastoručno potpisuje osoba koja je preuzela
pismeno, uz obveznu naznaku datuma primitka.
(2) Kad je naslovljena osoba nepismena ili se ne
može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobno ime
naslovljene osobe s datumom dostave i naznakom zašto osoba nije potpisala
dostavnicu.
(3) Ako dostava nije obavljena osobno,
dostavljač će na dostavnici naznačiti kome je predao pismeno i u
kojem je odnosu osoba koja je primila pismeno s naslovljenom osobom.
Dostava elektroničkim putem
Članak 94.
(1) Dostava se obavlja elektroničkim putem na zahtjev, uz izričit pristanak stranke ili kad je to propisano zakonom.
(2) Ako je stranka zahtjev podnijela u elektroničkom obliku, smatra se da je pristala da joj se dostava obavlja elektroničkim putem, dok se ne izjasni drukčije.
(3) Elektronička dostava može se obaviti u bilo koje vrijeme.
(4) Kad osobna dostava nije obvezna, dostava elektroničkim putem može se obaviti na adresu elektroničke pošte naznačene u zahtjevu ili s koje je zahtjev poslan, a smatra se obavljenom u trenutku kad je pismeno zabilježeno na poslužitelju za primanje poruka. Stranka elektroničkim putem potvrđuje primitak pismena na zahtjev službene osobe.
(5) Dostava elektroničkim putem u korisnički pretinac informacijskog sustava povezanog na državnu informacijsku infrastrukturu smatra se obavljenom potvrdom primitka pismena, a najkasnije istekom osmog dana od dana kad je pismeno zabilježeno na poslužitelju za primanje poruka osim ako zakonom nije propisan kraći rok.
(6) Dostava elektroničkim putem obavljena dostavom u korisnički pretinac informacijskog sustava povezanog na državnu informacijsku infrastrukturu smatra se osobnom dostavom.
Dostava javnom objavom
Članak 95.
(1) Dostava javnom objavom obavlja se kad je to
propisano ili su drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni.
(2) Dostava javnom objavom obavlja se
stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, objavom pismena
u dnevnim novinama, na internetskoj stranici javnopravnog tijela ili na drugi
prikladan način.
(3) Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga
dana od dana javne objave.
TREĆI DIO - RJEŠAVANJE UPRAVNE STVARI
Rješenje
Članak 96.
(1) O upravnoj stvari odlučuje se
rješenjem.
(2) Sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje
o upravnoj stvari može imati i drugi naziv.
Oblik rješenja
Članak 97.
(1) Rješenje se donosi u pisanom obliku.
Rješenje se može izdati na propisanom obrascu.
(2) Iznimno, rješenje se može donijeti i u
usmenom obliku kad je potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda
i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi
ili imovinu veće vrijednosti.
(3) Rješenje u usmenom obliku dostavlja se
stranci i u pisanom obliku, kad je to propisano zakonom, ili ako stranka to
zahtijeva, ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Rješenje u pisanom
obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana
donošenja usmenog rješenja. Službena osoba dužna je upozoriti stranku da ima
pravo tražiti pisani otpravak usmenog rješenja.
Sadržaj rješenja
Članak 98.
(1) Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničkog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela.
(2) Uvod sadržava naziv i osobni identifikacijski broj (OIB) javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, osobni identifikacijski broj (OIB) stranke ako joj je dodijeljen i osobe ovlaštene za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadržava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadležnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena.
(3) Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci.
(4) Izreka se može podijeliti u više točaka. Troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(5) Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
(6) Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji način. Uputa o pravnom lijeku sadrži i napomenu da se stranke imaju pravo odreći prava na žalbu od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe.
(7) Rješenje potpisuje ovlaštena službena osoba vlastoručno ili kvalificiranim elektroničkim potpisom.
(8) Rješenje izdano iz informacijskog sustava javnopravnog tijela može se ovjeriti samo kvalificiranim elektroničkim pečatom.
Rješenje u stvarima manjeg značenja
Članak 99.
U stvarima manjeg značenja u kojima se
udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes
trećih osoba, rješenje se može sastojati samo od izreke u obliku
zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvu odluku očiti.
Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje
Članak 100.
(1) Kad se u upravnoj stvari rješava o više
pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga
činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima
(djelomično rješenje).
(2) Ako javnopravno tijelo rješenjem nije
riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke
ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena
(dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.
(3) Ako prema okolnostima slučaja prije
okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno
uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju
činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti
označeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut
će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.
(4) Djelomično, dopunsko i privremeno
rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim
rješenjem.
Rok za donošenje rješenja
Članak 101.
(1) Službena osoba dužna je u slučajevima
neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga
stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog
zahtjeva.
(2) Službena osoba dužna je u slučajevima
vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti
ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(3) Ako službena osoba u propisanom roku ne
donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno
pokrenuti upravni spor.
Predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke
Članak 102.
(1) Kad je to propisano zakonom, smatrat će
se da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom
na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu
stvar, ne donese rješenje u propisanom roku.
(2) Stranka ima pravo tražiti da javnopravno
tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen.
Javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od osam dana od dana
traženja stranke.
Jamstvo stjecanja prava
Članak 103.
(1) Javnopravno tijelo može stranci jamčiti
stjecanje određenog prava, kad je to propisano zakonom.
(2) Jamstvo ne smije biti protivno javnom
interesu ili interesu trećih osoba.
(3) O jamstvu se odlučuje rješenjem koje
obvezuje javnopravno tijelo, osim ako su se pravna osnova i
činjenično stanje bitno izmijenili.
Otklanjanje pogrešaka u rješenju
Članak 104.
(1) Javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti
pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge
očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim
prijepisima.
(2) Ispravak pogreške proizvodi pravni
učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se
ispravlja.
ČETVRTI DIO - PRAVNI LIJEKOVI
Glava I. - ŽALBA
Izjavljivanje žalbe
Članak 105.
(1) Protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima
pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije
isključena.
(2) Stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje
nije doneseno u zakonom propisanom roku.
Odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbe
Članak 106.
(1) Stranka se može odreći prava na žalbu u
pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, od dana primitka prvostupanjskog
rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe.
(2) Odricanje od prava na žalbu u
višestranačkim stvarima ima pravni učinak samo ako se sve stranke
odreknu prava na žalbu.
(3) Stranka može odustati od žalbe sve do
otpreme rješenja o žalbi.
(4) Kad stranka odustane od izjavljene žalbe,
postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem.
(5) Odricanje ili odustanak od žalbe ne mogu se
opozvati.
Predmet žalbenog postupka
Članak 107.
(1) U žalbenom postupku ispituje se zakonitost
rješenja koje se pobija.
(2) Kad je rješenje doneseno po slobodnoj
ocjeni, u žalbenom postupku ocjenjuje se i svrhovitost rješenja.
Sadržaj žalbe
Članak 108.
(1) U žalbi stranka treba navesti rješenje koje
pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo i zbog čega je
nezadovoljna rješenjem.
(2) Kad se u žalbi iznose nove činjenice i
novi dokazi, stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije
iznijela tijekom prvostupanjskog postupka.
(3) Kad se u žalbi iznose nove činjenice i
novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim
interesima, svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za
izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima.
(4) Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno
rješenje, u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari može se osporavati
utvrđeno činjenično stanje i kad to nije osporavano u postupku
donošenja privremenog rješenja.
Rok za izjavljivanje žalbe
Članak 109.
Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana
dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.
Predaja žalbe
Članak 110.
(1) Žalba se predaje prvostupanjskom tijelu na
način propisan za predaju podnesaka. Ako je žalba predana drugostupanjskom
tijelu, ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu. Žalba
koja je u roku predana drugostupanjskom tijelu smatra se pravodobnom.
(2) Kad stranka izjavljuje žalbu zbog
nedonošenja rješenja u propisanom roku, žalba se može predati izravno i
drugostupanjskom tijelu.
Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešna
Članak 111.
(1) Kad je u rješenju dana pogrešna uputa o
pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi.
Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih
posljedica.
(2) Kad u rješenju nije dana nikakva uputa o
pravnom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka može postupiti po
važećim propisima, a može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog
tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu. U takvom
slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.
Odgodni učinak žalbe
Članak 112.
(1) Žalba odgađa pravne učinke
rješenja dok se stranci ne dostavi rješenje o žalbi, ako zakonom nije
drukčije propisano.
(2) Kad se rješenje odnosi na dvije stranke ili
više njih koje sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, žalba bilo koje
od stranaka odgađa izvršenje prema svim strankama.
(3) Javnopravno tijelo može iznimno, radi
zaštite javnog interesa ili radi poduzimanja hitnih mjera, odnosno radi
otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti, odlučiti da žalba nema
odgodni učinak. Rješenje mora sadržavati detaljno obrazloženje zašto žalba
nema odgodni učinak.
Postupak i ovlasti prvostupanjskog tijela u povodu žalbe
Članak 113.
(1) Prvostupanjsko tijelo ispitat će je li
žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije
dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je
rješenjem.
(2) Kad prvostupanjsko tijelo utvrdi da je žalba
dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, navodi žalbe razmotrit
će se te ispitati zakonitost, odnosno ocijeniti svrhovitost rješenja koje
se žalbom osporava.
(3) Kad je rješenje doneseno u postupku
neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući
izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje
stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je
postupiti po zahtjevu stranke.
(4) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili
više njih s protivnim interesima, žalba se dostavlja na odgovor svim strankama
te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu.
(5) Kad prvostupanjsko tijelo ocijeni da je
žalba osnovana u cijelosti ili djelomično, zamijenit će pobijano
rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba.
(6) Ako prvostupanjsko tijelo ne odbaci žalbu
ili ne zamijeni pobijano rješenje novim, bez odgode će dostaviti žalbu sa
spisom predmeta drugostupanjskom tijelu.
Postupanje drugostupanjskog tijela po primitku žalbe
Članak 114.
(1) Drugostupanjsko tijelo ispitat će je li
žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije
dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je
rješenjem.
(2) Kad drugostupanjsko tijelo postupajući
u povodu žalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o odbacivanju žalbe
utvrdi da ne postoje razlozi za odbacivanje žalbe, poništit će rješenje o
odbacivanju žalbe i riješiti odbačenu žalbu.
Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu žalbe
Članak 115.
(1) Drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i
ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri
tome nije vezano žalbenim razlozima.
(2) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi
pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje
rješenja ništavim.
(3) Drugostupanjsko tijelo riješit će stvar
na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad
činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u
prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak
samo ili putem prvostupanjskog tijela.
(4) Drugostupanjsko tijelo može žalbu odbiti,
rješenje poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti.
(5) Poništavanjem se poništavaju sve pravne
posljedice koje je rješenje proizvelo.
Odbijanje žalbe
Članak 116.
Drugostupanjsko tijelo odbit će žalbu ako
utvrdi:
1. da je postupak koji je rješenju prethodio
pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
2. da je u prvostupanjskom postupku bilo
nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari,
3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu
osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
Poništavanje rješenja
Članak 117.
(1) Drugostupanjsko tijelo poništit će
rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi:
1. da su u prvostupanjskom postupku
činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene,
2. da se u postupku nije vodilo računa o
pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari,
3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili
je u proturječnosti s obrazloženjem,
4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na
temelju kojega se rješava stvar.
(2) Kad je za donošenje novoga rješenja, s
obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog
tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit
će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
(3) Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je
prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to
rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na
rješavanje.
Izmjena rješenja
Članak 118.
(1) Drugostupanjsko tijelo ne može izmijeniti
prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu.
(2) Iznimno, drugostupanjsko tijelo može
izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo
iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako
nije drukčije propisano.
Postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku
Članak 119.
(1) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi
izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje
na zahtjev stranke dužno je bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog
kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.
(2) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da
prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit
će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti
duži od 30 dana.
(3) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi
za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti
upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese
traženo rješenje.
Drugostupanjsko rješenje
Članak 120.
(1) Drugostupanjsko tijelo o žalbi odlučuje
rješenjem.
(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik
i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način
primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje.
(3) U obrazloženju drugostupanjskog rješenja
ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u
obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose,
drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
(4) Protiv drugostupanjskog rješenja može se
pokrenuti upravni spor.
Rok za donošenje drugostupanjskog rješenja
Članak 121.
Drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora
donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije
moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako
zakonom nije propisan kraći rok.
Glava II. - PRIGOVOR
Izjavljivanje prigovora i postupanje po prigovoru
Članak 122.
(1) Prigovor se izjavljuje čelniku tijela,
ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe
na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.
(3) Čelnik tijela odlučuje o prigovoru
rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
(4) Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o
prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o
prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela,
protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Glava III. - OBNOVA POSTUPKA
Razlozi i rok za obnovu postupka
Članak 123.
(1) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje
protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili
po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:
1. ako se sazna za nove činjenice ili
stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već
izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja
da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u
prijašnjem postupku,
2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno
na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u
zabludu,
3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila
ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,
4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo
rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala
propisana većina,
5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u
svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,
6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,
7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije
bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.
(2) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje
protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili
po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:
1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne
isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog
kaznenog djela,
2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj
u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,
3. ako se rješenje temelji na prethodnom
pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije
odlučilo u bitnim točkama drukčije.
(3) Stranka može tražiti obnovu postupka u roku
od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla
mogućnost upotrebe novih dokaza.
(4) Državni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno
državno tijelo može tražiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka.
Prijedlog za obnovu postupka
Članak 124.
(1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje
tijelu koje je donijelo rješenje na način propisan za predaju podnesaka.
(2) U prijedlogu za obnovu postupka stranka je
dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je
prijedlog podnesen u zakonskom roku.
(3) Prijedlog za obnovu postupka ne odgađa
izvršenje rješenja po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za
odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne
odluči o pitanju obnove postupka.
Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka
Članak 125.
O prijedlogu za obnovu postupka rješava
javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti
žalba.
Pokretanje obnove postupka
Članak 126.
(1) Kad nadležno tijelo primi prijedlog za
obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od
ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji
učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo
odbacit će prijedlog rješenjem.
(2) Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni,
nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se
iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da
ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.
(3) Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije
prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje
razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti
obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti.
Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv
kojeg je obnova dopuštena.
(4) Kad je to prema okolnostima slučaja
moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo,
čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje
se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.
Rješenje o obnovi postupka
Članak 127.
(1) Nakon provedene obnove postupka, nadležno
tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog
postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može
rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim
rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje
rješenje poništiti ili ukinuti.
(2) Protiv rješenja kojim je odlučeno o
prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom
postupku može se izjaviti žalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko
tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja
može se pokrenuti upravni spor.
Glava IV. - OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM
Oglašivanje rješenja ništavim
Članak 128.
(1) Rješenje će se oglasiti ništavim:
1. ako je doneseno u stvari iz sudske
nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može
rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno
moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno
djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva
stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po
izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
(2) Rješenje će oglasiti ništavim
javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje
ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.
(3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja
ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti
žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor
nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga
rješenja može se pokrenuti upravni spor.
(4) Ništavo rješenje nema pravni učinak. U
slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni
učinci tog rješenja.
Glava V. - PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA
Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja
Članak 129.
(1) Nezakonito rješenje može se poništiti ili
ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.
(2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo
može se poništiti:
1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno
tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja
ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
2. ako je u istoj stvari već doneseno
pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.
(3) U slučaju očite povrede
materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se
poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi
nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.
(4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije
stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz
pristanak protivne stranke.
Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo
Članak 130.
(1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla
kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:
1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno
zakonom,
2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka
nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,
3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i
neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne
bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena
prava.
(2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja
teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost,
stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.
Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja
Članak 131.
(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti
javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko
tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema
drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na
temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.
(2) Nezakonito rješenje može se poništiti u roku
od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja
stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz
tijela koje je rješenje donijelo.
(3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o
poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke
ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje
rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo
ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.
(4) Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju
koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije
dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog
tijela može se pokrenuti upravni spor.
Povrat imovine stečene bez pravne osnove
Članak 132.
U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili
poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se
sukladno propisima građanskog prava.
PETI DIO - IZVRŠENJE
Izvršnost rješenja
Članak 133.
(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku
izvršava se nakon što postane izvršno.
(2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno
istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako
žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni
učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija,
danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o
obustavi postupka u povodu žalbe.
(3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava
upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
(4) Kad je u rješenju određeno da se radnja
koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje
izvršno istekom tog roka.
Izvršenik
Članak 134.
Izvršenje se provodi protiv osobe koja je
obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.
Provedba izvršenja
Članak 135.
(1) Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti
kad to nalaže javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na
prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja).
(2) Izvršenje se može provesti i na temelju
nagodbe stranaka.
(3) Po isteku roka od pet godina od dana kad je
rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije
drukčije propisano.
Predmet izvršenja
Članak 136.
Izvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja
novčanih ili nenovčanih obveza.
Izvršenje novčanih obveza
Članak 137.
(1) Izvršenje novčanih obveza provodi se u
skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.
(2) Izvršenje novčanih obveza provodi se
sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje
ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.
(3) Rješenje kojeg se izvršenje traži treba
sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne
izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost
rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
Izvršenje nenovčanih obveza
Članak 138.
(1) Izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju ako zakonom nije propisano drugo ovlašteno tijelo.
(2) Tijelo čije se rješenje izvršava dužno je za rješenje koje se izvršava izdati potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za izvršenje.
Rješenje o izvršenju
Članak 139.
(1) Ako izvršenik ne postupi po izvršnom
rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
(2) Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i
način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje
obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.
(3) Rješenje mora sadržavati opomenu o
novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih
osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.
(4) Žalba protiv rješenja o izvršenju može se
uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni
učinak.
Odgoda izvršenja
Članak 140.
(1) Na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja
nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje
može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja
sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije
drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
(2) Izvršenje će se odgoditi ako je u
izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog
rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog
rješenja.
(3) O odgodi izvršenja donosi se rješenje.
Vrijeme izvršenja
Članak 141.
(1) Izvršenje rješenja provodi se radnim danom.
(2) Nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i
noću izvršenje se može provesti samo ako postoji opasnost od odgode ili se
moraju poduzeti hitne mjere radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine
veće vrijednosti i ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to
izdalo pisani nalog.
Prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom
Članak 142.
(1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje
prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom
kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba
nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.
(2) Novčana kazna kojom se fizička
osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije
prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na
izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do
deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici
Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne
odgađa izvršenje rješenja.
(3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja
obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar
utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći
i više puta.
(4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno
odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.
Izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osoba
Članak 143.
(1) Kad se obveza izvršenika sastoji od radnji
koje mogu obaviti i treće osobe, a izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši
u cijelosti, ta će se radnja obaviti putem trećih osoba na trošak
izvršenika.
(2) Tijelo nadležno za izvršenje zaključkom
će naložiti izvršeniku da unaprijed položi novčani iznos potreban za
podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih
osoba odlučuje se rješenjem.
Izvršenje nenovčanih obveza neposrednom prisilom
Članak 144.
Ako se primjenom drugih sredstava svrha
izvršenja nenovčane obveze ne može postići ili se izvršenje ne može
provesti pravodobno, izvršenje se provodi u skladu s prirodom obveze, a kad je
to nužno, može se provesti i neposrednom prisilom.
Razmjernost u izvršenju
Članak 145.
Izvršenje se provodi na način i primjenom
sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja.
Obustava izvršenja
Članak 146.
(1) Javnopravno tijelo će obustaviti
izvršenje, a izvršene radnje poništiti:
1. ako utvrdi da je obveza izvršena,
2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo
dopušteno,
3. ako utvrdi da je izvršenje započeto
prema osobi koja nije u obvezi,
4. ako predlagatelj izvršenja odustane od
prijedloga,
5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu
izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto,
6. u drugim propisanim slučajevima.
(2) O obustavi izvršenja donosi se rješenje.
Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenja
Članak 147.
(1) Kad je nakon provedenog izvršenja rješenje
oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima
pravo na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje ili naknadu štete.
(2) O zahtjevu izvršenika javnopravno tijelo
koje je odobrilo izvršenje odlučuje rješenjem.
Izvršenje radi osiguranja
Članak 148.
(1) Radi osiguranja izvršenja mogu se na
prijedlog stranke, odnosno po službenoj dužnosti obaviti određene radnje
izvršenja i prije nego što je rješenje postalo izvršno, ako bi izvršenje moglo
biti spriječeno ili znatno otežano. U slučaju izvršenja obveza koje
se mogu prisilno izvršiti samo na prijedlog stranke, predlagatelj mora opasnost
od sprječavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnom, a
službena osoba može u tom slučaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u
pravilu, polaganjem određenoga novčanog iznosa za štetu koja bi mogla
izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da zahtjev
predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari.
(2) Privremeno rješenje o osiguranju može se
donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj učinio
vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem
imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način
spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze.
(3) O izvršenju radi osiguranja donosi se
privremeno rješenje o osiguranju.
(4) Kad je pravomoćnim rješenjem o upravnoj
stvari utvrđeno da ne postoji obveza stranke za osiguranje koje je
doneseno privremenim rješenjem, ili je na drugi način utvrđeno da je
zahtjev za donošenje privremenog rješenja bio neopravdan, predlagatelj u korist
kojeg je privremeno rješenje doneseno naknadit će protivnoj stranci štetu
koja joj je prouzročena donesenim privremenim rješenjem.
(5) O naknadi štete rješava javnopravno tijelo
koje je donijelo privremeno rješenje. Ako je očito da je privremeno
rješenje ishođeno krivnjom ili obiješću predlagatelja, predlagatelj će
se rješenjem kazniti novčanom kaznom u iznosu do 50% prosječne
godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.
Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Hitno izvršenje
Članak 149.
Ako je doneseno usmeno rješenje, javnopravno
tijelo može narediti da se provede izvršenje bez donošenja rješenja o
izvršenju.
ŠESTI DIO - UPRAVNI UGOVOR
Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora
Članak 150.
(1) Javnopravno tijelo i stranka sklopit će
upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je
riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora.
(2) Upravni ugovor ne smije biti protivan izreci
rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na
štetu trećih osoba.
(3) Upravni ugovor koji ima pravni učinak
na prava trećih osoba pravno je valjan samo uz pisani pristanak tih osoba.
(4) Upravni ugovor sklapa se u pisanom obliku.
Ništetnost upravnog ugovora
Članak 151.
(1) Upravni ugovor je ništetan ako je protivan
rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen.
(2) Upravni ugovor je ništetan i iz razloga
ništetnosti propisanih zakonom koji uređuje obvezne odnose.
(3) Upravni ugovor je ništetan i kad je ništetan
dio toga ugovora, osim ako bi ugovor proizvodio pravne učinke i bez tog
dijela.
(4) Ništetnost upravnog ugovora utvrđuje
sud nadležan za upravne sporove na temelju tužbe stranke ili javnopravnog
tijela.
(5) Ništetan upravni ugovor ne proizvodi pravne
posljedice.
Izmjena upravnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti
Članak 152.
(1) Ako bi zbog okolnosti nastalih nakon
sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,
ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano, ta strana
može zahtijevati da se ugovor izmijeni sukladno nastalim okolnostima.
(2) O izmjeni ugovora ugovorne se strane moraju
suglasiti.
Raskid upravnog ugovora
Članak 153.
(1) Kad se javnopravno tijelo i stranka ne
suglase o izmjeni ugovora ili ako javnopravno tijelo ili treće osobe
uključene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu, javnopravno
tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor.
(2) Ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog
ugovora, javnopravno tijelo jednostrano će raskinuti upravni ugovor. Ako
je neispunjivanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to
tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete.
(3) Javnopravno tijelo može jednostrano
raskinuti upravni ugovor i kad je to potrebno radi otklanjanja teške i
neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne
bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena
prava.
(4) Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor
rješenjem u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i
određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala.
(5) Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora
može se pokrenuti upravni spor.
Prigovor na upravni ugovor
Članak 154.
(1) Zbog neispunjivanja ugovornih obveza
javnopravnog tijela stranka može izjaviti prigovor. Prigovorom se može tražiti
i naknada štete nastale neispunjivanjem ugovora.
(2) Prigovor se izjavljuje i predaje tijelu koje
na temelju zakona obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka
sklopila upravni ugovor.
(3) O prigovoru se odlučuje rješenjem
protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.
SEDMI DIO - PRAVNA ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA I POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA
Glava I. - ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA
Obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava
Članak 155.
(1) Javnopravno tijelo dužno je obavijestiti
zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku
ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj
upravnoj stvari.
(2) Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno
tijelo dužno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u
pisanom obliku.
(3) Ako javnopravno tijelo odbije izdati
obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od osam dana ima pravo
izjaviti prigovor.
(4) Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne
izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela
Članak 156.
Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem
javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi
rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti
prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Glava II. - ZAŠTITA OD POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA
Zaštita prava korisnika javnih usluga
Članak 157.
(1) Pod postupanjem pružatelja javnih usluga
smatra se poduzimanje ili propuštanje radnji pružatelja javnih usluga koje
imaju učinak na prava, obveze ili pravne interese fizičkih i pravnih
osoba, a o kojima se ne rješava u upravnom postupku.
(2) Ako korisnik javnih usluga smatra da su
postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni
interesi, može izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih
interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih
usluga.
(3) Prigovor se može izjaviti sve dok radnja ili
propuštanje radnje pružatelja javnih usluga traje.
Postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga
Članak 158.
(1) Nadležno javnopravno tijelo dužno je
ispitati navode korisnika javnih usluga te poduzeti mjere iz svoje nadležnosti
po pravu nadzora.
(2) Nadležno tijelo dužno je bez odgode, a
najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti
korisnika usluga u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora
poduzelo. Ako korisnik usluga nije zadovoljan poduzetim mjerama ili u
propisanom roku nije obaviješten o poduzetim mjerama, može pokrenuti upravni
spor.
OSMI DIO - IZDAVANJE POTVRDA
Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija
Članak 159.
(1) Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama
se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o
kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju.
(2) Potvrde o činjenicama o kojima se vodi
službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve
su potvrde javne isprave.
(3) Službenom evidencijom smatra se evidencija
koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe
koja ima javne ovlasti.
(4) Potvrde o činjenicama o kojima se vodi
službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana
kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od
dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je
ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može
izdati i u elektroničkom obliku.
(5) Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za
izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od
dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci
rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu.
(6) Ako stranka, na temelju dokaza kojim
raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene
evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda
izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za
izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u
propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju
zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu.
Potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija
Članak 160.
(1) Javnopravna tijela izdaju potvrde o
činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom
propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o
dokazivanju propisanim ovim Zakonom.
(2) Potvrde izdane o činjenici o kojoj se
ne vodi službena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene
kao dokaz. Javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može
ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi.
(3) Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana
od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje
potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana
podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o
odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu.
DEVETI DIO - TROŠKOVI POSTUPKA
Troškovi postupka i stranaka
Članak 161.
(1) Javnopravno tijelo snosi redovite troškove
postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke
plaćaju po posebnim propisima.
(2) U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke
ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s
protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je
postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno
okončan, ako nije drukčije propisano.
(3) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke,
a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku
izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci
da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova.
Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može
odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje
postupka zahtijeva javni interes.
(4) O troškovima postupka odlučuje se rješenjem
o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari
nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se
dopunsko rješenje.
(5) Kad je postupak koji je pokrenut po
službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi
javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije
propisano.
(6) Kad je postupak okončan nagodbom, svaka
stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije
određeno.
Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku
Članak 162.
(1) Svjedoci, vještaci, prevoditelji,
tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu
stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u
dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na
naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan
povoljno za tu stranku.
(2) Službena osoba dužna je osobe koje imaju
pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade
troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema,
prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima.
(3) Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje
svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna
je snositi te troškove.
(4) Vještaci, prevoditelji i tumači dužni
su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od
30 dana od dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad
zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je
osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja,
podnositelj zahtjeva gubi to pravo.
(5) Troškove postupka, kao što su putni troškovi
službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase
i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak
izazvala svojim postupanjem.
Oslobađanje od troškova
Članak 163.
Stranka se može u cijelosti ili djelomično
osloboditi od plaćanja troškova postupka, kad je to propisano zakonom.
DESETI DIO - PROVEDBA ZAKONA
Članak 164.
Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u
postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju te
izlučivanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju.
Članak 165.
(1) Nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja
tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga
Zakona provodi upravna inspekcija.
Članak 166.
Tijela državne uprave nadziru rješavanje upravnih
stvari te osiguravaju zakonitost, djelotvornost, svrhovitost i
učinkovitost provedbe upravnih postupaka iz svog djelokruga.
Članak 167.
(1) Javnopravna tijela podatke o rješavanju upravnih stvari te o provedenim postupcima zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga dostavljaju putem jedinstvenog informacijskog sustava za nadzor nad provedbom ovoga Zakona.
(2) Tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o rješavanju upravnih stvari te o provedenim postupcima zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga.
JEDANAESTI DIO - PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE
Članak 168.
Postupci započeti do stupanja na snagu
ovoga Zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o općem
upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96.).
Članak 169.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje
važiti Naputak za izradu izvješća o stanju rješavanja upravnih stvari u
tijelima državne uprave i upravnim tijelima Grada Zagreba i rokovima za
dostavljanje tih izvješća (»Narodne novine«, br. 86/06.).
Članak 170.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje
važiti Zakon o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i
103/96.).
Članak 171.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010.
a objavit će se u »Narodnim novinama«.
NAPOMENA, NN 110/21
Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o općem upravnom postupku
ZAVRŠNA ODREDBA
Članak 18.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2022.