ZAKON O POREZU NA DOBIT
„Narodne novine“ br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18
Na snazi i primjenjuje se od 8. prosinca 2018. godine.
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Porez na dobit utvrđuje se i plaća prema
odredbama ovoga Zakona.
(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na
dobit uređuje se posebnim zakonom.
Članak 1.a
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske
prenose:
– Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu
oporezivanja isplata kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava
različitih država članica (SL L 157/49, 26. 6. 2003.),
– Direktiva Vijeća 2004/76/EZ od 29. travnja 2004. o izmjenama Direktive 2003/49/EZ
o omogućavanju prijelaznog razdoblja nekim državama članicama u vezi s
primjenom zajedničkog sustava poreza na isplate kamata i licencije između
povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157/106, 30. 4.
2004.),
– Direktiva Vijeća 2006/98/EZ o prilagođavanju pojedinih direktiva u području
oporezivanja zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363/129, 20. 12.
2006.),
– Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu
oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele,
prijenos imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica te na
prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL L 310/34,
25. 11. 2009.),
– Direktiva Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu
oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz
različitih država članica (preinaka) (SL L 345/8, 29. 12. 2011.),
– Direktiva Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/96/EU
o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i
društva kćeri iz različitih država članica (SL L 219/40, 25. 7. 2014.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2015/121 od 27. siječnja 2015. o izmjeni Direktive
2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična
društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 21/1, 28. 1. 2015.)
i
– Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL L 193/1, 19. 7. 2016.).
II. POREZNI OBVEZNIK
1. Opće odredbe
Članak 2.
(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i
druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku
djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili
prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna
jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
(3) Porezni obveznik je i fizička osoba, koja
ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, ako izjavi da će
plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
(4) Porezni obveznik je i fizička osoba koja
ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti prema propisima
o porezu na dohodak:
1. ako je u prethodnom poreznom razdoblju
ostvario ukupni primitak veći od 3.000.000,00 kuna, ili
2. ako ispunjava dva od sljedeća tri uvjeta:
– u prethodnom poreznom razdoblju ostvario je
dohodak veći od 400.000,00 kuna,
– ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od
2.000.000,00 kuna,
– u prethodnom poreznom razdoblju prosječno
zapošljava više od 15 radnika.
(5) Tijela državne uprave, tijela područne
(regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka
nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.
(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne
(regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi,
vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke
udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke
zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije
nisu obveznici poreza na dobit.
(7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga
članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku
djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica
na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te
djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava
radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene
gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će
na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge
zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na
dobit za tu djelatnost.
(8) Investicijski fondovi bez pravne osobnosti
koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojem su osnovani nisu
obveznici poreza na dobit.
(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik
koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije
obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se
dobit ne oporezuje drugdje.
2. Rezident i nerezident
Članak 3.
(1) Rezidenti su u smislu članka 2. stavka 1.
ovoga Zakona pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi
registar ili upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave
i nadzor poslovanja nalazi u Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici
fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj
čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik.
(2) Nerezident je osoba koja ne ispunjava jedan
od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.
3. Poslovna jedinica nerezidenta
Članak 4.
Poslovna jedinica inozemnog poduzetnika
(nerezidenta) iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje se u skladu s općim
poreznim propisom.
III. POREZNA OSNOVICA
1. Opće odredbe
Članak 5.
(1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema
računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza
na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u
tuzemstvu i inozemstvu.
(3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a
utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.
(4) U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog
oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema
tržišnoj vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i rashodi po osnovi
uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje
u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom
fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno
mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o
porezu na dohodak.
(6) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s
obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja
djelatnosti.
(7) Porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario prihode
veće od 3.000.000,00 kuna može poreznu osnovicu utvrditi prema novčanom načelu.
(8) Porezna osnovica iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se tako da se porezna
osnovica iz stavka 1. ovoga članka prije propisanih dodatnih uvećanja ili
umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane
dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.
(9) Porezna osnovica poreznog razdoblja iz stavka 8. ovoga članka dodatno se:
a) uvećava za
1. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja dugotrajne materijalne i
nematerijalne imovine
2. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
3. rashode vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupca za isporučena dobra i
obavljene usluge
4. rashode od rezerviranja
5. rashode od nerealiziranih tečajnih razlika
6. rashode od ostalih nenovčanih transakcija
7. smanjenja potraživanja od poslovnih aktivnosti
8. smanjenja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
9. smanjenja zaliha
10. povećanja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
11. povećanja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
12. ostale korekcije koje povećavaju dobit i
b) umanjuje za
1. prihode od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
2. prihode od rezerviranja
3. prihode od nerealiziranih tečajnih razlika
4. prihode od ostalih nenovčanih transakcija
5. povećanja potraživanja od poslovnih aktivnosti
6. povećanja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
7. povećanja zaliha
8. smanjenja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
9. smanjenja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
10. ostale korekcije koje smanjuju dobit.
(10) Nakon proteka roka za naplatu određenih stavki iz stavka 8. ovoga članka
ili po realizaciji stavki koji su dodatno umanjili ili uvećali poreznu osnovicu
iz ovoga članka iste se uključuju u poreznu osnovicu na način propisan ovim
Zakonom, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i načelom
izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice.
(11) Porezni obveznik koji namjerava promijeniti način utvrđivanja porezne
osnovice prema stavku 7. ovoga članka podnosi Poreznoj upravi najkasnije 15
dana nakon početka poreznoga razdoblja izjavu o promjeni načina utvrđivanja
porezne osnovice. Porezni obveznik koji dostavi izjavu o promjeni načina
utvrđivanja porezne osnovice ako zadovoljava uvjete iz stavka 7. i stavka 12.
ovoga članka može primjenjivati taj postupak od prvog dana poreznog razdoblja.
(12) Porezni obveznik koji je i obveznik poreza na dodanu vrijednost može
izabrati način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka ako
primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama sukladno posebnom
propisu o porezu na dodanu vrijednost.
(13) Porezni obveznik koji je izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema
stavku 7. ovoga članka mora zadržati isti način utvrđivanja porezne osnovice
najmanje tri porezna razdoblja ako zadovoljava uvjete iz toga stavka i uvjete
iz stavka 12. ovoga članka.
(14) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
Članak 5.a
(1) Prava propisana odredbama ovoga Zakona, koja se
osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja
poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće
moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni
obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih
svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne
činjenice i okolnosti, nisu autentični.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, aranžman predstavlja bilo koju poslovnu
transakciju, aktivnost, shemu, sporazum, obvezu ili događaj, a može se
sastojati od više mjera ili dijelova.
(3) Aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu
osnovani radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku
stvarnost, odnosno ako su osnovani radi utaje ili izbjegavanja poreza.
Članak 5.b
(1) Iznimno od članka 5. stavka 1. ovoga Zakona obveznici
poreza na dobit iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona mogu osnovicu poreza na
dobit utvrditi u paušalnom iznosu ako u prethodnom poreznom razdoblju nisu po
osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti ostvarili prihode veće od iznosa
propisanog za ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema posebnom
propisu o porezu na dodanu vrijednost.
(2) Oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka ne mogu primijeniti osobe
iz članka 2. stavka
7. ovoga Zakona ako obavljaju samo djelatnost po osnovi koje su obveznici
poreza na dobit ili po osnovi te djelatnosti ostvaruju više od 50% ukupnih
prihoda.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za potrebe utvrđivanja paušalne
obveze poreza na dobit vodi evidenciju o prihodima po osnovi obavljanja
djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka koji namjerava plaćati porez na
dobit u paušalnom iznosu podnosi zahtjev za plaćanje poreza u paušalnom iznosu
Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja. Porezni
obveznik kojemu se tijekom poreznog razdoblja prema članku 2.stavku
7. Zakona utvrdi obveza plaćanja poreza na dobit može zahtjev iz ovoga članka
podnijeti u roku od osam dana nakon utvrđenja obveze plaćanja poreza na dobit.
(5) Godišnji porez u paušalnom iznosu utvrđuje Porezna uprava rješenjem.
Rješenje o utvrđenom godišnjem porezu vrijedi do izmjene. Razlika godišnjeg
paušalnog poreza za uplatu ili za povrat utvrđuje se na temelju izvješća iz
stavka 8. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi
najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka poreznog razdoblja za koje se
izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezan je razliku godišnjeg paušalnog
poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća.
(6) Porezna uprava može na temelju obavljenog nadzora i/ili prikupljenih
podataka o ostvarenim prihodima ukinuti rješenje iz stavka 5. ovoga članka i
donijeti rješenje o plaćanju predujma poreza u skladu sa člankom 34. stavcima
1. i 2. ovoga Zakona, ako utvrdi da je porezni obveznik ostvario prihode po
osnovi obavljanja djelatnosti iz članka 2. stavka
7. ovoga Zakona iznad iznosa iz stavka 1. ovoga članka. Ako tijekom poreznog
razdoblja, prema evidenciji iz stavka 3. ovoga članka, porezni obveznik ostvari
prihode veće od iznosa propisanog stavkom 1. ovoga članka, obvezan je
izvijestiti Poreznu upravu u roku od osam dana.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka porezni obveznik je obvezan odmah
prijeći na utvrđivanje porezne osnovice prema članku 5. stavku 1. ovoga Zakona.
(8) Visinu paušalne porezne osnovice i poreza na dobit, rokove plaćanja te
evidencije i izvješća u svezi paušalnog oporezivanja utvrđuje pravilnikom
ministar financija.
2. Smanjenje porezne osnovice
Članak 6.
(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga
Zakona smanjuje se:
1. za prihode od dividendi i udjela u dobiti
koji su utvrđeni na način propisan ovim Zakonom.
1.1. Prihodima iz točke 1. ovoga stavka smatraju
se prihodi:
a) čiji je isplatitelj obveznik plaćanja poreza
na dobit prema ovom Zakonu ili istovjetne vrste poreza, i
b) čiji je isplatitelj osnovan kao društvo čiji
je pravni oblik usporediv s društvom kapitala, trgovačkim društvom odnosno
društvom ili drugom osobom čiji je pravni oblik i način obračuna i plaćanja
poreza usporediv s obveznicima poreza na dobit prema ovom Zakonu, i
c) koji isplatitelju nisu porezno priznati
rashod odnosno odbitak.
1.2. Kada su prihodi od dividendi ili udjela u
dobiti ostvareni iz država članica EU smatra se da su ispunjeni uvjeti iz točke
1. podtočke 1.1. a) i b) ovoga stavka ako je isplatitelj:
a) obveznik jednog od poreza za koji se
primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i
povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji
je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, i
b) društvo koje poprima jedan od oblika na koji
se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i
povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji
je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, i
c) rezident države članice EU u skladu s pravom
te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama,
2. za prihode od vrijednosnih usklađenja dionica
i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili uključeni u
poreznu osnovicu,
3. za prihode od naplaćenih otpisanih
potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima bila uključena
u poreznu osnovicu, a nisu isključena iz porezne osnovice kao porezno
priznati rashod,
4. za svotu amortizacije koja nije bila porezno
priznata u ranijim razdobljima do vrijednosti propisane u članku 12. ovoga
Zakona,
5. za svotu poticaja u obliku poreznog
oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima,
(2) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga
Zakona može se smanjiti za rashode ranijih razdoblja koji su bili uključeni u
poreznu osnovicu.
(3) Za svote iz stavka 1. ovoga članka može se
iskazati porezni gubitak, odnosno gubitak se može povećati, uz uvažavanje
pravila o državnim potporama i potporama male vrijednosti.
(4) Poticaji iz stavka 1. točke 5. ovoga članka
koji sadrže državnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o
državnim potporama i potporama male vrijednosti.
(5) Porezni obveznik iz članka 5. stavka
7. ovog Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu primjenjuje
odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog načela.
(6) Način provedbe ovoga članka propisuje
ministar financija.
3. Povećanje porezne osnovice
Članak 7.
(1) Porezna osnovica iz članka
5. ovoga Zakona povećava se:
1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani
gubici), ako su bili iskazani u rashodima,
2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u članku 12. ovoga
Zakona,
3. za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka
tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila,
plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog
odnosa s poslovnim partnerom,
4. za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s
vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni
prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih,
rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za
osobni prijevoz ne utvrđuje plaća,
Napomena: Od 1. siječnja
2018. godine u točki 4. broj: »30« zamjenjuje se brojem: »50«.
5. za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske
komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu
vrijednost, po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak,
6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja,
7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo,
8. za zatezne kamate između povezanih osoba,
9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim
osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena
radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti,
10. za darovanja iznad svote iz stavka 7. i 8. ovoga članka,
11. za kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga
Zakona,
12. za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu
vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim
doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja
dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu
djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama,
13. za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i
druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu
osnovicu.
(2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točke 9. i 12. toga
stavka, ne povećava se porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na
dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.
(3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga članka spadaju troškovi s
pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog
sredstva:
1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i
ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,
2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove
goriva,
3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja
te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma,
a kod financijskog najma trošak amortizacije.
(4) Brisan.
(5) Brisan.
(6) Iznimno od stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom
proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s
oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke,
proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači,
olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom
prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako
je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00
kuna..
(7) Darovanjima iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatraju se darovanja u
naravi ili novcu, učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene,
odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i
druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti
obavljaju u skladu s posebnim propisima, ako su veća od 2% prihoda ostvarenog u
prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne
godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi
financiranja posebnih programa i akcija.
(8) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za
zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu
lijekova i ortopedskih pomagala) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim,
dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret
sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje
troškova obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na
temelju vjerodostojnih isprava.
(9) Porezna osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode.
(10) Porezni obveznik iz članka 5. stavka
7. ovoga Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu
primjenjuje odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog
načela.
4.1. Kamate na zajmove dioničara i članova društva
Članak 8.
(1) U kamate iz članka 7. stavka 1. točke 11.
ovoga Zakona spadaju i kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno
člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili
glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti
zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva
u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja
zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih
organizacija.
(2) Zajmovima dioničara, odnosno člana društva,
prema stavku 1. ovoga članka, smatraju se i zajmovi trećih osoba za koje jamči
dioničar odnosno član društva te zajmovi od povezanih osoba.
(3) Svota udjela dioničara odnosno člana društva
u kapitalu korisnika kredita određuje se za porezno razdoblje kao prosjek
uplaćenog kapitala, zadržane dobiti i rezervi, zadnji dan svakog mjeseca
poreznog razdoblja.
4.2. Vrijednosno usklađenje i otpis potraživanja
Članak 9.
(1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti
potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao
rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo
više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja
porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane
u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u
prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na
način propisan u stavku 2. ovoga članka.
(2) Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje
evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za
osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika.
(3) Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su
potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena
u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom,
obveznikom poreza na dobit koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u
slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja
od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom
razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza
na dobit. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od
nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja
djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako ukupno utvrđeno
potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj
iznos..
(5) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka
1. ovoga Zakona, u porezno priznate rashode kreditne institucije uključuje se
iznos otpisa potraživanja od nepovezane fizičke osobe, u skladu s kriterijima i
postupcima kreditne institucije, po osnovi odobrenih stambenih kredita, te
dospjele kamate iskazane u prihodima do trenutka otpisa ako je utvrđeno da je
otpis proveden radi olakšanja otplate kredita korisnicima kojima iznos mjesečne
otplatne rate ugrožava osnovne životne potrebe, odnosno kako bi se spriječilo
provođenje ovrhe od strane kreditne institucije nad jedinom stambenom
nekretninom u kojoj korisnik kredita ima prijavljeno prebivalište i u kojoj trajno
boravi.
(6) Kreditna institucija može primijeniti odredbe o priznavanju otpisa
potraživanja iz stavka 5. ovoga članka i iz drugih ekonomskih, odnosno
gospodarskih i socijalno opravdanih razloga, u skladu s kriterijima i
postupcima kreditne institucije, pod uvjetom da ih primijeni na isti način na
sve korisnike stambenih kredita.
(7) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka i članka
10. stavka 1. ovoga Zakona, u porezno priznate rashode
uključuje se iznos otpisa potraživanja od nepovezane osobe, u skladu s
kriterijima i postupcima kreditne institucije, po osnovi odobrenih
poduzetničkih kredita, te dospjele kamate iskazane u prihodima do trenutka
otpisa ako je utvrđeno da obveze po odobrenim kreditima bitno ugrožavaju razvoj
investicijskih projekata ili bitno ugrožavaju nastavak poduzetničke aktivnosti,
odnosno dovode do prestanka obavljanja djelatnosti.
(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezno priznati rashod je otpis
potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik
dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka iz stavka 3. ovoga članka
premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog
gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri
čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja.
(9) Porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi potraživanja koji su
potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom
o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja.
4.3. Vrijednosno usklađenje zaliha i financijske imovine
Članak 10.
(1) Rashodi smanjenja vrijednosti zaliha i
financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na
drugi način uporabljena.
(2) Rashodi zaliha po osnovi manjkova zaliha
priznaju se u visini utvrđenoj odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno
Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu
vrijednost.
Članak 10.a
Ako je tijekom poreznog razdoblja fizičkoj osobi
isplaćen predujam dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja ostvarena dobit nije
dostatna za pokriće takvog predujma, tada se nastala razlika smatra primitkom
koji se oporezuje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak.
4.4. Rezerviranja
Članak 11.
(1) Pri utvrđivanju porezne osnovice ne priznaju
se rezerviranja, osim za namjene propisane u ovomu članku.
(2) Priznaju se kao rashod rezerviranja za
rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su
uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove
obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim
rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima).
(3) Rezerviranja kod banaka za rizike od
potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše
do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke.
(4) Rezerviranja kod osiguravajućih društava
koja se obvezatno formiraju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje,
priznaju se osiguravajućem društvu kao rashod u obračunanim svotama, ali
najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje
osiguranje.
(5) Priznaju se kao rashod rezerviranja za
neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima.
(6) Ukidanje ili uporaba rezervacija priznaje se
na način da se prihodi izuzmu i rashodi priznaju tako da u poreznu osnovicu
nisu ponovno uključeni prihodi i rashodi koji su prethodno povećavali ili
smanjivali poreznu osnovicu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.
(7) Rezerviranja iz stavka 5. ovoga članka
obvezno se ukidaju u sljedećem poreznom razdoblju na način propisan stavkom 6.
ovoga članka.
4.5. Amortizacija
Članak 12.
(1) Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine
priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi
primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(2) Amortizacija se obračunava pojedinačno.
(3) Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i
prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja
duži od godinu dana.
(4) Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna
bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.
(5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za
svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine:
1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT,
(20
godina), 5%,
2. za osnovno stado, osobne automobile (5
godina),
20%,
3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim za
osobne automobile, te za mehanizaciju (4
godine), 25%,
4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne
telefone i opremu za računalne mreže (2
godine), 50%,
5. za ostalu nespomenutu imovinu (10
godina),
10%.
(6) Godišnje amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se
podvostručiti.
(7) Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno
dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim
rashodom.
(8) Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni
rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna
imovina stavljena u upotrebu.
(9) Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili
uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u
kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.
(10) Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni
rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana,
na drugi način otuđena ili uništena.
(11) Iznimno od odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u
revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak
nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja,
otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode.
(12) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunana na otpisanu
dugotrajnu imovinu.
(13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz
priznaje se do 400.000,00 kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak
nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se
samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili
prijevoza.
(14) Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u
evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili
uništenja.
(15) Ne priznaju se rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja
djelatnost.
(16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila,
zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve
imovine pod uvjetima:
1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza
plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće
za odmor, i
2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju
prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i
3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom
razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve
imovine.
(17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16.
ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za
rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su
nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim
poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi
s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom
razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne
ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava
porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s
korištenjem takve imovine.
(19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju
poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali
po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je
porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine
ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni obveznik ne
ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica
za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi
korištenja takve imovine.
(20) U smislu stavka 16. ovoga članka, plovilom se smatra brod ili brodica
(jahta) i čamac unutarnje plovidbe koje služi razonodi, športu ili rekreaciji
te najmu.
(21) U smislu stavka 16. ovoga članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji
služi za redoviti i izvanredni zračni prijevoz putnika.
(22) Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje
dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog
razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih
amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(23) Porezno priznatim rashodom poreznog razdoblja smatra se i iznos razlike
između ostvarenih bespovratnih novčanih sredstava isplaćenih iz fondova
Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne
obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i neamortiziranog troška
nabave uništenog plovila prema stavku 10. ovoga članka.
5. Porezna osnovica u poslovanju između povezanih osoba rezidenta i nerezidenta
Članak 13.
(1) Ako se između povezanih osoba u njihovim
poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od
cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se
sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između
nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.
(2) Povezanim osobama iz stavka 1. ovoga članka
smatraju se osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u
upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili iste osobe sudjeluju izravno ili
neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva.
(3) Pri utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni
odnosi između povezanih osoba iz stavka 2. ovoga članka ugovoreni po tržišnim
cijenama može se koristiti jedna od sljedećih metoda:
(a) Metoda usporedivih nekontroliranih cijena po
kojoj se
cijene za prodane
proizvode, robu ili usluge u
kontroliranim poslovima
uspoređuju s onima u
nekontroliranim
poslovima i usporedivim okolnostima.
(b) Metoda trgovačkih cijena po kojoj se
utvrđuje cijena po
kojoj se roba nabavljena
od povezanih osoba prodaje
nepovezanim osobama.
Tako utvrđena cijena umanjuje se
za odgovarajuću bruto
trgovačku maržu koja se može
postići u postojećim
tržišnim uvjetima. Dobiveni
ostatak je cijena po
kojoj je roba mogla biti
nabavljena od
nepovezanih osoba.
(c) Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove po
kojoj se
prvo utvrđuju troškovi
proizvoda, poluproizvoda ili
usluga koje je imala
osoba koja je proizvode,
poluproizvode ili usluge
prodala drugoj povezanoj
osobi. Na tako utvrđene
troškove dodaje se odgovarajuća
bruto dobit koja se može
postići u postojećim tržišnim
uvjetima. Tako dobiveni
iznos je cijena po kojoj su
proizvodi, poluproizvodi
ili usluge mogli biti
nabavljeni od
nepovezanih osoba.
(d) Metoda podjele dobiti po kojoj se eliminira
učinak
posebnih uvjeta na dobit
u poslovima između povezanih
osoba. Ova eliminacija
provodi se utvrđivanjem podjele
dobiti koju bi
nepovezane osobe očekivale sudjelovanjem
u jednom ili više
poslova. Po metodi podjele dobiti,
najprije se utvrđuje
podjela dobiti između povezanih
osoba u jednom ili više
poslova u kojima te osobe
sudjeluju. Nakon toga
procjenjuje se podjela dobiti do
koje bi došlo da su u
poslu u postojećim tržišnim
uvjetima sudjelovale
nepovezane osobe te se tako
utvrđeni udjeli u dobiti
raspoređuju na povezane osobe.
(e) Metoda neto dobitka po kojoj se ispituje
ostvarena
netodobit u odnosu na
neku osnovu kao što su ukupni
troškovi, prihodi od
prodaje, imovina ili vlastiti
kapital koju jedna osoba
ostvaruje u poslovima s jednom
ili više povezanih
osoba. Tako ostvarena neto dobit
uspoređuje se s neto
dobitkom sličnih osoba u sličnim
okolnostima.
(4) Poslovni odnosi između povezanih osoba
priznat će se samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave
pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim
osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena
i razlozima za odabiranje konkretnih metoda.
(5) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane
osobe iz stavka 2. ovoga članka koje su rezidenti ako jedna od povezanih
osoba:
1. ima povlašteni porezni status, odnosno plaća
porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena od
plaćanja poreza na dobit, ili
2. ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos
poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
(6) Podrobniju razradu i upute u svezi s
primjenom odredaba ovoga članka donosi ministar financija.
5.1. Kamate između povezanih osoba
Članak 14.
(1) Pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane
zajmove kod povezanih osoba obračunava se kamata najmanje do visine kamatne
stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja
zajma.
(2) Pri utvrđivanju rashoda od kamata na
primljene zajmove kod povezanih osoba, priznaju se obračunane kamate najviše do
visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku
odobrenja zajma.
(3) Kamatnu stopu iz stavka 1. i 2. ovoga članka
određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u
kojem će se koristiti, vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se
ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih
osoba.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka porezni
obveznik može kamatu iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđivati prema uvjetima i
na način propisan člankom 13. ovoga
Zakona i pod uvjetom da taj način primjenjuje na sve ugovore.
(5) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane
osobe iz članka 13. stavka
5. ovoga Zakona.
5.2. Prethodni sporazum o transfernim cijenama
Članak 14.a
(1) Prethodni sporazum o transfernim cijenama i ugovornim
odnosima iz članka 13. i 14. ovoga Zakona jest sporazum između poreznog
obveznika i Ministarstva financija Porezne uprave te poreznih tijela drugih
država u kojima su povezane osobe rezidenti ili posluju preko poslovne
jedinice, kojim se za transakcije između povezanih osoba, prije nego što su
započele, utvrđuje odgovarajući skup kriterija kao što su metode, usporednice,
odgovarajuća usklađivanja ili ključne pretpostavke u vezi s budućim događajima,
da bi se odredile transferne cijene za te transakcije tijekom određenog
vremenskog razdoblja.
(2) Prethodni sporazum o transfernim cijenama obvezujući je za poreznog
obveznika i za Ministarstvo financija, Poreznu upravu za vrijeme za koje je
sklopljen.
(3) Troškove sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama u cijelosti
snosi porezni obveznik.
(4) Način sklapanja, sadržaj, rokove važenja i iznose troškova sklapanja
prethodnih sporazuma o transfernim cijenama pravilnikom propisuje ministar
financija.
6. Porezna osnovica poslovnih jedinica nerezidenata
Članak 15.
(1) Porezna osnovica poslovnih jedinica
nerezidenata jest dobit utvrđena prema ovom Zakonu koja se može pripisati
poslovnoj jedinici u Republici Hrvatskoj.
(2) Pri utvrđivanju porezne osnovice, dobit
poslovne jedinice mora odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila poslovna
jedinica kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim
poslovanjem pod istim ili sličnim okolnostima, te kad bi poslovala potpuno
samostalno s društvom čija je poslovna jedinica, pritom uzimajući u obzir
obavljene funkcije, imovinu koju koristi te sve rizike koje je preuzela bilo kojim
putem.
(3) Pri utvrđivanju dobiti poslovne jedinice
priznaju se rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući
opće upravne i administrativne rashode, bilo da su nastali u tuzemstvu ili
inozemstvu.
7. Promjena metode utvrđivanja porezne osnovice
Članak 16.
(1) Obveznik poreza na dohodak koji postaje
obveznikom poreza na dobit mora na prvi dan poreznog razdoblja za koje utvrđuje
porez na dobit sastaviti početnu bilancu i nastaviti voditi poslovne knjige
prema propisima o računovodstvu.
(2) Na kraju prvoga poreznog razdoblja za koje
utvrđuje osnovicu poreza na dobit, utvrđena dobit uvećava se (+) i umanjuje se
(-) za u nastavku navedene pozicije iz početne bilance:
+ vrijednost zatečenih zaliha
+ dani predujmovi za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za prodane predmete
dugotrajne
imovine iz popisa dugotrajne
imovine
+ aktivna vremenska razgraničenja
+ zahtjevi za povrat poreza na promet i
istovrsnih poreza
– obveze prema dobavljačima za robu i
usluge
– obveze za primljene predujmove od kupaca za
robu i usluge
– pasivna vremenska razgraničenja
– dugoročna rezerviranja
– obveze za porez na promet i istovrsne
poreze.
(3) Početnu bilancu iz stavka 1. ovoga članka
obveznik dostavlja uz prijavu poreza na dobit Poreznoj upravi.
(4) Na kraju prvog poreznog razdoblja u kojemu
je porezni obveznik izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema članku 5. stavku
7. ovoga Zakona, porezni obveznik je dužan utvrđenu dobit uvećati i umanjiti uz
primjenu suprotnog predznaka pozicija iz stavka 2. ovoga članka te uvećati za
obveze prema zaposlenima, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog
oporezivanja i načelom izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice.
8. Porezni gubitak
Članak 17.
(1) Ako se u postupku utvrđivanja porezne
osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni obveznik ima porezni gubitak.
(2) Porezni gubitak prenosi se i nadoknađuje
umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje
drukčije.
(3) Ako se prenosi pravo za nadoknadu gubitka
pri spajanjima, pripajanjima i podjelama na pravne sljednike tijekom poreznog
razdoblja, pravo na prijenos gubitka počinje teći u razdoblju u kojemu je
pravni sljednik stekao pravo na prijenos gubitka.
(4) Pri smanjenju porezne osnovice zbog gubitka
iz prethodnih poreznih razdoblja, porezna se osnovica smanjuje najprije za
gubitke starijega datuma.
(5) Pravnom sljedniku prestaje pravo na prijenos
poreznoga gubitka:
1. ako pravni prednik već dva porezna razdoblja
prije statusne promjene ne obavlja djelatnosti, ili
2. ako tijekom dva porezna razdoblja od nastanka
statusne promjene bitno promijeni djelatnost pravnog prednika.
(6) Za iznos iskorištenoga poreznoga gubitka,
pravni sljednik je dužan uvećati poreznu osnovicu u poreznom razdoblju u kojem
je prestalo pravo na prijenos poreznoga gubitka sukladno stavku 5. ovoga
članka.
(7) Stavci 5. i 6. ovoga članka primjenjuju se i
u slučaju kada se u poreznom razdoblju struktura vlasništva poreznog obveznika
promijeni za više od 50% u odnosu na strukturu vlasništva na početku poreznog
razdoblja.
(8) Stavci 5., 6. i 7. ovoga članka ne
primjenjuju se za pravnog sljednika koji bitno promijeni djelatnost zbog
očuvanja radnih mjesta ili sanacije poslovanja.
9. Preoblikovanje društva i likvidacija
Članak 18.
(1) Ako se porezni obveznik preoblikuje (mijenja
pravni oblik), pri čemu se nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti imovine i
obveza, promjena ne utječe na oporezivanje.
(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka
ne nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti, razlika kapitala koja iz promjene
proizlazi smatra se oporezivom dobiti.
(3) Ako se porezni obveznik likvidira, dobit ili
gubitak utvrđuje se u razdoblju likvidacije koje se nastavlja na posljednje
porezno razdoblje. Početna bilanca za razdoblje likvidacije istovjetna je
bilanci na kraju prethodnoga poreznog razdoblja. Ako takva konačna bilanca ne
postoji, vrijednost imovine i obveze utvrđuju se procjenom. Završna bilanca
razdoblja likvidacije pokazuje imovinu koja će se raspodijeliti, na
likvidacijsku dobit ili likvidacijski gubitak.
(4) Imovina se na kraju razdoblja likvidacije
procjenjuje po tržišnoj vrijednosti.
(5) Ako se pri promjeni pravnog oblika ili
likvidaciji iz imovine izuzimaju stvari i prava ili se ta imovina koristi za
ulaganja, primjenjuju se odredbe članka 7. ovoga
Zakona.
(6) U slučaju stečaja, primjenjuju se odredbe
stavaka od 1. do 5. ovoga članka.
10. Spajanje, pripajanje i podjela
Članak 19.
(1) Spajanje je transakcija kojom prestaju, bez
postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno
društvo) prijenosom sve imovine i obveza na novo društvo (u daljnjem tekstu:
društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to područje.
(2) Pripajanje je transakcija kojom nestaju, bez
postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno
društvo) prijenosom sve imovine i obveza na drugo postojeće društvo (u daljnjem
tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to
područje.
(3) Podjela je transakcija koja obuhvaća
razdvajanje i odvajanje:
1. pri razdvajanju društva (u daljnjem tekstu:
preneseno
društvo), društvo nestaje, bez
postupka likvidacije,
prijenosom sve imovine i
obveza na dva ili više
novoosnovanih ili postojećih
društava (u daljnjem
tekstu: društvo preuzimatelj)
u skladu s propisima koji
uređuju to područje.
2. pri odvajanju društvo (u daljnjem tekstu:
preneseno
društvo) prenosi jednu ili
više djelatnosti na jedno ili
više društava koja se osnivaju
ili na jedno ili više
postojećih društava (u
daljnjem tekstu: društvo
preuzimatelja), u skladu s
propisima koji uređuju to
područje. Prijenosom
djelatnosti se smatra prijenos
cjelokupne imovine i obveza
koje se pripisuju dijelu
društva koje organizacijski
čini zasebno poslovanje.
(4) Prava i obveze spojenih, pripojenih ili
podijeljenih poreznih obveznika iz poreznopravnog odnosa preuzima pravni
sljednik.
(5) Porezni obveznici koji se spajaju, pripajaju
ili dijele dostavljaju Poreznoj upravi financijska izvješća i poreznu prijavu s
nadnevkom koji prethodi nadnevku spajanja, pripajanja ili podjele.
11. Stjecanje i vrednovanje prava pri spajanju, pripajanju i podjeli
Članak 20.
(1) Ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli
prema članku 19. ovoga
Zakona postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja
djelatnost, te to nema utjecaja na oporezivanje.
(2) Kontinuitet u oporezivanju prema stavku 1.
ovoga članka postoji ako pri prijenosu na društvo preuzimatelja ne dolazi do
promjena u procjeni predmeta imovine i obveza.
(3) Stavci 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se
neovisno o tome radi li se o jednom ili više prenesenih društava, odnosno
društava preuzimatelja.
12. Spajanje, podjela, djelomična podjela, prijenos imovine i zamjena dionica trgovačkih društava iz različitih država članica prema Direktivama 90/434/EEZ i 2005/19/EZ - poglavlje stupa na snagu danom pristupanja RH Europskoj uniji
12.1. Opće odredbe
Članak 20.a
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u
primjeni Direktiva Vijeća 90/434/EEZ i 2005/19/EZ, imaju sljedeće
značenje:
1. trgovačkim društvom rezidentom države članice
EU smatra se društvo koje:
1.1. ima jedan od oblika za koji se primjenjuje
zajednički sustav oporezivanja, koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu
podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država
članica EU te za prijenos sjedišta europskog društva (u nastavku: SE) ili
europske zadruge (u nastavku: SCE) između država članica, prema popisu u
dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar
financija,
1.2. je rezident države članice EU u skladu s
pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim
ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama
nečlanicama,
1.3. je obveznik jednog od poreza za koji se
primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za spajanja, podjelu,
djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih
država članica EU te za prijenos sjedišta SE ili SCE između država članica,
prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg
donosi ministar financija. Navedeno se ne odnosi na društva koja su oslobođena
plaćanja poreza ili imaju mogućnost izbora.
2. spajanje označava poslovnu aktivnost u
kojoj:
2.1. jedno ili više društava prestaju s radom
bez postupka likvidacije, prenose cjelokupnu imovinu i obveze u drugo postojeće
društvo u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u
odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva te ako se obavlja plaćanje u
gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku
nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih
papira,
2.2. dva ili više društava se gase bez postupka
likvidacije, prenose svu imovinu i obveze u društvo koje su osnovali u zamjenu
za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu
kapitala novog društva te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više
od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti,
knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,
2.3. se društvo gasi bez postupka likvidacije te
prenosi cjelokupnu imovinu i obveze u društvo koje drži sve vrijednosne papire
koje predstavljaju njegov kapital,
3. podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj
se društvo gasi bez postupka likvidacije, a sva imovina i obveze prenose se u
dva ili više postojećih društava u zamjenu za proporcionalnu emisiju
vrijednosnih papira njezinim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog
društva koje prima imovinu i obveze, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da
ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti,
knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,
4. djelomična podjela označava poslovnu
aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi jednu ili više gospodarskih
cjelina na jedno ili više postojećih ili novih društava pri čemu najmanje jednu
gospodarsku cjelinu ostavlja u društvu koje vrši prijenos u zamjenu za
proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira koji predstavljaju kapital društava
članovima društva, koji stječu imovinu i obveze te ako se obavlja plaćanje u
gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku
nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih
papira,
5. prijenos imovine označava poslovnu aktivnost
u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi, sve ili jednu ili više gospodarskih
cjelina, u drugo već osnovano društvo ili u društvo koje osniva u zamjenu za
izdavanje ili prijenos vrijednosnih papira koji predstavljaju udjele u kapitalu
društva preuzimatelja članovima prenesenog društva,
6. zamjena dionica ili udjela označava poslovnu aktivnost
kojom postojeće ili novo društvo (društvo stjecatelj) stječe vrijednosne papire
drugog društva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vlastitih vrijednosnih
papira članovima preuzetog društva u zamjenu za vrijednosne papire koji
predstavljaju kapital preuzetog društva, uz uvjet da nakon zamjene vrijednosnih
papira društvo stjecatelj stekne ili daljnjim stjecanjem vrijednosnih papira
zadrži većinu glasačkih prava u preuzetom društvu, te ako se obavlja plaćanje u
gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku
nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih
papira,
7. preneseno društvo označava društvo koje
prenosi svu svoju imovinu i obveze ili prenosi jednu ili više gospodarskih
cjelina,
8. društvo preuzimatelj označava društvo koje
prima svu imovinu i obveze, ili prima jednu ili više gospodarskih cjelina
prenesenog društva,
9. preuzeto društvo označava društvo čiji je
kapital steklo drugo društvo zamjenom vrijednosnih papira,
10. društvo stjecatelj označava društvo koje je
steklo kapital drugog društva zamjenom vrijednosnih papira,
11. gospodarska cjelina označava svu imovinu i
obveze društva koja u poslovno-organizacijskom smislu predstavlja neovisni
poslovni subjekt odnosno subjekt sposoban za potpuno samostalno poslovanje
vlastitom imovinom,
12. prijenos sjedišta je postupak u kojemu SE
ili SCE društvo, bez likvidacije ili osnivanja nove pravne osobe, obavlja
prijenos svoga sjedišta iz jedne države članice u drugu državu članicu
EU.
Članak 20.b
(1) Kod spajanja, podjele ili djelomične
podjele, provedenih prema članku 20.a – 20.r ovoga Zakona, porezni obveznik
mora u poreznom razdoblju iskazati skrivene pričuve, koje se odnose na
preostalu i prenesenu imovinu.
(2) Iznos koji predstavlja skrivene pričuve iz
stavka 1. ovoga članka izračunava se kao razlika između fer-vrijednosti i
porezne vrijednosti prenesene imovine i obveza prema stanju na dan sastavljanja
porezne prijave.
(3) Fer-vrijednost je iznos po kojem se može
prodati ili na drugi način zamijeniti imovina ili kojim je moguće podmiriti
obveze ili za koji je moguće zamijeniti podijeljen kapital između dobro
obaviještenih i voljnih stranaka u poslu, u kojem su stranke međusobno neovisne
i jednakopravne.
(4) Porezna vrijednost pojedine imovine ili
obveza je iznos koji se dobije procjenom te imovine i obveza kod obračuna
poreza, odnosno iznos koji se dobije izračunom porezno priznatih prihoda i
rashoda, odnosno dobiti ili gubitka.
(5) Prenesena imovina i obveze su imovina i
obveze društva koje obavlja prijenos koje je, slijedom spajanja, podjele ili
djelomične podjele, stvarno povezano sa stalnom poslovnom jedinicom društva
preuzimatelja u državi članici društva koje prijenos obavlja i ima utjecaj na
dobit ili gubitak pri obračunu poreza.
12.2. Prijenos imovine
Članak 20.c
(1) Ako se kod prijenosa imovine i obveza
iz članka 20.a točke
5. ovoga Zakona u prenesenom društvu ostvaruje dobit koja se pripisuje
prenesenoj gospodarskoj cjelini, ta se dobit ne oporezuje. Ako se kod prijenosa
imovine i obveza u prenesenom društvu ostvaruju gubici koji se pripisuju
prenesenoj gospodarskoj cjelini, ti se gubici ne priznaju.
(2) Preneseno društvo je dužno procijeniti
primljene vrijednosne papire društva preuzimatelja prema njihovoj
fer-vrijednosti na dan prijenosa.
Članak 20.d
(1) Društvo preuzimatelj može preuzeti
rezerviranja koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s
tim rezerviranjima pod istim uvjetima koja su vrijedila u prenesenom društvu,
ako se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.
(2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne
gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, ako se
pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.
(3) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu
imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili gubitak u
svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na dan
prijenosa kod prenesenog društva, odnosno na način kao da prijenos nije
izvršen.
Članak 20.e
(1) U slučajevima kada tuzemno preneseno društvo
prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo preuzimatelja sa sjedištem
u državi članici EU u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, razlika koja
nastaje ne oporezuje se, pod uvjetom da društvo preuzimatelj nastavi obavljati
djelatnost u tuzemstvu putem poslovne jedinice.
(2) U slučajevima kada preneseno društvo sa
sjedištem u jednoj državi članici EU, koje u tuzemstvu obavlja djelatnost putem
poslovne jedinice, prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo
preuzimatelja u drugoj državi članici u zamjenu za dionice prenesenog društva,
razlika koja nastaje između tržišne vrijednosti prenesene gospodarske cjeline i
njezine porezne vrijednosti se ne oporezuje, pod uvjetom da društvo
preuzimatelj nastavi obavljati djelatnost u tuzemstvu putem poslovne
jedinice.
(3) Ako društvo preuzimatelj ne nastavi obavljati
djelatnost u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka ili u roku od 5 godina od
dana prijenosa otuđi prenesenu gospodarsku cjelinu, pozitivna razlika koja
nastaje između fer-vrijednosti prenesene gospodarske cjeline i njezine porezne
vrijednosti se oporezuje.
Članak 20.f
Preneseno društvo i društvo preuzimatelj
ostvaruju prava iz članka 20.c, 20.d i 20.e ovoga Zakona pod uvjetom da su
rezidenti Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i
to:
1. ako su preneseno društvo i društvo preuzimatelj
rezidenti Republike Hrvatske, za prijenos gospodarske cjeline u Republici
Hrvatskoj ili u drugoj državi članici EU,
2. ako je preneseno društvo rezident druge
države članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, za
prijenos gospodarske cjeline koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, ako nakon
prijenosa prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne
pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja izvan Republike
Hrvatske,
3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge
države članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili druge
države članice EU, pod uvjetom da nakon prijenosa prenesena imovina i obveze,
rezerviranja, pričuve i gubici pripadaju poslovnoj jedinici društva
preuzimatelja u Republici Hrvatskoj.
12.3. Spajanje i podjela
Članak 20.g
(1) Ako se kod spajanja, podjele i djelomične
podjele iz članka 20.a točke
2., 3. i 4. ovoga Zakona, u prenesenom društvu na dan spajanja, podjele ili
djelomične podjele ostvaruje dobit ili gubitak koji se odnosi na prenesenu
imovinu i obveze, dobit se ne oporezuje, a gubitak se ne priznaje.
(2) Kod spajanja, podjele ili djelomične podjele
provedenih prema članku 20.g – 20.j ovoga Zakona, porezni obveznik u poreznom
razdoblju koje prethodi spajanju, podjeli ili djelomičnoj podjeli, prema članku 19. ovoga
Zakona, iskazuje skrivene pričuve, koje se ne oporezuju u trenutku spajanja,
podjele ili djelomične podjele, ali se povećanoj amortizaciji sučeljavaju
prihodi u istom iznosu.
Članak 20.h
(1) Društvo preuzimatelj može preuzeti
rezerviranja koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s
tim rezerviranjima pod istim uvjetima koja bi vrijedila u prenesenom društvu da
do prijenosa nije došlo.
(2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne
gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, da do
prijenosa nije došlo.
(3) Kod društva preuzimatelja ne oporezuju se
dobici koje ostvari kod ukidanja udjela u kapitalu prenesenog društva ako je
prije spajanja, podjele ili djelomične podjele imalo udjele u kapitalu
prenesenog društva.
(4) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu
imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili gubitak u
svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na dan
prijenosa kod prenesenog društva odnosno na način kao da prijenos nije
izvršen.
(5) Ako član društva koji kod spajanja, podjele
ili djelomične podjele pri zamjeni vrijednosnih papira prenesenog društva za
vrijednosne papire društva preuzimatelja ostvari dobit odnosno gubitak, neće se
oporezivati, odnosno priznati u svrhe oporezivanja.
(6) Stavak 5. ovoga članka se ne primjenjuje ako
je član društva rezident Republike Hrvatske i primi naknadu u novcu ili ako nije
rezident Republike Hrvatske, a imatelj je vrijednosnih papira u prenesenom
društvu i društvu preuzimatelju preko poslovne jedinice koju ima u Republici
Hrvatskoj.
(7) Član društva iskazuje primljene vrijednosne
papire društva preuzimatelja po poreznoj vrijednosti koju su imali vrijednosni
papiri prenesenog društva u trenutku spajanja, podjele ili djelomične
podjele.
Članak 20.i
(1) Ako društvo preuzimatelj ima udio u kapitalu
prenesenog društva, kapitalni dobici koje ostvari društvo preuzimatelj, zbog
ukidanja udjela u kapitalu, neće se oporezivati.
(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se u
slučajevima kada društvo preuzimatelj ima manje od 10% vlasničkog udjela u
kapitalu društva koje se prenosi.
(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele
ili zamjene dionica iz članka 20.a ovoga
Zakona, dodjela vrijednosnih papira društva preuzimatelja članovima prenesenog
društva u zamjenu za vrijednosne papire koji predstavljaju kapital prenesenog
društva, ne oporezuje se.
Članak 20.j
Preneseno društvo i društvo preuzimatelj
ostvaruju prava iz članka 20.g, 20.h i 20.i ovoga Zakona pod uvjetom da su
rezidenti Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i
to:
1. ako su preneseno društvo i društvo
preuzimatelj rezidenti Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se gospodarska
cjelina prenesenog društva nalaze u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi
članici EU,
2. ako je preneseno društvo rezident druge
države članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, pod
uvjetom da nakon spajanja, podjele ili djelomične podjele prenesena imovina i
obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne pripadaju poslovnoj jedinici društva
preuzimatelja izvan Republike Hrvatske,
3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge države
članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili druge države
članice EU, pod uvjetom da nakon spajanja, podjele ili djelomične podjele
prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici pripadaju poslovnoj
jedinici društva preuzimatelja u Republici Hrvatskoj.
12.4. Prijenos poslovne jedinice
Članak 20.k
(1) Ako spajanje, podjela, djelomična podjela
ili prijenos imovine uključuje stalnu poslovnu jedinicu prenesenog društva koja
se nalazi u drugoj državi članici, država članica u kojoj preneseno društvo ima
sjedište neće oporezivati tu poslovnu jedinicu.
(2) Preneseno društvo može u dobit uključiti
gubitke poslovne jedinice koji nisu bili nadoknađeni.
(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele
ili prijenosa imovine iz stavka 1. ovoga članka država članica u kojoj poslovna
jedinica ima sjedište i država članica u kojoj društvo preuzimatelj ima
sjedište na takav prijenos primijenit će glede oporezivanja odredbe članka 20.a
– 20.o ovoga Zakona. Isto se primjenjuje kada se stalna poslovna jedinica
nalazi u istoj državi članici u kojoj je društvo preuzimatelj rezident.
(4) Iznimno od stavka 1., 2. i 3. ovoga članka,
kada država članica društva koje se prenosi primjenjuje načelo oporezivanja
svjetske dobiti, ima pravo oporezivanja bilo koje dobiti ili kapitalnih
dobitaka stalne poslovne jedinice koji su posljedica spajanja, podjele,
djelomične podjele ili prijenosa imovine, pod uvjetom da uračuna porez koji bi
bio obračunan na tu dobit ili kapitalne dobitke u državi članici u kojoj se
nalazi stalna poslovna jedinica.
12.5. Zamjena dionica i udjela
Članak 20.l
(1) Ako pri zamjeni dionica i udjela član
preuzetog društva ostvaruje kapitalne dobitke, oni se ne oporezuju, a gubitak
koji bi bio ostvaren zamjenom vrijednosnih papira preuzetog društva ne priznaje
se u svrhu oporezivanja.
(2) Ako član društva primi plaćanje u novcu,
obveznik je poreza u dijelu koji odgovara plaćanju u novcu, pri čemu se
ostvareni dobitak ili gubitak u razmjernom dijelu pripisuje gotovinskom
plaćanju i fer-vrijednosti vrijednosnih papira društva stjecatelja.
(3) Član društva procjenjuje vrijednosne papire
preuzetog društva prema poreznoj vrijednosti koju su vrijednosni papiri
preuzetog društva imali kod njega u trenutku zamjene.
(4) Društvo stjecatelj procjenjuje primljene
vrijednosne papire preuzetog društva prema njihovoj fer-vrijednosti na dan
zamjene.
Članak 20.m
Članak 20.l ovoga Zakona se primjenjuje pod
uvjetom da su društvo stjecatelj i preuzeto društvo rezident Republike Hrvatske
i/ili rezidenti druge države članice EU i ako je član društva rezident
Republike Hrvatske ili ako nije rezident Republike Hrvatske, a imatelj je
vrijednosnih papira preuzetog društva i društva stjecatelja preko poslovne
jedinice u Republici Hrvatskoj.
Prijenos sjedišta SE ili SCE
Članak 20.n
Kod prijenosa sjedišta SE ili SCE društva iz
Republike Hrvatske u drugu državu članicu EU, i iz druge države članice EU u
Republiku Hrvatsku, takav prijenos sjedišta ne dovodi do oporezivanja dobitaka
u državi članici iz koje je sjedište preneseno, ostvarenih od imovine i obveza
SE ili SCE društva prema članku 20.c ovoga
Zakona, pod uvjetom da ta društva ostaju povezana sa stalnom poslovnom
jedinicom tog SE ili SCE društva u državi članici iz koje je izvršen prijenos
sjedišta.
12.7. Zajedničke odredbe
Članak 20.o
Za oporezivanje pri prijenosu imovine,
oporezivanje pri zamjeni dionica i oporezivanje kod spajanja, podjele i
djelomične podjele, prema članku 20.a – 20.n ovoga Zakona, odredbe o
prijenosima vrijednosnih papira koji predstavljaju udjel u kapitalu, primjenjuju
se i na društva kao što su primjerice društva s ograničenom odgovornošću, kod
kojih kapital ne predstavljaju vrijednosni papiri.
Članak 20.p
Odredbe članka 20.a – 20.o ovoga Zakona neće se
primjenjivati ako je razvidno da poslovno spajanje, podjela, djelomična
podjela, prijenos imovine, zamjena dionica ili prijenos sjedišta nekog SE ili
SCE društva za glavni cilj ili jedan od glavnih ciljeva ima utaju poreza ili
izbjegavanje poreza.
Članak 20.r
(1) Preneseno društvo, društvo preuzimatelj i
član društva imaju prava i obveze prema članku 20.a – 20.p ovoga Zakona, ako su
ispunili propisane uvjete i na osnovi prijave postupaka spajanja, podjele,
djelomične podjele, prijenosa imovine i zamjene dionica Poreznoj upravi.
(2) Ako uvjeti iz stavka 1. ovoga članka nisu
ispunjeni, preneseno društvo, društvo preuzimatelj i član društva nemaju prava
i obveze prema članku 20.a – 20.p ovoga Zakona. U tom slučaju, preneseno
društvo obvezno je u poreznu osnovicu uključiti skrivene pričuve iz članka 20.b ovoga
Zakona.
(3) Način provedbe ovoga članka propisuje
ministar financija.
IV. BRISANO
Članak 21.
Brisan
Članak 22.
Brisan
Članak 23.
Brisan
Članak 24.
Brisan
Članak 25.
Brisan
Članak 26.
Brisan
Članak 27.
Brisan
V. POREZNA STOPA
Članak 28.
Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu
osnovicu po stopi:
1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni
prihodi do 3.000.000,00 kuna, ili
2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni
prihodi jednaki ili veći od 3.000.000,01 kuna.
V.a POREZNE OLAKŠICE I OSLOBOĐENJA ZA POREZNE OBVEZNIKE KOJI OBAVLJAJU DJELATNOST NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA
Članak 28.a
(1) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području
Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada
Vukovara, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na
neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i borave
na potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu
po stupnju razvijenosti, odnosno na području Grada Vukovara, ne plaćaju porez
na dobit.
(2) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne
samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom
propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a koji zapošljavaju više od
pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50%
zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutom području jedinica
lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti, odnosno na
području Grada Vukovara, plaćaju 50% od propisane stope poreza.
(3) Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit iz stavka 1. i 2. ovoga
članka utvrđuje se u skladu s odgovarajućim pravilima o potporama male
vrijednosti.
(4) Smatra se da porezni obveznik iz stavka 1. i 2. ovoga članka zapošljava na
neodređeno vrijeme zaposlenika ako je isti proveo u radnom odnosu na neodređeno
vrijeme kod poreznog obveznika i imao prebivalište i boravio na potpomognutom
području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju
razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske,
odnosno na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i
razvoju Grada Vukovara, najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.
(5) Način ostvarivanja porezne olakšice iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje
se pravilnikom koji donosi ministar financija u suradnji s ministrom nadležnim
za regionalni razvoj.
VI. RAZDOBLJE UTVRĐIVANJA POREZNE OBVEZE
Članak 29.
(1) Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u
pravilu kalendarska godina.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Porezna uprava može na zahtjev poreznog
obveznika odobriti da se porezno razdoblje i kalendarska godina razlikuju, pri
čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12 mjeseci. Izabrano
porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati tri godine.
(3) Porezno razdoblje čini dio poslovne godine ako je:
1. razdoblje od početka poslovanja poreznog obveznika do
kraja te poslovne godine,
2. razdoblje od premještaja sjedišta ili upravljanja
poslovima iz inozemstva u tuzemstvo do kraja te
poslovne godine,
3. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu
godinu do premještaja sjedišta ili upravljanja
poslovima
iz tuzemstva u inozemstvo,
4. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu
godinu do dana spajanja ili podjele,
5. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu
godinu do otvaranja likvidacije ili stečaja,
6. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja stečaja do
kraja poslovne godine,
7. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja do okončanja
postupka likvidacije.
(4) Porezno razdoblje i obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih
knjiga, prema propisima o računovodstvu za poduzetnike fizičke osobe iz članka
2. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, počinje od početka poreznog
razdoblja koje slijedi nakon poreznog razdoblja u kojemu su ispunjeni propisani
uvjeti.
(5) Obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga prema propisima
o računovodstvu poduzetnike iz stavka 4. ovoga članka obvezuje sljedeće tri
godine. U opravdanim slučajevima i na temelju pisanog zahtjeva poreznog
obveznika taj rok može biti i kraći, o čemu Porezna uprava donosi rješenje. Opravdanim
slučajevima osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja
porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%) zbog kojih je
porezni obveznik promijenio način oporezivanja.
VII. URAČUNAVANJE POREZA PLAĆENOG U INOZEMSTVU
Članak 30.
(1) Ako je porezni obveznik ostvario prihode ili
dobit u inozemstvu (izravno ili putem poslovne jedinice) na koju je platio
porez na dobit ili njemu istovrsni porez, plaćeni porez u inozemstvu može
uračunati u tuzemni porez najviše do iznosa poreza na dobit koji bi za tako
ostvarenu dobit ili prihode platio u tuzemstvu.
(2) Iznos poreza na dobit iz stavka 1. ovoga
članka utvrđuje se tako da se na dobit ili prihode ostvarene u inozemstvu
primijeni stopa za uračunavanje. Stopa za uračunavanje izračunava se tako da se
stavi u odnos ukupna porezna obveza utvrđena prije dodatnih umanjenja porezne
osnovice i ukupno ostvarena dobit samo iz tuzemnog poslovanja.
(3) U svrhu uračunavanja plaćenog poreza u
inozemstvu iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik je dužan Poreznoj upravi
predočiti dokaz o plaćenom porezu u inozemstvu.
VII.a PRAVILA PROTIV PREMJEŠTANJA DOBITI
Pravilo o ograničenju kamate
Članak 30.a
(1) Porezni obveznik kao porezno priznati rashod može
utvrditi prekoračene troškove zaduživanja nastale u poreznom razdoblju samo do:
1. 30% dobiti prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) ili
2. 3.000.000,00 EUR ako se tako dobije veći iznos nego prema točki 1. ovoga
stavka.
(2) Smatra se da porezni obveznik ostvaruje prekoračene troškove zaduživanja
kada troškovi zaduživanja prekoračuju oporezivi prihod od kamate ili drugi
ekonomski istovjetni oporezivi prihod.
(3) U smislu stavka 1. ovoga članka, troškovima zaduživanja smatraju se kamate
na sve oblike duga, drugi troškovi ekonomski istovjetni kamati i troškovi koji
su nastali u vezi s prikupljanjem sredstava, što među ostalim uključuje
plaćanja u okviru zajmova kojima se sudjeluje u dobiti, pripisane kamate na
instrumente poput zamjenjivih obveznica i obveznica bez kupona, iznosi u okviru
alternativnih financijskih aranžmana kao što je islamsko bankarstvo, element
financijske pristojbe plaćanja financijskog leasinga, kapitalizirana kamata
koja je uključena u vrijednost imovine ili amortizacija kapitalizirane kamate,
iznosi koji se mjere upućivanjem na povrat financiranja u skladu s pravilima o
transfernim cijenama, ako je primjenjivo, iznosi nominalnih kamata u okviru
izvedenih instrumenata ili aranžmani za zaštitu od rizika u odnosu na
zaduživanje subjekta, pozitivne ili negativne tečajne razlike pri
pozajmljivanju i instrumenti povezani s prikupljanjem sredstava, naknade za
jamstva za financijske aranžmane, mehanizmi naknade i slični troškovi koji se
odnose na zaduživanje.
(4) Za potrebe stavka 1. ovoga članka, pri izračunu EBITDA-e uzimaju se u obzir
samo oporezivi prihodi te se dobiti prije poreza dodaju porezno priznati
troškovi amortizacije utvrđeni prema ovom Zakonu te ukupni troškovi
zaduživanja.
(5) Odredbe o ograničenju odbitka kamate iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje:
1. samostalni porezni obveznik odnosno onaj koji nije dio konsolidirane grupe
za računovodstvene potrebe i koji nema nijednu povezanu osobu u smislu članka
30.b stavka 8. ovoga Zakona, ili stalnu poslovnu jedinicu, te ako ne prima ili
ne odobrava zajmove svojim članovima ili dioničarima i
2. porezni obveznik koji je financijsko društvo.
(6) U smislu stavka 5. točke 2. ovoga članka, financijsko društvo je svaki
subjekt koji se pojavljuje u bilo kojem od sljedećih ustrojstveno pravnih
oblika: kreditna institucija, investicijsko društvo, društvo za upravljanje,
UAIF, investicijski fond (UCITS i AIF), društvo za osiguranje, društvo za
reosiguranje, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, mirovinsko
društvo, mirovinski fond, središnja druga ugovorna strana, središnji
depozitorij vrijednosnih papira, a koji se utvrđuju u skladu s posebnim
propisima.
(7) Porezni obveznik može pri izračunu prekoračenih troškova zaduživanja
isključiti zajmove upotrijebljene za financiranje dugoročnih javnih infrastrukturnih
projekata ako su nositelj projekta, troškovi zaduživanja, imovina i prihod
unutar Europske unije, pri čemu se sav prihod od dugoročnog javnog
infrastrukturnog projekta isključuje iz EBITDA-e poreznog obveznika.
(8) Dugoročni javni infrastrukturni projekt iz stavka 7. ovoga članka znači
projekt kojim se osigurava, nadograđuje, upravlja i/ili održava imovina velikih
razmjera za koju država članica smatra da je u općem javnom interesu.
(9) Porezni obveznik može prekoračene troškove zaduživanja iz stavka 1. ovoga
članka utvrđene u poreznom razdoblju prenositi u sljedeća tri porezna
razdoblja, ali u svakom poreznom razdoblju do iznosa utvrđenog prema stavku 1.
ovoga članka.
(10) Za iznose prekoračenih troškova zaduživanja koji su veći od iznosa iz stavka
1. ovoga članka porezni obveznik uvećava poreznu osnovicu.
(11) Iznimno od stavka 10. ovoga članka, porezni obveznici koji primjenjuju
odredbe članaka 8. i 14. ovoga Zakona iznos porezno nepriznatih troškova iz
stavka 1. ovoga članka umanjuju iznosima za koje se povećava porezna osnovica
utvrđena prema tim člancima ovoga Zakona.
(12) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
Pravilo o kontroliranim inozemnim društvima
Članak 30.b
(1) Kontroliranim inozemnim društvom poreznog obveznika
smatra se svaki subjekt koji se pojavljuje u bilo kojem ustrojstveno pravnom
obliku ili stalna poslovna jedinica smještena u drugoj državi čija dobit ne
podliježe porezu ili je neoporeziva u toj državi ako su ispunjeni sljedeći
uvjeti:
1. u slučaju subjekta, ako sam porezni obveznik ili zajedno s povezanim osobama
sudjeluje izravno ili neizravno s više od 50% glasačkih prava ili je izravni
ili neizravni vlasnik više od 50% kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više
od 50% dobiti tog subjekta i
2. stvarni porez na dobit koji je subjekt ili stalna poslovna jedinica platila
u inozemstvu (drugoj državi članici) manji je od razlike između poreza na dobit
koji bi se naplatio subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici prema Zakonu i
stvarnog poreza na dobit koji je subjekt ili stalna poslovna jedinica platila.
(2) Ako se subjekt ili stalna poslovna jedinica smatra kontroliranim inozemnim
društvom u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, porezni obveznik je dužan u
poreznu osnovicu uključiti neraspodijeljenu dobit subjekta ili stalne poslovne
jedinice koja proizlazi iz sljedećih kategorija prihoda:
1. kamata ili drugog prihoda od financijske imovine,
2. naknada za licencije ili bilo kojeg drugog prihoda od intelektualnog
vlasništva,
3. dividende, udjela u dobiti i prihoda od raspolaganja dionicama ili udjelima,
4. financijskog leasinga,
5. osiguranja, bankarstva i ostalih financijskih djelatnosti,
6. od prodaje i usluga, nastalih od robe i usluga nabavljenih od povezanih
društava i prodanih povezanim društvima, s malo ili nimalo dodane gospodarske
vrijednosti.
(3) Stavak 2. ovoga članka ne primjenjuje se ako kontrolirano inozemno društvo
obavlja znatnu gospodarsku djelatnost s pomoću osoblja, opreme, imovine i
zgrada, što se potvrđuje relevantnim činjenicama i okolnostima.
(4) Ako prihodi iz stavka 2. ovoga članka čine jednu trećinu ili manje od jedne
trećine ukupnih prihoda subjekta ili stalne poslovne jedinice, subjekt ili
stalna poslovna jedinica ne smatra se kontroliranim inozemnim društvom.
(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, financijska društva utvrđena prema
članku 30.a stavku 6. ovoga Zakona ne smatraju se kontroliranim inozemnim
društvima ako jedna trećina ili manje od jedne trećine prihoda iz stavka 2.
ovoga članka proizlazi iz transakcija s poreznim obveznikom ili njegovim
povezanim društvima.
(6) Odredbe stavaka 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se kada se subjekt ili
stalna poslovna jedinica nalazi u državama koje se nalaze na EU popisu nekooperativnih
jurisdikcija u porezne svrhe.
(7) Za potrebe utvrđivanja kontroliranog inozemnog društva, povezanim osobama
iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatraju se:
1. subjekt u kojemu porezni obveznik izravno ili neizravno posjeduje udio u
smislu prava glasa ili vlasništva kapitala od 25% ili više ili ostvaruje pravo
na primitak od 25% ili više dobiti tog subjekta,
2. fizičke osobe ili subjekti koji izravno ili neizravno posjeduju udio u
smislu prava glasa ili vlasništva kapitala poreznog obveznika od 25% ili više
ili ostvaruju pravo na primitak od 25% ili više dobiti tog poreznog obveznika i
3. ako fizička osoba ili subjekt izravno ili neizravno posjeduje udio od 25%
ili više u poreznom obvezniku i jednom ili više subjekata, svi dotični
subjekti, uključujući poreznog obveznika, smatraju se povezanim osobama.
(8) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
Izračun dobiti kontroliranog inozemnog društva
Članak 30.c
(1) Iznos dobiti kontroliranog inozemnog subjekta ili
stalne poslovne jedinice koja se, prema članku 30.b stavku 2. ovoga Zakona,
uključuje u poreznu osnovicu poreznog obveznika izračunava se na način propisan
za porezne obveznike rezidente, a udio poreznog obveznika u dobiti izračunava
se na način definiran u članku 30.b stavku 1. točki 1. ovoga Zakona. Gubici
subjekta ili stalne poslovne jedinice ne uključuju se u poreznu osnovicu.
(2) Podatke potrebne za utvrđivanje kontroliranih inozemnih društava iz članka
30.b ovoga Zakona i podatke o iznosu dobiti koja se prema stavku 1. ovoga
članka uključuje u poreznu osnovicu dužan je uz prijavu poreza na dobit
dostaviti svaki porezni obveznik koji izravno ili neizravno sudjeluje u upravi,
nadzoru, kapitalu ili ostvaruje pravo na sudjelovanje u dobiti subjekta ili
stalne poslovne jedinice smještene u inozemstvu.
(3) Ako je kontrolirani inozemni subjekt ili stalna poslovna jedinica platila
porez na dobit za porezno razdoblje u kojemu je ta dobit bila sukladno članku
30.b stavku 2. ovoga Zakona uključena u poreznu osnovicu, plaćeni porez
uračunava se u skladu s člankom 30. ovoga Zakona.
(4) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
VIII. POREZ PO ODBITKU
1. Utvrđivanje i plaćanje poreza po odbitku
Članak 31.
(1) Porez po odbitku u smislu ovoga Zakona jest porez kojim se
oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici Hrvatskoj.
(2) Porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj.
(3) Porezna osnovica poreza po odbitku je bruto iznos naknade koju tuzemni
isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju.
(4) Porez po odbitku iz stavka 1. ovoga članka plaća se na kamate, dividende,
udjele u dobiti te na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva
(prava na reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model,
proizvodni postupak, proizvodne formule, nacrt, plan, industrijsko ili
znanstveno iskustvo i druga slična prava) koje se plaćaju inozemnim osobama
koje nisu fizičke osobe.
(5) Iznimno od odredaba stavka 4. ovoga članka, porez po odbitku ne plaća se na
kamate isplaćene:
1. na robne kredite za kupnju dobara koja obvezniku služe
za obavljanje djelatnosti,
2. na kredite koje daje inozemna banka ili druga
financijska institucija,
3. imateljima obveznica, državnih i korporativnih,
inozemnim pravnim osobama.
(6) Porez po odbitku plaća se i na usluge istraživanja tržišta, poreznog i
poslovnog savjetovanja i revizorske usluge, plaćene inozemnim osobama.
(7) Porez po odbitku plaća se po stopi od 15% osim za dividende i udjele u dobiti
na koje se porez po odbitku plaća po stopi od 12%.
(8) Porez po odbitku plaćaju i poslovne jedinice inozemnog poduzetnika kada
plaćaju naknade iz stavka 4. ovoga članka matičnom poduzeću.
(9) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, ako se naknada pripisuje kao prihod
tuzemnoj poslovnoj jedinici inozemnog poduzetnika, ne plaća se porez po
odbitku.
(10) Porez po odbitku iz stavka 1. ovoga članka plaća se po stopi od 15% na
naknade za nastupe inozemnih izvođača (umjetnika, zabavljača i športaša) kada
se naknada plaća prema ugovoru s inozemnom osobom koja nije fizička osoba i u
tom slučaju ne nastaje obveza obračuna poreza na dohodak i doprinosa za fizičku
osobu izvođača.
(11) Porezni obveznik iz stavka 2. ovoga članka obvezan je obračunati,
obustaviti i uplatiti porez po odbitku pri plaćanju naknada iz ovoga članka.
(12) Iznimno od odredbi ovoga članka, porez po odbitku plaća se po stopi od 20% na sve usluge te na sve vrste naknada oporezivih prema ovom članku, kada se plaćaju osobama koje imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave odnosno nadzora poslovanja u državama koje se nalaze na EU popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, a s kojima Republika Hrvatska ne primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
2. Oporezivanje isplata kamata i autorskih naknada između povezanih društava različitih država članica prema Direktivi 2003/49/EZ - poglavlje stupa na snagu danom pristupanja RH Europskoj uniji
2.1. Opće odredbe
Članak 31a.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u
primjeni Direktive Vijeća 2003/49/EZ, imaju sljedeće značenje:
1. kamate se smatraju prihodom od potraživanja
svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom i bez obzira
nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno, prihod od vrijednosnih
papira i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u
svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicima i zadužnicama. Zatezne kamate
zbog kasnog plaćanja ne smatraju se kamatom,
2. autorskim naknadama se smatraju isplate bilo
koje vrste primljene kao naknada za korištenje ili pravo korištenja bilo kojeg
autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući
kinematografske filmove i softver, bilo kojeg patenta, zaštitnog znaka, uzorka
ili modela, plana, tajne formule ili postupka ili za obavijesti koje se odnose
na industrijska, komercijalna ili znanstvena iskustva. Plaćanja za korištenje
ili za pravo na korištenje industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme
smatra se autorskom naknadom,
3. trgovačko društvo (isplatitelj ili stvarni
korisnik):
3.1. je društvo koje ima jedan od oblika za koje
se koristi zajednički sustav oporezivanja u svezi s plaćanjem kamata i
autorskih naknada koji vrijedi za povezane osobe iz različitih država članica
EU prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit
kojeg donosi ministar financija,
3.2. za porezne svrhe je rezident u državi
članici EU u skladu s pravom te države i ne smatra se rezidentom izvan EU u
skladu s međunarodnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,
sklopljenog s državom nečlanicom EU,
3.3. je porezni obveznik jednog od poreza u
svezi kojeg se koristi zajednički sustav oporezivanja u svezi s plaćanjem
kamata i autorskih naknada koji vrijedi za povezane osobe iz različitih država
članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na
dobit kojeg donosi ministar financija. Poreznim obveznikom ne smatra se društvo
koje je oslobođeno poreza na dobit.
4. Trgovačko društvo se smatra povezanim s
drugim društvom ako:
4.1. prvo trgovačkog društvo (isplatitelj) ima
izravni minimalni udjel od 25 % kapitala drugoga trgovačkog društva (stvarnog
korisnika), ili
4.2. drugo trgovačko društvo (stvarni korisnik)
ima izravni minimalni udjel od 25 % kapitala prvoga trgovačkog društva
(isplatitelja), ili
4.3. treće trgovačko društvo ima izravni
minimalni udjel od 25% kapitala prvog (isplatitelja) i drugoga trgovačkog
društva (stvarnog korisnika), a pri tome se radi o udjelima između društava iz
država članica EU.
5. Stalnom poslovnom jedinicom se smatra stalno
mjesto poslovanja u jednoj državi članici EU preko kojega trgovačko društvo
druge države članice EU u cijelosti ili djelomično obavlja svoje
poslovanje.
2.2. Isplate kamata i autorskih naknada
Članak 31.b
(1) Porez po odbitku se ne plaća na isplate
kamata i autorskih naknada ako se radi o povezanim društvima iz različitih
država članica EU prema članku 31.a točki
4. ovoga Zakona, pod uvjetom da su isplate kamata i autorskih naknada obavljene
stvarnom korisniku društva druge države članice EU ili poslovnoj jedinici
društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja se nalazi u drugoj državi
članici EU.
(2) Kada društvo iz države članice EU ili stalna
poslovna jedinica koja je smještena u drugoj državi članici EU isplaćuju kamate
ili autorske naknade, smatra se da je ta isplata nastala u toj državi članici
(državi izvora).
(3) Stavak 1. ovoga članka se primjenjuje pod
uvjetom da minimalni uvjeti propisani u članku 31.a točki
4. ovoga Zakona traju neprekidno najmanje 24 mjeseca.
Članak 31.c
(1) Stalna poslovna jedinica se smatra
isplatiteljem kamata i autorskih naknada samo ako za stalnu poslovnu jedinicu
ta isplata predstavlja porezno priznati rashod u državi članici u kojoj je
smještena.
(2) Trgovačko društvo države članice EU se
smatra stvarnim korisnikom kamata ili autorskih naknada samo ako primi te
isplate u svoju korist i nije posrednik, poput agenta, opunomoćenika ili
ovlaštenog potpisnika, za neku drugu osobu.
(3) Stalna poslovna jedinica se smatra stvarnim
korisnikom kamata ili autorskih naknada ako:
3.1. je potraživanje, pravo na informacije ili
korištenje informacija, zbog čega se kamate i autorska naknada isplaćuje,
stvarno povezano sa tom stalnom poslovnom jedinicom,
3.2. kamate ili autorske naknade predstavljaju
prihod za koji je ta poslovna jedinica u državi članici EU, u kojoj je
smještena, obveznik jednog od poreza na koji se primjenjuje zajednički sustav
oporezivanja na isplate kamata i autorskih naknada između povezanih osoba iz
različitih država članica EU prema članku 31.a točki
3. podtočki 3.3. ovoga Zakona.
(4) Ako se stalna poslovna jedinica društva iz
države članice EU smatra isplatiteljem ili stvarnim korisnikom kamata ili
autorskih naknada, nijedan se drugi dio tog trgovačkog društva neće smatrati
isplatiteljem ili stvarnim korisnikom tih kamata ili tih autorskih
naknada.
(5) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona se
ne primjenjuju na isplatu kamata i autorskih naknada poslovnoj jedinici ili na
isplate koje obavlja poslovna jedinica koja se nalazi u trećoj državi izvan EU,
preko koje se, u cijelosti ili djelomično, obavljaju poslovi društva smještenog
u državi članici EU.
(6) Ispunjavanje uvjeta iz članaka 31.a – 31.d
ovoga Zakona dokazuje se potvrdom nadležnog poreznog tijela u trenutku isplate
kamata ili autorskih naknada. Ukoliko se ispunjavanje uvjeta ne dokaže potvrdom
u trenutku isplate, isplatitelj je dužan platiti porez po odbitku na isplatu
kamate i autorske naknade.
(7) Način provedbe stavka 6. ovoga članka
propisuje ministar financija.
Članak 31.d
(1) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona neće
se primjenjivati ako se radi o:
1. plaćanjima koja imaju karakter raspodjele
dobiti ili povrata kapitala,
2. kamatama na kredite koji sadrže pravo
sudjelovanja u dobiti dužnika,
3. kamatama na kredite koji davatelju kredita
daju pravo zamjene njegovih prava na kamate s pravom na sudjelovanje u
dobiti,
4. plaćanjima iz kredita koja ne sadrže odredbe
za povrat glavnice ili ako povrat glavnice dospijeva nakon 50 godina od
nastanka.
(2) Ako zbog posebnog odnosa između isplatitelja
i stvarnog korisnika kamata ili autorskih naknada, ili između svakog od njih i
neke druge osobe, iznos kamata ili autorskih naknada je veći od iznosa koji bi
bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da takvog odnosa nema,
odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona primjenjuju se samo na iznos koji bi
bio ugovoren da takvog odnosa nema.
(3) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona neće
se primjenjivati ako je razvidno da su isplate kamata i autorskih naknada
poduzete u svrhu utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza.
3. Oporezivanje dividendi i udjela u dobiti između matičnih društava i povezanih društava iz različitih država članica
Članak 31.e
(1) Porez po odbitku na dividende i udjele u
dobiti iz članka 31. stavka
4. i 7. ovoga Zakona ne plaća se kada se dividende i udjeli u dobiti isplaćuju
društvu koje ima jedan od oblika na koji se primjenjuje zajednički sustav
oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih
država članica EU, ako:
1. primatelj dividende ili udjela u dobiti ima
najmanje 10% udjela u kapitalu društva koje isplaćuje dividendu ili udio u
dobiti,
2. ako najniži postotak udjela iz točke 1. ovoga
stavka ima u neprekidnom razdoblju od 24 mjeseca.
(2) Primatelj iz stavka 1. ovoga članka je
društvo:
1. koje ima jedan od oblika na koji se
primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i
povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji
je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar
financija,
2. koje je rezident države članice EU u skladu s
pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim
ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama,
3. je obveznik jednog od poreza za koji se
primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i
povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji
je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija.
Navedeno se ne odnosi na društva koja su oslobođena plaćanja poreza ili imaju
mogućnost izbora.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne
primjenjuju se ako je razvidno da isplata dividendi ili udjela u dobiti za
glavni cilj ili jedan od glavnih ciljeva ima utaju poreza ili izbjegavanje
poreza.
(4) Način provedbe ovoga članka propisuje
ministar financija.
IX. OBRAČUNAVANJE I PLAĆANJE POREZA
1. Obveza obračunavanja i plaćanja poreza
Članak 32.
(1) Porez na dobit utvrđuje se za porezno
razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj
stopi u skladu s odredbama ovoga Zakona
(2) Porezni obveznik dužan je utvrditi poreznu
obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave.
2. Poslovne knjige i financijskih izvješća
Članak 33.
(1) Porezna osnovica utvrđuje se na temelju
podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o
računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih
propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje
drukčije.
(2) Porezni obveznici koji koriste porezna
oslobođenja ili olakšice iz članka 6. stavka
1. točke 5. ovoga Zakona obvezni su osigurati posebno knjigovodstveno praćenje
poslovnih događaja i obračun dobiti za djelatnost za koju koriste ova porezna
oslobođenja ili olakšice.
3. Obveza plaćanja predujma poreza na dobit
Članak 34.
(1) Porezni obveznik plaća predujam poreza na osnovi porezne prijave za prethodno porezno razdoblje. Predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za protekli mjesec, u svoti koja se dobije kada se porezna obveza za prethodno porezno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istoga razdoblja.
(2) Porezna uprava može, na temelju obavljenog nadzora ili na temelju drugih
raspoloživih podataka o poslovanju poreznog obveznika, te na zahtjev poreznog
obveznika, rješenjem izmijeniti visinu mjesečnih predujmova poreza na
dobit.
(3) Porezni obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do
prve porezne prijave.
(4) Poreznom obvezniku kojemu je prestala mogućnost prenošenja gubitka, visinu
predujma do prvog podnošenja porezne prijave određuje Porezna uprava na temelju
procijenjene mogućnosti ostvarenja dobiti. Procjena predujma utvrđuje se prema
postignutom rezultatu poslovanja po isteku tri mjeseca.
4. Porezna prijava
Članak 35.
(1) Porezni obveznik podnosi prijavu poreza na
dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojemu podnosi
poreznu prijavu.
(2) Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj
upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez
na dobit.
(3) Porezni obveznik koji je prema
računovodstvenim propisima razvrstan u velike i srednje poduzetnike obvezno
podnosi prijavu poreza na dobit elektroničkim putem.
(4) Obveza za plaćanje poreza utvrđenog u
poreznoj prijavi za pojedino porezno razdoblje smanjuje se za plaćeni predujam
poreza na dobit.
(5) Više plaćeni predujam poreza od obveze na
osnovi porezne prijave vraća se poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se
uračunava u sljedeće razdoblje.
(6) Uz prijavu poreza na dobit podnosi se i
bilanca te račun dobiti i gubitka.
(7) Obrazac prijave poreza na dobit propisuje
ministar financija.
X. PRIMJENA DRUGIH PROPISA
Članak 36.
Na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni
postupak, zastaru, prekršajni postupak i druge mjere glede poreza na dobit na
odgovarajući način primjenjuje se Opći porezni zakon i Prekršajni zakon.
XI. OVLASTI
Članak 37.
Ministar financija će provedbene propise na čije
donošenje je ovlašten odredbama članaka 6., 7., 8., 13., 14., 20., 30., 31. i 35. ovoga
Zakona donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga
Zakona.
XII. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna
kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit:
1. ako ne utvrdi poreznu osnovicu sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 5. stavci
1., 2. i 4.),
2. ako ne utvrdi u propisanom roku obvezu poreza po odbitku u skladu s
odredbama ovoga Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31.
stavak 11.),
3. ako nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u
skladu s odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez u utvrđenoj svoti i u
propisanom roku (članak 32.),
4. ako u propisanom roku ne uplati predujam poreza (članak 34. stavak
1.),
5. ako ne izvijesti Poreznu upravu u slučaju promjene pravnog oblika,
likvidacije, stečaja, spajanja, pripajanja ili podjele u propisanom roku (članak
39. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i
odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba
i fizička osoba obveznik poreza na dobit novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00
do 300.000,00, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od
3.000,00 do 30.000,00 kuna.
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 39.
(1) Porezni obveznik kod kojeg je nastala jedna
od promjena iz članka 18. i 19. ovoga
Zakona obvezatno o tome pisano izvješćuje Poreznu upravu u roku od osam dana od
dana nastanka promjene. Na zahtjev Porezne uprave porezni obveznik je dužan
dostaviti i dodatne isprave o provedenoj promjeni iz stavka.
(2) Brisan
(3) Brisan
(4) Odredbe članka 2. stavak
4. ovoga Zakona primjenjuju se od 1. siječnja 2006. na temelju ostvarenih
kriterija po poreznoj prijavi poreza na dohodak za 2005. godinu i o tome pisano
izvijestiti Poreznu upravu najkasnije do kraja 2005. godine.
Članak 40.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje
važiti Zakon o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 127/00. i 163/03.).
Članak 41.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama« a
stupa na snagu 1. siječnja 2005.
NAPOMENA, NN 90/05
Zakon o izmjenama Zakona o porezu na dobit
Članak 2.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana
od dana objave u »Narodnim novinama«.
NAPOMENA, NN 57/06
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit
Članak 4.: Ovlašćuje se ministar financija uskladiti
provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«,
br. 177/04. i 90/05.) s odredbama ovoga Zakona u roku šest mjeseci od dana
njegova stupanja na snagu.
Članak 5.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana
od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja
2007.
NAPOMENA, NN 146/08
Zakon o dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 4.:
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«,
a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
NAPOMENA, NN 80/10
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit
Članak 14.:
(1) Za 2010. godinu porezno priznati rashod
amortizacije i troškovi korištenja imovine sukladno članku 6. ovoga Zakona
utvrđuju se od dana stupanja na snagu ovoga Zakona i to za razmjerni dio
poreznog razdoblja.
(2) Ovlašćuje se ministar financija da
najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
provedbenim propisima podrobnije propiše provedbu članka 4., 6., 7., 8. i 9.
ovoga Zakona, način vođenja i sadržaj evidencije o troškovima učinjenim za
privatne potrebe iz članka 2. ovoga Zakona te da donese Popis država iz članka
10. ovoga Zakona.
(3) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti
provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«,
br. 177/04., 90/05., 57/06. i 146/08.) s odredbama ovoga Zakona u roku od
četiri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 15.:
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«,
a stupa na snagu 1. srpnja 2010.
NAPOMENA, NN 22/12
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na
dobit
Članak 2.:
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa
sljedećim aktima Europske unije:
– Direktiva Vijeća 90/435/EEZ o zajedničkom
sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i povezana društva
iz različitih država članica (SL L 225, 20. 8. 1990.),
– Direktiva Vijeća 2003/123/EZ od 22. prosinca
2003. kojom se mijenja Direktiva 90/435/EEZ o zajedničkom sustavu oporezivanja
koji se primjenjuje na matična društva i povezana društva iz različitih država
članica (SL L 007, 13. 1. 2004.),
– Direktiva Vijeća 2006/98/EZ o prilagodbama
određenih Direktiva u području oporezivanja, iz razloga pristupanja Bugarske i
Rumunjske (SL L 363, 20. 12. 2006.).
Članak 9.:
(1) Odredbe članka 1. ovoga Zakona primjenjuju
se u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2012. godinu.
(2) Odredbe članka 4. ovoga Zakona primjenjuju
se za potraživanja nastala od 1. ožujka 2012.
(3) Odredbe članka 7. ovoga Zakona primjenjuju
se pri isplati dividendi i udjela u dobiti, koji se isplaćuju od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju isplate dividendi i udjela u dobiti koji
su ostvareni do 31. prosinca 2000. bez obzira kada se isplaćuju.
(4) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti
provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«,
br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10.) s odredbama ovoga Zakona u roku
od tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 10.:
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«,
a stupa na snagu 1. ožujka 2012., osim odredbe članka 1. ovoga Zakona koja
stupa na snagu 1. siječnja 2013., te odredbe članka 8. ovoga Zakona koja stupa
na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju.
NAPOMENA, NN 148/13
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 9.: Iznimno od odredbe članka 3. stavka 1. ovoga Zakona i
članka 9. stavka 4. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04.,
90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.) priznaje se otpis zastarjelih
potraživanja od nepovezanih fizičkih osoba u iznosu do 2.000,00 kuna, ako
ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog
razdoblja ne prelazi navedeni iznos i ako je otpisano najkasnije do 31.
prosinca 2013.
Članak 10.: Ovlašćuje se ministar financija da donese Pravilnik o načinu
ostvarivanja poreznih olakšica od obavljanja djelatnosti na potpomognutim
područjima iz članka 5. ovoga Zakona, Popis država iz članka 6. ovoga Zakona te
da uskladi provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.) s odredbama
ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 11.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim
novinama«, osim članka 5. i članka 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1.
siječnja 2014.
NAPOMENA, NN 143/14
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 7.
(1) Fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih
djelatnosti obvezu plaćanja poreza na dobit za 2015. godinu utvrđuje prema
uvjetima iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ovaj Zakon primjenjuje se u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za
2014. godinu i nadalje, osim odredbi članka 3. stavaka 4. do 7. ovoga Zakona
kojima se mijenja članak 6. stavci 5. do 7. Zakona o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12. i 148/13.), koje
se primjenjuju u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2015. godinu i
nadalje.
(3) Porez po odbitku iz članka 31. stavka 4. Zakona o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12. i 148/13.) ne
plaća se pri isplati dividendi i udjela u dobiti ako se isplaćuju iz dobiti
ostvarene do 29. veljače 2012.
(4) Ovlašćuje se ministar financija da uskladi provedbene propise iz članka 37.
Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06.,
146/08., 80/10., 22/12. i 148/13.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana
od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 8.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
NAPOMENA, NN 50/16
Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 3.
(1) Ovlašćuje se ministar financija da uskladi provedbene
propise Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05.,
57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13. i 143/14.) s odredbama ovoga Zakona u
roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.
(2) Neautentični aranžmani u svezi ostvarivanja prava propisanih člankom 5.a
stavkom 1. koji je dodan člankom 2. ovoga Zakona utvrđuju se od 1. siječnja
2016.
Članak 4.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
NAPOMENA, NN 115/16
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Prijelazne i završne odredbe
Članak 14.
(1) Kreditnoj instituciji koja otpiše potraživanja za glavnicu i kamate, a koja
su razvrstana temeljem Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza
kreditnih institucija (»Narodne novine«, br. 41A/14.) u djelomično nadoknadive
i potpuno nenadoknadive plasmane te joj po toj osnovi nastane:
1. rashod, jer je iznos otpisa potraživanja veći od iznosa u ranijim
razdobljima iskazanog porezno priznatog rashoda od umanjenja vrijednosti
plasmana, taj rashod je realizirani gubitak i porezno priznati rashod
2. prihod, jer je iznos otpisa potraživanja manji od iznosa u ranijim
razdobljima iskazanog porezno priznatog rashoda od umanjenja vrijednosti
plasmana, taj prihod je oporezivi i uključuje se u poreznu osnovicu.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se ako su kumulativno ispunjeni
sljedeći uvjeti:
‒ potraživanje koje se otpisuje iskazano je u poslovnim knjigama kreditne
institucije kao djelomično nadoknadiv i potpuno nenadoknadiv plasman do 31.
prosinca 2015.
‒ potraživanje koje se otpisuje iskazano je u poslovnim knjigama kreditne
institucije čija je vrijednost umanjena do 31. prosinca 2015. temeljem odluke
iz stavka 1. ovoga članka
‒ potraživanje se otpisuje po osnovi otpusta duga u smislu posebnog
propisa koji regulira obvezne odnose, a koji nastaje pisanom izjavom kreditne
institucije o tome da je prestala dužnikova obveza u navedenom iznosu, kao i
obveza jamca, jer se odriče od prava zahtijevati ispunjenje i s tom izjavom se
dužnik suglasio
‒ dužnik kojemu se otpušta dug nije povezana osoba u smislu Zakona o
porezu na dobit i posebnog propisa o kreditnim institucijama i
‒ rashod iz stavka 1. točke 1. ovoga članka iskazan je u Računu dobiti i
gubitka razdoblja u kojemu je otpisano potraživanje temeljem otpusta duga.
(3) Porezni obveznik dužan je uz prijavu poreza na dobit za 2017. godinu
dostaviti pregled otpisa izvršenih sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka
Zakona, po pojedinom plasmanu i korisniku kredita.
Članak 15.
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za
2017. godinu i nadalje, odnosno za porezna razdoblja koja počinju od 1.
siječnja 2017., osim odredbe članka 4. stavka 2. ovoga Zakona koja se
primjenjuje u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2018. godinu i
nadalje te osim odredbi članka 5. ovoga Zakona koje se primjenjuju u postupku
podnošenja prijave poreza na dobit za 2016. godinu i nadalje.
(2) Iznimno od članka 12. ovoga Zakona, pri izračunu predujam poreza na dobit
iz članka 34. stavka 1. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br.
177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14. i 50/16.) za
2017. godinu, temeljem prijave poreza na dobit za 2016. godinu, primjenjuju se
porezne stope iz članka 9. ovoga Zakona, pri čemu se ne uzima u obzir umanjenje
porezne obveze iskazane po osnovi članka 28.a stavka 2. Zakona o porezu na
dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12.,
148/13., 143/14. i 50/16.).
(3) Porezni obveznici koji su izvršili umanjenje porezne osnovice temeljem
članka 6. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br.
177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14. i 50/16.),
nakon stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju odredbe članka 6. stavaka 5.,
6., 7., 8., 9. i 10. i članka 31. stavka 11. Zakona o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14.
i 50/16.).
(4) Odredbe Pravilnika o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 95/05.,
133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14.,
157/14. i 137/15.) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim
Zakonom.
(5) Pravilnik iz članka 7. i članka 10. ovoga Zakona donosi ministar financija
u roku od 90 dana.
(6) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise Zakona o
porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08.,
80/10., 22/12., 148/13., 143/14. i 50/16.) s odredbama ovoga Zakona u roku od
90 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 16.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja
2017., osim odredbe članka 4. stavka 2. kojom se mijenja članak 7. stavak 1.
točka 4. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05.,
57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14. i 50/16.) koja stupa na snagu
1. siječnja 2018.
NAPOMENA, NN 106/18
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 8.
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za
2019. godinu i nadalje odnosno za porezna razdoblja koja počinju teći od 1.
siječnja 2019., osim odredbe članka 4. ovoga Zakona kojom je izmijenjen članak
9. stavak 9. Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05.,
57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.), a koja se
primjenjuje u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2018. godinu i
nadalje.
(2) Ministar financija uskladit će provedbene propise Zakona o porezu na dobit
(»Narodne novine«, br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12.,
148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana
od dana njegova stupanja na snagu.
(3) Ministar financija donijet će pravilnik iz članka 6. ovoga Zakona u roku od
90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Ministar financija uskladit će Pravilnik o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12.,
146/12., 160/13., 12/14., 157/14., 137/15., 1/17. i 2/18.) s odredbama ovoga
Zakona u roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 9.
Ministarstvo financija će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.
Članak 10.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.