MINISTARSTVO FINANCIJA
Na temelju članka 27. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09. i 94/09.) donosim
PRAVILNIK
O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom podrobnije uređuje primjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu Zakon).
Članak 2.
Predmet oporezivanja je svaka isporuka dobara ili usluga obavljena u tuzemstvu uz naknadu i uvoz dobara u tuzemstvo, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.
Članak 3.
(1) Isporuka koja podliježe oporezivanju je ona koju poduzetnik (isporučitelj) u okviru svoje poduzetničke djelatnosti (poduzeća) obavi u tuzemstvu uz naknadu.
(2) Isporukama u tuzemstvu ne smatraju se isporuke unutar slobodne zone i isporuke unutar carinskih skladišta.
(3) Pod isporukom se razumijeva isporuka dobara i obavljanje usluga.
(4) Isporukama koje podliježu oporezivanju razumijevaju se sve isporuke čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.
(5) Isporukama koje ne podliježu oporezivanju razumijevaju se one isporuke čije oporezivanje nije propisano Zakonom.
(6) Isporuka u općenitom smislu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Ovo vrijedi i za protuisporuku, to jest naknadu. Naknada može biti u obliku novca i/ili u obliku protuisporuke dobara i usluga.
(7) Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.
Članak 4.
(1) Isporukama dobara uz naknadu smatra se i ako porezni obveznik ili njegovi zaposlenici u privatne svrhe izuzimaju dobra koja čine dio poduzetničke imovine, ako raspolažu njima bez naknade ili ih izuzimaju u bilo koje druge nepoduzetničke svrhe, a za ta dobra se u cijelosti ili djelomično mogao iskoristiti odbitak pretporeza. O izuzimanju dobara radi se onda, ako bi se isporuka da je obavljena trećoj osobi, smatrala isporukom dobra. Izuzimanja koja nisu u novcu procjenjuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.
(2) Besplatno davanje uzoraka kupcima ili potencijalnim kupcima ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ako su ta dobra obilježena kao takva i predstavljaju vrstu robe koja je rezultat poslovanja poreznog obveznika ili je povezana s obavljanjem njegove djelatnosti, te ako se daju u razumnim količinama u obliku i pakiranju različitom od oblika i pakiranja tih dobara namijenjenih prodaji.
(3) Povremeno davanje poklona pojedinačne vrijednosti do 80,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost u okviru obavljanja svoje gospodarske ili druge djelatnosti ne smatra se isporukom dobara uz naknadu pod uvjetom da se ne daju istim osobama i da ne postoji pravna obveza ili obveza protuisporuke odnosno protuusluge primatelja dobra. Povremenim davanjem poklona smatra se davanje najviše jednog poklona istoj osobi u jednom tromjesečju. Pokloni čija je pojedinačna vrijednost veća od 80,00 kuna smatraju se isporukom uz naknadu i na cjelokupni iznos vrijednosti plaća se porez na dodanu vrijednost.
(4) Isporukama dobara uz naknadu ne smatra se davanje poklona u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 80,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost ako se radi o posebno prilagođenim dobrima s oznakom "nije za prodaju" ili o reklamnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični proizvodi.
(5) Isporuke u okviru nagradnih igara smatraju se isporukama uz naknadu i podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost, osim ako se radi o dobrima pojedinačne vrijednosti do 80,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost.
(6) Porezni obveznik je za besplatna davanja uzoraka i povremena davanja poklona vrijednosti do 80,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost obvezan sastavljati odgovarajuće isprave u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga poduzetnika i ovim Pravilnikom.
Članak 5.
(1) Poduzetnik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun, obračunava i plaća porez na punu naknadu isto kao komisionar koji nastupa u vlastito ime a za tuđi račun.
(2) Kada komisionar iz stavka 1. ovoga članka isporuči dobro u smislu Zakona, nastaju dvije isporuke:
1. isporuka komisionara kupcu i
2. isporuka komitenta komisionaru.
(3) Poduzetnik koji nastupa u tuđe ime i za tuđi račun - posrednik i zastupnik, obračunava i plaća porez na pripadajuću mu proviziju.
(4) Poduzetnik - posrednik i zastupnik kod usluge posredovanja, odnosno zastupanja, mora navesti naziv tvrtke za koju posreduje - zastupa.
Članak 6.
(1) Isporukom dobara omogućuje se kupcu odnosno njegovom opunomoćeniku raspolaganje dobrima. Dobrima se smatraju predmeti, skupine stvari i gospodarska dobra koja se u prometu smatraju dobrima kao što su: električna energija, toplinska energija, plin, grijanje, hlađenje i slično. Skupine stvari predstavljaju skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu koja se u gospodarskom smislu smatra dobrom, a koja nije samo zbroj pojedinačnih predmeta.
(2) Isporukom dobara smatra se predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara odnosno leasingu na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji određuje da se vlasništvo nad tim dobrima stječe najkasnije nakon plaćanja zadnjeg obroka.
(3) Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarnog vlasništva nad dobrom.
Članak 7.
(1) Uslugama se u smislu Zakona smatraju sve isporuke uz naknadu koje ne predstavljaju isporuku dobara (članak 4. stavak 1. Zakona). Uslugama se osobito smatraju i usluge prepuštanja na uporabu i korištenje (najam ili zakup), davanje, prijenos i osiguravanje prava na patente, pronalazačka prava, prava industrijskog vlasništva i slična prava.
(2) Ako jedinstvena isporuka istovremeno ima obilježja isporuke dobara i obilježja obavljene usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj isporuke, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.
(3) Kod popravaka dobara za razgraničenje radi li se o isporuci dobra ili obavljenoj usluzi, bitan je u ukupnoj naknadi udio materijala koji je nabavio poduzetnik koji obavlja popravak. Ako udio naknade koja se odnosi na materijal iznosi više od 50% od ukupnog iznosa naknade koja se odnosi na popravak, radi se o isporuci dobra, a ne o obavljenoj usluzi.
(4) Trpljenje neke radnje i suzdržavanje od neke radnje predstavljaju usluge u smislu poreza na dodanu vrijednost. Pod trpljenjem neke radnje smatra se između ostalog i dopuštanje korištenja pokretnih i nepokretnih stvari, patenata i drugih pronalazačkih prava. Suzdržavanjem od neke radnje smatra se osobito odricanje od tržišnog nadmetanja i odricanje od obavljanja djelatnosti.
(5) Uslugama obavljenima uz naknadu smatra se izuzimanje usluga u slučaju kad porezni obveznik ili njegovi zaposlenici u privatne ili bilo koje druge nepoduzetničke svrhe koriste dobra koja čine dio poduzetničke imovine ako se porez na dodanu vrijednost na ta dobra mogao u cijelosti ili djelomično odbiti. Pod izuzimanjem usluga razumijeva se i korištenje usluga poduzeća odnosno usluga koje bez naknade u privatne ili druge nepoduzetničke svrhe obavi porezni obveznik ili njegovi zaposlenici.
(6) Ako porezni obveznik obavlja usluge u vlastito ime ali za tuđi račun smatra se da je on sam istovremeno primio i obavio te usluge.
Članak 8.
(1) Isporukama obavljenima uz naknadu smatra se i korištenje (uzimanje) za potrebe reprezentacije dobara koja je porezni obveznik sam proizveo, zatim dobara koja je kupio ili uvezao, a za koja je u cijelosti iskoristio pravo na odbitak pretporeza te korištenje usluga svojeg poduzeća za iste namjene, ako se porez na dodanu vrijednost da su ta dobra i usluge nabavljeni od drugog poreznog obveznika ne bi mogao u cijelosti odbiti prema članku 20. stavku 11. i 12. Zakona. Isto se odnosi na korištenje osobnih automobila i drugih sredstva za osobni prijevoz te dobara i usluga povezanih s njima. U tom slučaju isporukom uz naknadu smatra se 70% tržišne vrijednosti isporučenih dobara i obavljenih usluga za potrebe reprezentacije i 30% tržišne vrijednosti isporučenih dobara i obavljenih usluga u vezi s korištenjem osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz kao i 30% iznosa tržišne vrijednosti do 400.000,00 kuna odnosno 100% iznosa tržišne vrijednosti koji prelazi 400.000,00 kuna za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz.
(2) Isporukama obavljenima uz naknadu smatra se izuzimanje dobara i usluga vlastitog poduzeća za privatne potrebe kao i izuzimanje dobara i usluga za privatne potrebe poduzetnika - fizičke osobe i članova njihove obitelji, odnosno za potrebe trećih osoba kojima ih ustupa u nepoduzetničke svrhe ako se za ta dobra u cijelosti ili djelomično mogao iskoristiti odbitak pretporeza. Te isporuke podliježu porezu na dodanu vrijednost u cijelosti.
(3) Korištenje dobara poduzeća za privatne potrebe predstavlja oporezivu isporuku i ako poduzetnik - fizička osoba ne donese odluku o izuzimanju dobra iz imovine poduzeća, pretežna uporaba tog dobra za privatne – nepoduzetničke svrhe ne smatra se izuzimanjem dobra već izuzimanjem usluge prema odredbama članka 4. stavka 4. Zakona.
(4) Za izuzimanje dobara i usluga moraju se sastavljati odgovarajuće isprave u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga poduzetnika i ovim Pravilnikom.
Članak 9.
Isporukama uz naknadu smatra se kad poduzetnik kao naknadu za rad svojim zaposlenicima osim plaće u gotovini daje i plaću u dobrima i uslugama kao i sve druge isporuke dobara i obavljene usluge koje poduzetnik daje ili omogućava zaposlenicima kao što su isporuke hrane, pića, usluge prijevoza i sve druge pogodnosti u dobrima ili uslugama.
Članak 10.
(1) Isporukama uz naknadu smatra se ako trgovačka društva i drugi oblici zajedničkog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti obavljaju isporuke dobara i usluga članovima društva - vlasnicima udjela kao i članovima njihove uže obitelji za koje primatelji tih dobara odnosno korisnici usluga ne plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju u iznosu nižem od tržišne vrijednosti.
(2) Članovima uže obitelji smatraju se i rođaci te druge osobe s kojima vlasnik udjela odnosno član društva ima blizak pravni, gospodarski ili osobni odnos.
Članak 11.
(1) Izuzimanje dobara i usluga poduzetnika u nepoduzetničke svrhe utvrđuje se na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava.
(2) Kod poduzetnika – poreznog obveznika manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se izuzimanjem dobara u nepoduzetničke svrhe i podliježu oporezivanju, osim kala, rastepa, kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile. Manjkovima uslijed više sile u smislu ovoga Pravilnika, razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.), ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta.
(3) Tehnološki manjak nastao u procesu proizvodnje smatra se porezno priznatim manjkom do visine utvrđene normativima prema vrsti djelatnosti odnosno do visine utvrđene zakonima o posebnim porezima odnosno trošarinama za proizvode koji podliježu plaćanju tih poreza. Normativi mogu biti utvrđeni od strane poduzetnika ili strukovne grupacije, a ako ih nema utvrđuje ih Porezna uprava procjenom na temelju međuovisnosti između prihoda i rashoda (primitaka i izdataka) putem normativa utroška materijala, energije, rada i drugih proizvodnih čimbenika.
(4) Manjak dobara zbog neodgovarajuće kvalitete, proteka roka trajanja, kala, rastepa, loma i kvara iznad visine utvrđene prema stavku 2. ovoga članka, može se priznati, ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni službenik Porezne uprave ili ako porezni obveznik raspolaže odgovarajućom dokumentacijom nadležnih tijela ili institucija o količini i vrsti preuzetih dobara koja su dana na zbrinjavanje ili uništenje.
Članak 12.
(1) Ako naručitelj daje proizvođaču materijal radi prerade, obrade, dorade ili izrade određenog proizvoda, takva isporuka nije oporeziva, jer naručitelj i nadalje zadržava mogućnost raspolaganja tim materijalom.
(2) Ako proizvođaču iz stavka 1. ovoga članka nakon obrade ostaju nusproizvodi ili otpaci iznad 5% vrijednosti njegove isporuke a koje je trebalo vratiti naručitelju, radi se o isporuci dobara od strane naručitelja proizvođaču koja se mora zasebno obračunati.
(3) Ako naručitelj iz stavka 1. ovoga članka isporučuje proizvođaču materijal, dijelove ili sastojke pri čemu ne zadržava mogućnost raspolaganja već tim isporukama plaća proizvođačeve isporuke odnosno protuisporuke radi se o oporezivim isporukama odnosno razmjeni.
Članak 13.
(1) Ako pri isporuci naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili obavljenoj usluzi, radi se o razmjeni.
(2) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka povrat (zamjena) ambalaže ne podliježe oporezivanju.
Članak 14.
(1) Novoizgrađenim nekretninama smatraju se nekretnine (građevine i njihovi dijelovi) koje su izgrađene, isporučene ili plaćene nakon 31. prosinca 1997. godine.
(2) Nekretnine koje su na dan 31. prosinca 1997. izgrađene (gotove - dovršene), a neisporučene kao i nekretnine koje su plaćene do dana 31. prosinca 1997. u dijelu u kojem su plaćene i na koje se obračunava porez na promet nekretnina u smislu odredbe članka 25. Zakona o porezu na promet nekretnina, ne smatraju se novoizgrađenim nekretninama u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost i ovoga Pravilnika.
Članak 15.
(1) Isporuka u smislu Zakona ne postoji ako se opozove (vrati).
(2) Ako isporučitelj tijekom isporuke zamijeni jedno dobro drugim, onda se zamjenom ostvaruje prvobitno namjeravana isporuka koja je oporeziva.
(3) Ako isporučitelj u jamstvenom roku zamijeni isporučeno dobro drugim istovrsnim dobrom, iste ili približno iste kakvoće i vrijednosti, ta isporuka nije oporeziva.
(4) Ako isporučitelj iz stavka 2. i 3. ovoga članka u zamjeni isporuči drugo dobro, manje ili veće vrijednosti, razlike povećavaju ili smanjuju poreznu osnovicu.
(5) Ako se opozove isporuka za koju je ispostavljen račun temeljem kojeg je primatelj iskoristio pravo odbitka pretporeza, ispravak porezne osnovice moguć je samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona. Isto vrijedi i u slučaju isporuke dobra manje vrijednosti iz stavka 4. ovoga članka.
Članak 16.
(1) Unos privatne (osobne - nepoduzetničke) imovine u društvo ili poduzeće trgovca pojedinca ne podliježe oporezivanju.
(2) Ako društvo unosi imovinu u drugo društvo, radi se o oporezivoj isporuci.
(3) Ako društvo, za unesena dobra u društvo, daje naknadu u obliku određenih prava povezanih s društvom drugom društvu ili članovima društva, davanje tih prava oslobođeno je poreza na dodanu vrijednost prema odredbama članka 11.a stavka 1. točke f) Zakona.
Članak 17.
(1) Promjena oblika društva ne podliježe oporezivanju.
(2) Spajanje, pripajanje i podjela društava u skladu s propisima koji uređuju to područje ne podliježu oporezivanju.
Članak 18.
(1) Isporukom dobara razumijeva se i otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka stjecatelj može u cijelosti odbiti obračunani porez na dodanu vrijednost kao pretporez, otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu ne oporezuje se.
Članak 19.
(1) Isporuke u postupku likvidacije su oporezive.
(2) Isporuke dobara članovima ili vlasnicima društva po završetku likvidacije podliježu oporezivanju.
Članak 20.
(1) Isporuke u postupku stečaja podliježu oporezivanju.
(2) Porezni obveznik u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je stečajni dužnik.
Članak 21.
(1) Kad zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela već do izravne dužnikove isporuke kupcu, koja podliježe oporezivanju.
(2) Pri prodaji dobara u postupku ovrhe koji provodi Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona i drugih propisa, smatra se da je došlo do izravne dužnikove isporuke kupcu.
Članak 22.
(1) Prijenos dobara i imovinskih prava sa ostavitelja na jednog ili više nasljednika u slučaju nastavka poduzetničke djelatnosti ne podliježe oporezivanju.
(2) Ako je zbog smrti poduzetnika (fizičke osobe) došlo do prestanka poslovanja poduzeća, na nasljednike se prenose sve porezne obveze ostavitelja nastale do njegove smrti odnosno prestanka poslovanja poduzeća. Za porezne obveze ostavitelja nasljednici odgovaraju solidarno.
(3) Prijenos dobara i prava na nasljednike, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju.
Članak 23.
(1) Ako zalogoprimatelj koristi založeno dobro uz naknadu, radi se o usluzi koja podliježe oporezivanju.
(2) Pri prodaji založenog dobra dolazi do dvije isporuke (prometa) koje podliježu oporezivanju, prvo od strane zalogodavatelja zalogoprimatelju i zatim od strane zalogoprimatelja kupcu.
Članak 24.
(1) Ako udruge, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno obavljanje usluga.
(2) Ako udruge za prikupljenu članarinu obavljaju određene isporuke dobara odnosno usluga tada članarina predstavlja naknadu za te isporuke.
(3) O članarini iz stavka 1. ovoga članka radi se u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove.
(4) Isporuke dobara ili obavljene usluge, koje pruža udruga oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetima iz članka 22. Zakona.
Članak 25.
(1) Isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju već odštetom.
(2) O odšteti se radi samo u slučaju kada isporučitelj temeljem zakona ili ugovora odgovara za štetu i njene posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja.
(3) Za procjenu da li se radi o odšteti ili oporezivoj isporuci odlučujuće je da li su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Odštetom se ne smatra isporuka koja u cijelosti ili u dijelu predstavlja novu isporuku.
(5) Zatezne kamate koje poduzetnik naplaćuje od svojih dužnika, do visine propisane zatezne kamate i troškovi opomena, predstavljaju odštetu i ne oporezuju se.
(6) Naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge. Ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju.
Članak 26.
(1) Uvoz dobara u tuzemstvo podliježe oporezivanju. Pod uvozom, razumijeva se i unos i prijam i drugi oblici uvoza dobara.
(2) Porez na dodanu vrijednost pri uvozu plaćaju poduzetnici kao i sve druge osobe koje uvoze dobra u tuzemstvo.
(3) Porez na dodanu vrijednost obračunava i naplaćuje carinarnica koja provodi postupak uvoznog carinjenja, zajedno s obračunom i naplatom carinskog duga, prema propisima o obračunu i naplati carinskog duga.
Članak 27.
(1) Poduzetnik je, u smislu Zakona, svaka pravna i fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda moraju postojati istovremeno.
(2) Poduzetnici mogu biti i razni oblici udruženja osoba.
(3) Ako udruženje osoba iz stavka 2. ovoga članka nije pravna osoba, ugovorom o udruživanju mora se utvrditi jednog člana udruženja obveznikom poreza na dodanu vrijednost. Ako ugovorom isti nije određen, Porezna uprava će odrediti jednu fizičku osobu, člana udruženja, poreznim obveznikom. Za porezne obveze udruženja osoba članovi odgovaraju solidarno.
(4) Poduzetnik obavlja djelatnost samostalno, ako je obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalnog obavljanja djelatnosti ili samostalnog rada od nesamostalnog rada bitna su njihova obilježja, a ne naziv ugovora.
(5) Fizičke osobe mogu obavljati dijelom samostalnu djelatnost a dijelom nesamostalan rad, ali za potrebe određivanja fizičke osobe kao poduzetnika u smislu Zakona u obzir se uzima samo njegova samostalna odnosno poduzetnička djelatnost.
(6) Da bi pravna ili fizička osoba bila poduzetnik u smislu Zakona nije uvjet da se smatra poduzetnikom i prema drugim zakonima.
(7) Poduzetnici u smislu Zakona su i tuzemne poslovne jedinice inozemnih poduzetnika.
Članak 28.
(1) Poduzetničkom djelatnošću, u smislu Zakona, smatra se trajno i samostalno obavljanje djelatnosti s namjerom ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.
(2) Djelatnost se obavlja trajno, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem ostvarivanja stalnog prihoda. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak trajnog obavljanja djelatnosti.
(3) U poduzetničku djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti. U sporedne djelatnosti ubraja se sve ono što se obavlja uz osnovnu djelatnost pri čemu nije bitna trajnost tih djelatnosti. Prodaja predmeta imovine također se smatra poduzetničkom djelatnošću ako su ti predmeti bili dio otuđiteljeve poduzetničke djelatnosti.
Članak 29.
(1) Poduzeće, u smislu Zakona, obuhvaća gospodarsku ili drugu djelatnost poduzetnika koju obavlja s ciljem ostvarivanja prihoda.
(2) Poduzetnik može gospodarsku ili drugu djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavljati u okviru jednog ili više poduzeća ali porezni je obveznik uvijek poduzetnik (pravna ili fizička osoba).
(3) Unutar istog poduzetnika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga.
Članak 30.
(1) Pravna ili fizička osoba stječe svojstvo poduzetnika (prava i obveze poduzetnika po Zakonu) prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje poduzetničke djelatnosti. Takve aktivnosti su na primjer pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično.
(2) Poduzetnik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost u skladu s člankom 40. ovoga Pravilnika.
(3) Svojstvo poduzetnika zadržava se i nastavlja i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju ili u provedbi oporuke.
(4) Svojstvo poduzetnika prestaje posljednjim poduzetničkim aktivnostima.
(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije bitno za svojstvo poduzetnika. Ne smatra se obustavom djelatnosti ako se razabire da poduzetnik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovno pokrenuti.
(6) Fizička osoba gubi svojstvo poduzetnika trajnom odjavom djelatnosti i brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti poduzetnik - fizička osoba mora obračunati porez na dodanu vrijednost na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem u nepoduzetničke svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza ili ih je prije početka primjene Zakona, nabavio za poduzetničku djelatnost bez poreza na promet ili uz povlaštenu stopu poreza te izmiriti sve druge porezne obveze po osnovi poduzetničke djelatnosti.
(7) Društvo osoba postoji kao poduzetnik sve dok se ne riješe međusobni pravni odnosi među članovima društva, ne izmire sve porezne obveze po osnovi zajedničke poduzetničke djelatnosti i ne izbriše iz registra kod trgovačkog suda.
(8) Kod društva kapitala svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem društva iz registra kod trgovačkog suda nakon što se prethodno izmire sve porezne obveze.
(9) Kod udruženja osoba svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem iz registra kod nadležnog tijela po prethodnom izmirenju poreznih obveza.
(10) Da su izmirene porezne obveze prema stavcima 6., 7., 8. i 9. ovoga članka potvrđuje ispostava Porezne uprave nadležna prema sjedištu odnosno prebivalištu poreznog obveznika.
(11) Bez potvrde iz stavka 10. ovoga članka ne može se izvršiti brisanje iz trgovačkog ili drugog nadležnog registra.
Članak 31.
Prema članku 5. Zakona, porez na dodanu vrijednost plaća se prema mjestu isporuke, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom isporuke dobara odnosno obavljanja usluga, što znači da je utvrđivanje mjesta isporuke bitno samo kod oporezivanja u poslovanju s inozemstvom.
Članak 32.
(1) Kod isporuke dobara, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje se dobro nalazilo u trenutku isporuke. Ako je dobro otpremljeno, tada se smatra, da je mjesto isporuke ono mjesto na kojemu se dobro nalazilo na početku otpreme.
(2) Ako se radi o dobrima koja se montiraju, instaliraju ili izgrađuju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje dobro postavlja isporučitelj ili netko u njegovo ime.
Članak 33.
(1) Kod utvrđivanja mjesta obavljanja usluga vrijedi opće načelo da je mjesto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge ako Zakonom ili ovim Pravilnikom nije drugačije određeno (načelo zemlje porijekla). Ako uslugu obavlja poslovna jedinica poduzetnika onda se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poslovne jedinice.
(2) U članku 5. stavci 4. do 6. Zakona, propisani su izuzeci od općeg načela pri utvrđivanju mjesta oporezivanja kod obavljanja usluga.
(3) Kod usluga u svezi s nekretninama, uključujući i najam ili zakup, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi. Usluge u svezi s nekretninom obuhvaćaju sljedeće skupine usluga:
1. usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, hotelskih soba, apartmana, zemljišta - npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada, iznajmljivanje izložbenih površina na sajmovima, postavljanje izložbenih mjesta),
2. usluge koje se obavljaju na nekretnini obuhvaćaju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr. geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge,
3. usluge koje se obavljaju u svezi s kupovinom i prodajom nekretnina (npr. usluge odvjetnika, bilježnika i posrednika pri kupoprodaji nekretnina).
(4) Uslugama u neposrednoj vezi s nekretninama ne smatraju se npr. usluge objavljivanja oglasa u svezi s kupoprodajom ili najmom nekretnine, financiranje nekretnina, pravno i porezno savjetovanje glede nekretnina, ustupanje osoblja građevinskim poduzetnicima.
(6) Mjestom obavljanja usluga, smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena:
1. kod umjetničkih (npr. opernih, glumačkih, pjevačkih), znanstvenih (npr. znanstvena predavanja i davanja mišljenja, ali ne i savjetovanja naručitelja), nastavnih (npr. usluge poduke, organiziranje tečajeva), športskih (npr. tenis, ronjenje), zabavnih ili sličnih usluga (npr. filmske predstave, plesne priredbe) i usluga njihovog organiziranja,
2. kod pomoćnih usluga u prijevozu, kao što su: utovar, istovar, uskladištenje i drugih usluga u svezi s prijevozom,
3. kod usluga koje se obavljaju na pokretnim dobrima, uključujući usluge stručnog mišljenja, procjene i ocjene tih dobara.
(8) Kod usluga:
1. prijenosa, ustupanja i korištenja autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava (npr. davanje licence, prijenos autorskih prava umjetnika i pisaca),
2. promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama (npr. usluge oglašavanja u novinama),
3. usluga inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i drugih usluga savjetovanja,
4. usluga obrade podataka,
5. ustupanja informacija (npr. rezultata ispitivanja javnog mnijenja i istraživanja tržišta, ustupanje softvera koji je izrađen specijalno za naručitelja), uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu (know-how),
6. bankarskih i financijskih usluga te usluga osiguranja, uključujući reosiguranje, uz iznimku iznajmljivanja sefova,
7. ustupanja osoblja,
8. iznajmljivanja pokretnih dobara (npr. jaružala, građevinske dizalice, ploveće dizalice), osim prijevoznih sredstava,
9. odustajanja od obavljanja poslovne djelatnosti (npr. dogovor o formiranju kartela),
10. omogućavanja pristupa do sustava za distribuciju prirodnog plina ili električne energije i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane,
11. telekomunikacijskih usluga kojima se smatraju usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijem signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s navedenim uslugama povezan prijenos ili ustupanje prava korištenja kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijem, te omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama,
12. usluga radijskog i televizijskog emitiranja,
13. elektronički obavljenih usluga kojima se smatraju:
a) isporuka web sjedišta, udomljavanje web sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,
b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,
c) isporuka slika, tekstova i informacija te osiguravanje pristupa bazama podataka,
d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre,
e) isporuka raznih emisija i priredbi (političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih),
f) obavljanje usluga učenja na daljinu.
Ako poduzetnik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne smatra se da je obavljena usluga ujedno i elektronički obavljena usluga.
14. svih usluga posredovanja u svezi s uslugama iz ovoga stavka, mjesto obavljanja usluga utvrđuje se prema stavku 9. ovoga članka.
(9) Ako je primatelj usluga iz stavka 8. ovoga članka poduzetnik, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto sjedišta poduzetnika - primatelja. Ako se navedene usluge obavljaju poslovnoj jedinici, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto poslovne jedinice primatelja. Iznimno ako primatelj usluga iz stavka 8. ovoga članka nije poduzetnik a ima prebivalište u inozemstvu, tada se mjestom obavljanja usluga utvrđuje prema odredbama iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 34.
(1) Porezni obveznik je svaka pravna i fizička osoba navedena u članku 6. Zakona.
(3) Stalni porezni obveznik je poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara ili usluga.
(5) Poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka koji u tekućoj, a vjerojatno i u idućim godinama, neće imati isporuke koje bi bile oporezive preko 85.000,00 kuna godišnje može, do kraja tekuće godine, zatražiti od Porezne uprave da od 1. siječnja iduće godine bude porezni obveznik. Porezna uprava to utvrđuje rješenjem i to ga rješenje obvezuje narednih pet kalendarskih godina.
(6) Ako poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka tijekom tekuće godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti preko 85.000,00 kuna, postaje poreznim obveznikom od 1. siječnja iduće godine.
(7) O činjenici da je u protekloj godini obavio isporuke koje bi bile oporezive iznad određenog iznosa i time postao obveznikom poreza na dodanu vrijednost, poduzetnik iz stavka 6. ovoga članka obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem prijave radi upisa u registar poreznih obveznika najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.
Članak 35.
(2) Uvoznikom iz stavka 1. ovoga članka razumijeva se poduzetnik (stalni porezni obveznik) ali i svaka druga pravna ili fizička osoba koja uvozi dobra u tuzemstvo (povremeni porezni obveznik).
Članak 36.
(1) Porezni obveznik je prema članku 6. stavku 1. točki 3. Zakona i inozemni poduzetnik odnosno poduzetnik koji na području Republike Hrvatske nema sjedište, poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište, a u tuzemstvu obavlja isporuke dobara ili usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona. Inozemni poduzetnik postaje porezni obveznik kad u tuzemstvu isporučuje dobra ili obavlja usluge osim ako obavlja usluge za koje je domaći poduzetnik obvezan obračunati i platiti porez prema članku 19. stavku 2. Zakona.
(2) Kad poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka postane porezni obveznik na njega se primjenjuju odredbe Zakona i ovoga Pravilnika osim ako nije drugačije propisano. Prije početka obavljanja oporezivih isporuka dobara i usluga u tuzemstvu taj poduzetnik obvezan je imenovati poreznog zastupnika.
Članak 37.
(3) Izdavateljem računa iz stavka 1. ovoga članka smatra se i poduzetnik koji obavlja isporuke dobara ili usluga oslobođene poreza na dodanu vrijednost ako na računu za te isporuke iskaže odvojeno porez na dodanu vrijednost, osim u slučaju iz članka 11.a stavka 3. Zakona.
Članak 38.
Članak 39.
(2) Jesu li se stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka procjenjuje Porezna uprava na vlastitu inicijativu ili na prijedlog nekog od poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe s tim da taj prijedlog podrži i komora nadležna za obavljanje te djelatnosti.
Članak 40.
(1) Poduzetnici iz članka 2. stavka 3. Zakona, koji su u tekućoj godini obavili oporezive isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 22. stavka 1. Zakona, postaju porezni obveznici od 1. siječnja iduće godine i najkasnije do 15. siječnja te godine Poreznoj upravi podnose prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
(2) Poduzetnici koji su u tekućoj godini počeli s obavljanjem djelatnosti i poslovali tijekom dijela kalendarske godine i ako su obavljene oporezive isporuke u razdoblju u kojem su poslovali svedene na godišnju razinu veće od 85.000,00 kuna, postaju porezni obveznici od 1. siječnja iduće godine i najkasnije do 15. siječnja te godine podnose prijavu za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
(3) Poduzetnici koji počinju s obavljanjem djelatnosti i žele da se na njih primjenjuju odredbe članka 22. stavak 2. Zakona u istoj godini u kojoj su počeli s obavljanjem djelatnosti obvezni su Poreznoj upravi podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost s prvim poduzetničkim aktivnostima, a najkasnije prije prve isporuke dobara i usluga koja podliježe oporezivanju.
(4) Poduzetnici koji su počeli s obavljanjem djelatnosti i isporukama dobara i usluga, a u tekućoj i vjerojatno u idućim godinama neće imati isporuke koje bi bile oporezive preko 85.000,00 kuna godišnje, mogu do kraja tekuće godine tražiti da se na njih od 1. siječnja iduće godine primjenjuju odredbe članka 22. stavak 2. Zakona.
(5) Poduzetnici koji obavljaju isporuke oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost iz članka 11. i 11.a Zakona i isporuke oporezive porezom na dodanu vrijednost, postaju porezni obveznici od 1. siječnja 2010. ako su im isporuke koje bi bile oporezive, u prethodnoj godini veće od 85.000,00 kuna i najkasnije do 15. siječnja 2010. podnose prijavu za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
(6) Iznimno poduzetnici iz stavka 5. ovoga članka koji do krajnjeg datuma za podnošenje prijave za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost nisu u mogućnosti utvrditi stvarni iznos isporuka koje bi bile oporezive na temelju podataka o ostvarenom prometu za 2009. godinu, mogu to učiniti na temelju procjene toga prometa.
(7) Prijava iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka podnosi se na obrascu P-PDV 1.
(8) Prijavu ne podnose poduzetnici koji obavljaju isključivo isporuke iz članka 11. i 11.a Zakona koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost bez prava na odbitak pretporeza.
(9) Oblik i sadržaj obrasca P-PDV 1 je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(10) Trgovački sud ili mjerodavno tijelo obvezno je u roku 8 dana od dana upisa u registar izvijestiti ispostavu Porezne uprave nadležnu prema sjedištu poduzetnika o obavljenom upisu poduzetnika u taj registar.
Članak 41.
U obrascu P-PDV 1 podaci se iskazuju kako slijedi:
1. U redni broj I. prijave upisuju se opći podaci o poreznom obvezniku.
2. U redni broj II. prijave unose se podaci o obliku vlasništva. Porezni obveznik će na poziciji pod brojem 1. unijeti podatak o tome da li je registriran kao trgovac pojedinac, obrtnik ili obavlja samostalnu djelatnost, odnosno na poziciji pod brojem 2. podatak o obliku trgovačkog društva npr. dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću.
3. U redni broj III. upisuju se opći podaci o podružnicama ili poslovnim jedinicama. Ako se radi o većem broju podružnica ili poslovnih jedinica podaci se mogu dati i kao prilog uz prijavu.
4. U rednom broju IV. upisuju se podaci o isporukama dobara i usluga koje podliježu oporezivanju. Na poziciju pod brojem 1. unosi se podatak o isporukama dobara i usluga u prethodnoj godini.
5. U rednom broju IV. na poziciju pod brojem 2. unosi se podatak o isporukama dobara i usluga u tekućoj godini.
6. U redni broj IV. na poziciju pod brojem 3. unosi se podatak o očekivanim oporezivim isporukama u idućoj godini.
7. U rednom broju V. podatke popunjava i ovjerava ovlašteni službenik Porezne uprave.
Članak 42.
(1) Porezni zastupnik koji zastupa poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona mora biti registriran u tuzemstvu kao obveznik poreza na dodanu vrijednost. Porezni zastupnik ne može biti podružnica niti poslovna jedinica strane pravne osobe.
(2) Porezni zastupnik mora biti opunomoćen za zaprimanje pismena, podnošenje prijave poreza i obavljanja svih poslova u vezi s utvrđivanjem i plaćanjem poreza poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona. Punomoć mora biti ovjerena kod javnog bilježnika.
(3) Porezni zastupnik podnosi Poreznoj upravi Područnom uredu Zagreb zahtjev za izdavanje rješenja o poreznom zastupanju poduzetnika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona i u njegovo ime podnosi Područnom uredu Zagreb prijavu za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost najkasnije u roku 8 dana prije početka obavljanja djelatnosti tog poduzetnika u tuzemstvu. Porezna uprava izdaje poreznom zastupniku rješenje kojim se odobrava porezno zastupanje uz uvjet da zastupnik zadovoljava propisane uvjete za obavljanje poslova poreznog zastupanja, a inozemnom poduzetnika osobni identifikacijski broj prema odredbama posebnog propisa i rješenje o upisu u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
(4) Porezna uprava odbiti će zahtjev za izdavanje rješenja za porezno zastupanje ili ukinuti već izdano rješenje ako je porezni zastupnik kažnjen na temelju pravomoćnog rješenja za prekršaj odnosno ako je dužnik poreza ili drugih javnih davanja.
(5) Prijava iz stavka 3. ovoga članka podnosi se na obrascu P-PDV 2, čiji su oblik i sadržaj sastavni dio ovoga Pravilnika.
(6) Uz prijavu iz stavka 3. ovoga članka potrebno je priložiti punomoć ili ugovor o poreznom zastupanju, potvrdu porezne uprave države u kojoj porezni obveznik ima sjedište da je registriran kao porezni obveznik te izjavu ili drugi dokaz o namjeri obavljanja isporuka dobara i usluga na području Republike Hrvatske. Porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona ne može opunomoćiti više od jednog poreznog zastupnika istovremeno.
(7) Porezni zastupnik jamči za plaćanje poreza, kazni i zateznih kamata u vezi s poreznim dugom poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona, Porezni obveznik i porezni zastupnik solidarno su odgovorni za obračunavanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost.
(8) Porezni zastupnik iz stavka 1. ovoga članka mora obavijestiti Poreznu upravu Područni ured Zagreb o datumu prestanka obavljanja isporuka, poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona, u tuzemstvu. Porezna uprava Područni ured Zagreb brisati će poreznog obveznika iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost na temelju zahtjeva kojeg podnosi porezni zastupnik i o tome donosi rješenje nakon što porezni obveznik odnosno porezni zastupnik podmiri porezne obveze iz stavka 7. i 9. ovoga članka.
(9) Prije donošenja rješenja iz stavka 8. ovoga članka potebno je predati konačni obračun poreza na obrascu PDV-K i podmiriti preostale porezne obveze do dana izvješćivanja Porezne uprave o prestanku obavljanja isporuka dobara i usluga poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona.
Članak 43.
Porezni zastupnik pri podnošenju prijave u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost za inozemnog poduzetnika odnosno poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona kojeg zastupa u obrascu P-PDV 2 navodi sljedeće podatke:
1. U redni broj I. prijave upisuju se opći podaci o inozemnom poduzetniku odnosno zastupanom poreznom obvezniku: naziv odnosno ime i prezime poreznog obveznika, država i adresa sjedišta, te porezni broj u državi sjedišta. Ovdje se upisuju i podaci o obliku vlasništva, djelatnosti koju obavlja poduzetnik i predviđenom razdoblju obavljanja isporuka u Republici Hrvatskoj, te osobni identifikacijski broj koji poreznom obvezniku dodjeljuje Porezna uprava.
2. U redni broj II. prijave upisuju se opći podaci o poreznom zastupniku kao što su naziv odnosno ime i prezime, osobni identifikacijski broj i adresa.
3. U rednom broju III. podatke popunjava i ovjerava ovlašteni službenik Porezne uprave.
Članak 44.
(1) Pri obračunu poreza na dodanu vrijednost prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je obavljena isporuka dobra ili usluge. Obračunska razdoblja, prema članku 16. stavku 2. Zakona, su razdoblja od 1. do posljednjeg dana u mjesecu, ako Zakonom nije drugačije određeno. Porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona za obavljene isporuke obračunava porez na dodanu vrijednost prema izdanim računima, a porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su isporučena dobra ili obavljene usluge, dok su obračunska razdoblja prema članku 16. stavku 2. Zakona od prvog do posljednjeg dana u mjesecu.
(2) Porezna obveza za sve isporuke koje su obavljene tijekom obračunskog razdoblja nastaje istekom tog razdoblja.
(3) Porezna obveza nastaje u visini poreza sadržanog u obavljenim i zaračunanim isporukama tijekom obračunskog razdoblja.
(4) Ako isporuke ili dio isporuka nije zaračunan, porezna obveza nastaje u visini poreza koji bi bio zaračunan da su za sve isporuke obavljene tijekom obračunskog razdoblja ispostavljeni računi prema ugovorenim odnosno tržišnim vrijednostima.
(5) Ako su izdani računi, porezna obveza nastaje bez obzira na to u kojem su dijelu ili da li su isporuke obavljene ili nisu.
(6) Rok naplate kao ni odgoda naplate ili kreditiranje ne utječe na nastanak porezne obveze.
Članak 45.
(1) Isporuka dobra je obavljena kada je primatelju omogućeno raspolaganje dobrom u smislu Zakona i ovoga Pravilnika.
(2) Usluge su obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se neka usluga obavlja stalno (kontinuirano) u dva obračunska razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku drugog obračunskog razdoblja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više obračunskih razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije.
(3) U graditeljskoj djelatnosti porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je ovjerena situacija o stvarno izvedenim građevinskim radovima od strane nadzornog tijela. Ako nadzorno tijelo ne ovjeri obračunsku situaciju, smatra se da je porezna obveza nastala najkasnije istekom obračunskog razdoblja koje slijedi nakon razdoblja u kojem je ispostavljena obračunska situacija.
(4) Kod financijskog leasinga ili najma predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg primatelj leasinga snosi troškove amortizacije i može steći pravo vlasništva nad tim predmetom, porezna obveza za ukupnu vrijednost leasinga ili najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro - predmet najma. Kod operativnog leasinga ili najma kod kojeg davatelj leasinga snosi troškove amortizacije predmeta leasinga i primatelj leasinga nema opciju kupnje, porezna obveza nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje odnosno u visini jedne mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunska razdoblja već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.
Članak 46.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.
Članak 47.
(2) Porezna obveza, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.
Članak 48.
U slučaju obavljanja isporuka dobara i usluga u nepoduzetničke svrhe iz članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. Zakona te članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su dobra izuzeta ili usluge obavljene.
Članak 49.
(1) Pri uvozu dobara, porezna obveza nastaje danom nastanka carinskog duga.
(2) Ako pri uvozu dobara ne nastaje carinski dug, porezna obveza nastaje s danom kada bi nastao carinski dug da se plaća.
Članak 50.
Kod usluga koje inozemni poduzetnik obavi domaćem poduzetniku (članak 19. stavak 2. Zakona) porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su usluge obavljene ili plaćene (predujmljene).
Članak 51.
Kod promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza iz članka 20. stavka 5. Zakona, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su se promijenili uvjeti mjerodavni za odbitak pretporeza.
Članak 52.
(1) Kod predujmova, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su naplaćeni.
(2) Za nastanak porezne obveze iz stavka 1. ovoga članka bitan je trenutak naplate predujma a ne trenutak isporuke dobra ili obavljanja usluge.
Članak 53.
(1) Pri obračunu poreza prema primljenim naknadama, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je naknada primljena odnosno naplaćena.
(2) Trenutkom naplate smatra se:
1. kod doznaka u korist žiro-računa, trenutak kada je odobrena banka kod koje porezni obveznik ima žiro-račun,
2. kod primljenih mjenica, trenutak naplate ili prijenosa (indosiranja) mjenice,
3. kod čeka, trenutak primitka čeka,
4. kod kreditnih kartica, trenutak kada je odobrena banka kod koje porezni obveznik ima žiro-račun,
5. kod prijeboja, asignacija, cesija i preuzimanja duga, kada su se stekli propisani uvjeti odnosno trenutak potpisa odgovarajućih ugovora ili drugih isprava.
(3) Ako poduzetnici koji plaćaju porez na dodanu vrijednost prema primljenim (naplaćenim) naknadama izuzimaju dobara ili usluge u nepoduzetničke svrhe, za takve isporuke porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su dobra izuzeta ili usluge obavljene.
Članak 54.
(2) Naknadom za isporuku dobara prema stavku 1. ovoga članka smatraju se i svi iznosi koje je prodavatelj zaračunao (naplatio) kupcu po osnovi isporuke kao što su troškovi prijevoza, postavljanja, slanja, osiguranja i slično.
(3) Porezna osnovica je tržišna cijena dobara ili usluga u slučajevima iz članka 2. stavka 1. točke 1b., članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. Zakona ta članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.
(4) Tržišnom cijenom u smislu odredbe članka 8. stavak 6. Zakona te članka 8. stavak 1. ovoga Pravilnika, kod isporuka dobara bez naknade smatra se cijena nove nabave odnosno neto nabavna cijena uvećana za zavisne troškove nove nabave kada se radi o izuzimanju odnosno isporuci dobara koja su kupljena. Pri izuzimanju dobara proizvedenih u poduzeću tržišnom cijenom smatraju se vlastiti troškovi utvrđeni prema računovodstvenim propisima. Kod usluga, odnosno korištenja dobara poduzetničke imovine u privatne ili druge nepoduzetničke svrhe tržišnom cijenom smatra se cijena nabave takvih usluga uvećana za troškove održavanja i druge zavisne troškove, a kod dobara koja su u najmu tržišnom cijenom smatra se trošak naknade po ugovoru, trošak održavanja i svi drugi zavisni troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma. Kod izuzimanja usluga tržišnom cijenom smatra se ukupni trošak obavljanja tih usluga kojeg snosi porezni obveznik. Ako je naknada za isporuke dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako su isporuke izvršene bez naknade, porezna osnovica je tržišna vrijednost u trenutku isporuke dobara ili obavljene usluge.
(5) U naknadu ulaze i dobrovoljno plaćeni iznosi.
(6) Naknadom se smatraju i iznosi posebnih poreza, trošarina i pristojbi koji se uračunavaju u vrijednost isporuke i zaračunavaju kupcu.
(7) Ako se kupcu pri oporezivoj isporuci dobra zaračunava i kaucija za ambalažu tada kaucija predstavlja dio naknade za isporuku dobra. Vraćanje pologa osobama koji nisu porezni obveznici predstavlja umanjenje naknade.
(8) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijene i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa.
(9) U naknadu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe (prolazne stavke).
(10) U naknadu ne ulaze iznosi primljeni od osiguravatelja po osnovi naknada šteta.
(11) U naknadu ne ulaze ni iznosi primljeni za otklanjanje nastalih šteta po osnovi prirodnih nepogoda do visine utvrđene očevidnikom nadležnog tijela. Isto se odnosi i na iznose primljene za uništena ili otuđena dobra.
(12) U naknadu ne ulaze premije, regresi i druga poticajna sredstva iz proračuna.
(14) Kod zabavnih igara poreznu osnovicu čine uplate za sudjelovanje u tim igrama.
(15) Kod financijskog leasinga ili najma u poreznu osnovicu ne uračunavaju se kamate i slični troškovi financiranja pod uvjetom da se obračunavaju i iskazuju odvojeno od naknade za isporuku predmeta leasinga.
Članak 55.
(1) Ako se naknadno umanji naknada zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju, kao što su popusti zbog ranijeg plaćanja (casa sconto), rabati i druge vrste odobrenja (bonifikacija) ili zbog nemogućnosti naplate, tada se umanjuje porezna osnovica.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka isporučitelj i primatelj ispravljaju poreznu osnovicu odnosno porez i pretporez. Smanjenje porezne osnovice po osnovi naknadnih umanjenja smije se provesti kod isporučitelja tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja.
(3) Naknadni popusti umanjuju poreznu osnovicu samo ako su dani u izravnom međusobnom odnosu isporučitelja i primatelja.
(4) Ako isporučitelj mora primatelju platiti ugovornu kaznu, kazna ne umanjuje poreznu osnovicu.
Članak 56.
Članak 57.
(1) Pri razmjeni i drugim sličnim poslovima porezna osnovica je tržišna vrijednost svakog dobra ili usluge koja je predmet razmjene. Ako se prilikom razmjene dobara ili usluga izvrši i nadoplata u novcu, radi se o razmjeni sličnim poslovima. U tim slučajevima u naknadu se ubraja i primljeno dobro ili obavljena usluga i zaračunani (primljeni) novčani iznos. Kod sudionika koji daje dobro ili uslugu i novac u naknadu ulazi samo isporučeno dobro ili obavljena usluga.
(2) U naknadu za uslugu dorade može se uračunati pored ugovorene naknade u novcu i vrijednost otpadnog materijala, koji je proizašao iz posla i kojeg naručitelj usluge prepušta davatelju usluge. U tom slučaju postupa se prema članku 12. stavku 2. ovoga Pravilnika.
(3) Pod razmjenom sličnim poslovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i poslovi zamjene osobnih automobila "staro za novo". Kod poduzetnika koji isporučuje novo vozilo u poreznu osnovicu ulazi tržišna vrijednost starog vozila i iznos nadoplate.
Članak 58.
(1) Ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.
(2) Ako se prilikom prijenosa gospodarske cjeline ili pogona mora izračunati porezna osnovica, ona se utvrđuje prema naknadi za svako pojedinačno isporučeno dobro. Ako pri isporuci nije utvrđena naknada za svako isporučeno dobro, potrebno je utvrđeni ukupni iznos naknade za prenesenu gospodarsku cjelinu ili pogon podijeliti na naknade za svako preneseno dobro. Pri podjeli ukupne naknade polazi se od knjigovodstvene vrijednosti dobara utvrđenih u posljednjoj bilanci isporučitelja. Preuzeti dugovi se ne odbijaju od porezne osnovice. Nekretnine koje su u sastavu gospodarske cjeline ili pogona, a koje se ne smatraju novoizgrađenim u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona i članka 14. stavak 1. i 2. ovoga Pravilnika, podliježu oporezivanju prema posebnom propisu.
(3) Porez se kod prijenosa gospodarske cjeline uvijek obračunava prema izdanim računima pa i onda kada je stjecatelju dopušteno oporezivanje prema primljenim (naplaćenim) naknadama.
Članak 59.
(1) Porezna osnovica pri uvozu dobara u smislu članka 9. Zakona utvrđuje se prema vrijednosti uvezenog dobra utvrđenoj prema carinskim propisima i uvećava se za carinu, posebne poreze, trošarine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju pri uvozu dobara. U poreznu osnovicu pri uvozu dobara uračunavaju se i ostali dodatni troškovi nastali do prvog mjesta odredišta u tuzemstvu ako nisu uključeni u carinsku vrijednost kao što su provizije, troškovi ambalaže, pakiranja, osiguranja, prijevoza, utovara, istovara, skladištenja, rukovanja s dobrima.
(2) U poreznu osnovicu kod uvoza dobara uračunavaju se oni dodatni troškovi iz stavka 1. ovoga članka koji su uvozniku neposredno obračunani i čija je vrijednost u trenutku podnošenja carinske deklaracije određena i može se dokazati na osnovi raspoloživih isprava. Uvoznik prilaže izjavu sa specifikacijom dodatnih troškova u vezi s uvozom koja sadrži najmanje podatke o uvozniku, carinskom zastupniku, mjestu ulaska dobara u Republiku Hrvatsku, carinskoj ispostavi carinjenja, paritetu isporuke dobara, mjestu odredišta i prijevozniku.
(3) Privremeni izvoz dobara radi dorade, oplemenjivanja ili popravka ne smatra se izvoznom isporukom prema članku 13. stavku 1. točki 1. Zakona. Ako se neko dobro privremeno izvozi radi dorade, oplemenjivanja ili popravka pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja dobrom na inozemnog poduzetnika i nakon dorade, oplemenjivanja ili popravka se to dobro vraća tuzemnom naručitelju, porezna se osnovica utvrđuje prema carinskim propisima.
Članak 60.
(1) Porez na dodanu vrijednost po stopi od 0% plaća se na:
a) sve vrste kruha,
Pod kruhom se u smislu ove točke smatraju sve vrste ispečenog kruha (pšenični, raženi, ječmeni, kukuruzni, kruh od heljde, kruh od soje, kruh od posija i kruh od krumpira) koji se stavlja u promet pod nazivom kruh bijeli, polubijeli, crni, peciva i drugi pekarski proizvodi kao što su kifle, pereci, žemlje, pogače, lepinje, kajzerice, osim svih vrsta kolača, bureka i ostalih pekarskih i slastičarskih proizvoda.
b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se u promet stavlja pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), te hrana za dojenčad koja služi kao potpuna zamjena za majčino mlijeko u skladu s posebnim propisima,
c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovno, srednje i visoko obrazovanje, otisnute na papiru ili na drugim nositeljima teksta kao što su papirus, koža, platno, tekstil, CD-ROM, video i audio kaseta i disketa,
Knjiga je sukladno definiciji UNESCO-a "duhovno-tvarna tvorevina koja nastaje kao zajednički rezultat djelatnosti autora, izdavača i grafičke industrije. U tehničkom smislu knjiga se sastoji iz savijenih i sašivenih ili lijepljenih dijelova tiskanih araka i poveza. Otisnuti dijelovi knjige su naslovne stranice (preliminarni - nulti otisak) i tekstualni dio s diobom na poglavlja."
Knjigama se u smislu ove točke smatraju neperiodične tiskovine koje imaju istodobno sva tri sljedeća obilježja:
1. imaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj a ne smiju imati promidžbeni sadržaj. (Promidžbenim sadržajem smatra se onaj sadržaj u kojem se kao pretežiti dio (više od 50%) pojavljuju promidžbene poruke),
2. izrađene su u tehničkom smislu u obliku knjige, otisnute na arcima papira ili već spomenutim nositeljima teksta ili u obliku slobodnih listova,
3. imaju najmanje 49 stranica (definicija UNESCO-a) ne računajući korice i naslovnu stranicu, osim dječjih knjiga - bojanki, slikovnica bez teksta te tiskanih nota i umetaka za knjige u obliku slobodnih listova koji mogu imati i manje od 49 stranica. Dječjim knjigama razumijevaju se i bojanke kao i slikovnice bez teksta.
Knjigama se u smislu Zakona i ovoga Pravilnika ne smatraju: telefonski imenici, vozni redovi, cjenici, kalendari, rokovnici, različiti prospekti, katalozi, turistički vodiči turističke karte, mape, izvješća o poslovanju trgovačkih i ostalih društava, prigodni prezentacijski materijali u obliku knjige te drugi informativni materijal.
Udžbenicima se u smislu ove točke smatraju nastavna sredstva izrađena u svezi s odgovarajućim nastavnim planom i programom, neovisno o broju stranica (temeljna knjiga, skripta, priručnik, radna bilježnica, vježbenica, lektira i dr.) otisnuta na papiru ili na već navedenim nositeljima teksta, koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
U smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se da su knjige i udžbenici dobro tek u trenutku kada ih kao u cijelosti dovršenu knjigu nakladnik isporučuje u tuzemstvu, odnosno u svim drugim isporukama nakon toga.
d) lijekove određene Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
e) proizvode koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo - implantati, prema Listi proizvoda koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo,
|
Red. br. |
Naziv grupe proizvoda |
Red. br. |
Naziv grupe proizvoda |
|
1. |
Baterije za implantate |
18. |
Mrežice11 |
|
2. |
Čavli za osteosintezu1 |
19. |
Matice za osteosintezu |
|
3. |
Drenovi2 |
20. |
Opruge za osteosintezu |
|
4. |
Elektrode3 |
21. |
Otvoreni izvori zračenja12 |
|
5. |
Elektronski dozatori4 |
22. |
Pločice za osteosintezu |
|
6. |
Elektrostimulatori5 |
23. |
Prstenovi13 |
|
7. |
Endoklipse6 |
24. |
Pudentzov sistem |
|
8. |
Endoproteze7 |
25. |
Sfinkter umjetni |
|
9. |
Endopatch-evi (endograft-ovi)8 |
26. |
Stentovi |
|
10. |
Fixatori unutrašnji |
27. |
Stapleri i punjenja |
|
11. |
Implantati silikonski |
28. |
Šipke i šine za osteosintezu |
|
12. |
Intraokularne leće |
29. |
Tubusi |
|
13. |
Kanile9 |
30. |
Umetci i tkivni ekspanderi14 |
|
14. |
Katetri10 |
31. |
Vijci za osteosintezu |
|
15. |
Klinovi za kosti |
32. |
Valvule15 |
|
16. |
Kukice za osteosintezu |
33. |
Žice16 |
|
17. |
Kohlearni implantat |
34. |
Stomatološki implantati17 |
________
1 Kuntscher, Rusch, Ender, medularni itd...
2 Torakalni, redon, Pundentz, PTC, itd...
3 za srčane stimulatore i ostale elektronske implantate
4 baklofenska pumpa, morfijska pumpa, inzulinska pumpa, itd...
5 srca (pacemaker, cardioconverter - defibrilator), živčanog sustava (mozga, živca), sfinktera, itd.
6 vaskularne, neurokirurške, itd...
7 zglobova, dojke, krvnih žila, srednjeg uha, testisa, ezofagealne itd...
8 kardiovaskularni, arterijski, peritonejski, lyodura, lyoplant, lyostypt, drenažni itd...
9 endotrahealne, vaskularne (arterijske i venske) itd...
10 ventrikularni Pudentz, subclavia, ureteralni itd...
11 za herniju, za protruziju acetabuluma, prolenske, za mandibulu, hemostatske itd...
12 Rutenijske pločice, radioaktivni umetci itd...
13 valvularni, endoskopski, osteosintetski itd...
14 IUD, koštani ekspanderi, čeljusni itd...
15 mitralna, aortalna, Pudentzova, itd...
16 za šivanje, za fiksaciju, za serklažu, za vezivanje, za ligaturu itd...
17 materijali za ispune, navlake, mostove; paste za punjenje, gutaperke, radikularni kolčići, dentalne legure, implantati, keramike, nadomjesci za kost, akrilati, gingivalne membrane i zavoji itd...
f) ostale medicinske proizvode za nadomještanje tjelesnog oštećenja ili nedostatka iz Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, osim zubnih nadomjestaka kad ih isporučuju zubni tehničari i stomatolozi iz članka 11. stavka 1. točke e) Zakona i pomagala s Popisa pomagala pod sljedećim šiframa: APRD060, AOID018, AOID026, AOID034, AOID042, AOID05Z, AOID06X, AOID106, BNBD01M, BNBD02K, CSRD041, CSPP163, CSRD050, CSRD06Y, CSRD07W, CSRD08U, CSPU19T, CPUS019, CPUS035, CPUS043, CPUS051, CPUS060, CPUS07Y, CPUS08W, CPUS09U, CPUS115, CPUS123, CPUS140, CSUS23Y, CPUS16W, CPUS17U, CPUS28O, CPUS32W, DPGU01Y, DPGU02W, DPGU03U, DPGU04S, DPGU05Q, DPGU07M, DPGU08K, DPGU09I, DPGU10W, DPGU13Q, DPGU11U, DPGU12S, EPAJ01E, EPUV01Y, EPUV02W, EPUV03U, EPUV04S,
g) znanstvene časopise,
h) usluge javnog prikazivanja filmova.
(2) Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 10% na:
a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata. Smještajem u smislu ovoga Pravilnika smatra se noćenje u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata.
Usluga pansiona obuhvaća smještaj (noćenje) i tri obroka (doručak, ručak i večeru), a polupansion smještaj (noćenje) s doručkom i jednim od ostalih obroka.
Komercijalnim ugostiteljskim objektima u smislu ovoga Pravilnika smatraju se: hoteli, apart-hoteli, turistička naselja, turistički apartmani, pansioni, guest - house, kampovi, kamp naselja, kampirališta, kuće za odmor, sobe za iznajmljivanje, apartmani i studio - apartmani, prenoćišta, odmarališta, hosteli, planinarski domovi, lovački domovi, objekti za robinzonski smještaj i plovni objekti – brodovi ili brodice koji su prilagođeni i opremljeni za višednevni boravak posade i turista na krstarenjima i kružnim putovanjima.
Porezna stopa 10% primjenjuje se i na agencijske usluge (agencijske provizije) za usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u svim vrstama navedenih komercijalnih ugostiteljskih objekata.
b) novine i časopise otisnute na papiru koji izlaze dnevno i periodično, osim na one koji u cijelosti ili uglavnom sadrže oglase ili služe oglašavanju.
Novinama i časopisima koji uglavnom sadrže oglase ili služe oglašavanju smatraju se one novine i časopisi u čijem sadržaju je više od 50% oglasnog odnosno promidžbenog sadržaja.
(3) Porez na dodanu vrijednost na isporuke svih ostalih dobara i usluga plaća se po stopi od 23% na poreznu osnovicu (naknadu).
(4) Ako se iz naknade u kojoj je sadržan porez mora izračunati iznos poreza, primjenjuje se preračunana porezna stopa na sljedeći način:
|
porezna stopa x 100 |
|
100 + porezna stopa |
preračunana porezna stopa =
(5) Kada se iz naknade u kojoj je sadržan porez obračunan po stopi od 23% mora izračunati iznos poreza, primjenjuje se preračunana porezna stopa koja iznosi 18,6992%.
(6) Kada se iz naknade u kojoj je sadržan porez obračunan po stopi od 10% mora izračunati iznos poreza, primjenjuje se preračunana porezna stopa koja iznosi 9,0909%.
(7) Porez na dodanu vrijednost obračunava se po stopi koja je na snazi kad su dobra isporučena ili usluge obavljene.
Članak 61.
(1) Univerzalne poštanske usluge i s njima povezane isporuke pratećih dobara u skladu s posebnim propisima o poštanskoj djelatnosti oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(2) Dobrima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se dobra izravno vezana uz obavljanje univerzalnih poštanskih usluga kao što su obrasci vezani uz prijem, prijenos i dostavu pošiljaka, dopisnice sa iskazanom nominalnom vrijednosti za univerzalne poštanske usluge i slično.
Članak 62.
Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođena je isporuka poštanskih maraka po nominalnoj vrijednosti kojima se plaćaju poštanske usluge u tuzemstvu te isporuka državnih i drugih sličnih biljega.
Članak 63.
(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge bolničke dijagnostike, liječenja i zdravstvene njege i s njima usko povezane usluge te isporuke dobara povezane s liječenjem koje se obavljaju sukladno propisima na području zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama: domovima zdravlja, hitnoj medicinskoj pomoći, poliklinikama, općim i specijalnim bolnicama i klinikama. Ove isporuke dobara i obavljene usluge kao i usluge zdravstvene njege koje obavljaju zdravstvene ustanove za njegu u kući oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost i u slučaju kad ih obavljaju tijela odnosno pravne osobe s javnim ovlastima ili druge organizacije slične prirode na temelju javnih ovlasti.
(2) Uslugama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se usluge boravka i prehrane bolesnika te smještaja roditelja uz djecu za vrijeme bolničkog liječenja na temelju uputnice za bolničko liječenje prema posebnim propisima, usluge ustanova koje obavljaju javnozdravstvenu djelatnost koje su izravno povezane s liječenjem i zdravstvenom njegom kao što je provođenje higijensko-epidemiološko zdravstvene zaštite stanovništva, usluge izdavanja i produljivanja zdravstvenih iskaznica, usluge cijepljenja, provođenje programa u vezi s izvanbolničkim liječenjem, provođenje izvanbolničke specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i slično.
(3) Uslugama iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se:
1. usluge koje nisu povezane s liječenjem i zdravstvenom njegom osobito najam i korištenje prostora u sklopu bolnica, domova zdravlja, lječilišta i sličnih ustanova, razne doplate za smještaj ili za korištenje televizora, telefona i interneta, dodatne usluge praonice i parkiranja u sklopu bolnica, lječilišta i sličnih ustanova, športsko-rekreativne usluge u sklopu lječilišta kao što su najam bicikla, korištenje bazena ili sportskih terena i slično,
2. usluge koje se ne obavljaju u svrhu zdravstvene zaštite kao što su zdravstveni pregledi u vezi s utvrđivanjem sposobnosti za držanje i nošenje oružja, zdravstveni pregledi o sposobnosti za upravljanje motornim vozilima, vještačenja za sudske i druge postupke kao što je utvrđivanje očinstva, razne usluge analiza tla, ispravnosti voda, predmeta opće uporabe, usluge ispitivanja zraka, izobrazba zdravstvenih i drugih radnika i ostale slične usluge ustanova koje obavljaju javnozdravstvenu djelatnost.
Članak 64.
(1) Usluge i isporuke dobara doktora medicine, doktora stomatologije ili dentalne medicine, medicinskih sestara, primalja, fizioterapeuta, psihologa i usluge biokemijskih laboratorija povezane s liječenjem, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ako se obavljaju u okviru privatne prakse.
(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati u okviru privatne prakse prema posebnim propisima koji uređuju njihovu djelatnost.
Članak 65.
(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se prema članku 11. stavku 1. točki d) Zakona na isporuke ljudske krvi i krvnih pripravaka obavljene u svrhu liječenja, te na isporuke majčinog mlijeka.
(2) Na isporuke ljudskih organa, tkiva i stanica iz članka 11. stavka 1. točke d) Zakona ne plaća se porez na dodanu vrijednost ako su obavljene u svrhu liječenja, prema posebnim propisima koji uređuju to područje.
Članak 66.
Usluge što ih obavljaju zubni tehničari u okviru svoje prakse te zubni nadomjesci koje isporučuju zubni tehničari i stomatolozi, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ako se obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju njihovu djelatnost.
Članak 67.
Usluge prijevoza ozlijeđenih osoba u hitnim slučajevima ili bolesnih osoba u vezi s liječenjem u vozilima posebno izrađenima za tu svrhu oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetom da te usluge obavljaju ovlaštene osobe u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Članak 68.
(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge što ih obavljaju udruženja osoba isključivo svojim članovima a koje su u zajedničkom interesu svih članova pod uvjetom da svi članovi obavljaju istu djelatnost oslobođenu plaćanja poreza na dodanu vrijednost ili za tu djelatnost nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost.
(2) Usluge iz stavka 1. ovoga članka oslobođene su plaćanja poreza ako su namijenjene neposredno za obavljanje djelatnosti članova udruženja, uz uvjet da članovi udruženju nadoknađuju samo svoj dio ukupnih troškova za obavljene im usluge i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja.
(3) Ako udruženje obavlja usluge trećim osobama te usluge nisu oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Članak 69.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe. Plaćanja poreza oslobođene su ove isporuke i kad ih obavljaju, obiteljski domovi, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno posebnim propisima na području socijalne skrbi.
(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima iz područja socijalne skrbi kojima se korisnicima socijalne skrbi osigurava stanovanje, prehrana, briga o zdravlju, odgoj i obrazovanje, psihosocijalna rehabilitacija, njega i druge slične potrebe.
Članak 70.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno propisima na području socijalne skrbi.
(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima na području socijalne skrbi, kao što su smještaj i prehrana, pod uvjetom da ih izravno obavljaju odnosno isporučuju pružatelji usluga zaštite djece i mladeži.
Članak 71.
(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokoškolskog obrazovanja, stručnog obrazovanja ili prekvalifikacije odraslih te učeničkog i studentskog standarda, uključujući s njima povezane isporuke dobara i usluga što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima kojima je to cilj ili druge organizacije u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje djelatnosti obrazovanja.
(2) Usluge i isporuke dobara iz stavka 1. ovoga članka oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetom da se obavljaju prema programima verificiranim od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
(3) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge posredovanja u zapošljavanju studenata i učenika, organizaciji prehrane studenata i smještaju studenata. Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođena je isporuka dobara izravno vezana uz obavljanje usluga iz ovoga stavka kao što su smještaj i prehrana učenika u učeničkim odnosno studenata u studentskim domovima i slično.
(4) Porezno oslobođenje ne odnosi se na usluge ljetnog smještaja učenika odnosno studenata u učeničkim i studentskim domovima, odnosno smještaja osoba koje nisu učenici ili studenti.
(5) Nastava koju privatno održavaju nastavnici u predškolskim, osnovnim, srednjim i visokoškolskim ustanovama oslobođena je plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako nastavu u tim ustanovama obavljaju fizičke osobe (nastavnici ili predavači) prema unaprijed ugovorenoj satnici i rasporedu, isključivo prema nastavnim planovima i programima verificiranim od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Oslobođenje se odnosi i na naknadu za održavanje ispita i konzultacija usko vezanih za izvođenje ugovorenog plana i programa nastave.
Članak 72.
Ustupanje osoblja vjerskih ili duhovnih institucija za obavljanje isporuka vezanih uz bolničku dijagnostiku, liječenje i zdravstvenu njegu, socijalnu skrb, obrazovanje te zaštitu djece i mladeži oslobođeno je plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Članak 73.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge koje neprofitne organizacije čiji su ciljevi vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi obave svojim članovima u skladu sa statutima ili drugim pravilima tih organizacija. Oslobođenje se primjenjuje neovisno o tome plaćaju li članovi navedenih organizacija članarinu u skladu s pravilima tih organizacija ili se njihova djelatnost temelji na donacijama i dobrovoljnim prilozima.
(2) Oslobođenje u smislu stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na isporuke dobara pod uvjetom da su isporuke tih dobara usko povezane s obavljenim uslugama ili su sastavni dio tih usluga.
Članak 74.
(1) Usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara javnih ustanova u kulturi ili drugih organizacija u kulturi koje djeluju u javnom interesu oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost i to: muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, kazališta, orkestara i drugih glazbeno-scenskih te konzervatorskih i restauratorskih ustanova, ustanova za zaštitu spomenika kulture, umjetničkih organizacija te samostalnih umjetnika uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje tih djelatnosti.
(2) Samostalnim umjetnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se umjetnici koji samostalno obavljaju umjetničku djelatnost kao trajnu ili povremenu djelatnost uz potvrdu strukovne organizacije.
(3) Umjetničkim organizacijama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se umjetničke organizacije upisane u Registar umjetničkih organizacija pri Ministarstvu kulture.
(4) Uslugama i isporukama iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se usluge i isporuke dobara koje ustanove i druge organizacije za trajnu naobrazbu i kulturu obavljaju kao komercijalne programe (razni tečajevi, radionice i slično).
Članak 75.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge i isporuke dobara usko povezane s njima koje obave organizacije iz članka 11. stavka 1. točaka b), g), h), i), l) i m) Zakona u vezi s priredbama ili događanjima organiziranim za prikupljanje sredstava pod uvjetom da se prikupljena sredstva nakon podmirenja troškova vezanih za organizaciju tih priredbi ili događanja koriste u dobrotvorne svrhe odnosno svrhe za koje su te organizacije osnovane. Svrha tih priredbi ili događanja mora biti određena unaprijed što može biti označeno na kartama, plakatima ili oglašeno u javnim medijima. Oslobođenje se odnosi i na prodaju karata za te priredbe ili događanja.
(2) Pojedina organizacija iz članka 11. stavka 1. točaka b), g), h), i), l) i m) Zakona godišnje može organizirati najviše dvije priredbe ili događanja iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 76.
Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođena je pretplata za obavljanje djelatnosti javnog radija i televizije, prema odredbama posebnih propisa. Pretplatom se u smislu članka 11. stavka 1. točke p) Zakona smatra pristojba koju naplaćuje Hrvatska radiotelevizija vlasnicima radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske putem kojih se obavlja djelatnost javnog radija i televizije.
Članak 77.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su transakcije u vezi s osiguranjem i reosiguranjem.
(2) Poslovima osiguranja smatra se sklapanje i ispunjavanje ugovora o neživotnom i životnom osiguranju, dok se poslovima reosiguranja smatra sklapanje i ispunjavanje ugovora o reosiguranju, kojima se prihvaćaju rizici ustupljeni od strane društva za osiguranje, prema posebnim propisima kojima se uređuje obavljanje poslova osiguranja i reosiguranja.
(3) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge povezane s osiguranjem i reosiguranjem koje obavljaju posrednici u osiguranju i reosiguranju te zastupnici u osiguranju.
(4) Ako složena transakcija uključuje neki element osiguranja koji je zasebno naveden, osiguranje će biti zasebna usluga oslobođena poreza prema članku 11.a stavku 1. točki a) Zakona.
(5) Procjena štete ne smatra se uslugom oslobođenom plaćanja poreza na dodanu vrijednost u smislu članka 11.a stavka 1. točke a) Zakona.
Članak 78.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođeno je odobravanje i ugovaranje kredita. Kreditima se u smislu članka 11.a stavka 1. točke b) Zakona smatraju i zajmovi, uključujući potrošačke kredite i zajmove, hipotekarne kredite i zajmove, zajmove osigurane pokretnom imovinom ili zalogom, zajmove dane kao element financiranja u vezi s isporukama dobara ili usluga pod uvjetom da element financiranja nije sastavni dio naknade. Oslobođenje se odnosi na upravljanje kreditom odnosno usluge u vezi s kreditom kao što su usluge vođenja kredita, vođenja evidencije, dogovaranje i praćenje otplate kredita ako to radi osoba koja odobrava kredit.
(2) Usluge prikupljanja podataka, izrade analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti korisnika kredita koje nisu vezane za davanje i upravljanje kreditima ili s ugovaranjem odnosno izdavanjem garancija ili drugih jamstava za kredite nisu oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(3) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođeno je ugovaranje odnosno izdavanje kreditnih garancija odnosno bankovnih garancija za plaćanje i drugih jamstava za pokriće novčanih dugovanja te upravljanje kreditnim garancijama od strane osobe koja odobrava kredit.
(4) Garancijom ili drugim jamstvom za pokriće dugovanja ne smatra se izdavanje jamstava za popravak ili zamjenu neispravnih dobara, predaja imovine u svrhu osiguranja pokrića dugovanja koje ne proizlazi iz odobrenja kredita, izdavanje jamstva kao osiguranja od nepodmirenja otplate najma ili plaćanje zateznih kamata na otplatu najma te preuzimanje obveza nenovčane prirode.
(5) Prodaja stečenih dobara nakon naplate hipoteke ne smatra se uslugom oslobođenom plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Članak 79.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su transakcije uključujući i posredovanje u vezi s depozitima, vođenjem štednih, tekućih i žiro računa za klijente, plaćanjima, transferima, čekovima i drugim instrumentima plaćanja odnosno sve transakcije u vezi s tim koje su neposredno povezane, a omogućuju ispunjenje novčane obveze, osim naplate duga.
(2) Isporukom u smislu Zakona ne smatra se ako poduzetnik ustupi ili prenese potraživanje nastalo iz isporuka dobara i usluga drugom poduzetniku radi naplate. Međutim naknada za uslugu naplate potraživanja, provizija, diskont i ostali troškovi koje zaračunava porezni obveznik preuzimatelj duga (factor) podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.
(3) Uslugama vođenja računa smatra se vođenje novčanog računa za klijenta, deponiranje, prijenos i povlačenje novčanih sredstava na ili s bankovnog računa, elektroničkim ili nekim drugim putem, usluge izdavanja čekova vezano za poseban račun, trajni nalozi, izravnanje dugovanja, pristup i vođenje internetskog i telefonskog bankarstva, usluge izdavanja debitnih i smart kartica vezano za određeni račun, te sortiranje i brojanje novca vezano uz neki poseban račun.
(4) Transakcijama iz članka 11.a stavka 1. točke d) Zakona smatraju se i otvaranje računa, zatvaranje računa, upis tereta i dugovanja, obavješćivanje deponenata o uplatama i isplatama, obavješćivanje banke deponenta o promjeni stanja na računu, o stanju računa, zatim članarina i pretplata u vezi sa sustavom računa ili kreditnim karticama i slično.
(5) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge platnog prometa u zemlji i inozemstvu i s tim povezane usluge posredovanja ako se obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju to područje.
(6) Uslugama neposredno povezanim s transakcijama iz članka 11.a stavka 1. točke d) Zakona ne smatra se najam i održavanje terminala i drugih uređaja za obradu kartičnih plaćanja, postavljanje i održavanje bankomata, čuvanje i pohrana novčanih sredstava te najam sefova, zaštićenog prostora i lokacija.
Članak 80.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s valutama, novčanicama i kovanicama koje se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja.
(2) Oslobođenje se odnosi na isplatu novčanih sredstava te mjenjačke poslove kojima se smatraju poslovi obavljanja usluga osobi koja mijenja valutu u novčanicama ili kovanicama koje se koriste kao zakonska sredstva plaćanja, primjenom tečajnih stopa utvrđenih za državne valute, odnosno na prihode ostvarene trgovanjem u vezi sa stranom valutom (tečajna razlika). Isplatom novčanih sredstava smatra se ručna ili automatska isplata, usluge vezane za putničke čekove, akreditive, usluge s čekovima nevezane za poseban račun te zamjena novčanica i kovanica iste valute.
(3) Izdavanje prigodnih kovanica i transakcije u vezi s njima, koje se daju u opticaj po nominalnoj vrijednost i zakonsko su sredstvo plaćanja oslobođeno je plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Ako se kovanice i novčanice kupuju ili prodaju po većoj vrijednosti od njihove nominalne vrijednosti, onda te isporuke podliježu oporezivanju.
(4) Oslobođenim transakcijama iz članka 11.a stavka 1. točke e) Zakona ne smatraju se transakcije vezane uz kolekcionarske predmete odnosno kovanice od zlata, srebra ili drugog metala te novčanice koje se u pravilu ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kovanice od numizmatičkog interesa.
(5) Usluge zaprimanja, obrade, sortiranja, zamjena oštećenih novčanica ili kovanica, izdavanja i opskrbe gotovim novcem, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, osim usluga kurirske dostave i sigurnog prijevoza.
Članak 81.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s dionicama, udjelima u trgovačkim društvima ili udruženjima, obveznicama, vrijednosnim papirima i drugim financijskim instrumentima prema posebnim propisima, osim dokumenata kojima se utvrđuje neko pravo nad dobrima te prava ili vrijednosnih papira kojima se utvrđuju određena prava na nekretninama.
(2) Oslobođenim transakcijama iz članka 11.a stavka 1. točke f) Zakona smatra se zaprimanje i prijenos naloga u vezi s vrijednosnim papirima i drugim financijskim instrumentima, izvršavanje naloga za račun klijenata, trgovanje za vlastiti račun, usluge provedbe ponude odnosno prodaje vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata sa i bez obveze otkupa, sukladno posebnim propisima koji uređuju to područje.
(3) Oslobođenim transakcijama u smislu članka 11.a stavka 1. točke f) Zakona ne smatra se investicijsko savjetovanje i upravljanje portfeljem vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata te njihova pohrana i čuvanje.
(4) Oslobođenim transakcijama u smislu članka 11.a stavka 1. točke f) Zakona također se ne smatraju:
a) administrativni poslovi,
b) pravne, računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske usluge,
c) usluge koje se odnose na zakonitost poslovanja,
d) provjera identiteta, istrage u vezi pranja novca i porezne utaje,
e) usluge prikupljanja podataka u svrhu recikliranja novčanica i kovanica,
f) marketing, istraživanje, osmišljavanje i razvoj novih proizvoda,
g) dizajnerske i softverske usluge.
Članak 82.
(1) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge upravljanja posebnim investicijskim fondovima koje obavljaju društva za upravljanje investicijskim fondovima, u skladu s posebnim propisima. Oslobođenje se odnosi na upravljanje zatvorenim i otvorenim investicijskim fondovima, mirovinskim fondovima te fondovima osnovanim po posebnim propisima.
(2) Pod uslugama upravljanja iz stavka 1. ovoga članka smatra se upravljanje imovinom i raspodjelom imovine fonda, upravljanje rizicima i operativnom imovinom, uključujući odabir dionica, kupnju i prodaju udjela u investicijskim fondovima, preliminarne veze s posrednicima i zastupnicima, administrativni poslovi vezani uz upravljanje, zatim poslovi savjetovanja, skrbništvo i administrativni poslovi vezani za udjele u investicijskim fondovima koji se obavljaju fondovima u skladu s propisima koji uređuju poslovanje društava za upravljanje investicijskim fondovima.
(3) Uslugama upravljanja iz stavka 1. ovoga članka osobito se ne smatra vanjski nadzor fonda, promidžba i upravljanje općim troškovima fonda te razvoj sustava, kao što je planiranje i primjena nove tehnologije, značajnija unaprjeđenja postojećih sustava i održavanje sustava, te usluge koje se odnose na zakonitost poslovanja.
Članak 83.
(1) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje kad za isporučena dobra ili obavljene usluge odobrava kredite iz svojih financijskih sredstava, a naknadu za usluge kreditiranja iskazuje odvojeno od vrijednosti dobara i usluga koje isporučuje. U tom slučaju usluga kreditiranja oporezuje se poreznom stopom kojom je oporeziva glavna isporuka.
(2) Pravo na izbor za oporezivanje odnosi se na porezne obveznike koji financijske transakcije iz članka 11.a stavka 1. točke b) do g) Zakona obavljaju povremeno.
(3) Ako se porezni obveznik odluči za oporezivanje usluga kreditiranja iz stavka 1. ovoga članka o tome je obvezan pisanim putem izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prije početka obavljanja takvih usluga.
Članak 84.
Priređivanje lutrijskih igara, igara na sreću u casinima, igara klađenja i igara na sreću na automatima oslobođeno je plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetom da se navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju tu djelatnost.
Članak 85.
(1) Najam stambenih prostorija i dijelova stana u svrhu stanovanja oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
2) Pod stanovanjem u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se trajni boravak - življenje u stambenom prostoru.
(3) Iznajmljivanje namještenih ili nenamještenih soba i stambenih prostorija, radi povremenog boravka, bez namjere trajnog življenja, u turističke svrhe (povremenim gostima) i poslovne svrhe (predstavnicima tvrtki i sl.) nije oslobođeno plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(4) Sve prateće usluge i isporuke dobara u svezi s najmom stana za stanovanje, koje se uključuju u iznos naknade za najam stana, kao što su isporuke vode, struje, plina, grijanja, odvoz smeća, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(5) Ako se neke od usluga vezanih uz najam stana izdvojeno naplaćuju, kao npr. iznajmljivanje parkirnih mjesta u zajedničkoj garaži stambene zgrade, te usluge ili isporuke oporezive su ako su vezane uz iznajmljivanje stambenog prostora u turističke i poslovne svrhe, a oslobođene su od poreza ako su vezane uz iznajmljivanje u svrhu stanovanja.
Članak 86.
Isporuka dobara koja je poduzetnik koristio u okviru svoje poduzetničke djelatnosti isključivo za isporuke iz članka 11. i 11.a Zakona za koje nije bio dopušten odbitak pretporeza pri nabavi, oslobođena je plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Međutim ako je poduzetnik za nabavu tih dobara mogao pretporez odbiti u cijelosti ili djelomično takve isporuke podliježu oporezivanju.
Članak 87.
(2) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke zemljišta (poljoprivrednog, građevinskog, izgrađenog ili neizgrađenog).
(3) Isporukom u smislu stavka 2. ovoga članka ne smatra se najam zemljišta.
Članak 88.
Ako poduzetnik koji obavlja oslobođene isporuke dobara i usluga iz članka 11. i 11.a Zakona, obavlja i oporezive isporuke dobara i usluga te isporuke podliježu oporezivanju u smislu članka 2. stavka 1. Zakona.
Članak 89.
(1) Poreza na dodanu vrijednost oslobođen je privremeni uvoz dobara koji je prema međunarodnoj konvenciji o privremenom uvozu i carinskim propisima oslobođen od plaćanja carine i konačni uvoz dobara čija bi isporuka od strane poreznog obveznika u svim slučajevima bila oslobođena plaćanja poreza na području Republike Hrvatske.
(2) Za ostvarenje poreznog oslobođenja pri uvozu potrebno je priložiti isprave prema carinskim propisima.
Članak 90.
(1) U skladu s odredbom članka 13. stavka 1. točke 1. Zakona, poreza na dodanu vrijednost oslobođene su izvozne isporuke dobara i oplemenjenih dobara, te prijevozne i otpremne usluge koje su u svezi s izvozom dobara.
(2) Izvoznom isporukom dobra smatra se isporuka dobra koju obavi poduzetnik carinski obveznik, u inozemstvo izvan carinskog područja Republike Hrvatske, inozemnom naručitelju (primatelju).
(3) Inozemnim naručiteljem smatra se poduzetnik kao i osoba koja nije poduzetnik, a koji ima sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu. Inozemnim naručiteljem smatra se i inozemna poslovna jedinica tuzemnog poduzetnika. Tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika ne smatra se inozemnim naručiteljem.
(4) Ako se neko dobro uvozi radi dorade, oplemenjivanja ili popravka pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja (vlasništva) na domaćeg poduzetnika i nakon dorade odnosno oplemenjivanja ili popravka se to dobro izveze inozemnom naručitelju smatra se da je u dijelu koji se odnosi na oplemenjivanje ili popravak obavljena izvozna isporuka dobra koja je oslobođena poreza na dodanu vrijednost.
(5) Ako domaći poduzetnik obavlja premještaj dobra izrađenog, oplemenjenog ili popravljenog u postupku unutarnje proizvodnje drugom poduzetniku koji također obavlja postupak unutarnje proizvodnje sukladno carinskim propisima, te ako se to dobro nakon dorade odnosno oplemenjivanja ili popravka isporučuje inozemnom naručitelju u inozemstvu takva isporuka je oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(6) Poduzetnik koji premješta dobro nakon izrade odnosno oplemenjivanja ili popravka u postupku unutarnje proizvodnje obvezan je osigurati dokaze (odgovarajuću carinsku dokumentaciju) o premještanju toga dobra u drugi postupak unutarnje proizvodnje radi izvoza.
(7) Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz) poduzetnik carinski obveznik dokazuje carinskom deklaracijom koja glasi na njegovo ime s ovjerom nadležne carinarnice da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Republike Hrvatske. Kad se radi o doradi, oplemenjivanju ili popravku uvezenih dobara, poduzetnik carinski obveznik mora osim izvozne imati i uvoznu carinsku dokumentaciju.
(8) Iznimno od odredbi stavka 7. ovoga članka da je obavljen izvoz dobara putem poštanskih pošiljki, za koje se ne podnosi carinska deklaracija, porezni obveznik dokazuje podacima iz nadzorne knjige svakog sklopljenog vanjskotrgovinskog i kreditnog posla koji vodi prema propisima o vanjskotrgovinskom i deviznom poslovanju.
(9) Pri komisionim poslovima u izvozu primjenjuju se odredbe članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika.
(10) Privremeni izvoz dobara pri kojem domaći isporučitelj ne prenosi mogućnost raspolaganja tim dobrima, ne smatra se izvozom u smislu Zakona niti isporukom koja podliježe oporezivanju.
Članak 91.
(2) Ako domaći poduzetnik primi dobro od poduzetnika – korisnika slobodne zone radi dorade, oplemenjivanja ili popravka i kad se ta dorada, oplemenjivanje ili popravak obavlja u postupku unutarnje proizvodnje u skladu s carinskim propisima, te ako se nakon dorade odnosno oplemenjivanja ili popravaka to dobro isporučuje naručitelju u slobodnu zonu, takva isporuka je oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(3) Porezni obveznik - isporučitelj dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta obvezan je osigurati dokaze (odgovarajuću carinsku dokumentaciju) o isporuci dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta.
Članak 92.
(1) U skladu s odredbom članka 13. stavka 1. točke 3. Zakona isporuke dobara ovlaštenim tijelima koja ih izvoze izvan Republike Hrvatske u okviru svojih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti izvan Republike Hrvatske, oslobođene su poreza na dodanu vrijednost. Ovlaštenim tijelima smatraju se i organizacije te udruge registrirane za obavljanje humanitarne, dobrotvorne ili obrazovne djelatnosti.
(2) Oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost ostvaruje se na temelju potvrde koju izdaje nadležno državno tijelo kod kojeg su ovlaštena tijela iz stavka 1. ovoga članka registrirana za obavljanje humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti i dokaza o izvozu dobara.
(3) Potvrda ne smije biti starija od šest mjeseci i mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
1. naziv, adresu i osobni identifikacijski broj nadležnog državnog tijela kod kojeg je ovlašteno tijelo iz stavka 1. ovoga članka registrirano,
2. naziv, adresu i osobni identifikacijski broj ovlaštenog tijela iz stavka 1. ovoga članka,
3. vrstu djelatnosti koju obavlja ovlašteno tijelo koje izvozi dobra,
4. svrhu nabave dobara koja se izvoze,
5. datum izdavanja potvrde,
6. pečat i potpis ovlaštene osobe izdavatelja potvrde.
(4) Porezno oslobođenje iz članka 13. stavka 1. točke 3. Zakona ostvaruje se putem zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost koji se podnosi nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu podnositelja zahtjeva. Uz zahtjev za povrat poreza potrebno je priložiti izvornike računa o nabavi dobara koji sadrže sve propisane podatke iz članka 15. stavka 3. Zakona, potvrdu iz stavka 3. ovoga članka i dokaz o izvozu tih dobara (ovjerenu jedinstvenu carinsku deklaraciju od strane carinarnice).
(5) Ovlaštena tijela koja dobra nabavljena u tuzemstvu izvoze izvan Republike Hrvatske u okviru svojih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti izvan Republike Hrvatske obvezna su dobra izvesti u roku od tri mjeseca od dana izdavanja računa da bi ostvarila pravo na povrat poreza.
(6) Zahtjev za povrat poreza podnosi se najkasnije u roku šest mjeseci nakon proteka kalendarske godine u kojoj su ostvareni uvjeti za povrat poreza.
(7) Zahtjev za povrat poreza podnosi se na obrascu PDV-H čiji je oblik i sadržaj sastavni dio ovoga Pravilnika.
(8) Porezna uprava u slučaju da su ispunjeni svi uvjeti za povrat poreza u roku od 30 dana po podnošenju cjelovitog zahtjeva donosi rješenje o povratu poreza na dodanu vrijednost i doznačuje odobreni iznos povrata poreza na račun podnositelja zahtjeva.
Članak 93.
(1) Isporuke dobara, osim naftnih derivata, koja putnici u okviru putničkog prometa sami otpreme ili prevezu iz Republike Hrvatske ili to netko obavi u njihovo ime, oslobođene su poreza na dodanu vrijednost. Oslobođenje se ostvaruje kad porezni obveznik koji isporučuje dobra primi dokaz o izvozu dobara.
(2) Putnik iz stavka 1. ovoga članka odnosno kupac koji u okviru putničkog prometa iznosi dobra kupljena u tuzemstvu pri naknadnom oslobođenju od poreza na dodanu vrijednost ima pravo tražiti povrat poreza za iznesena dobra ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske, što dokazuje putovnicom ili osobnom iskaznicom,
b) da je ukupna vrijednost kupljenih dobara s porezom na dodanu vrijednost iskazana na jednom računu veća od 740,00 kuna,
c) da je kupac ili netko u njegovo ime prevezao dobra kupljena u Republici Hrvatskoj u inozemstvo prije isteka roka od tri mjeseca od datuma navedenog na računu za isporučena dobra. Navedena dobra mogu se izvesti iz Republike Hrvatske i putem pošte ili na drugi odgovarajući način.
d) da postoji dokaz o izvozu, izvornik računa i obrazac PDV-P potvrđen od carinarnice na području koje su dobra iznesena iz Republike Hrvatske. Carinarnica nakon uvida i provedenog carinskog postupka ovjerava otiskom pečata te potpisom i faksimilom ovlaštenog carinskog službenika obrazac PDV-P i upisuje broj evidencije carinarnice i datum prelaska dobara preko granice Republike Hrvatske.
(3) Oblik i sadržaj obrasca PDV-P je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(4) Na zahtjev kupca koji nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske, prodavatelj izdaje obrazac PDV-P. Obrazac PDV-P popunjava se u dva primjerka od kojih se izvornik daje kupcu, a presliku prodavatelj odlaže u svoju dokumentaciju.
Članak 94.
(1) Prodavatelj dobara u obrascu PDV-P iskazuje ukupno naplaćen iznos, iznos naknade bez poreza na dodanu vrijednost, iznos poreza na dodanu vrijednost i ukupan iznos poreza na dodanu vrijednost koji se vraća kupcu ili podnositelju zahtjeva.
(2) Prodavatelj naplaćuje od kupca ukupnu cijenu dobra s porezom na dodanu vrijednost. Porez na dodanu vrijednost sadržan u vrijednosti prodanih dobara, prodavatelj može izračunati primjenom preračunane porezne stope na prodajnu vrijednost tih dobara.
(5) Obrazac PDV-F sadrži sljedeće podatke:
1. broj i datum računa iz obrasca PDV-P,
2. cijenu dobra (iznos naknade) bez poreza na dodanu vrijednost,
3. iznos poreza na dodanu vrijednost sadržanog u vrijednosti prodanih dobara,
4. iznos poreza na dodanu vrijednost koji je vraćen,
5. datum povrata poreza.
(6) Oblik i sadržaj obrasca PDV-F sastavni je dio ovoga Pravilnika.
Članak 95.
(1) Kupcu ili podnositelju zahtjeva vraća se plaćeni porez na dodanu vrijednost ako u roku od šest mjeseci od dana izdavanja računa dostavi ovjereni izvornik obrasca PDV-P prodavatelju od kojega je kupio dobra. Ovjereni izvornik obrasca PDV-P predstavlja zahtjev za povrat poreza.
(2) Ako se ovjereni izvornik obrasca PDV-P dostavlja poštom, kupac ili podnositelj dostavlja prodavatelju broj računa na koji će se vratiti plaćeni porez na dodanu vrijednost. Troškove platnog prometa za doznačeni iznos poreza snosi kupac.
(3) Na temelju ovjerenog izvornika obrasca PDV-P prodavatelj, kada provjeri udovoljava li podneseni zahtjev uvjetima za povrat poreza, vraća plaćeni porez na dodanu vrijednost kupcu ili podnositelju zahtjeva.
(4) Plaćeni porez na dodanu vrijednost vraća se u kunama gotovinskom isplatom ili uplatom na račun koji navede kupac ili podnositelj zahtjeva. Ako je isplata u gotovini prodavatelj je obvezan porez na dodanu vrijednost vratiti odmah, a ako doznačuje na račun kupca ili podnositelja zahtjeva onda u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.
(5) Kupac ili podnositelj zahtjeva potpisom na obrascu PDV-P potvrđuje primitak vraćenog poreza na dodanu vrijednost u gotovu novcu.
(6) Ovjereni izvornik obrasca PDV-P s potpisom kupca odnosno podnositelja zahtjeva o primitku vraćenog poreza na dodanu vrijednost ili s nalogom za prijenos, služe prodavatelju kao dokaz za umanjenje porezne obveze.
(7) Kupac koji želi ostvariti povrat plaćenog poreza na dodanu vrijednost obvezan je pri izlasku iz Republike Hrvatske dati na uvid račune i kupljena dobra carinskoj službi te dati na ovjeru izvornik obrasca PDV-P.
Članak 96.
(1) Carinarnica je obvezna prije ovjere popunjenog obrasca PDV-P utvrditi:
1. odgovaraju li podaci iz putovnice ili osobne iskaznice podacima iz obrasca PDV-P,
2. odgovaraju li dobra dana na uvid carinarnici dobrima navedenim u obrascu PDV-P,
3. je li iznos u obrascu PDV-P veći od 740,00 kuna,
4. jesu li kupljena dobra korištena u Republici Hrvatskoj,
5. je li obrazac PDV-P ovjerio i potpisao prodavatelj.
(2) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica ovjerava obrazac PDV-P potpisom i faksimilom ovlaštenog carinskog službenika te otiskom pečata i unosi datum prelaska dobara preko carinske crte odnosno datum izvoznog carinjenja.
Članak 97.
Članak 98.
Članak 99.
(1) Poreza na dodanu vrijednost oslobođene su isporuke dobara i obavljene usluge diplomatskim i konzularnim predstavništvima i diplomatskom i konzularnom osoblju pod uvjetom uzajamnosti.
(2) Nadležno državno tijelo – Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Diplomatski protokol utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Porezno oslobođenje iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se izravno kod prodavatelja odnosno izvršitelja usluga.
(4) Porezni obveznik koji je obavio isporuke kao dokaz da je obavio isporuke oslobođene poreza iz stavka 1. ovoga članka, mora imati potvrdu nadležnog državnog tijela na temelju koje kupac ostvaruje pravo na bezporeznu nabavu dobara i usluga.
Članak 100.
(1) Isporuke dobara i obavljene usluge međunarodnim organizacijama koje kao takve priznaje Republika Hrvatska te članovima tih organizacija, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetima propisanima međunarodnim sporazumima odnosno ugovorima o osnivanju takvih organizacija ili sporazuma o njihovom sjedištu.
(2) Oslobođenje od plaćanja poreza iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se temeljem potvrde koju izdaje nadležno državno tijelo koje je nositelj provedbe pojedinog međunarodnog sporazuma odnosno ugovora.
(3) Potvrda iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
1. naziv međunarodne organizacije odnosno ime člana organizacije,
2. naziv ugovora,
3. potvrdu o važenju (ratifikaciji) i potvrdu da je ugovor na snazi,
4. odredbu ugovora o poreznom oslobođenju,
5. specifikaciju dobara koja se nabavljaju u tuzemstvu i usluga koje se koriste u tuzemstvu,
6. datum izdavanja potvrde,
7. pečat i potpis ovlaštene osobe izdavatelja potvrde.
(4) Porezno oslobođenje za isporuke propisane odredbama stavka 1. ovoga članka ostvaruje se izravno kod prodavatelja, odnosno izvršitelja usluga.
(5) Kao dokaz da je obavio isporuke oslobođene poreza porezni obveznik mora imati potvrdu nadležnog državnog tijela na temelju koje kupac iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na bezporeznu nabavu dobara i usluga.
(6) Nadležna državna tijela iz stavka 2. ovoga članka obvezna su presliku potvrde dostaviti Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Zagreb.
Članak 101.
(1) Isporuke dobara i obavljene usluge u tuzemstvu za potrebe oružanih snaga drugih država članica NATO saveza ili civilnog osoblja koje ih prati te za opskrbu njihovih menza i kantina oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod uvjetom da sudjeluju u zajedničkim vojnim akcijama odnosno vojnim vježbama ili obuci.
(2) Potvrdu o ispunjenju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
(3) Potvrda iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
1. naziv države članice NATO saveza,
2. podatke o vojnoj akciji odnosno vježbi ili obuci koja se provodi te predviđeno vrijeme trajanja tog događanja,
3. specifikaciju dobara koja se nabavljaju i usluga koje se koriste,
4. datum izdavanja potvrde,
5. pečat i potpis ovlaštene osobe izdavatelja potvrde.
(4) Porezno oslobođenje iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se izravno kod prodavatelja odnosno izvršitelja usluga.
(5) Porezni obveznik koji je obavio isporuke iz stavka 1. ovoga članka mora u svojim evidencijama imati potvrdu nadležnog državnog tijela na temelju koje je kupac ostvario pravo na nabavu oslobođenu oporezivanja.
(6) Nadležno državno tijelo iz stavka 2. ovoga članka obvezno je presliku potvrde dostaviti Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Zagreb.
Članak 102.
(1) Isporuke dobara i obavljene usluge u tuzemstvu kao i uvoz dobara oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku.
(2) Nadležno državno tijelo koje je nositelj provedbe pojedinog međunarodnog ugovora, izdaje potvrdu na temelju koje će druga ugovorna strana moći ostvariti oslobođenje od poreza na dodanu vrijednost.
(3) Potvrda mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
1. naziv ugovora,
2. potvrdu o važenju (ratifikaciji) i potvrdu da je ugovor na snazi,
3. odredbu ugovora o poreznom oslobođenju,
4. specifikaciju dobara koja se uvoze odnosno nabavljaju u tuzemstvu i usluga koje se koriste u tuzemstvu,
5. datum izdavanja potvrde,
6. pečat i potpis ovlaštene osobe izdavatelja potvrde.
(4) Nadležna carinarnica pri uvozu odnosno porezni obveznik pri isporuci dobara i obavljanju usluga u tuzemstvu, na temelju priložene potvrde iz stavka 3. ovoga članka ne obračunava porez na dodanu vrijednost.
(5) Nadležna državna tijela iz stavka 2. ovoga članka obvezna su presliku potvrde dostaviti Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Zagreb.
(6) Iznimno od odredbi stavka 2. i 3. ovoga članka, ostvarivanje poreznog oslobođenja temeljem Okvirnog sporazuma između Europske komisije i Vlade Republike Hrvatske u svezi sudjelovanja Republike Hrvatske u programima pomoći Europske zajednice za projekte koji se financiraju iz potpore Europske zajednice ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 8/02 i 11/02), Okvirnog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Komisije europskih zajednica o pravilima za suradnju u svezi financijske pomoći Europske zajednice Republici Hrvatskoj u provedbi pomoći u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 10/07) i drugih programa koji se financiraju iz sredstava Europske zajednice u svezi finacijske pomoći Republici Hrvatskoj provodi se na način kako slijedi..
Državno tijelo nadležno za projekt obvezno je korisniku projekta dati jedan primjerak ovjerenog preslika stranica ugovora iz kojih se vide podaci o potpisniku ugovora, naziv projekta, broj ugovora, iznos i namjena potpore – financijske pomoći.
Korisnik projekta preslik tih ovjerenih stranica ugovora ovjerava svojim pečatom i daje isporučitelju pri nabavi dobara i usluga. Navedeni ovjereni preslik će isporučitelju biti dokaz da ima pravo ne zaračunati porez na dodanu vrijednost pri isporuci dobara i usluga u skladu s odredbom članka 13. točka 4. Dodatka A Okvirnog sporazuma između Europske komisije i Vlade Republike Hrvatske u svezi sudjelovanja Republike Hrvatske u programima pomoći Europske zajednice za projekte koji se financiraju iz potpore Europske zajednice i odredbom članka 26. stavak 2. točka b) Okvirnog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Komisije europskih zajednica o pravilima za suradnju u svezi financijske pomoći Europske zajednice Republici Hrvatskoj u provedbi pomoći u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), te u skladu s odredbama o poreznom oslobođenju drugih programa koji se financiraju iz sredstava Europske zajednice u svezi finacijske pomoći Republici Hrvatskoj.
Ako je državno tijelo nadležno za projekt ujedno i korisnik projekta tada ono kao korisnik projekta daje ovjereni preslik stranica ugovora isporučitelju dobara radi ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Državno tijelo nadležno za projekt obvezno je Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, dostaviti izvješće o ostvarenim oslobođenjima od plaćanja PDV-a pri nabavi robe i usluga u tuzemstvu na obrascu "Izvješće o ostvarenim oslobođenjima od plaćanja PDV-a" koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, po svakom korisniku projekta i ugovoru unutar projekta koje se financira iz potpore – financijske pomoći Europske zajednice.
Državno tijelo nadležno za projekt obvezno je voditi evidencije o ostvarenim oslobođenjima pri nabavi robe i usluga u tuzemstvu po korisnicima projekta.
Korisnik projekta obvezan je voditi evidenciju o ostvarenim oslobođenjima pri nabavi robe i usluga u tuzemstvu po isporučiteljima dobara i usluga koja mora sadržavati podatke o nazivu projekta, broj ugovora i podatke o isporučiteljima (naziv, adresu, osobni identifikacijski broj), broj računa i iznos naknade za isporučena dobra i obavljene usluge.
(7) Ovjeren preslik stranica ugovora iz stavka 6. ovoga članka podnosi se i nadležnoj carinarnici, radi oslobađanja od plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost, kada se radi provedbe programa pomoći – financijske potpore obavlja uvoz dobara iz inozemstva.
Članak 103.
(1) Isporuke dobara namijenjenih plovilima koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru za usluge međunarodnog prijevoza putnika uz naknadu, komercijalne i industrijske djelatnosti te spašavanje ili pomoć na moru oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Isporuka goriva za ta plovila podliježe plaćanju poreza na dodanu vrijednost. Plovilima koja plove na otvorenom moru u smislu Zakona smatraju se i brodovi koji plove na međunarodnim linijama iz hrvatske u stranu luku i obrnuto ili između stranih luka, te brodovi koji plove u vodama stranih država radi obavljanja usluga vezanih uz djelatnosti na otvorenom moru kao što su istraživanje, iskorištavanje energenata i slično.
(2) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su isporuke, popravci, preinake i održavanje plovila iz stavka 1. ovoga članka kao i isporuke, iznajmljivanje, popravci i održavanje opreme koja je ugrađena u ta plovila ili se u njima koristi.
(3) Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge koje služe neposredno za potrebe plovila iz stavka 1. ovoga članka ili njihova tereta. Uslugama u smislu ovoga stavka smatraju se lučke pristojbe, usluge tegljenja, pilotaže i vezivanja brodova, usluge ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja i skladištenja brodskog tereta u lukama, zatim lučke, skladišne i agencijske usluge za brodove i njihove terete, odvoz smeća, pranje rublja, izdavanje certifikata za brodove i slično.
(4) Isporuke, iznajmljivanje, unajmljivanje, popravci, preinake i održavanje letjelica kojima se koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu pretežno na međunarodnim linijama oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Oslobođenje se odnosi i na isporuke, popravke, iznajmljivanje i održavanje opreme koja se u tim letjelicama koristi ili je u njih ugrađena. Smatra se da zrakoplovne tvrtke obavljaju prijevoz dobara i putnika pretežno na međunarodnim linijama ako se više od 50% njihovog ukupnog godišnjeg obavljenog prijevoza odnosi na usluge međunarodnog prijevoza ili ako su one priznate kao takve prema međunarodnim sporazumima o zračnom prometu.
(5) Isporuke goriva i dobara za opskrbu letjelica koje prometuju pretežno na međunarodnim linijama te usluge koje služe neposredno za potrebe tih letjelica oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(6) Uslugama koje služe neposredno za potrebe letjelica iz stavka 4. ovoga članka ili njihova tereta smatraju se usluge povezane s prtljagom (rukovanje, razvrstavanje, utovar, istovar, prijevoz od zrakoplova do sortirnice i obrnuto i slično), usluge prihvata i otpreme tereta i pošte (fizičko rukovanje s dolaznom i odlaznom poštom i teretom, rukovanje dokumentima tereta i pošte i slično), usluge prihvata i otpreme zrakoplova (navođenje, izvođenje, parkiranje, grijanje, hlađenje, utovar i istovar zrakoplova, prijevoz, utovar i istovar hrane i pića, prijevoz posade i putnika između zrakoplova i terminala i slično), rutne i terminalne usluge (usluge slijetanja, polijetanja i prelijetanja), usluge letnih operacija te druge slične usluge.
(7) Porezni obveznik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge koje su prema odredbama članka 13.b Zakona oslobođene poreza na dodanu vrijednost na računu obvezno navodi da porez na dodanu vrijednost nije zaračunan s naznakom članka Zakona kojim je to oslobođenje propisano. U tom slučaju na računu ne mogu biti iskazani podaci iz članka 15. stavka 3. točke 7. i 8. Zakona već samo zbrojni iznos naknade.
(8) Porezni obveznik obvezan je u svome knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke i dokaze o uvjetima za ostvarivanje oslobođenja iz članka 13.b Zakona kao što su izvornici računa, ugovori, izjava o plovidbi u skladu s odredbama iz stavka 1. ovoga članka, izjava zrakoplovne tvrtke da ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka, te carinska dokumentacija u skladu s posebnim propisima.
Članak 104.
(1) Poduzetnik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti pisani račun najmanje u dva primjerka od kojih se jedan uručuje kupcu, a drugi služi kao isprava za knjiženje.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, račun koji se odnosi isključivo na isporuke koje su prema odredbi članka 11.a stavka 1. točke b) do g) Zakona oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost može biti ispostavljen elektroničkim putem.
(3) Poduzetnici koji isporuke dobara i obavljene usluge naplaćuju u gotovini, obvezni su promet iskazivati preko naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način s tim da za svaku isporuku obvezno izdaju račun.
(5) Poduzetnici iz stavka 3. ovoga članka obvezni su na svakom prodajnom mjestu vidno istaknuti obavijest o obvezi izdavanja i uzimanja računa, a kupci su obvezni uzeti račun, isječak vrpce ili potvrdnicu iz naplatnog uređaja i imati ih pri izlasku iz radnje ili drugog poslovnog prostora te ih pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.
(6) Računi iz stavka 4. ovoga članka ne moraju se ispostavljati ako se pretežni dio vrijednosti (preko 50%) isporuka prodajnog mjesta u prethodnoj kalendarskoj godini odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, lutrije, športske prognoze, lota, velda, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, kao ni pri prodaji na tržnicama i otvorenim prostorima. Poduzetnici koji počinju poslovati tijekom godine, utvrđuju uvjete iz ovoga stavka na temelju očekivanog odnosa vrijednosti isporuka.
(7) Pod tržnicama i otvorenim prostorima u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, razumijevaju se mjesta koja su određena od strane nadležnih tijela kao tržnice ili mjesta gdje se može prigodno trgovati odnosno obavljati usluge. Prodajom na otvorenim prostorima u smislu ovoga Pravilnika razumijeva se i prodaja karata u sredstvima javnog prijevoza. S prodajom na otvorenim prostorima izjednačena je i prodaja putem automata.
(8) Oblik i sadržaj obavijesti iz stavka 5. ovoga članka sastavni je dio ovoga Pravilnika.
Članak 105.
(1) Porezni obveznik mora za isporučena dobra ili obavljene usluge ispostaviti račun koji sadrži najmanje podatke iz članka 15. stavka 3. Zakona.
(3) Porezni obveznici iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona obvezni su uz propisane podatke iz članka 15. stavka 3. odnosno članka 15. stavka 6. Zakona iskazati i ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poreznog zastupnika.
Članak 106.
(4) Porezni obveznik koji isporučuje dobra prema posebnom postupku oporezivanja marže iz članka 22.a stavka 2. Zakona, mora na računu navesti da se radi o posebnom postupku oporezivanja marže te navesti članak Zakona kojim je to propisano. U tom slučaju na računu ne mogu biti iskazani podaci iz članka 15. stavka 3. točke 6. i 7. Zakona, već samo zbrojni iznos naknade i poreza.
(5) Preprodavatelj iz članka 22.a stavka 1. točke e) Zakona pri nabavi dobara od osoba koje nisu obvezne izdavati račune u smislu članka 15. Zakona, obvezan je sastaviti odgovarajuću ispravu s podacima o nabavi dobara i evidentirati svaku takvu nabavu u svojim poslovnim evidencijama.
(6) U slučaju isporuka novoizgrađenih nakretnina kod kojih pri nabavi pretporez nije mogao biti odbijen u cijelosti, gdje je kao porezna osnovica iskazan iznos manji od naknade za tu nekretninu, u računu je obvezno posebno navesti poreznu osnovicu te posebno dio naknade koji ne ulazi u poreznu osnovicu.
(7) U slučajevima iz članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. Zakona, te članka 8., 9. i 10. ovoga Pravilnika porezni obveznik je obvezan za te isporuke ispostaviti račun s podacima iz članka 15. stavka 3. Zakona. Porezni obveznik je obvezan ispostaviti račun pri obračunu poreza na vlastitu potrošnju za 30% iznosa troška amortizacije za iznos do 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti odnosno za 100% iznosa troška amortizacije za iznos koji prelazi 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz nabavljena do 31.12. 2009. za koja je korišten odbitak pretporeza.
Članak 107.
(2) Ako poduzetnik za isporučena dobra i obavljene usluge primi naknadu u cijelosti ili djelomično od druge osobe a ne od primatelja isporučenih dobara i usluga (naknada od treće osobe), u računu mora biti iskazana ukupna naknada uključujući i naknadu druge osobe, i porez mora biti obračunan na ukupan iznos naknade.
(3) Ako porezni obveznik izdaje interne račune za isporuke između poslovnih cjelina ili poduzeća istog poreznog obveznika, takvi računi se ne smatraju računima u smislu Zakona i ne utječu na oporezivanje, što znači da ne utječu na utvrđivanje porezne obveze i odbitak pretporeza.
Članak 108.
(2) Izdavatelj računa može ispraviti pogrešno iskazani porez u računu o isporučenim dobrima i obavljenim uslugama ako primatelj po tom računu još nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju, izdavatelj računa je obvezan o ispravku računa pisano obavijesti primatelja računa. Izdavatelju računa mora biti vraćen izvornik računa u kojemu je porez bio pogrešno iskazan, mora ga pohraniti u svoju dokumentaciju, i ispravak poreza proknjižiti u svome knjigovodstvu.
(4) Ako izdavatelj računa iskaže porez niži od propisanog, obvezan je obračunati i platiti porez po propisanoj stopi.
(6) Izdavatelj računa iznimno može ispraviti nenamjerno pogrešno iskazane podatke iz članka 15. stavka 3. točke 2. i 3. Zakona i u tom je slučaju obvezan postupiti na način iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
Članak 109.
(1) Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.
(2) Računom u smislu odredbi Zakona i ovoga Pravilnika smatraju se i isprave u kojima isporuke dobara ili usluga zaračunava primatelj isporuke dobra ili usluge ako su obje strane suglasne da se obračun napravi na taj način. Ako izdavatelj računa nije i isporučitelj dobra ili usluge suodgovoran je za izdavanje računa.
Članak 110.
Članak 111.
(1) Razdobljem oporezivanja u smislu Zakona razumijeva se kalendarska godina. Ako je porezni obveznik poslovao jednim dijelom kalendarske godine, tada je razdoblje oporezivanja razdoblje poslovanja.
(2) Obračunsko razdoblje je vremensko razdoblje za koje porezni obveznik obračunava porez na dodanu vrijednost. Obračunska razdoblja su od 1. do posljednjeg dana u mjesecu.
(3) Za poduzetnike čija je vrijednost isporučenih dobara i usluga uključujući i porez na dodanu vrijednost u prethodnoj kalendarskoj godini bila manja od 300.000,00 kuna, obračunska razdoblja su od 1. do posljednjeg dana u tromjesečju. Ovi poduzetnici mogu se odlučiti za podnošenje prijava za obračunska razdoblja iz stavka 2. ovoga članka do početka razdoblja oporezivanja iz stavka 1. ovoga članka. Poduzetnik koji je poslovao dijelom prethodne kalendarske godine svodi vrijednost isporuka na godišnju razinu.
Članak 112.
(1) Porezni obveznik obračunava porez na iznos naknade za oporezive isporuke dobara i usluga u obračunskom razdoblju.
2. primljeni (naplaćeni) predujmovi prema članku 7. stavku 4. Zakona,
3. 30% odnosno 100% iznosa troška amortizacije za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz nabavljena do 31.12. 2009., a za koja je korišten odbitak pretporeza.
(4) U obračun poreza uključuju se i iznosi računa ispostavljenih u obračunskom razdoblju po kojima još nisu obavljene isporuke. Naknadno obavljene isporuke za koje su prethodno izdani računi koji su uključeni u obračun poreza ne utječu na obračun poreza.
(5) Od poreza na dodanu vrijednost obračunanog za isporuke prema stavku 2., 3. i 4. ovoga članka porezni obveznik ima pravo odbiti pretporez u skladu s člankom 20. stavak 1., 2. i 4. Zakona.
2.2. Obračun poreza prema naplaćenim naknadama
Članak 113.
(1) Poduzetnik koji je obveznik poreza na dohodak, porez na dodanu vrijednost obračunava prema primljenim (naplaćenim) naknadama za oporezive isporuke.
(3) Oporezivanje prema naplaćenim naknadama ne može se primijeniti pri prijenosu pogona odnosno gospodarske cjeline.
Članak 114.
(1) Ako porezni obveznik mijenja način obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, tu promjenu treba obaviti u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak odnosno Zakonom o porezu na dobit pri čemu se polazi od toga da je razdoblje oporezivanja kalendarska godina.
(2) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama pri prijelazu na oporezivanje prema izdanim računima, mora iskazati poreznu obvezu za sve isporuke dobara i usluga koje nisu naplaćene do dana prijelaza (31. prosinca protekle godine), budući se smatra da je danom prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima došlo do isporuke dobara ili usluge, a porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je dan prijelaza (1. siječnja tekuće godine).
(3) Za predujmove koje je porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema naplaćenim (primljenim) naknadama, primio prije prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima, pri isporuci dobara ili usluga poslije prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima, ne nastaje porezna obveza do visine primljenog predujma.
(4) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema izdanim računima pri prijelazu na oporezivanje prema naplaćenim računima, za isporučena dobra i usluge obavljene prije prijelaza, a naplaćene poslije promjene načina obračunavanja poreza, ne iskazuje poreznu obvezu.
(5) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema izdanim računima, pri prijelazu na oporezivanje prema naplaćenim računima, za primljene predujmove prije promjene načina obračunavanja poreza, za isporuke obavljene poslije promjene načina oporezivanja, ne iskazuje poreznu obvezu do visine primljenog predujma.
(6) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka treba voditi računa o tome da se prometi odnosno isporuke ne smiju dvostruko obuhvaćati niti smiju ostati neoporezivi.
Članak 115.
(1) Porezni obveznik (stalni) mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza na dodanu vrijednost - na obrascu PDV.
(2) Prijava poreza na dodanu vrijednost na obrascu PDV mora se podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika. Porezni obveznik, obrazac PDV podnosi za svako obračunsko razdoblje bez obzira jesu li u tom razdoblju obavljene oporezive isporuke ili ne.
(3) Porezni obveznik mora predati do kraja travnja tekuće godine konačni obračun poreza za proteklu kalendarsku godinu nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu na obrascu PDV-K.
(5) Porezni obveznici iz stavka 3. i 4. ovoga članka koji prestaju s poslovanjem obvezni su u roku od tri mjeseca od dana prestanka poslovanja predati konačni obračun poreza na obrascu PDV-K. Konačni obračun u navedenom roku obvezni su podnijeti i porezni obveznici koji su obavljali isključivo oporezive isporuke dobara i usluga, a počinju obavljati isključivo isporuke dobara i usluga oslobođene poreza ako do promjene dođe tijekom razdoblja oporezivanja, odnosno u rokovima iz stavka 3. i 4. ovoga članka ako do promjene dođe istekom razdoblja oporezivanja.
(6) Porezni zastupnik iz članka 42. ovoga Pravilnika obvezan je podnositi za poreznog obveznika kojeg zastupa prijavu poreza na obrascu PDV Poreznoj upravi Područnom uredu Zagreb do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja, a konačni obračun poreza do kraja travnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu na obrascu PDV-K. U slučaju prestanka poslovanja poreznog obveznika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona u tuzemstvu porezni zastupnik obvezan je u roku od tri mjeseca od dana prestanka poslovanja poreznog obveznika predati konačni obračun poreza na obrascu PDV-K.
(7) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese ili uopće ne podnese poreznu prijavu i konačni obračun, poreznu obvezu utvrdit će nadležna ispostava Porezne uprave procjenom.
(8) Oblik i sadržaj obrazaca PDV i PDV-K su sastavni dio ovoga Pravilnika.
Članak 116.
U prijavi poreza - obrascu PDV iskazuju se podaci o:
1. isporukama u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene poreza te isporukama koje podliježu oporezivanju po stopi od 0% (pod I.),
2. oporezivim isporukama i poreznoj obvezi (pod II.),
3. obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga (pod III.),
4. obvezi poreza za uplatu ili povrat (pod IV.),
5. neuplaćenom porezu ili više plaćenom - poreznom kreditu po prethodnom obračunu (V.) i
6. ukupnoj razlici za uplatu ili povrat (VI.).
Članak 117.
2. pod točkom 2. o ukupnim isporukama koje su oslobođene poreza i to:
– točka 2.1. o izvoznim isporukama prema odredbi članka 13. stavka 1. točke 1. i članka 14. Zakona,
Podaci o isporukama u vezi s međunarodnim prijevozom upisuju se iz stupca 9 Knjige I-RA.
Podaci o isporukama iz članka 11. i 11.a Zakona upisuju se iz stupca 10 Knjige I-RA.
Članak 118.
Pod točkom II. iskazuju se podaci o oporezivim isporukama te poreznoj obvezi kako slijedi:
1. pod točkom 1. o svim izdanim računima, uključujući i isporuke dobara i usluga obavljene u nepoduzetničke svrhe (izuzimanje dobara i usluga) iz članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. Zakona, te nezaračunanim isporukama oporezivim po stopi od 10%. Pod ovom točkom iskazuju se podaci po svim izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene ili nisu, što znači da se tu unose podaci o obavljenim i zaračunanim isporukama kao i podaci o izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene. Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju za to razdoblje zbroj iznosa iz stupaca 13, odnosno 14 Knjige izdanih (izlaznih) računa za redovne isporuke i Knjige izdanih računa za predujmove, kao i podaci o nezaračunanim isporukama za koje porezni obveznik podatke osigurava na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenoj evidenciji.
2. pod točkom 2. podaci koji se odnose se na isporučena dobra i obavljene usluge na koje se primjenjivala stopa poreza od 22% koja je bila na snazi prije primjene stope poreza na dodanu vrijednost od 23% i to podaci o svim izdanim računima, uključujući i vlastitu potrošnju te nezaračunanim isporukama oporezivim po stopi od 22%. Pod ovom točkom iskazuju se podaci po svim izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene ili nisu, što znači da se tu unose podaci o obavljenim i zaračunanim isporukama kao i podaci o izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene. Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju za to razdoblje zbroj iznosa iz stupaca 15, odnosno 16 Knjige izdanih (izlaznih) računa za redovne isporuke i Knjige izdanih računa za predujmove kao i podaci o nezaračunanim isporukama za koje porezni obveznik podatke osigurava na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenoj evidenciji. Pod ovom točkom upisuju se podaci o naknadim ispravcima koji se odnose na razdoblje u kojem se primjenjivala stopa poreza od 22%.
3. pod točkom 3. o svim izdanim računima, uključujući i isporuke dobara i usluga obavljene u nepoduzetničke svrhe (izuzimanje dobara i usluga) iz članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. Zakona kao i isporuke iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika, te nezaračunanim isporukama oporezivim po stopi od 23%. Pod ovom točkom iskazuju se podaci po svim izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene ili nisu, što znači da se tu unose podaci o obavljenim i zaračunanim isporukama, kao i podaci o izdanim računima bez obzira jesu li isporuke obavljene. Ovdje se upisuju i podaci o isporukama koje podliježu posebnom postupku oporezivanja marže. Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju za to razdoblje zbroj iznosa iz stupaca 17, odnosno 18 Knjige izdanih (izlaznih) računa za redovne isporuke i Knjige izdanih računa za predujmove, zatim zbroj iznosa iz stupaca 10 odnosno 11 iz Evidencije o prodanim dobrima na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marža (obrazac PDV-MI), kao i podaci o nezaračunanim isporukama za koje porezni obveznik podatke osigurava na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenoj evidenciji. Ovdje se upisuju i podaci o iznosu poreza na dodanu vrijednost na vlastitu potrošnju na 30% odnosno 100% iznosa troška amortizacije za osobne automobile ili druga sredstva za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih koji obračunavaju i plaćaju poduzetnici koji su koristili pravo na odbitak pretporeza pri nabavi tih dobara nabavljenih do 31.12.2009. Porezni obveznik podatke o takvom izračunu vlastite potrošnje osigurava na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenoj evidenciji.
4. pod točkom 4. o naknadnim oslobođenjima izvoza u okviru osobnog putničkog prometa (članak 13. stavak 1. točka 4. Zakona). Podaci se upisuju iz evidencije PDV-F.
Članak 119.
Članak 120.
(1) U obrascu PDV, pod točkom IV., iskazuje se podatak o poreznoj obvezi obračunskog razdoblja za uplatu ili za povrat. Ako je porez po obavljenim isporukama pod II. veći od iznosa pretporeza u primljenim isporukama iz točke III. ovoga obrasca iskazuje se obveza za uplatu i obrnuto, ako je iznos pretporeza pod III. veći od iznosa obveze pod II. iskazuje se pravo na povrat poreza.
(2) U obrascu PDV, pod točkom V., iskazuju se podaci o neuplaćenom porezu do dana podnošenja porezne prijave po prethodnom obračunu odnosno o pretplati poreza (poreznom kreditu) iz ranijeg obračunskog razdoblja.
(3) U obrascu PDV, pod točkom VI., iskazuju se podaci o ukupnoj razlici poreza za uplatu odnosno povrat. Ova razlika rezultat je obračuna poreza za obračunsko razdoblje i prenesene obveze odnosno preplate (kredita) iz prethodne prijave.
Članak 121.
U konačnoj prijavi poreza - obrascu PDV-K iskazuju se podaci o:
1. isporukama u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene poreza te isporukama koje podliježu oporezivanju po stopi od 0% (pod I.),
2. oporezivim isporukama i poreznoj obvezi (pod II.),
3. obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga (pod III.),
4. obvezi poreza za uplatu ili povrat (pod IV.),
5. uplaćenom iznosu poreza do dana podnošenja prijave (pod V.),
6. ukupnoj razlici za uplatu ili povrat po poreznoj prijavi (pod VI.),
7. ostali podaci (pod VII.).
Članak 122.
2. pod točkom 2. o ukupnim isporukama koje su oslobođene poreza i to:
– točka 2.1. o izvoznim isporukama prema odredbi članka 13. stavka 1. točke 1. i članka 14. Zakona,
3. pod točkom 3. o obavljenim isporukama dobara koje se oporezuju po stopi od 0%.
Članak 123.
Članak 124.